Saborski zastupnik SDP-a Saša Đujić ocijenio je da je saborski zastupnik DP-a Josip Dabro isti onaj skandalozni Dabro kakav je bio i jučer, no simptomatičan mu je "probuđeni" HSLS-ov čelnik Dario Hrebak koji je, ističe, prespavao brojne ideološke ispade, a sada prkosno poručuje - dosta.

"Josip Dabro je danas isti onaj skandalozni Dabro kakav je bio i jučer i tu nažalost nema iznenađenja, niti ništa novo. Ono što je u ovoj priči doista zanimljivo i simptomatično jest 'probuđeni' Dario Hrebak koji je prespavao brojne korupcijske afere, desničarenja i ideološke ispade, i sada prkosno poručuje da je dosta", poručio je Đujić kojega je Hina u nedjelju pitala za komentar najnovije Dabrine videosnimke.

Ubrzo ćemo saznati radi li se o iznenadnom prosvjetljenju liberalnih vrijednosti, ili dobro režiranom igrokazu za javnost, dodaje Đujić.

I DP i HSLS dio su vladajuće većine na čelu s HDZ-om, a Đujić je istaknuo kako "svaki put kada se koalicijski partneri previše 'zaigraju', premijer i predsjednik Vlade Andrej Plenković "poseže u svoju dobro poznatu ladicu s jeftinim rezervnim žetonima".

On ne rješava probleme unutar države, on samo vrši reprogramiranje kredita za saborsku većinu, ustvrdio je Đujić te dodao da Hrvatska nije talac Dabrinih pjesama, nego Plenkovićeve trgovine u Hrvatskome saboru.

"Koliko Plenkoviću nimalo ne smeta Dabrino pjevanje i veličanje mračnih vremena, najbolje pokazuje činjenica da premijer do sada nije ni pisnuo. Gdje je sada onaj rezolutni i odlučni Plenković koji hladnokrvno tajnici nalaže da pripremi razrješenja? Na vlasti ga isključivo drži politička trgovina i ovo što gledamo je reprogramiranje kredita za saborsku većinu", poručio je Đujić.

Na Facebooku je danas objavljena videosnimka s "pokladnog jahanja" u Komletincima, sela u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na kojoj Dabro ovoga vikenda pjeva pjesmu "Kad je Stjepan Radić umirao”, poznatu i pod nazivom "1928.”.

Pritom, uz poznate stihove pjesme, Dabro dodaje i stihove "u Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata", što je referenca na Antu Pavelića, čelnika ustaške NDH, koji je pokopan u glavnom gradu Španjolske. Uz to, Dabro dodaje i "samo za Milorada”, aludirajući na saborskog zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca.

Tvrdnja predsjednika Ustavnog suda da “ozbiljan strukturalni poremećaj ili sustavna disfunkcija” nije kad se upozori da Vlada Republike Hrvatske krši zakone i Ustav pa iz toga izvlači zaključak da nije ni potrebna “samostalna i objektivna ocjena Ustavnog suda o prirodi i stupnju ozbiljnosti određene pojave” otvara ozbiljna pitanja o ulozi i odgovornosti same institucije.

Moj podnesak bio je upućen na način koji je Ustavnom sudu omogućavao postupanje. Osnovano sam ukazao na moguću povredu ustavnog poretka i konkretnih odredaba te pozivao na postupanje u skladu s ustavnom ovlasti Ustavnog suda da prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti.

U svemu ovome je važno naglasiti da Ustavni sud u ovom slučaju nije ni došao u fazu meritornog odlučivanja, zbog čega ocjena ustavnosti tek predstoji u okviru drugih postupaka koji će se pokrenuti. Jedan od njih bit će i na sljedećoj sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, gdje ćemo od zastupnika zatražiti suglasnost za inicijativu gradonačelnika da se Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnese ustavna tužba radi zaštite ustavnog prava na lokalnu samoupravu.

Matej Mišić,
predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba

Europski parlament usvojio je izvješće o borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, u trenutku kada se od Europske komisije očekuje predstavljanje prve europske strategije protiv siromaštva. Eurozastupnica Romana Jerković Kraljić (SDP) na plenarnoj je sjednici posebno upozorila na sve veći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti među mladima.

„Mladi danas sve teže započinju samostalan život. Ulaze na tržište rada kroz nesigurne i potplaćene oblike zapošljavanja, suočavaju se s rastućim troškovima života i astronomskim cijenama stanovanja. Hrvatska je među državama članicama Europske unije u kojima mladi najkasnije napuštaju roditeljski dom. To nije pitanje osobnog izbora, već nepovoljnih ekonomskih okolnosti. Strategija protiv siromaštva mora ponuditi konkretne alate koji će mladima omogućiti sigurnost te priliku za samostalan i dostojanstven život“, poručila je Jerković Kraljić.

Zastupnica ističe kako je osobito važno da nova strategija obuhvati i dječje siromaštvo. Oko 20 milijuna djece u Europskoj uniji nalazi se u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Takve okolnosti dugoročno utječu na obrazovne ishode, zdravstveno stanje i životne prilike te produbljuju nejednakosti već od najranije dobi.

U tom kontekstu Jerković Kraljić naglašava potrebu stabilnog i namjenskog financiranja Europskog jamstva za djecu, kroz poseban fond od najmanje 20 milijardi eura, za što se socijalisti i demokrati u Europskom parlamentu kontinuirano zalažu. Bez osiguranog financijskog okvira, upozorava, Jamstvo ne može ispuniti svoju svrhu odnosno osigurati djeci u nepovoljnom položaju stvaran pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, kvalitetnom stanovanju i osnovnim uslugama.

„Mladima često govorimo da na njima svijet ostaje. Ali kakav svijet im ostavljamo ako toleriramo da odrastaju u siromaštvu i nesigurnosti? Naša je politička odgovornost osigurati da odrastaju u Europi koja štiti, a ne u Europi preživljavanja koja zatvara oči pred siromaštvom“, zaključila je Jerković Kraljić.

Europski revizorski sud potvrdio je ono na što poljoprivrednici, udruge i Odbor za poljoprivredu Europskog parlamenta, upozoravaju već mjesecima: prijedlog nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koji se donosi u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira za programsko razdoblje 2028.–2034., je pogrešan i ozbiljno ugrožava stabilnost, predvidljivost i zajednički karakter ZPP-a.

Plan Europske komisije da ZPP uključi u fond zajedno s kohezijskim koji će se provoditi kroz nacionalne planove ne znači pojednostavljenje, nego stvara dodatnu složenost, pravnu nesigurnost i potencijalno kašnjenje isplata, stoji u mišljenju Suda. Time se izravno ugrožava financijsko planiranje poljoprivrednika i stabilnost ovog važnog sektora. Dodatna neizvjesnost proizlazi iz činjenice da će ukupna sredstva za ZPP biti poznata tek nakon što Vijeće usvoji nacionalne planove, što otežava financijsko planiranje za poljoprivrednike i usporedbu s postojećim ZPP-om.

Revizorski sud je upozorio i na rizik od potkopavanja zajedničkih elemenata ZPP-a, što bi moglo dovesti do neujednačenog tržišnog natjecanja i poremećaja na unutarnjem tržištu. U trenutku kada Europa treba jačati otpornost i sigurnost, a jasno je kako je temelj sigurnosti hrana, Komisija uništava temelj Europske unije, zajedničku poljoprivrednu politiku, koja kao takva postoji više od pola stoljeća. Potrebno je ozbiljno shvatiti upozorenja Revizorskog suda te kroz zakonodavni proces osigurati očuvanje zajedničkog karaktera ZPP-a, stabilno financiranje i stvarno pojednostavljenje procedura za naše poljoprivrednike.

”Od početka govorim koliko je loš prijedlog mega-fonda koji bi države članice koristile i za druge programe koji se provode u okviru podijeljenog upravljanja, uključujući regionalni razvoj i koheziju, socijalnu politiku, ribarstvo te sigurnosnu i obrambenu politiku. Koliki bi se dio tog proračuna namijenio poljoprivredi, ostavljeno je na milost i nemilost država članica. Dakle, to tehnički može biti i 0, ako države članice to odluče. Također, važno je spomenuti da se takvim prijedlogom gubi onaj dio “zajednička” iz “zajedničke poljoprivredne politike”.

Ovakva nacionalizacija sredstava je korak prema 27 poljoprivrednih politika koje će se vrlo teško koordinirati i nadopunjavati bez europske dimenzije. Komisija je već reterirala u odnosu na početnu poziciju pa su, pod pritiskom i moje grupacije Socijalista i demokrata, predložili da se dio zakonskih odredba iz ZPP-a izdvoji u zaseban ZPP okvir, no to nije dovoljno. Mi zahtijevamo u potpunosti odvojen, individualan i zaseban proračun za poljoprivredu i drago mi je i da je Revizorski sud potvrdio da smo cijelo vrijeme u pravu.” zaključio je Marko Vešligaj, jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta.

Potpredsjednica Hrvatskog sabora iz SDP-a, Sabina Glasovac, u utorak je oštro komentirala smjenu ministra Piletića. Glasovac ističe da odlazak ministra nije rješenje stvarnih problema u sustavu socijalne skrbi.

Premijer Plenković naveo je kako ministar odlazi jer je “iscrpljen”. Glasovac, međutim, smatra da to ne odražava stvarnu sliku stanja.

„Ministar ne odlazi zbog sto tisuća ljudi koji još uvijek čekaju na svoj inkluzivni dodatak niti zbog petnaest tisuća preminulih koji nisu dočekali rješenja. Ne odlazi zbog odluke Ustavnog suda koja je utvrdila diskriminaciju osoba s invaliditetom niti zbog pogrešne reorganizacije sustava socijalne skrbi. Sve to Plenkoviću nije bitno – on politički pokriva nesposobnost koja je najteže pogodila najranjivije skupine društva.“

Glasovac upozorava da smjena ministra zapravo skriva dublje probleme.

„Odlazi zato što je iscrpljen, a gdje odlazi? U Sabor, koji se percipira kao godišnji odmor. Ali kaos koji ostavlja iza sebe ostaje. Piletić odlazi, a nepravda ostaje.“

Prema njenim riječima, ovakvi scenariji u vladi ponavljaju se već više od 30 puta, a opozicija i struka upozoravaju bez uspjeha.

„Kada nesposobnost postane preočita, Plenković poseže za starim trikom – smjenjuje ministre da spasi sebe. Žrtvuje pijune, a problemi ostaju. Osobe koje ovise o pomoći države bile su maltretirane, diskriminirane i ponižavane. Nijedan novi ministar to neće promijeniti.“

Glasovac je komentirala i izbor novog ministra, gospodina Ružića.

„Ružić je zadužen od HDZ-a jer je izgubio lokalne izbore. Prebacivanje u resor socijalne skrbi nema veze s njegovim iskustvom. Očekivanja su da bi mogao imati uspjeh, ali bojim se da taj film nećemo gledati.“

SDP-ova potpredsjednica kritizirala je i argumentaciju premijera Plenkovića kod prethodnih kadrovskih odluka.

„Kada sustav socijalne skrbi ima toliko problema, tu treba čovjek iz sustava, netko tko razumije sustav i može ponuditi promptna rješenja. Umjesto toga, situacija je da korisnici moraju sami tražiti osobne asistente, što apsolutno nije njihova odgovornost – to je odgovornost države.“

Glasovac je zaključila slikovitom metaforom: „Kapetan broda je odlučio baciti svoga mornara u more da prikrije činjenicu da brod tone jer je trup broda pun rupa.“

Nepravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu po kojoj će nasljednici imati pravo na isplatu inkluzivnog dodatka preminule osobe, utvrdi li se u postupku da je osoba imala na to pravo, za SDP je odraz nečinjenja, nemara, bešćutnog odnosa vladajućih prema problemima najranjivijih u našem društvu.

Uistinu je teško više pratiti što se događa u resoru ministra Piletića, s obzirom na kaos koji se iz tjedna u tjedan događa, u kojem su žrtve naši najranjiviji građani. Nažalost, sve ono što se događa oko Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku je nešto na što upozoravamo od početka primjene zakona. Mi znamo da je Zakon neprovediv, 15 tisuća ljudi je preminulo, nije dočekalo svoja rješenja, a ako taj težak podatak nije bio signal kako uopće dalje možemo razumjeti sustav socijalne skrbi na način na koji ga vladajući vide, upozorila je u izjavi za novinare SDP-ova saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić.

„Ne razumiju ga, nemaju empatije, iz dana u dan svojim odlukama dokazuju da sve ono što se događa u sustavu socijalne skrbi promatraju, a ne organiziraju. Vladajući su tamo da organiziraju sustav socijalne skrbi i da donose provedive zakone”, upozorila je. A ako nisu provedivi, naglašava, onda ne može dvije godine promatrati ono što se pojavljuje u medijskom prostoru, što mi kao oporba, korisnici, struka ukazujemo da treba popraviti. Ne može se dvije godine promatrati, treba reagirati, istaknula je.

„Ova presuda pokazatelj je da je i ovaj put sud stao na stranu korisnika, za zaštitu najranjivijih, ako ih već nisu bili sposobni zaštititi oni koji su trebali donijeti politiku prema zaštiti najranjivijih”, kazala je SDP-ova zastupnica.

Ono što se događa u sustavu socijalne skrbi je odraz nečinjenja, nemara, bešćutnog odnosa prema svim problemima najranjivijih u našem društvu, što je porazno, ustvrdila je.

Ocijenila je i da je ova presuda još jedna velika pobjeda korisnika u sustavu socijale skrbi koja će osigurati dodatnu zaštitu najranjivijih, ali do toga nije trebalo doći da su se vladajući ponašali onako kako je trebalo i kreirali zakone koji bi trebali zaštititi najranjivije u društvu.

Vlašić Iljkić se nada da se Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike neće žaliti na presudu nego da će uistinu shvatiti pouku koju je rekao Upravni sud te da su već izvukli određenu pouku iz odluke Ustavnog suda u vezi Zakona o osobnoj asistenciji.

„Ako vladajući nisu sposobni sami iskreirati, organizirati sustav socijalne skrbi i razumjeti korisnika, onda će očito sudovi biti ti koji će presuditi kako bi se trebalo odnositi prema najranjivijima”, zaključila je Vlašić Iljkić.

Nepravomoćna presuda Upravnog suda odnosi se na pravo osoba koje su predale zahtjev za inkluzivni dodatak, ali su preminule prije nego što je sustav socijalne skrbi donio rješenje. Procjena je da je riječ o 15 tisuća preminulih, a presuda nalaže da sustav socijalne skrbi nastavi s postupkom, neovisno o smrti podnositelja zahtjeva, pa ako se utvrdi da je osoba imala pravo na inkluzivni dodatak, onda je država dužna nasljednicima isplatiti iznos od dana podnošenja zahtjeva do smrti podnositelja.

Modus operandi premijera Plenkovića odavno je pročitana knjiga. Kad god afera postane prevelika, kad god nesposobnost postane preočita, a bijes javnosti preglasan, on poseže za svojim omiljenim trikom: rekonstrukcijom Vlade. I ovdje je samo pitanje trenutka kad će se to dogoditi.

Slučaj ministra Marina Piletića i sramotni, epohalni debakl s neisplatom inkluzivnog dodatka nije tek administrativna greška. To je socijalni zločin.

Premijer Plenković i ministar Piletić su imali priliku urediti sustav da im je bilo stalo. SDP je upozoravao na neprovedive zakone već dvije godine, no njih nije bilo briga ni za sustav socijalne skrbi niti za korisnike. Oni su promatrači sustava, a ne oni koji trebaju organizirati sustav i zaštititi najranjivije u društvu. Sramotno je da sudovi, a ne premijer Plenković i ministar Piletić, moraju štititi korisnike i podsjećati da sustav postoji kako bi čuvao dostojanstvo naših građana.

Prva ključna Plenkovićeva pogreška bila je spajanje resora rada, mirovinskog sustava i socijalne skrbi u jedno ministarstvo, tri izuzetno zahtjevna područja koja ne trpe podijeljenu pažnju. SDP ih je s razlogom držao odvojenima, a njihovo spajanje dovelo je do gubitka fokusa i političke težine, čije posljedice danas plaćaju najranjiviji.

Ministri u sustavu socijalne skrbi su se mijenjali kroz godine, no politika je i dalje ostala otuđena spram krajnjih korisnika. No rješenje te bešćutnosti nije smjena ministra po principu “pojeo vuk magare”, kako je Plenković to učinio već više od 30 puta. Takve rekonstrukcije nisu rješenja, već kozmetičke mjere; dimne zavjese kojima se skriva trulež sustava i kupuje vrijeme dok javnost ne zaboravi. Ministri odlaze, problemi ostaju, a odgovornost se sustavno izbjegava.

Stvarna odgovornost za ovaj socijalni slom je na samom vrhu Vlade i to neće promijeniti još jedna rekonstrukcija. Ministru Piletiću se ne smije omogućiti bijeg od političke odgovornosti. Smjena da, ali ako se to dogodi mirno kroz rekonstrukciju, to će zapravo biti svojevrsna nagrada za njega, a uvreda za građane. Odlazak bez rješenja značio bi da ministar odlazi u političku zavjetrinu, dok tisuće osoba s invaliditetom i dalje čekaju novac koji im pripada i koji im znači dostojanstven život.

Ono što je posebno žalosno u svemu ovome jest što premijer Plenković sada troši dodatno vrijeme, energiju i novac da bi osporio sudske odluke, jer ne može priznati da bi mogao biti u krivu. Radije će gubiti vrijeme na pravne trikove nego omogućiti da korisnici dobiju ono što im pripada.

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan je danas na konferenciji za medije u Zagrebu ukazala da je skoro četvrtina naših građana naišla na lažna sniženja, a upozorila je i na zamke pri online kupovini, posebno na popularnim stranicama Temu i Shein.

„Prema mom istraživanju iz 2025. čak 97,6 posto građana kupuje na sniženjima, najčešće odjeću i obuću, hranu i bijelu tehniku. Međutim, čak 72 posto ispitanih kaže kako je naišlo na lažna sniženja, a unatoč europskim i nacionalnim pravilima o oglašavanju sniženja, preko 91 posto je bilo razočarano sniženim nakon što je ušlo u trgovinu“, kaže Borzan.

Ukazala je kako se velike prevare događaju online, gdje je Europska komisija pretraživanjem 16000 web trgovaca utvrdila da svako četvrto sniženje krši online propise, a na razini EU 61 posto građana tvrdi da je naišlo na lažna sniženja. Građani se žale i na influencere koji ne označuju da im je plaćeno da reklamiraju neki sadržaj, a 78 posto kupaca se žali da je dizajn online trgovina takav da ih navodi da odaberu opciju koja nije najpovoljnija za njih.

„Tu prednjaci Shein koji ima trostruko više manipulativnog dizajna poput lažnih tajmera, lažne hijerarhije ili skrivanja važnih informacija dizajnom nego Asos, a višestruko više nego Zara ili H&M. Svjesna sam da su našim ljudima zbog visokih troškova života web trgovine poput Temu i Shein privlačne, ali želim da znaju kako je većina istraživanja pokazala kako su njihovi proizvodi često puni opasnih kemikalija i nisu sigurni“, rekla ja Borzan.

Navela je primjere za Temu. Istraživanja iz Danske su pokazala kako 86 posto testiranih jakni ima štetne kemikalije, a isto toliko igračaka nije u skladu sa sigurnosnim standardima. U Poljskoj je 57 posto testirane odjeće imalo štetne metale kao olovo, kobalt i nikal. U Italiji se pak pokazalo kako 87 posto testirane kozmetike ima netočne liste sastojaka ili rok trajanja. Kod Shein je ukazala na istraživanja iz Poljske i Belgije gdje oko polovice testirane odjeće i nakita sadrži štetne kemikalije.

„Hrvatska je i dalje na europskom dnu po poštivanju prava potrošača. Građani najviše povjerenja imaju u potrošačke udruge, a za razliku od ostatka Europe gdje državne institucije uživaju 61 posto povjerenja, tek 31 posto naših građana misli da će im država zaštiti potrošačka prava. Porazna je i razina poznavanja potrošačkih prava, gdje 56 posto građana ima jako nisko znanje o svojim pravima, a samo 17 posto dobro poznaje svoja prava“, rekla je Borzan.

Upozorila je da ako nešto zvuci predobro da bi bilo istinito, onda vjerojatno i jest. Naglasila je da je potrebno više tržišnih inspekcija te veće ovlasti Europskoj komisiji u slučaju prekograničnih prevara internetskih divova.

Formiranje novog saziva Savjeta mladih Republike Hrvatske na najjasniji mogući način potvrdilo je sve ono na što smo upozoravali od samog početka. Izmjene Zakona o savjetima mladih nisu imale za cilj jačanje participacije mladih, već potpunu političku kontrolu nad tijelom koje bi trebalo predstavljati mlade u svoj njihovoj raznolikosti.

U novom sazivu Savjeta mladih Republike Hrvatske čak 13 od 15 članova, odnosno 87 posto, dolazi iz HDZ-a. Ne radi se pritom o tome da HDZ ima većinu, nego o tome da ima gotovo sve. Ako je netko i imao dilemu je li Savjet mladih zamišljen kao pluralno savjetodavno tijelo ili kao produžena ruka vladajuće stranke, ta je dilema sada otklonjena.

Ovakav sastav Savjeta mladih Republike Hrvatske nije slučajnost, već logična posljedica netransparentnog, neinkluzivnog i politički dirigirano vođenog procesa izmjena Zakona o savjetima mladih. Procesa u kojem su sustavno ignorirane organizacije civilnog društva koje desetljećima rade s mladima, među kojima i Mreža mladih Hrvatske. Procesa u kojem se nepovjerenje prema mladima koji nisu stranački organizirani pretvorilo u zakon.

Posebno je indikativno da su prijedlozi Mladeži HDZ-a, koji su tijekom javnog savjetovanja bili odbijeni, naknadno prihvaćeni, i to bez ikakvog javnog obrazloženja. Središnji državni ured za demografiju i mlade tada je tvrdio jedno, a danas imamo dokaz da se radilo o prikrivanju istine.

Danas više nije riječ o strahu da će Savjet mladih Republike Hrvatske postati politički obojen. Danas je to gotova činjenica. Savjet mladih Republike Hrvatske ispada ispunjen stranačkim kadrovima, od kojih mnogi nemaju nikakve stvarne veze sa sektorom mladih, s radom u zajednici, s organizacijama mladih ili s javnim politikama za mlade. Imaju, međutim, jasnu stranačku iskaznicu, što se očito pokazalo kao jedini relevantan kriterij.

Ironično, ali i tragično, upravo se ovakvim rješenjem mladima šalje poruka da sudjelovanje nije važno, da kompetencije nisu važne, da iskustvo rada s mladima nije važno. Važna je isključivo politička podobnost. Ako je to vizija participacije mladih koju nudi HDZ, onda je barem pošteno to jasno reći.

Još jednom ponavljamo da osnivanje Savjeta mladih Republike Hrvatske u ovom obliku nije rješenje, nego problem. Ne radi se o jačanju glasa mladih, nego o njegovom discipliniranju. Ne radi se o uključivanju, nego o kontroli. Ne radi se o savjetovanju, nego o simulaciji dijaloga.

Upozoravali smo da će se ovo dogoditi. Danas gledamo rezultat.
Savjet mladih Republike Hrvatske nije savjet mladih, nego ispostava HDZ-a. 

Forum mladih SDP-a Hrvatske

Sanja Bježančević ubraja se u nova lica SDP-a. Rođena je u Đakovu, magistrirala je na Ekonomskom fakultetu, a 2020. godine doktorirala na Europskim studijima Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Političku karijeru započela je u slavonsko-baranjskom SDP-u, čija je predsjednica postala 2021. godine.

U saborske klupe sjela je nakon parlamentarnih izbora 2024. godine. Imala je ulogu u pisanju novog programa SDP-a pod nazivom "Razvojni model – za snažnu, produktivnu i pravednu Hrvatsku", čiji je cilj povratak stranke na vlast nakon tri mandata u oporbi.

Je li SDP prošlu subotu i stranačku konvenciju iskoristio primarno kako bi priznao neke svoje zablude iz prošlosti i okrenuo novi list?

– Konvencija je prije svega bila usmjerena na budućnost, ali prikazan je i dokumentarni film koji je podsjetio da je SDP bio najjači upravo onda kada je bilo najteže. Povijesna uloga SDP-a očituje se u tome što smo u ključnim trenucima donosili ispravne odluke – od doprinosa mirnom osamostaljenju Hrvatske, izlaska iz međunarodne izolacije i promjene Ustava, preko ulaska u Europsku uniju i izgradnje autoceste Zagreb – Split, do zaštite građana zaduženih u "švicarcima".

U vrijeme SDP-ove Vlade donesena je i oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Kroz sve te godine ostali smo dosljedni u promicanju prava, slobode i jednakosti. Sve u svemu, nije riječ o simboličnom "okretanju novog lista", nego o stvarnoj promjeni u načinu rada, preuzimanju odgovornosti koju naši birači očekuju od nas i povratak snažnijoj komunikaciji s građanima.

Te pogreške prošlosti u dobro mjeri tiču se aktualnog šefa stranke Siniše Hajdaša Dončića, i to dok je vodio resor prometa u Milanovićevoj Vladi. Ponajviše se pamti njegov neuspjeli pokušaj monetizacije. Mislite li da mu birači, građani to mogu zaboraviti?

– Pitanje monetizacije bilo je dio jednog šireg političkog i gospodarskog konteksta toga vremena i o njemu se već godinama vodi javna rasprava. Važno je reći da odluke nisu donosili pojedinci, nego Vlada i institucije sustava. I to nije pokušaj opravdavanja ni traženja olakotnih okolnosti, već objektivna činjenica.

Danas je važnije, od stalnog vraćanja na stare rasprave, to da SDP pokazuje političku zrelost, sposobnost donošenja promišljenih odluka i jasnu viziju za budućnost. Povjerenje građana osvaja se onime što nudite danas i koliko ste uvjerljivi u rješavanju aktualnih problema.

Je li Hajdaš Dončić kapacitet za premijerskoga kandidata i koliko mu odmaže, a koliko pomaže ta sjena Zorana Milanovića nad njim i strankom?

– Siniša Hajdaš Dončić je predsjednik stranke i kao takav ima odgovornost voditi proces, ali svojim djelovanjem jasno pokazuje da SDP nije jedna osoba, nego zajednica ljudi s različitim iskustvima i znanjima koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva. To se vidi i u njegovim javnim nastupima, gdje otvara prostor novim licima i ne pokušava centralizirati stranku oko sebe.

Što se tiče Zorana Milanovića, njegov politički trag dio je naše povijesti, a SDP svoju povijest ne briše niti je se srami, ali danas gradi vlastiti identitet u sadašnjem vremenu.

SDP se, (pre)očito je, sada želi pozicionirati lijevo, čak i otići s centra. Tamo je, međutim, već Možemo!. Ima li to smisla, ima li tamo dovoljno mjesta?

– SDP se ne ”seli" ulijevo niti napušta centar, SDP je oduvijek bio stranka lijevog centra. To je prostor u kojem se spajaju socijalna osjetljivost, ekonomska odgovornost i jasne demokratske vrijednosti. U tom smislu ne radi se o taktičkom pozicioniranju prema nekoj drugoj stranci, nego o povratku vlastitom identitetu. Hrvatski politički prostor nije jednosmjerna ulica i ne svodi se na jedno ime. Postoji dovoljno mjesta za stranku lijevog centra koja ima iskustvo upravljanja državom, ali i volju za promjenama. Građani ne biraju etikete, nego vjerodostojnost i rješenja za konkretne probleme, a to je prostor u kojemu SDP vidi svoju ulogu.

Najavljujete udar na kapital, imovinu i bogatstvo, pogotovo sveopće rentijerstvo nekretnina. Je li to kontraproduktivno kada se zna, recimo, da dobar dio ljudi na obali živi od toga?

– Riječ je o uvođenju reda i izgradnji pravednijeg sustava koji svima donosi jasna pravila i više jednakosti. SDP podržava rad, poduzetništvo i činjenicu da mnogi ljudi, osobito na obali, žive od turizma jer je to egzistencijalno važno. U središtu je uređenje tržišta stanovanja kroz suzbijanje nekontroliranog rentijerstva i špekulacija koje podižu cijene mladim obiteljima i radnicima u turizmu te otežavaju normalan život.

Cilj je jasno razlikovati male iznajmljivače koji od toga žive od velikih vlasnika koji gomilaju nekretnine bez društvene odgovornosti. To je pitanje pravednosti i zdravog sustava, a većina ljudi to vrlo dobro razumije.

Jeste li zaboravili na rezanje privilegija ljudi koji žive od politike i na državnim su jaslama? Otkako je Plenković uoči prošlih izbora (pre)platio državni sektor i dao dodatnog zamaha inflaciji, svi bi opet u politiku i javni sektor.

– Važno je razlikovati dvije stvari. Jedno su političke povlastice i klijentelizam, a drugo su ljudi koji rade u javnom sektoru, učitelji, medicinske sestre, policajci..., bez kojih sustav ne može funkcionirati. SDP se zalaže za rezanje privilegija onih koji žive od politike i jačanje pravednog sustava koji štiti ljude koji pošteno rade svoj posao. Inflacija nije nastala zato što su radnici u javnom sektoru previše plaćeni, nego zato što je Vlada bez jasne strategije kupovala socijalni mir uoči izbora.

To je kratkoročna politika koja dugoročno šteti svima. Nama je cilj urediti sustav tako da se u politiku ne ide zbog povlastica, nego zbog odgovornosti, i da javni sektor bude učinkovit, pravedan i profesionalan.

Pokušava li SDP novom strategijom od sindikata, kojima bi dao jaču ulogu, napraviti ono što je HDZ napravio s braniteljskim udrugama, a Možemo! s nevladinim sektorom?

– Sindikati su oduvijek naši socijalni partneri i to partnerstvo nije jednosmjerno ni politički instrumentalizirano. Razlika je u tome što SDP sindikate ne koristi kao produženu ruku stranke, nego ih vidi kao legitimne predstavnike radnika s kojima se razgovara, pa i onda kada se ne slažemo. To pokazuje i njihova prisutnost na našoj stranačkoj konvenciji na kojoj smo raspravljali o četiri ključne teme koje se tiču rada, plaća, javnih usluga i socijalne sigurnosti. Upravo to je pokazatelj važnosti transparentnog dijaloga za našu stranku. Mislim da je to zdravo za demokraciju i da se tako gradi ozbiljna i odgovorna politika.

Ubraja vas se u nova lica SDP-a, a neki vas, nakon istupa poput onoga kada ste se usprotivili sporazumu EU-Mercosur, vide kao stranačku kandidatkinju za ministricu poljoprivrede. Imate li vi takvih ambicija?

– Svoj posao radim najbolje što znam i osjećam snažnu odgovornost, jer poljoprivreda nije samo gospodarska grana, nego dio našeg identiteta i života zajednice. Uz to, u tom sektoru radila sam više od dvanaest godina pa dobro razumijem koliko je sigurnost hrane važna, ne samo lokalno, nego i kao nacionalni interes. O funkcijama ili imenovanjima ministara ne razmišljam, to je posao mandatara. Moj fokus je na radu koji danas mogu obaviti i na doprinosu koji mogu dati zajednici. Ako se u nekom trenutku ukaže prilika da mogu doprinijeti na drugoj razini, stranka i građani će odlučiti. Za mene je važno da danas odgovorno radim svoj posao i rješavam stvarne probleme naših građana.

Može li SDP, kao i oporba, računati na pobjedu na izborima dokle god je tako slab u vašoj Slavoniji ili Dalmaciji?

– Naravno da su nam rezultati u Slavoniji i Dalmaciji izazov, ali SDP se ne mjeri samo trenutnim rezultatima, nego sposobnošću da građanima pokaže jasne programe i rješenja za njihove probleme. Ljudi u Slavoniji, ali i Dalmaciji, svakodnevno osjećaju posljedice loših politika, lokalna ekonomija i infrastruktura ne napreduju, a Plenkovićeva PR politika prema Slavoniji i Baranji pokazala je stvarne rezultate koji su, nažalost, jako loši.

Odlazak mladih, propadanje poljoprivredne proizvodnje i industrije; postali smo sirovinska baza, a stopa rizika od siromaštva nam je iznad nacionalnog prosjeka. Moje iskustvo u Slavoniji i Baranji pokazuje da građani cijene konkretan rad, odgovornost i prisutnost, a ne prazne riječi. Ako SDP nastavi dosljedno raditi, slušati ljude i nuditi stvarna rješenja, uvjerena sam da možemo graditi povjerenje i mijenjati odnose snaga i u regijama gdje trenutno nismo jaki.

Što biste vi učinili na Tomaševićevu mjestu: uslišili želju rukometaša ili zabranili Thompsona?

– Reprezentacija mora ostati izvan politike, ona pripada svima i sramotno je koristiti je za ideološke ili stranačke poruke. Država se ne voli simbolima, nego poštovanjem Ustava i zakona. Upravo zato danas imamo ozbiljan problem, svjedočimo situaciji u kojoj HDZ, kako bi pod svaku cijenu zadržao vlast, poseže i za postupcima za koje pravni stručnjaci upozoravaju da su neustavni. Predsjednik HDZ-a pritom omalovažava i podcjenjuje naše najveće stručnjake, a takvo ponašanje nije dostojno državnika. To je ponašanje kukavice.

Kada se politika stavlja iznad zakona, iznad institucija i iznad Ustava, to je opasno za demokraciju. Pitanje nije Thompson ili bilo koje drugo ime, nego kakvu državu ostavljamo mladima. Mislim da se moramo okrenuti budućnosti, a ne stalno vraćati u mračne podjele prošlosti. Pravna država i poštovanje pravila moraju biti temelj bez iznimke, prvi koji to moraju pokazati su vlasti na svim razinama.

(tekst: Slobodna Dalmacija)

Danas je u Hrvatskom saboru održana važna rasprava o Izvješću o Uredbi koju je donijela Vlada na temelju zakonske ovlasti - o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji, nakon što je Ustavni sud srušio temelje Zakona o osobnoj asistenciji, 19. prosinca 2025. godine te ga proglasio neustavnim i diskriminatornim.

Riječ je o problematici na koju SDP upozorava dulji period, a prijedlog za ocjenu ustavnosti je podnijela Udruga djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, kao i niz drugih pojedinaca. Bila je to pobjeda onih koji su bili direktno pogođeni štetnim i nepravednim zakonom, onih koje je ministar nazvao - „ulicom“.

Saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a upozorila je da je Ustavni sud jasno poručio kako je država dužna osigurati podršku osobne asistencije sukladno individualnim potrebama pojedinca.

"Pravo na osobnu asistenciju proizlazi iz Ustava RH i iz pozitivnih obveza države prema osobama s invaliditetom, osobito nakon ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Svako postupanje države koje osobu s invaliditetom svodi na puko preživljavanje, a ne omogućuje dostojanstven život, Ustavni sud smatra nečovječnim. To su snažne poruke Ustavnog suda, ali i obvezujuće podloge za kreiranje svih politika i zakona u sustavu socijalne skrbi koji se tiču osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju," rečeno je u ime Kluba SDP-a, uz podsjetnik kako je SDP upozoravao na činjenicu da je Zakon diskriminatoran još 2023. godine.

"Nismo ga tada podržali. Predložili smo Izmjene Zakona ispred Kluba SDP-a u listopadu 2023. godine, na koje se Vlada nije niti očitovala. U našem prijedlogu bile su sadržane i izmjene zakona koje su obuhvaćene Odlukom Ustavnog suda. Kriteriji moraju biti ustavno utemeljeni, a država ima obvezu osigurati stvarnu dostupnost usluge, koje omogućuju neovisnost i društvenu uključenost osoba s invaliditetom," podsjetila je Vlašić Iljkić, uz upozorenje na činjenicu kako u javnom prostoru posljednjih tjedana ponovno slušamo narativ koji na neki način dodatno diskriminira osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji.

"Ponavlja se teza da se radi o preklapanju usluga. Propituje se broj sati usluge. I to unatoč tome što je Ustavni sud ukinuo štetne zapreke i utvrdio da su status roditelja njegovatelja, osobna asistencija i pravo na pomoć u kući zasebna prava, te da jedno drugo ne isključuju. Ona sustavno moraju biti dostupna. Prava se ne smiju ograničavati radi administrativne komocije ili proračunskih kalkulacija, nego moraju pratiti stvarne potrebe osoba s invaliditetom. Zato jasno poručujem da daljnje zagovaranje teza o dupliranju usluga ili dovođenje u pitanje broja sati na subjektivan način predstavlja kršenje Ustavne odluke," rekla je Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a, dodajući i kako je prošlo mjesec dana od donošenja Uredbe, no Pravilnik još nije u proceduri javnog savjetovanja. Podneseno je 407 zahtjeva za osobnu asistenciju - no stručni radnici i dalje nemaju nikakve upute resornog ministarstva.

"Upozorit ću i da još nema propisanog obrasca pri Zavodima za socijalni rad, za podnošenje zahtjeva za osobnu asistenciju za djecu s teškoćama u razvoju. Uredba je propisala kompenzacijsku mjeru za one koji podnesu zahtjev u ovoj godini - dobit će novčanu naknadu od 19.12. kada se smatralo da imaju pravo na osobnu asistenciju," rečeno je u ime Kluba SDP-a, uz podsjetnik da su korisnici izgubili pravo od 01.01.2024. godine (jer je do tada vrijedilo projektno financiranje).

"Još ne znamo ni koliko će kompenzacijska mjera iznositi. Po službenoj dužnosti je naloženo usklađivanje dosadašnje satnice postojećih korisnika, no trebalo je obuhvatiti sve korisnike koji su odbijeni. Ministarstvo je propisalo nedovoljnu satnicu od 11 eura bruto, i od tog iznosa nije određeno koliko pripada osobnom asistentu, a koliko pružatelju usluge, kao i koliko je pravo na putni trošak, pa dolazimo i do razlika u visini plaća ovisno o pružatelju usluga," navela je također Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a, rekavši i kako joj je ministar na pisani upit odgovorio kako ne zna kolika je prosječna plaća osobnog asistenta, te da pružatelji usluga pokrivaju sve troškove poslovanja - pa i plaću asistenata. Ministar je također putem medija apelirao na pružatelje usluga da isplate što veći iznos osobnim asistentima.

Tijekom rasprave SDP-ovci su upozorili i da se ne može staviti odgovornost na korisnika da si pronađe asistenta, te da sustav tu treba biti puno operativniji.

"Potrebno je standardizirati uvjete za zapošljavanje i ne dozvoliti različite prakse na terenu. Danas imamo 8065 rješenja o priznavanju prava na osobnu asistenciju - od toga 6388 aktivnih prava, a kada se Zakon o osobnoj asistenciji donosio, bilo je procijenjeno oko 14 000 korisnika. Dakle, bilo je prostora za unapređenje osobne asistencije i povećanje plaća, jer se predviđeni broj korisnika nije ostvario. I za kraj, moramo se svi zapitati - a posebno predsjednik Vlade, koji često govori da osjeća bilo naroda - tko će nadoknaditi obiteljima ono što nije mjerljivo novcem?  Nadamo se da je Vlada iz ove situacije izvukla pouku i da će korisnike i udruge smatrati sukreatorima sustava, a ne problemom," zaključila je Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a.

U Svjetskom centru Pušipela danas je održan stručni susret na temu koordiniranog odgovora na bolest vinove loze - zlatnu žuticu, koji je organizirao zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj. U suradnji s Međimurskom županijom i Općinom Štrigova, susret je okupio vinare i vinogradare Bregovite Hrvatske, regije koja je najviše pogođena ovom bolešću vinove loze. Stručnjacima iz Hrvatske te vinarima i vinogradarima iz Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Karlovačke i Koprivničko-križevačke županije, pridružile su se kolege iz Slovenije, Austrije i Mađarske.

Na razini Europske unije, vinogradarstvo je jedan od najvažnijih poljoprivrednih sektora. Europska unija proizvodi oko 60 % svjetskog vina, ili 145,5 milijuna hektolitara vina samo prošle godine. Prema podacima industrije, sektor zapošljava 1,4 % radnika u Uniji i doprinosi s 0,8 posto njezina BDP-a, što je usporedivo s, primjerice, industrijom čelika. Ovi podaci govore kako je vino strateški proizvod Europe.

U Hrvatskoj vinogradarstvo obuhvaća oko 20 tisuća hektara vinograda, a iza tih brojki stoje tisuće obiteljskih gospodarstava. Ovaj sektor zapošljava i zadržava ljude u ruralnim područjima te povezuje poljoprivredu s turizmom, gastronomijom i izvozom.

Stoga je jasno kolika je opasnost za Hrvatsku bolest zlatne žutice koju širi američki cvrčak, a za koju nema izravnog lijeka i ako se ne reagira na vrijeme, može dovesti do potpunog propadanja vinograda. U nekim europskim regijama zabilježeni su gubici uroda i do 80 %, a pojedini vinogradi morali su se potpuno iskrčiti. Zlatna žutica nije problem pojedinca, to je sistemski problem jer ako jedan vinograd ostane nezaštićen, ugrožava cijelu regiju. U Hrvatskoj je bolest do danas potvrđena u 14 županija, ponajviše u kontinentalnom dijelu zemlje i Istri.

”Kroz novi vinski paket mjera koji će se idući tjedan glasati na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, mi smo na razini Europske unije otvorili mogućnost da se zajedničke aktivnosti prevencije bolesti i nametnika, uključujući zlatne žutice, sufinanciraju u iznosu od 100%. To otvara mogućnost Vladi Republike Hrvatske da, kroz izmjene Strateškog plana ZPP-a, uvrsti nove intervencije usmjerene na borbu protiv zlatne žutice i tu svakako podupirem zahtjeve vinara te apeliram na Vladu da se bez odgode krene sa sufinanciranjem troška zaštitnih sredstava namijenjenih suzbijanju američkog cvrčka kao glavnog vektora zaraze kao i da se obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo obnova onih vinograda u kojima je zaraza zlatnom žuticom premašila 20%. Također, Hrvatska se mora ugledati i na neke druge, uspješnije primjere iz Europe, evo primjerice susjedna Slovenija. Njihov se model temelji na sustavnom državnom financiranju obveznog uklanjanja i zamjene zaraženih trsova, čime se vinogradare potiče na pravovremeno provođenje fitosanitarnih mjera, dok u Hrvatskoj takav ciljano financiran i stabilan sustav još uvijek nije uspostavljen i teret je na vinarima." rekao je Marko Vešligaj, zastupnik u Europskom parlamentu i jedini član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Mjere koje su na stručnom skupu formulirane kao nužnost, a za koje zastupnik Vešligaj ističe da ih je moguće financirati kroz europska sredstva i novi prijedlog stopostotnog  sufinanciranja su:

●     obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo vinograda u kojima je zaraza premašila 20%

●     100% sufinanciranja za insekticide i sredstva te sufinanciranje potencijalno korisne opreme (npr. oprema za termoterapiju)

●     krčenje zapuštenih vinograda na teret jedinica lokalne samouprave i države

Preduvjet za ovo je izmjena strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske te je zastupnik Vešligaj još jednom pozvao Vladu RH i Ministarstvo poljoprivrede da navedeno što prije učini. Također na Ministarstvu je provesti dodatne mjere za koje vinari smatraju kako su neophodne za suzbijanje i prevenciju zlatne žutice:

●     nadzor te upis svih vinogradarskih površina u Vinogradarski registar

●     veći broj inspektora i bolji nadzor

●     provedba sankcija za one koji krše pravila i obveze u pogledu suzbijanja zlatne žutice

Zaključci ovog stručnog susreta bit će predstavljeni u Europskom parlamentu u Bruxellesu sljedeći tjedan u sklopu plenarne rasprave na temu novog vinskog paketa i stanja u europskom vinogradarstvu.