Učitavanje...

Dragić: Niz signala upućuje na duboke strukturne slabosti sustava
Prošlo je tjedan dana od kada je u ovoj sabornici prisegnuo novi ministar Alen Ružić. Izglasan je sa 77 glasova, što je dalo naslutiti što će se događati ovaj tjedan u kuhinji Andreja Plenkovića. Miris aromatične kave s čarobnim sastojcima, kao što vidimo, privlači nekolicinu, a oni koji je popiju, ozareni otrče u zagrljaj HDZ-u. Najgori je to oblik političke korupcije i izdaje glasača.
No, vratimo se ministru Ružiću.
Iako se, po navodima mnogih, spremao preuzeti Ministarstvo znanosti i obrazovanja, preko noći je uskočio u sasvim drugi resor - Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Iznimno bitan resor koji se raspada pred našim očima. Zamijenio je ministra Piletića kojemu nije pomogao ni sveti Josip radnik, jer i sveci dižu ruke od nesposobnih, a premijer ga se odriče uz smiješno obrazloženje da se čovjek umorio pa se vraća u Hrvatski sabor, da se malo odmori kaže predsjednik Jandroković.
Kako i neće biti umoran kad dolazi iz sustava koji je zgazio 38 ministara i sada nam servira 39.
Alen Ružić bio je godinama na čelu riječkog KBC-a, kažu ugledan liječnik što ne sporimo, ali zapamćen po učestalom kršenju radničkih prava, po nezakonitim otkazima koji su riječku bolnicu stajali 250.000 eura nakon odluka suda. I valjda su to kompetencije koje su ga dovele na čelo sustava koji treba štititi radnička prava. Sam ministar kaže da je spreman, da ima energije, da poznaje sustav i da će u kratkom vremenu isporučiti rezultate.
No, sustav već sada gori, u prvom tjednu imamo najavu bijelog štrajka socijalnih radnika. To nije prijetnja, to je vapaj ljudi koji rade najteže poslove u državi i koji su dovedeni do ruba.
Kap koja je prelila čašu je pritisak nadređenih da socijalni radnici moraju odgovarati ljude od podnošenja zahtjeva za inkluzivni dodatak, da im u prikupljanju dokumentacije ne smiju pomagati, jer oni koji to učine izloženi su prijetnjama. Nevjerojatno! Umjesto da su usmjereni na što brže rješavanje gotovo 100000 zahtjeva, oni su usmjereni na sprječavanje ljudi u podnošenju zahtjeva.
Materijalni uvjeti u nekim ustanovama su takvi da ugrožavaju život i rad štićenicima i djelatnicima. Organizacija rada, radno-pravni status, nedostatak kadra, poteškoće u ostvarivanju prava korisnika je ono na što upozoravaju već dugi niz godina, a sad su primorani na javne anonimne apele zbog straha od odmazde, kao što je slučaj s Centrom za odgoj i obrazovanje Dubrava.
Vidimo i da su Sindikati nezadovoljni postojećim stanjem i socijalnim dijalogom, a kad sindikati to kažu znači da su spremni na sve oblike pritiska i da neće dugo čekati. I resor rada i mirovina također traži punu pažnju, posebno u kontekstu inflacije i pritiska na plaće i mirovine.
U ovom trenutku više nego ikad svjedočim nizu signala koji upućuju na duboke strukturne slabosti sustava koji je dugoročno zapušten i nedovoljno organiziran.
Ne očekujemo čuda, ali očekujemo da ministar zna gdje je došao i zašto je došao, očekujemo brzu procjenu i konkretne mjere, jer u ovom sustavu više nema snage za još jedan mandat improvizacije.
Samo sustav koji je učinkovit, pravedan i usmjeren na čovjeka može biti temelj snažnog i solidarnog društva. A ministar Ružić nema vremena, on mora hrvatskim građanima pokazati kojoj strani pripada: strani radnika, ranjivih skupina, sindikata i umirovljenika ili strani stranačkih kalkulacija i vlastitih političkih ambicija.
Irena Dragić,
saborska zastupnica SDP-a

Ahmetović: Energetsku politiku HDZ je prepustio Mađarima

Krstičević: Privatni sektor raste, javno zdravstvo slabi
Zastupnik Mišo Krstičević u Hrvatskom saboru upozorio je na ubrzanu privatizaciju zdravstvenog sustava i, kako tvrdi, kronično nedovoljno financiranje javnog zdravstva. Pozivajući se na istraživanje ekonomista Tonija Pruga i njegovih suradnika, Krstičević je iznio podatke koji pokazuju snažan rast privatnog sektora u zdravstvu.
Prema navedenom istraživanju, udio privatnog sektora u ukupnim prihodima zdravstva u Zagrebu porastao je u posljednjih pet godina s 20 na 23 posto, dok je udio radnika zaposlenih u profitnom dijelu sustava narastao s 15 na 20 posto.
Istodobno, broj novoosnovanih privatnih poliklinika i ustanova u Hrvatskoj dramatično raste – prije dvadeset godina osnivalo se oko pet godišnje, a danas čak 57. Krstičević tvrdi da privatne zdravstvene ustanove „rastu kao gljive poslije kiše“, osobito nakon 2010. godine, i to uglavnom u urbanim sredinama, blizu velikih bolnica i područja veće platežne moći.
S druge strane, upozorava da ruralni krajevi i periferija ostaju bez osnovne zdravstvene skrbi.
Krstičević smatra da većina građana, ali i dio političke elite, pogrešno vjeruje da je glavni problem hrvatskog zdravstva – prevelika potrošnja. No, tvrdi da je istina suprotna.
„Ljudi mjesecima čekaju preglede, ponekad i godinama operacije. Bolnice su stare i zapuštene, zdravstveni radnici rade pod golemim pritiskom. Oni koji mogu, odlaze privatno i plaćaju“, istaknuo je.
Prema njegovim riječima, Hrvatska za zdravstvo izdvaja oko 1.650 eura po stanovniku godišnje, odnosno 7 posto BDP-a. Usporedbe radi, Češka izdvaja oko 2.650 eura (8 posto BDP-a), Slovenija 2.800 eura (9 posto BDP-a), dok je prosjek Europske unije oko 3.800 eura (10 posto BDP-a). Njemačka pak ulaže gotovo 6.000 eura po stanovniku, odnosno 12 posto BDP-a.
Krstičević tvrdi da se u Hrvatskoj ne troši previše – nego premalo, i pritom neracionalno. Lakše je, kaže, govoriti o rasipanju i korupciji nego otvoriti pitanje nedostatnog ulaganja u sustav.
„Kada bi netko rekao da kao društvo ne dajemo dovoljno novca za ono najdragocjenije – zdravlje ljudi – to bi otvorilo neugodna pitanja“, poručio je.
Upozorio je i na političku logiku koja, prema njegovim riječima, sustavno slabi javni sektor kako bi se prostor prepustio privatnom kapitalu. Takav model nazvao je neoliberalnim pristupom koji rezultira zapuštenim bolnicama, kadrovskim deficitom i rastućim nezadovoljstvom građana.
Na kraju obraćanja, Krstičević je poručio kako vjeruje da većina građana Hrvatske ipak preferira model jednakosti i solidarnosti, a ne sustav u kojem se svatko brine isključivo za sebe.
„U temelju problema našeg javnog zdravstva i njegove sve brže privatizacije jest nemoć politike da riješi stvarne probleme ljudi“, zaključio je.
Rasprava o financiranju i budućnosti zdravstvenog sustava time je ponovno otvorena, uz jasnu poruku dijela oporbe: bez snažnijeg ulaganja u javno zdravstvo, trend privatizacije će se nastaviti.

Mostarac: HDZ je generirao stambenu krizu
Zastupnik SDP-a Matej Mostarac u Hrvatskom saboru oštro je kritizirao dosadašnju stambenu politiku vladajućih, poručivši da je HDZ svojim mjerama i ignoriranjem problema u proteklom desetljeću generirao stambenu krizu u Hrvatskoj.
Prema Mostarcu, pitanje stanovanja godinama je zanemarivano, dok je tržište nekretnina postalo prostor za špekulacije i mešetarenje.
Mostarac je upozorio na podatak o čak 600.000 praznih stanova u Hrvatskoj, ističući kako to pokazuje duboku neravnotežu na tržištu. Dodatno, naglasio je da se oko 70 posto kupoprodaja stanova i kuća odvija gotovinski, bez adekvatnog praćenja, što, kako tvrdi, dodatno potiče netransparentnost i rast cijena.
„To je uzrokovalo ovakvu krizu u Hrvatskoj kakva je danas“, poručio je.
Usporedio je i kretanje cijena nekretnina u Hrvatskoj s ostatkom Europe. Dok su u mnogim europskim zemljama cijene rasle oko 35 posto, u Hrvatskoj su, prema njegovim riječima, porasle čak 130 posto. Posljedica toga je da sve veći broj građana živi u prenapučenim stanovima.
Mostarac je podsjetio da je SDP još prije četiri godine predstavio svoj “Plan za stan”. Tvrdi da bi, da je taj prijedlog tada prihvaćen, danas u Hrvatskoj već postojale tisuće novih stanova, a učinci krize bili bi znatno blaži i usporedivi s europskim prosjekom.
Prema njegovim riječima, propuštena je prilika za sustavno i dugoročno rješavanje problema priuštivog stanovanja.
Posebno se osvrnuo na najave o izgradnji i prenamjeni mikrostanova. Smatra da je riječ o pokušaju ostvarivanja obećanih brojki bez stvarnog rješavanja problema.
„Veliku količinu tih mikrostanova planiraju dobiti u postojećim objektima, primjerice hotelima, i predstavljaju ih kao privremeno stanovanje. No to ne rješava krizu stanovanja“, istaknuo je.
Takav pristup ocijenio je kao “vatrogasnu mjeru” koja će zahtijevati značajna sredstva za obnovu objekata, ali bez dugoročnog i održivog učinka na tržište stanovanja.
Mostarac je zaključio kako je Hrvatskoj potrebna cjelovita i dugoročna stambena politika, a ne kratkoročna rješenja koja, kako tvrdi, samo prikrivaju razmjere problema.


.jpg&w=750&q=50)








.jpg&w=750&q=50)


