Učitavanje...

Lugarić: Djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu
Pred nama je konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, deveti put da ovaj zakon parcijalno popravljamo, nadopisujemo i prilagođavamo trenutnim pritiscima i okolnostima, što je samo po sebi poruka o normativnoj tehnici, umjesto da se zapitamo služi li takav pristup više sustavu ili djeci zbog koje sustav uopće postoji. Ranom i predškolskom odgoju ne trebaju parcijalne intervencije, nego jasan, pravedan i održiv sustav.
Govorim danas u ime Kluba SDP-a, ali govorim i kao netko tko dolazi iz obrazovanja, tko duboko poštuje struku ranog i predškolskog odgoja i tko smatra da se upravo u ovom dijelu obrazovnog sustava najjasnije vidi koliko su političke odluke u stanju dugoročno pomoći – ili dugoročno naštetiti.
Ovaj zakon, u svom konačnom obliku, ne donosi razvojnu promjenu. On ustaljuje postojeće stanje, ali stanje koje već sada znamo da ne funkcionira dovoljno dobro, ni za djecu, ni za roditelje, ni za one koji u sustavu rade.
Krenimo od dostupnosti vrtića i upisa.
Ukidanjem prava prednosti za djecu koja navršavaju četiri godine formalno se ispravlja jedan problem, skoro i propust, koji se u praksi pokazao vrlo ozbiljnim. Djeca koja su već bila uključena u sustav ostajala su bez mjesta, jasličke skupine su se ukidale kako bi se administrativno zadovoljio kriterij, a roditelji su se s pravom osjećali prevarenima. Međutim, ono što se ovim zakonom sada opet ne radi jest uspostavljanje jasnog, ujednačenog i pravednog sustava upisa.
Umjesto toga, dobivamo širi krug kategorija prednosti, bez propisanog redoslijeda, bez nacionalnih kriterija, bez garancije jednakosti. Pravo na upis i dalje će uvelike ovisiti o tome u kojoj općini ili gradu dijete živi, o lokalnim pravilima i lokalnim financijskim mogućnostima. A to znači da o sudbini djeteta ne odlučuju njegove potrebe, nego geografska i fiskalna slučajnost. To je lutrija po mjestu rođenja.
Dok god raspravljamo o kriterijima prednosti, moramo biti iskreni i priznati da nemamo dovoljno mjesta u vrtićima. A cilj ozbiljne javne politike ne može biti svojevrsno upravljanje oskudicom da tako kažem, nego osiguravanje mjesta u vrtiću za svako dijete.
Drugo veliko pitanje odnosi se na kadrove i profesionalne standarde.
Posebno problematičnom smatramo odredbu koja omogućava da učitelji razredne nastave rade posao odgojitelja bez stjecanja pune kvalifikacije, uz dodatne kompetencije. Ovdje želim biti vrlo jasna i vrlo precizna: ovo nije pitanje omalovažavanja učitelja. Ovo je pitanje poštovanja struke ranog i predškolskog odgoja.
Rad s djecom rane i predškolske dobi zahtijeva specifična znanja, vještine i profesionalnu osjetljivost. Što je dijete mlađe, zahtjevnost tog rada raste. To nije vrijednosni sud, to je stručno i znanstveno utemeljena činjenica. Studijski programi postoje s razlogom, ishodi učenja postoje s razlogom, a kvalifikacije nisu administrativna formalnost.
Ovim zakonom država zapravo priznaje da nije uspjela provesti vlastiti zakon iz 2022, pa se sada standard prilagođava tom propustu. Umjesto da se sustavno ulaže u obrazovanje, zapošljavanje i zadržavanje odgojitelja, spušta se ljestvica. Dugoročno, to nije rješenje kadrovskog problema, nego njegovo produbljivanje. To je vrlo opasan presedan. Struka se ne smije prilagođavati neuspjehu politike. Politika se ora prilagoditi potrebama struke.
Treće, uvjeti rada i status odgojitelja.
U zakonu se povećavaju obveze, odgovornosti i administrativni zahtjevi, ali se ne rješavaju temeljna pitanja – plaće, koeficijenti, radni uvjeti. Posebno ističem problem koji se odnosi na primjenu članka 51. Zakona i promjene u Uredbi o koeficijentima. Taj problem je poznat, konkretan i već proizvodi pravne sporove i nepravde. Unatoč tome, u konačnom prijedlogu zakona on ostaje neriješen.
To nije tehnički propust. To je politička odluka da se stvarni problemi ljudi u sustavu ponovno ostave po strani.
Četvrto, pitanje financiranja i tzv. fiskalne održivosti.
U Hrvatskoj danas i dalje postoji velik broj sredina u kojima roditelji nemaju kamo upisati svoje dijete. Postoje mjesta u kojima jaslice uopće ne postoje. Dostupnost vrtića često ne ovisi o potrebama djece, nego o tome koliko je lokalni proračun snažan ili slab.
Ovaj zakon ne mijenja tu logiku. On pokušava održati sustav u pogonu administrativnim rješenjima i postupnim prebacivanjem odgovornosti – s države na lokalnu samoupravu, s lokalne samouprave na vrtiće, s vrtića na odgojitelje i na kraju na roditelje.
Najavljuju se velika ulaganja u izgradnju novih vrtića, ali se prešućuje da su i dosad lokalne zajednice snosile većinu troškova gradnje, dok je država sudjelovala manjim dijelom, a potom te iste zajednice ostavljala da same financiraju održavanje objekata i zapošljavanje kadra kojeg na tržištu nema.
To nije fiskalna održivost. To je sustavno opterećivanje najslabijih.
I da budem potpuno jasna – investicije u izgradnju novih vrtića su važne, ali to nije dovoljno. Zgrada bez ljudi, bez stabilnog financiranja i bez profesionalnih standarda nije sustav.
SDP već godinama zagovara rješenje koje je jednostavno i pravedno: država mora preuzeti sufinanciranje najmanje 50% ekonomske cijene vrtića za svako dijete, neovisno o mjestu stanovanja. Time se jačaju lokalne zajednice, osigurava stabilnost sustava i stvara prostor za dostojanstvene plaće i bolje uvjete rada.
Ovaj zakon ne donosi viziju. Ne gradi sustav koji će dugoročno osigurati dostupnost, kvalitetu i pravednost ranog i predškolskog odgoja. On zanemaruje glas struke, relativizira profesionalne standarde i zadržava snažnu političku kontrolu nad financiranjem.
Zato ga Klub SDP-a ne može podržati. Ne zato što smo protiv promjena, nego zato što smatramo da djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu, a ne administrativno krpanje.
Ulaganje u rani i predškolski odgoj nije trošak. To je temelj društvene jednakosti i jedna od najpametnijih investicija koje jedno društvo može napraviti. Svako dijete koje ostane bez mjesta u vrtiću naš je zajednički poraz – a najveću odgovornost snose oni koji imaju moć sustav učiniti boljim, a to ne čine.
Marija Lugarić,
saborska zastupnica SDP-a
Lalovac: Inflacija se ne može pobijediti administrativnim mjerama

Hajdaš Dončić: Stavili smo HDZ na led, to je odgojno-obrazovna mjera
U Studiju uživo N1 televizije gostovao je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Najviše je govorio o dočeku “brončanih” rukometaša na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, čiju je organizaciju, nakon propalog dogovora Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Zagreba zbog inzistiranja HRS-a na gostovanju Marka Perkovića Thompsona, preuzela Vlada.
“Vlada, odnosno Andrej Plenković, koristi isti obrazac prema pjevaču kao što je koristio i njegov prethodnik Ivo Sanader. Dakle, dok im pjevač treba, oni su dobri s njim i mogu ga financirati i kontrolirati te dogovoriti da ne pjeva pjesme u kojima je ustaški pozdrav. To je klasični HDZ kakav smo vidjeli u doba Sanadera i Karamarka, a sada i Plenkovića”, rekao je Hajdaš Dončić.
Objasnio je kako je Plenković procijenio da je u Hrvatskoj veća “pjevačeva Hrvatska” od one koja to nije, dok on osobno smatra da je najviše “normalne Hrvatske”.
“Svugdje ima radikalne desnice, ali pristojni europski političari s njom ne surađuju”, kazao je.
Događaj u ponedjeljak nazvao je “civilizacijskim porazom pravne države”.
“U sljedećem trenutku može se dogoditi bilo što. Plenković može doći u vaše dvorište, u vaš stan i proglasiti da je to državna imovina.”
“Tomašević je premiran, ponekad i sramežljiv”
Za zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića rekao je da je “premiran, ponekad i sramežljiv” te da je u ponedjeljak trebao snažnije istupiti.
“Imao je još instrumenata na raspolaganju. Rekao sam mu to, ali taj će razgovor ostati između mene i njega”, dodao je.
Plenkoviću i HDZ-u zamjera uzurpaciju javnog prostora na dočeku rukometaša, držeći da je bilo gore od “piratskog napada”, kako je to ocijenio predsjednik Republike Zoran Milanović.
“Plenković misli da će zajahati na isključivoj Hrvatskoj i na tome dobiti jeftine političke poene. Svjestan je da koalicijskih partnera više nema – njegovi partneri u Vladi su na razini statističke pogreške. Ovo je njegova priprema za parlamentarne izbore, u kojoj se pokušava dodvoriti identitetu krajnje desnice.”
“Pjevač će jedini imati korist od jučerašnjeg događaja”
Na pitanje je li mu kod Thompsona sporna samo pjesma “Bojna Čavoglave”, Hajdaš Dončić je rekao da je “pjevač sporan jer kroz popularizaciju određene supkulture koja uključuje ustaški pozdrav iz Drugog svjetskog rata gradi svoj rejting”.
“On je jedina osoba koja će imati materijalnu korist od jučerašnjeg događaja. Nitko drugi. A gdje su Ustav, pravni poredak i Hrvatski rukometni savez? Sve sportske saveze u Hrvatskoj vode HDZ-ovci ili osobe bliske HDZ-u. Ovo je bio čisti dupli pas HDZ-a samome sebi. Ako postoji odluka Gradske skupštine, ona se mora poštovati – da pjevač ne može nastupiti. Nastupio je zahvaljujući grubom nasrtaju Plenkovića, i to ne u organizaciji Grada Zagreba.”
“Nije problem pjesma, nego ustaški poklič”
Predsjednik SDP-a smatra da je Plenković već krenuo u predizbornu kampanju za sljedeće parlamentarne izbore udarajući na Možemo! i SDP u Zagrebu.
“Od ljetnog Thompsonova koncerta izračunao je da je tzv. Hrvatska tog pjevača brojnija od Hrvatske nepjevača. On misli da će pobijediti u srazu s ljudima koji su generalno isključivi. Nitko nije za zabrane pjesama, nego ustaškog pokliča. Nije problem pjesma, nego taj poklič – sve se vrti oko toga.”
Dodao je da Plenković stvara duboki rascjep u hrvatskom društvu.
“Izigrava radikalnog desničara i pokušava skupiti nekoliko političkih poena, ne shvaćajući da to nije potez državnika.”
“Stavili smo HDZ malo na led”
Pojasnio je i odluku SDP-a da zamrzne pregovore s HDZ-om oko imenovanja preostala tri suca Ustavnog suda, koji su trebali biti nastavljeni sljedećeg tjedna.
“Smatramo da sada nema potrebe razgovarati o tome. Malo su na ledu neko vrijeme – to je odgojno-obrazovna mjera jer vidimo da krše Ustav. Oni su kršitelji Ustava. Izbor predsjednika Vrhovnog suda je dogovor predsjednika i premijera, a izbor ustavnih sudaca je dogovor oporbe i vladajućih. To su dva različita procesa. Apsolutno sam miran i ne vidim nikakvu paniku. Nisam zatvorio vrata razgovorima, samo su trenutno suspendirani zbog ponašanja HDZ-a.”
Samim načinom izbora ustavnih sudaca nije zadovoljan te kaže da je nudio konsenzus.
“Ovakav način izbora, sa striktnom demarkacijskom linijom HDZ-SDP, nije dobar. Suci bi se trebali birati konsenzusom, po stručnosti i po tome poštuju li Ustav. Ovakav model ne valja, iako je SDP u prošlosti u njemu sudjelovao. Priznajem da neke stvari ne valjaju ako ne funkcioniraju.”
“Mogu razumjeti desni pol, ali…”
Na pitanje smatra li da je HDZ otišao radikalno desno, a SDP radikalno lijevo, Hajdaš Dončić je rekao:
“Mogu razumjeti ljude na krajnjem desnom polu i mogu imati suživot s njima, ali ne mogu dopustiti da taj identitet prevlada u Hrvatskoj. To je ključna razlika između mene i HDZ-a. Govorimo o identitetima. Znam da ima više normalne Hrvatske. To ne znači da ljudi koji slušaju tog pjevača ne žele živjeti u normalnoj Hrvatskoj. Postoje ekstremi koji to ne žele. Loše je što su se i Plenković i Jandroković slizali s radikalnom desnicom. To je vidljivo svima. Budimo pametna Hrvatska.”
Konstatirao je i da bi situacija u Hrvatskoj bila puno relaksiranija da se Thompson ogradio od NDH.

Vlada grubo politizira sport i udara na lokalnu samoupravu!
Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić izrazio je podršku gradonačelniku Grada Zagreba Tomislavu Tomaševiću i zagrebačkoj gradskoj vlasti u vezi s organizacijom dočeka hrvatskih rukometnih reprezentativaca, upozoravajući na grub i opasan presedan kojim Vlada i premijer Andrej Plenković izravno zadiru u ovlasti lokalne samouprave te svjesno politiziraju sport.
Istaknuo je da se ne radi o dočeku sportaša, već o političkom događaju dogovorenom između Vlade i Rukometnog saveza, koji je u suprotnosti s odlukama legitimno izabrane zagrebačke gradske vlasti.
„Savez popušta u dogovoru s HDZ-om i zapravo rade jedan dernek koji nije namijenjen hrvatskom sportu ni rukometašima, nego predstavlja čistu politizaciju. To je doček pjevača kojem je odlukom Zagrebačke gradske skupštine onemogućeno pjevanje na prostorima Grada Zagreba“, poručio je Hajdaš Dončić.
Naglasio je da ovakvo postupanje premijera predstavlja ozbiljan udar na ustavni poredak i temeljna načela demokracije.
„Ovo je mali državni udar. Plenković je mali državnik koji ne razumije Hrvatsku i ne razumije da se nacija sastoji od više identiteta. I da nismo svi isti“, rekao je.
Hajdaš Dončić upozorio je da je Vlada po prvi put svjesno i namjerno unijela duboke podjele u područje koje je do sada povezivalo sve građane – sport.
„Imali smo to da, kada je sport u pitanju, nije bilo važno tko je tko u društvu. Danas, nakon ove čiste politizacije Andreja Plenkovića, toga više nema.“
Posebno je istaknuo da se radi o pokušaju političkog ponižavanja zagrebačke gradske vlasti i gradonačelnika Tomaševića.
„Ovo je ponižavanje zagrebačke gradske vlasti samo kako bi Plenković pokazao da je on taj koji će se u Hrvatskoj za sve pitati. E, Andrej, taj film nećeš gledati.“
Predsjednik SDP-a naglasio je kako pristojna i normalna Hrvatska mora poštovati Ustav i različitosti, a ne ih koristiti za političke obračune.
„Za mene je Ustav svetinja. Tko ovdje ruši Ustav? Onaj koji stvara podjele u društvu. A podjele stvara Andrej Plenković.“
Govoreći o eskalaciji prijetnji i napetosti u društvu, Hajdaš Dončić upozorio je da one nisu slučajne, već izravna posljedica neodgovornog ponašanja vlasti.
„Uvijek se moramo pitati što je okidač u društvu. Biti državnik znači biti filigranski precizan i paziti na sve ljude.“
Zaključno je poručio da SDP ostaje dosljedan borbi za demokratsku, pristojnu i uključivu Hrvatsku.
„Pozivam građane Hrvatske da budu dostojanstveni, mirni i normalni. Ovo nije Hrvatska u kojoj većina građana želi živjeti. U takvoj Hrvatskoj ne želim živjeti ni ja. Zato ću se boriti – riječima, u Saboru i na izborima, kad god oni bili.“







.jpeg&w=3840&q=50)
.jpg&w=3840&q=50)


.jpg&w=3840&q=50)
fsdf.jpg&w=3840&q=50)

