Nepravomoćna presuda Upravnog suda u Zagrebu po kojoj će nasljednici imati pravo na isplatu inkluzivnog dodatka preminule osobe, utvrdi li se u postupku da je osoba imala na to pravo, za SDP je odraz nečinjenja, nemara, bešćutnog odnosa vladajućih prema problemima najranjivijih u našem društvu.

Uistinu je teško više pratiti što se događa u resoru ministra Piletića, s obzirom na kaos koji se iz tjedna u tjedan događa, u kojem su žrtve naši najranjiviji građani. Nažalost, sve ono što se događa oko Zakona o osobnoj asistenciji i Zakona o inkluzivnom dodatku je nešto na što upozoravamo od početka primjene zakona. Mi znamo da je Zakon neprovediv, 15 tisuća ljudi je preminulo, nije dočekalo svoja rješenja, a ako taj težak podatak nije bio signal kako uopće dalje možemo razumjeti sustav socijalne skrbi na način na koji ga vladajući vide, upozorila je u izjavi za novinare SDP-ova saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić.

„Ne razumiju ga, nemaju empatije, iz dana u dan svojim odlukama dokazuju da sve ono što se događa u sustavu socijalne skrbi promatraju, a ne organiziraju. Vladajući su tamo da organiziraju sustav socijalne skrbi i da donose provedive zakone”, upozorila je. A ako nisu provedivi, naglašava, onda ne može dvije godine promatrati ono što se pojavljuje u medijskom prostoru, što mi kao oporba, korisnici, struka ukazujemo da treba popraviti. Ne može se dvije godine promatrati, treba reagirati, istaknula je.

„Ova presuda pokazatelj je da je i ovaj put sud stao na stranu korisnika, za zaštitu najranjivijih, ako ih već nisu bili sposobni zaštititi oni koji su trebali donijeti politiku prema zaštiti najranjivijih”, kazala je SDP-ova zastupnica.

Ono što se događa u sustavu socijalne skrbi je odraz nečinjenja, nemara, bešćutnog odnosa prema svim problemima najranjivijih u našem društvu, što je porazno, ustvrdila je.

Ocijenila je i da je ova presuda još jedna velika pobjeda korisnika u sustavu socijale skrbi koja će osigurati dodatnu zaštitu najranjivijih, ali do toga nije trebalo doći da su se vladajući ponašali onako kako je trebalo i kreirali zakone koji bi trebali zaštititi najranjivije u društvu.

Vlašić Iljkić se nada da se Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike neće žaliti na presudu nego da će uistinu shvatiti pouku koju je rekao Upravni sud te da su već izvukli određenu pouku iz odluke Ustavnog suda u vezi Zakona o osobnoj asistenciji.

„Ako vladajući nisu sposobni sami iskreirati, organizirati sustav socijalne skrbi i razumjeti korisnika, onda će očito sudovi biti ti koji će presuditi kako bi se trebalo odnositi prema najranjivijima”, zaključila je Vlašić Iljkić.

Nepravomoćna presuda Upravnog suda odnosi se na pravo osoba koje su predale zahtjev za inkluzivni dodatak, ali su preminule prije nego što je sustav socijalne skrbi donio rješenje. Procjena je da je riječ o 15 tisuća preminulih, a presuda nalaže da sustav socijalne skrbi nastavi s postupkom, neovisno o smrti podnositelja zahtjeva, pa ako se utvrdi da je osoba imala pravo na inkluzivni dodatak, onda je država dužna nasljednicima isplatiti iznos od dana podnošenja zahtjeva do smrti podnositelja.

Modus operandi premijera Plenkovića odavno je pročitana knjiga. Kad god afera postane prevelika, kad god nesposobnost postane preočita, a bijes javnosti preglasan, on poseže za svojim omiljenim trikom: rekonstrukcijom Vlade. I ovdje je samo pitanje trenutka kad će se to dogoditi.

Slučaj ministra Marina Piletića i sramotni, epohalni debakl s neisplatom inkluzivnog dodatka nije tek administrativna greška. To je socijalni zločin.

Premijer Plenković i ministar Piletić su imali priliku urediti sustav da im je bilo stalo. SDP je upozoravao na neprovedive zakone već dvije godine, no njih nije bilo briga ni za sustav socijalne skrbi niti za korisnike. Oni su promatrači sustava, a ne oni koji trebaju organizirati sustav i zaštititi najranjivije u društvu. Sramotno je da sudovi, a ne premijer Plenković i ministar Piletić, moraju štititi korisnike i podsjećati da sustav postoji kako bi čuvao dostojanstvo naših građana.

Prva ključna Plenkovićeva pogreška bila je spajanje resora rada, mirovinskog sustava i socijalne skrbi u jedno ministarstvo, tri izuzetno zahtjevna područja koja ne trpe podijeljenu pažnju. SDP ih je s razlogom držao odvojenima, a njihovo spajanje dovelo je do gubitka fokusa i političke težine, čije posljedice danas plaćaju najranjiviji.

Ministri u sustavu socijalne skrbi su se mijenjali kroz godine, no politika je i dalje ostala otuđena spram krajnjih korisnika. No rješenje te bešćutnosti nije smjena ministra po principu “pojeo vuk magare”, kako je Plenković to učinio već više od 30 puta. Takve rekonstrukcije nisu rješenja, već kozmetičke mjere; dimne zavjese kojima se skriva trulež sustava i kupuje vrijeme dok javnost ne zaboravi. Ministri odlaze, problemi ostaju, a odgovornost se sustavno izbjegava.

Stvarna odgovornost za ovaj socijalni slom je na samom vrhu Vlade i to neće promijeniti još jedna rekonstrukcija. Ministru Piletiću se ne smije omogućiti bijeg od političke odgovornosti. Smjena da, ali ako se to dogodi mirno kroz rekonstrukciju, to će zapravo biti svojevrsna nagrada za njega, a uvreda za građane. Odlazak bez rješenja značio bi da ministar odlazi u političku zavjetrinu, dok tisuće osoba s invaliditetom i dalje čekaju novac koji im pripada i koji im znači dostojanstven život.

Ono što je posebno žalosno u svemu ovome jest što premijer Plenković sada troši dodatno vrijeme, energiju i novac da bi osporio sudske odluke, jer ne može priznati da bi mogao biti u krivu. Radije će gubiti vrijeme na pravne trikove nego omogućiti da korisnici dobiju ono što im pripada.

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan je danas na konferenciji za medije u Zagrebu ukazala da je skoro četvrtina naših građana naišla na lažna sniženja, a upozorila je i na zamke pri online kupovini, posebno na popularnim stranicama Temu i Shein.

„Prema mom istraživanju iz 2025. čak 97,6 posto građana kupuje na sniženjima, najčešće odjeću i obuću, hranu i bijelu tehniku. Međutim, čak 72 posto ispitanih kaže kako je naišlo na lažna sniženja, a unatoč europskim i nacionalnim pravilima o oglašavanju sniženja, preko 91 posto je bilo razočarano sniženim nakon što je ušlo u trgovinu“, kaže Borzan.

Ukazala je kako se velike prevare događaju online, gdje je Europska komisija pretraživanjem 16000 web trgovaca utvrdila da svako četvrto sniženje krši online propise, a na razini EU 61 posto građana tvrdi da je naišlo na lažna sniženja. Građani se žale i na influencere koji ne označuju da im je plaćeno da reklamiraju neki sadržaj, a 78 posto kupaca se žali da je dizajn online trgovina takav da ih navodi da odaberu opciju koja nije najpovoljnija za njih.

„Tu prednjaci Shein koji ima trostruko više manipulativnog dizajna poput lažnih tajmera, lažne hijerarhije ili skrivanja važnih informacija dizajnom nego Asos, a višestruko više nego Zara ili H&M. Svjesna sam da su našim ljudima zbog visokih troškova života web trgovine poput Temu i Shein privlačne, ali želim da znaju kako je većina istraživanja pokazala kako su njihovi proizvodi često puni opasnih kemikalija i nisu sigurni“, rekla ja Borzan.

Navela je primjere za Temu. Istraživanja iz Danske su pokazala kako 86 posto testiranih jakni ima štetne kemikalije, a isto toliko igračaka nije u skladu sa sigurnosnim standardima. U Poljskoj je 57 posto testirane odjeće imalo štetne metale kao olovo, kobalt i nikal. U Italiji se pak pokazalo kako 87 posto testirane kozmetike ima netočne liste sastojaka ili rok trajanja. Kod Shein je ukazala na istraživanja iz Poljske i Belgije gdje oko polovice testirane odjeće i nakita sadrži štetne kemikalije.

„Hrvatska je i dalje na europskom dnu po poštivanju prava potrošača. Građani najviše povjerenja imaju u potrošačke udruge, a za razliku od ostatka Europe gdje državne institucije uživaju 61 posto povjerenja, tek 31 posto naših građana misli da će im država zaštiti potrošačka prava. Porazna je i razina poznavanja potrošačkih prava, gdje 56 posto građana ima jako nisko znanje o svojim pravima, a samo 17 posto dobro poznaje svoja prava“, rekla je Borzan.

Upozorila je da ako nešto zvuci predobro da bi bilo istinito, onda vjerojatno i jest. Naglasila je da je potrebno više tržišnih inspekcija te veće ovlasti Europskoj komisiji u slučaju prekograničnih prevara internetskih divova.

Formiranje novog saziva Savjeta mladih Republike Hrvatske na najjasniji mogući način potvrdilo je sve ono na što smo upozoravali od samog početka. Izmjene Zakona o savjetima mladih nisu imale za cilj jačanje participacije mladih, već potpunu političku kontrolu nad tijelom koje bi trebalo predstavljati mlade u svoj njihovoj raznolikosti.

U novom sazivu Savjeta mladih Republike Hrvatske čak 13 od 15 članova, odnosno 87 posto, dolazi iz HDZ-a. Ne radi se pritom o tome da HDZ ima većinu, nego o tome da ima gotovo sve. Ako je netko i imao dilemu je li Savjet mladih zamišljen kao pluralno savjetodavno tijelo ili kao produžena ruka vladajuće stranke, ta je dilema sada otklonjena.

Ovakav sastav Savjeta mladih Republike Hrvatske nije slučajnost, već logična posljedica netransparentnog, neinkluzivnog i politički dirigirano vođenog procesa izmjena Zakona o savjetima mladih. Procesa u kojem su sustavno ignorirane organizacije civilnog društva koje desetljećima rade s mladima, među kojima i Mreža mladih Hrvatske. Procesa u kojem se nepovjerenje prema mladima koji nisu stranački organizirani pretvorilo u zakon.

Posebno je indikativno da su prijedlozi Mladeži HDZ-a, koji su tijekom javnog savjetovanja bili odbijeni, naknadno prihvaćeni, i to bez ikakvog javnog obrazloženja. Središnji državni ured za demografiju i mlade tada je tvrdio jedno, a danas imamo dokaz da se radilo o prikrivanju istine.

Danas više nije riječ o strahu da će Savjet mladih Republike Hrvatske postati politički obojen. Danas je to gotova činjenica. Savjet mladih Republike Hrvatske ispada ispunjen stranačkim kadrovima, od kojih mnogi nemaju nikakve stvarne veze sa sektorom mladih, s radom u zajednici, s organizacijama mladih ili s javnim politikama za mlade. Imaju, međutim, jasnu stranačku iskaznicu, što se očito pokazalo kao jedini relevantan kriterij.

Ironično, ali i tragično, upravo se ovakvim rješenjem mladima šalje poruka da sudjelovanje nije važno, da kompetencije nisu važne, da iskustvo rada s mladima nije važno. Važna je isključivo politička podobnost. Ako je to vizija participacije mladih koju nudi HDZ, onda je barem pošteno to jasno reći.

Još jednom ponavljamo da osnivanje Savjeta mladih Republike Hrvatske u ovom obliku nije rješenje, nego problem. Ne radi se o jačanju glasa mladih, nego o njegovom discipliniranju. Ne radi se o uključivanju, nego o kontroli. Ne radi se o savjetovanju, nego o simulaciji dijaloga.

Upozoravali smo da će se ovo dogoditi. Danas gledamo rezultat.
Savjet mladih Republike Hrvatske nije savjet mladih, nego ispostava HDZ-a. 

Forum mladih SDP-a Hrvatske

Sanja Bježančević ubraja se u nova lica SDP-a. Rođena je u Đakovu, magistrirala je na Ekonomskom fakultetu, a 2020. godine doktorirala na Europskim studijima Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Političku karijeru započela je u slavonsko-baranjskom SDP-u, čija je predsjednica postala 2021. godine.

U saborske klupe sjela je nakon parlamentarnih izbora 2024. godine. Imala je ulogu u pisanju novog programa SDP-a pod nazivom "Razvojni model – za snažnu, produktivnu i pravednu Hrvatsku", čiji je cilj povratak stranke na vlast nakon tri mandata u oporbi.

Je li SDP prošlu subotu i stranačku konvenciju iskoristio primarno kako bi priznao neke svoje zablude iz prošlosti i okrenuo novi list?

– Konvencija je prije svega bila usmjerena na budućnost, ali prikazan je i dokumentarni film koji je podsjetio da je SDP bio najjači upravo onda kada je bilo najteže. Povijesna uloga SDP-a očituje se u tome što smo u ključnim trenucima donosili ispravne odluke – od doprinosa mirnom osamostaljenju Hrvatske, izlaska iz međunarodne izolacije i promjene Ustava, preko ulaska u Europsku uniju i izgradnje autoceste Zagreb – Split, do zaštite građana zaduženih u "švicarcima".

U vrijeme SDP-ove Vlade donesena je i oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Kroz sve te godine ostali smo dosljedni u promicanju prava, slobode i jednakosti. Sve u svemu, nije riječ o simboličnom "okretanju novog lista", nego o stvarnoj promjeni u načinu rada, preuzimanju odgovornosti koju naši birači očekuju od nas i povratak snažnijoj komunikaciji s građanima.

Te pogreške prošlosti u dobro mjeri tiču se aktualnog šefa stranke Siniše Hajdaša Dončića, i to dok je vodio resor prometa u Milanovićevoj Vladi. Ponajviše se pamti njegov neuspjeli pokušaj monetizacije. Mislite li da mu birači, građani to mogu zaboraviti?

– Pitanje monetizacije bilo je dio jednog šireg političkog i gospodarskog konteksta toga vremena i o njemu se već godinama vodi javna rasprava. Važno je reći da odluke nisu donosili pojedinci, nego Vlada i institucije sustava. I to nije pokušaj opravdavanja ni traženja olakotnih okolnosti, već objektivna činjenica.

Danas je važnije, od stalnog vraćanja na stare rasprave, to da SDP pokazuje političku zrelost, sposobnost donošenja promišljenih odluka i jasnu viziju za budućnost. Povjerenje građana osvaja se onime što nudite danas i koliko ste uvjerljivi u rješavanju aktualnih problema.

Je li Hajdaš Dončić kapacitet za premijerskoga kandidata i koliko mu odmaže, a koliko pomaže ta sjena Zorana Milanovića nad njim i strankom?

– Siniša Hajdaš Dončić je predsjednik stranke i kao takav ima odgovornost voditi proces, ali svojim djelovanjem jasno pokazuje da SDP nije jedna osoba, nego zajednica ljudi s različitim iskustvima i znanjima koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva. To se vidi i u njegovim javnim nastupima, gdje otvara prostor novim licima i ne pokušava centralizirati stranku oko sebe.

Što se tiče Zorana Milanovića, njegov politički trag dio je naše povijesti, a SDP svoju povijest ne briše niti je se srami, ali danas gradi vlastiti identitet u sadašnjem vremenu.

SDP se, (pre)očito je, sada želi pozicionirati lijevo, čak i otići s centra. Tamo je, međutim, već Možemo!. Ima li to smisla, ima li tamo dovoljno mjesta?

– SDP se ne ”seli" ulijevo niti napušta centar, SDP je oduvijek bio stranka lijevog centra. To je prostor u kojem se spajaju socijalna osjetljivost, ekonomska odgovornost i jasne demokratske vrijednosti. U tom smislu ne radi se o taktičkom pozicioniranju prema nekoj drugoj stranci, nego o povratku vlastitom identitetu. Hrvatski politički prostor nije jednosmjerna ulica i ne svodi se na jedno ime. Postoji dovoljno mjesta za stranku lijevog centra koja ima iskustvo upravljanja državom, ali i volju za promjenama. Građani ne biraju etikete, nego vjerodostojnost i rješenja za konkretne probleme, a to je prostor u kojemu SDP vidi svoju ulogu.

Najavljujete udar na kapital, imovinu i bogatstvo, pogotovo sveopće rentijerstvo nekretnina. Je li to kontraproduktivno kada se zna, recimo, da dobar dio ljudi na obali živi od toga?

– Riječ je o uvođenju reda i izgradnji pravednijeg sustava koji svima donosi jasna pravila i više jednakosti. SDP podržava rad, poduzetništvo i činjenicu da mnogi ljudi, osobito na obali, žive od turizma jer je to egzistencijalno važno. U središtu je uređenje tržišta stanovanja kroz suzbijanje nekontroliranog rentijerstva i špekulacija koje podižu cijene mladim obiteljima i radnicima u turizmu te otežavaju normalan život.

Cilj je jasno razlikovati male iznajmljivače koji od toga žive od velikih vlasnika koji gomilaju nekretnine bez društvene odgovornosti. To je pitanje pravednosti i zdravog sustava, a većina ljudi to vrlo dobro razumije.

Jeste li zaboravili na rezanje privilegija ljudi koji žive od politike i na državnim su jaslama? Otkako je Plenković uoči prošlih izbora (pre)platio državni sektor i dao dodatnog zamaha inflaciji, svi bi opet u politiku i javni sektor.

– Važno je razlikovati dvije stvari. Jedno su političke povlastice i klijentelizam, a drugo su ljudi koji rade u javnom sektoru, učitelji, medicinske sestre, policajci..., bez kojih sustav ne može funkcionirati. SDP se zalaže za rezanje privilegija onih koji žive od politike i jačanje pravednog sustava koji štiti ljude koji pošteno rade svoj posao. Inflacija nije nastala zato što su radnici u javnom sektoru previše plaćeni, nego zato što je Vlada bez jasne strategije kupovala socijalni mir uoči izbora.

To je kratkoročna politika koja dugoročno šteti svima. Nama je cilj urediti sustav tako da se u politiku ne ide zbog povlastica, nego zbog odgovornosti, i da javni sektor bude učinkovit, pravedan i profesionalan.

Pokušava li SDP novom strategijom od sindikata, kojima bi dao jaču ulogu, napraviti ono što je HDZ napravio s braniteljskim udrugama, a Možemo! s nevladinim sektorom?

– Sindikati su oduvijek naši socijalni partneri i to partnerstvo nije jednosmjerno ni politički instrumentalizirano. Razlika je u tome što SDP sindikate ne koristi kao produženu ruku stranke, nego ih vidi kao legitimne predstavnike radnika s kojima se razgovara, pa i onda kada se ne slažemo. To pokazuje i njihova prisutnost na našoj stranačkoj konvenciji na kojoj smo raspravljali o četiri ključne teme koje se tiču rada, plaća, javnih usluga i socijalne sigurnosti. Upravo to je pokazatelj važnosti transparentnog dijaloga za našu stranku. Mislim da je to zdravo za demokraciju i da se tako gradi ozbiljna i odgovorna politika.

Ubraja vas se u nova lica SDP-a, a neki vas, nakon istupa poput onoga kada ste se usprotivili sporazumu EU-Mercosur, vide kao stranačku kandidatkinju za ministricu poljoprivrede. Imate li vi takvih ambicija?

– Svoj posao radim najbolje što znam i osjećam snažnu odgovornost, jer poljoprivreda nije samo gospodarska grana, nego dio našeg identiteta i života zajednice. Uz to, u tom sektoru radila sam više od dvanaest godina pa dobro razumijem koliko je sigurnost hrane važna, ne samo lokalno, nego i kao nacionalni interes. O funkcijama ili imenovanjima ministara ne razmišljam, to je posao mandatara. Moj fokus je na radu koji danas mogu obaviti i na doprinosu koji mogu dati zajednici. Ako se u nekom trenutku ukaže prilika da mogu doprinijeti na drugoj razini, stranka i građani će odlučiti. Za mene je važno da danas odgovorno radim svoj posao i rješavam stvarne probleme naših građana.

Može li SDP, kao i oporba, računati na pobjedu na izborima dokle god je tako slab u vašoj Slavoniji ili Dalmaciji?

– Naravno da su nam rezultati u Slavoniji i Dalmaciji izazov, ali SDP se ne mjeri samo trenutnim rezultatima, nego sposobnošću da građanima pokaže jasne programe i rješenja za njihove probleme. Ljudi u Slavoniji, ali i Dalmaciji, svakodnevno osjećaju posljedice loših politika, lokalna ekonomija i infrastruktura ne napreduju, a Plenkovićeva PR politika prema Slavoniji i Baranji pokazala je stvarne rezultate koji su, nažalost, jako loši.

Odlazak mladih, propadanje poljoprivredne proizvodnje i industrije; postali smo sirovinska baza, a stopa rizika od siromaštva nam je iznad nacionalnog prosjeka. Moje iskustvo u Slavoniji i Baranji pokazuje da građani cijene konkretan rad, odgovornost i prisutnost, a ne prazne riječi. Ako SDP nastavi dosljedno raditi, slušati ljude i nuditi stvarna rješenja, uvjerena sam da možemo graditi povjerenje i mijenjati odnose snaga i u regijama gdje trenutno nismo jaki.

Što biste vi učinili na Tomaševićevu mjestu: uslišili želju rukometaša ili zabranili Thompsona?

– Reprezentacija mora ostati izvan politike, ona pripada svima i sramotno je koristiti je za ideološke ili stranačke poruke. Država se ne voli simbolima, nego poštovanjem Ustava i zakona. Upravo zato danas imamo ozbiljan problem, svjedočimo situaciji u kojoj HDZ, kako bi pod svaku cijenu zadržao vlast, poseže i za postupcima za koje pravni stručnjaci upozoravaju da su neustavni. Predsjednik HDZ-a pritom omalovažava i podcjenjuje naše najveće stručnjake, a takvo ponašanje nije dostojno državnika. To je ponašanje kukavice.

Kada se politika stavlja iznad zakona, iznad institucija i iznad Ustava, to je opasno za demokraciju. Pitanje nije Thompson ili bilo koje drugo ime, nego kakvu državu ostavljamo mladima. Mislim da se moramo okrenuti budućnosti, a ne stalno vraćati u mračne podjele prošlosti. Pravna država i poštovanje pravila moraju biti temelj bez iznimke, prvi koji to moraju pokazati su vlasti na svim razinama.

(tekst: Slobodna Dalmacija)

Danas je u Hrvatskom saboru održana važna rasprava o Izvješću o Uredbi koju je donijela Vlada na temelju zakonske ovlasti - o izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji, nakon što je Ustavni sud srušio temelje Zakona o osobnoj asistenciji, 19. prosinca 2025. godine te ga proglasio neustavnim i diskriminatornim.

Riječ je o problematici na koju SDP upozorava dulji period, a prijedlog za ocjenu ustavnosti je podnijela Udruga djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena, kao i niz drugih pojedinaca. Bila je to pobjeda onih koji su bili direktno pogođeni štetnim i nepravednim zakonom, onih koje je ministar nazvao - „ulicom“.

Saborska zastupnica Martina Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a upozorila je da je Ustavni sud jasno poručio kako je država dužna osigurati podršku osobne asistencije sukladno individualnim potrebama pojedinca.

"Pravo na osobnu asistenciju proizlazi iz Ustava RH i iz pozitivnih obveza države prema osobama s invaliditetom, osobito nakon ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Svako postupanje države koje osobu s invaliditetom svodi na puko preživljavanje, a ne omogućuje dostojanstven život, Ustavni sud smatra nečovječnim. To su snažne poruke Ustavnog suda, ali i obvezujuće podloge za kreiranje svih politika i zakona u sustavu socijalne skrbi koji se tiču osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju," rečeno je u ime Kluba SDP-a, uz podsjetnik kako je SDP upozoravao na činjenicu da je Zakon diskriminatoran još 2023. godine.

"Nismo ga tada podržali. Predložili smo Izmjene Zakona ispred Kluba SDP-a u listopadu 2023. godine, na koje se Vlada nije niti očitovala. U našem prijedlogu bile su sadržane i izmjene zakona koje su obuhvaćene Odlukom Ustavnog suda. Kriteriji moraju biti ustavno utemeljeni, a država ima obvezu osigurati stvarnu dostupnost usluge, koje omogućuju neovisnost i društvenu uključenost osoba s invaliditetom," podsjetila je Vlašić Iljkić, uz upozorenje na činjenicu kako u javnom prostoru posljednjih tjedana ponovno slušamo narativ koji na neki način dodatno diskriminira osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji.

"Ponavlja se teza da se radi o preklapanju usluga. Propituje se broj sati usluge. I to unatoč tome što je Ustavni sud ukinuo štetne zapreke i utvrdio da su status roditelja njegovatelja, osobna asistencija i pravo na pomoć u kući zasebna prava, te da jedno drugo ne isključuju. Ona sustavno moraju biti dostupna. Prava se ne smiju ograničavati radi administrativne komocije ili proračunskih kalkulacija, nego moraju pratiti stvarne potrebe osoba s invaliditetom. Zato jasno poručujem da daljnje zagovaranje teza o dupliranju usluga ili dovođenje u pitanje broja sati na subjektivan način predstavlja kršenje Ustavne odluke," rekla je Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a, dodajući i kako je prošlo mjesec dana od donošenja Uredbe, no Pravilnik još nije u proceduri javnog savjetovanja. Podneseno je 407 zahtjeva za osobnu asistenciju - no stručni radnici i dalje nemaju nikakve upute resornog ministarstva.

"Upozorit ću i da još nema propisanog obrasca pri Zavodima za socijalni rad, za podnošenje zahtjeva za osobnu asistenciju za djecu s teškoćama u razvoju. Uredba je propisala kompenzacijsku mjeru za one koji podnesu zahtjev u ovoj godini - dobit će novčanu naknadu od 19.12. kada se smatralo da imaju pravo na osobnu asistenciju," rečeno je u ime Kluba SDP-a, uz podsjetnik da su korisnici izgubili pravo od 01.01.2024. godine (jer je do tada vrijedilo projektno financiranje).

"Još ne znamo ni koliko će kompenzacijska mjera iznositi. Po službenoj dužnosti je naloženo usklađivanje dosadašnje satnice postojećih korisnika, no trebalo je obuhvatiti sve korisnike koji su odbijeni. Ministarstvo je propisalo nedovoljnu satnicu od 11 eura bruto, i od tog iznosa nije određeno koliko pripada osobnom asistentu, a koliko pružatelju usluge, kao i koliko je pravo na putni trošak, pa dolazimo i do razlika u visini plaća ovisno o pružatelju usluga," navela je također Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a, rekavši i kako joj je ministar na pisani upit odgovorio kako ne zna kolika je prosječna plaća osobnog asistenta, te da pružatelji usluga pokrivaju sve troškove poslovanja - pa i plaću asistenata. Ministar je također putem medija apelirao na pružatelje usluga da isplate što veći iznos osobnim asistentima.

Tijekom rasprave SDP-ovci su upozorili i da se ne može staviti odgovornost na korisnika da si pronađe asistenta, te da sustav tu treba biti puno operativniji.

"Potrebno je standardizirati uvjete za zapošljavanje i ne dozvoliti različite prakse na terenu. Danas imamo 8065 rješenja o priznavanju prava na osobnu asistenciju - od toga 6388 aktivnih prava, a kada se Zakon o osobnoj asistenciji donosio, bilo je procijenjeno oko 14 000 korisnika. Dakle, bilo je prostora za unapređenje osobne asistencije i povećanje plaća, jer se predviđeni broj korisnika nije ostvario. I za kraj, moramo se svi zapitati - a posebno predsjednik Vlade, koji često govori da osjeća bilo naroda - tko će nadoknaditi obiteljima ono što nije mjerljivo novcem?  Nadamo se da je Vlada iz ove situacije izvukla pouku i da će korisnike i udruge smatrati sukreatorima sustava, a ne problemom," zaključila je Vlašić Iljkić u ime Kluba SDP-a.

U Svjetskom centru Pušipela danas je održan stručni susret na temu koordiniranog odgovora na bolest vinove loze - zlatnu žuticu, koji je organizirao zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj. U suradnji s Međimurskom županijom i Općinom Štrigova, susret je okupio vinare i vinogradare Bregovite Hrvatske, regije koja je najviše pogođena ovom bolešću vinove loze. Stručnjacima iz Hrvatske te vinarima i vinogradarima iz Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Karlovačke i Koprivničko-križevačke županije, pridružile su se kolege iz Slovenije, Austrije i Mađarske.

Na razini Europske unije, vinogradarstvo je jedan od najvažnijih poljoprivrednih sektora. Europska unija proizvodi oko 60 % svjetskog vina, ili 145,5 milijuna hektolitara vina samo prošle godine. Prema podacima industrije, sektor zapošljava 1,4 % radnika u Uniji i doprinosi s 0,8 posto njezina BDP-a, što je usporedivo s, primjerice, industrijom čelika. Ovi podaci govore kako je vino strateški proizvod Europe.

U Hrvatskoj vinogradarstvo obuhvaća oko 20 tisuća hektara vinograda, a iza tih brojki stoje tisuće obiteljskih gospodarstava. Ovaj sektor zapošljava i zadržava ljude u ruralnim područjima te povezuje poljoprivredu s turizmom, gastronomijom i izvozom.

Stoga je jasno kolika je opasnost za Hrvatsku bolest zlatne žutice koju širi američki cvrčak, a za koju nema izravnog lijeka i ako se ne reagira na vrijeme, može dovesti do potpunog propadanja vinograda. U nekim europskim regijama zabilježeni su gubici uroda i do 80 %, a pojedini vinogradi morali su se potpuno iskrčiti. Zlatna žutica nije problem pojedinca, to je sistemski problem jer ako jedan vinograd ostane nezaštićen, ugrožava cijelu regiju. U Hrvatskoj je bolest do danas potvrđena u 14 županija, ponajviše u kontinentalnom dijelu zemlje i Istri.

”Kroz novi vinski paket mjera koji će se idući tjedan glasati na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, mi smo na razini Europske unije otvorili mogućnost da se zajedničke aktivnosti prevencije bolesti i nametnika, uključujući zlatne žutice, sufinanciraju u iznosu od 100%. To otvara mogućnost Vladi Republike Hrvatske da, kroz izmjene Strateškog plana ZPP-a, uvrsti nove intervencije usmjerene na borbu protiv zlatne žutice i tu svakako podupirem zahtjeve vinara te apeliram na Vladu da se bez odgode krene sa sufinanciranjem troška zaštitnih sredstava namijenjenih suzbijanju američkog cvrčka kao glavnog vektora zaraze kao i da se obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo obnova onih vinograda u kojima je zaraza zlatnom žuticom premašila 20%. Također, Hrvatska se mora ugledati i na neke druge, uspješnije primjere iz Europe, evo primjerice susjedna Slovenija. Njihov se model temelji na sustavnom državnom financiranju obveznog uklanjanja i zamjene zaraženih trsova, čime se vinogradare potiče na pravovremeno provođenje fitosanitarnih mjera, dok u Hrvatskoj takav ciljano financiran i stabilan sustav još uvijek nije uspostavljen i teret je na vinarima." rekao je Marko Vešligaj, zastupnik u Europskom parlamentu i jedini član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Mjere koje su na stručnom skupu formulirane kao nužnost, a za koje zastupnik Vešligaj ističe da ih je moguće financirati kroz europska sredstva i novi prijedlog stopostotnog  sufinanciranja su:

●     obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo vinograda u kojima je zaraza premašila 20%

●     100% sufinanciranja za insekticide i sredstva te sufinanciranje potencijalno korisne opreme (npr. oprema za termoterapiju)

●     krčenje zapuštenih vinograda na teret jedinica lokalne samouprave i države

Preduvjet za ovo je izmjena strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske te je zastupnik Vešligaj još jednom pozvao Vladu RH i Ministarstvo poljoprivrede da navedeno što prije učini. Također na Ministarstvu je provesti dodatne mjere za koje vinari smatraju kako su neophodne za suzbijanje i prevenciju zlatne žutice:

●     nadzor te upis svih vinogradarskih površina u Vinogradarski registar

●     veći broj inspektora i bolji nadzor

●     provedba sankcija za one koji krše pravila i obveze u pogledu suzbijanja zlatne žutice

Zaključci ovog stručnog susreta bit će predstavljeni u Europskom parlamentu u Bruxellesu sljedeći tjedan u sklopu plenarne rasprave na temu novog vinskog paketa i stanja u europskom vinogradarstvu.

Pred nama je konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, deveti put da ovaj zakon parcijalno popravljamo, nadopisujemo i prilagođavamo trenutnim pritiscima i okolnostima, što je samo po sebi poruka o normativnoj tehnici, umjesto da se zapitamo služi li takav pristup više sustavu ili djeci zbog koje sustav uopće postoji. Ranom i predškolskom odgoju ne trebaju parcijalne intervencije, nego jasan, pravedan i održiv sustav.

Govorim danas u ime Kluba SDP-a, ali govorim i kao netko tko dolazi iz obrazovanja, tko duboko poštuje struku ranog i predškolskog odgoja i tko smatra da se upravo u ovom dijelu obrazovnog sustava najjasnije vidi koliko su političke odluke u stanju dugoročno pomoći – ili dugoročno naštetiti.

Ovaj zakon, u svom konačnom obliku, ne donosi razvojnu promjenu. On ustaljuje postojeće stanje, ali stanje koje već sada znamo da ne funkcionira dovoljno dobro, ni za djecu, ni za roditelje, ni za one koji u sustavu rade.

Krenimo od dostupnosti vrtića i upisa.

Ukidanjem prava prednosti za djecu koja navršavaju četiri godine formalno se ispravlja jedan problem, skoro i propust, koji se u praksi pokazao vrlo ozbiljnim. Djeca koja su već bila uključena u sustav ostajala su bez mjesta, jasličke skupine su se ukidale kako bi se administrativno zadovoljio kriterij, a roditelji su se s pravom osjećali prevarenima. Međutim, ono što se ovim zakonom sada opet ne radi jest uspostavljanje jasnog, ujednačenog i pravednog sustava upisa.

Umjesto toga, dobivamo širi krug kategorija prednosti, bez propisanog redoslijeda, bez nacionalnih kriterija, bez garancije jednakosti. Pravo na upis i dalje će uvelike ovisiti o tome u kojoj općini ili gradu dijete živi, o lokalnim pravilima i lokalnim financijskim mogućnostima. A to znači da o sudbini djeteta ne odlučuju njegove potrebe, nego geografska i fiskalna slučajnost. To je lutrija po mjestu rođenja.

Dok god raspravljamo o kriterijima prednosti, moramo biti iskreni i priznati da nemamo dovoljno mjesta u vrtićima. A cilj ozbiljne javne politike ne može biti svojevrsno upravljanje oskudicom da tako kažem, nego osiguravanje mjesta u vrtiću za svako dijete.

Drugo veliko pitanje odnosi se na kadrove i profesionalne standarde.

Posebno problematičnom smatramo odredbu koja omogućava da učitelji razredne nastave rade posao odgojitelja bez stjecanja pune kvalifikacije, uz dodatne kompetencije. Ovdje želim biti vrlo jasna i vrlo precizna: ovo nije pitanje omalovažavanja učitelja. Ovo je pitanje poštovanja struke ranog i predškolskog odgoja.

Rad s djecom rane i predškolske dobi zahtijeva specifična znanja, vještine i profesionalnu osjetljivost. Što je dijete mlađe, zahtjevnost tog rada raste. To nije vrijednosni sud, to je stručno i znanstveno utemeljena činjenica. Studijski programi postoje s razlogom, ishodi učenja postoje s razlogom, a kvalifikacije nisu administrativna formalnost.

Ovim zakonom država zapravo priznaje da nije uspjela provesti vlastiti zakon iz 2022, pa se sada standard prilagođava tom propustu. Umjesto da se sustavno ulaže u obrazovanje, zapošljavanje i zadržavanje odgojitelja, spušta se ljestvica. Dugoročno, to nije rješenje kadrovskog problema, nego njegovo produbljivanje. To je vrlo opasan presedan. Struka se ne smije prilagođavati neuspjehu politike. Politika se ora prilagoditi potrebama struke.

Treće, uvjeti rada i status odgojitelja.

U zakonu se povećavaju obveze, odgovornosti i administrativni zahtjevi, ali se ne rješavaju temeljna pitanja – plaće, koeficijenti, radni uvjeti. Posebno ističem problem koji se odnosi na primjenu članka 51. Zakona i promjene u Uredbi o koeficijentima. Taj problem je poznat, konkretan i već proizvodi pravne sporove i nepravde. Unatoč tome, u konačnom prijedlogu zakona on ostaje neriješen.

To nije tehnički propust. To je politička odluka da se stvarni problemi ljudi u sustavu ponovno ostave po strani.

Četvrto, pitanje financiranja i tzv. fiskalne održivosti.

U Hrvatskoj danas i dalje postoji velik broj sredina u kojima roditelji nemaju kamo upisati svoje dijete. Postoje mjesta u kojima jaslice uopće ne postoje. Dostupnost vrtića često ne ovisi o potrebama djece, nego o tome koliko je lokalni proračun snažan ili slab.

Ovaj zakon ne mijenja tu logiku. On pokušava održati sustav u pogonu administrativnim rješenjima i postupnim prebacivanjem odgovornosti – s države na lokalnu samoupravu, s lokalne samouprave na vrtiće, s vrtića na odgojitelje i na kraju na roditelje.

Najavljuju se velika ulaganja u izgradnju novih vrtića, ali se prešućuje da su i dosad lokalne zajednice snosile većinu troškova gradnje, dok je država sudjelovala manjim dijelom, a potom te iste zajednice ostavljala da same financiraju održavanje objekata i zapošljavanje kadra kojeg na tržištu nema.

To nije fiskalna održivost. To je sustavno opterećivanje najslabijih.

I da budem potpuno jasna – investicije u izgradnju novih vrtića su važne, ali to nije dovoljno. Zgrada bez ljudi, bez stabilnog financiranja i bez profesionalnih standarda nije sustav.

SDP već godinama zagovara rješenje koje je jednostavno i pravedno: država mora preuzeti sufinanciranje najmanje 50% ekonomske cijene vrtića za svako dijete, neovisno o mjestu stanovanja. Time se jačaju lokalne zajednice, osigurava stabilnost sustava i stvara prostor za dostojanstvene plaće i bolje uvjete rada.

Ovaj zakon ne donosi viziju. Ne gradi sustav koji će dugoročno osigurati dostupnost, kvalitetu i pravednost ranog i predškolskog odgoja. On zanemaruje glas struke, relativizira profesionalne standarde i zadržava snažnu političku kontrolu nad financiranjem.

Zato ga Klub SDP-a ne može podržati. Ne zato što smo protiv promjena, nego zato što smatramo da djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu, a ne administrativno krpanje.

Ulaganje u rani i predškolski odgoj nije trošak. To je temelj društvene jednakosti i jedna od najpametnijih investicija koje jedno društvo može napraviti. Svako dijete koje ostane bez mjesta u vrtiću naš je zajednički poraz – a najveću odgovornost snose oni koji imaju moć sustav učiniti boljim, a to ne čine.

Marija Lugarić,
saborska zastupnica SDP-a

Boris Lalovac, zastupnik SDP-a, dao je izjavu za medije o inflaciji nakon što su mu na početku izneseni najnoviji podaci i postavljeno pitanje za komentar.

„Najnoviji podaci pokazuju da je inflacija porasla za 0,3 % u odnosu na prošli mjesec, dok na godišnjoj razini iznosi 3,4 %. Što nam to govori i što to znači za građane? To znači da se inflacija ne može pobijediti administrativnim mjerama, kako je Vlada ranije tvrdila. Također, vidimo da Hrvatska i dalje ima gotovo dvostruko veću stopu inflacije od prosjeka eurozone. Riječ je o ozbiljnom strukturnom problemu, na što smo iz oporbe stalno upozoravali – to nije problem oporbe, nego dugoročan problem koji će zahtijevati sustavna rješenja.

U ovoj inflaciji posebno se ističe snažan rast cijena usluga. Zanima me ulaze li u to i komunalne te kulturne usluge, odnosno koliko upravo te stavke utječu na rast. Također vidimo i visok rast cijena energije. Ako pogledamo inflaciju u eurozoni, koja iznosi oko 1,7 %, dok je naša harmonizirana stopa oko 3,6 %, vidimo da u eurozoni dolazi do snažnog pada cijena energije, dok Hrvatska i dalje bilježi njihov visok rast.

Problem je što Vlada pokušava inflaciju rješavati administrativnim mjerama i vjerojatno će to nastaviti činiti. Čak je i ministar gospodarstva najavio moguće promjene PDV-a na dio energenata. Pitanje je može li Vlada dugoročno održavati snižene stope PDV-a, s obzirom na fiskalne pritiske. Inflacija u Hrvatskoj ima strukturne uzroke i neće se moći jednostavno riješiti administrativnim odlukama.

Što očekujem od novog ministra financija? Pitao sam ga možemo li zadržati visoke stope gospodarskog rasta uz nisku inflaciju. Premijer je rekao da je ministar doveden upravo zato da osigura nastavak gospodarskog rasta uz stabilne cijene. Vidjet ćemo kako će to izgledati u praksi. Postavio sam i pitanje treba li početi jasnije razdvajati visoke stope gospodarskog rasta od visokih stopa inflacije.

Sada je potez na ministru financija da, kao stručnjak, iskoristi sve instrumente fiskalne politike. Premijer je rekao da je upravo zato i doveden – da znanjem i iskustvom doprinese stabilizaciji gospodarstva i inflacije.”

U Studiju uživo N1 televizije gostovao je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Najviše je govorio o dočeku “brončanih” rukometaša na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, čiju je organizaciju, nakon propalog dogovora Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Zagreba zbog inzistiranja HRS-a na gostovanju Marka Perkovića Thompsona, preuzela Vlada.

“Vlada, odnosno Andrej Plenković, koristi isti obrazac prema pjevaču kao što je koristio i njegov prethodnik Ivo Sanader. Dakle, dok im pjevač treba, oni su dobri s njim i mogu ga financirati i kontrolirati te dogovoriti da ne pjeva pjesme u kojima je ustaški pozdrav. To je klasični HDZ kakav smo vidjeli u doba Sanadera i Karamarka, a sada i Plenkovića”, rekao je Hajdaš Dončić.

Objasnio je kako je Plenković procijenio da je u Hrvatskoj veća “pjevačeva Hrvatska” od one koja to nije, dok on osobno smatra da je najviše “normalne Hrvatske”.

“Svugdje ima radikalne desnice, ali pristojni europski političari s njom ne surađuju”, kazao je.

Događaj u ponedjeljak nazvao je “civilizacijskim porazom pravne države”.

“U sljedećem trenutku može se dogoditi bilo što. Plenković može doći u vaše dvorište, u vaš stan i proglasiti da je to državna imovina.”

“Tomašević je premiran, ponekad i sramežljiv”

Za zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića rekao je da je “premiran, ponekad i sramežljiv” te da je u ponedjeljak trebao snažnije istupiti.

“Imao je još instrumenata na raspolaganju. Rekao sam mu to, ali taj će razgovor ostati između mene i njega”, dodao je.

Plenkoviću i HDZ-u zamjera uzurpaciju javnog prostora na dočeku rukometaša, držeći da je bilo gore od “piratskog napada”, kako je to ocijenio predsjednik Republike Zoran Milanović.

“Plenković misli da će zajahati na isključivoj Hrvatskoj i na tome dobiti jeftine političke poene. Svjestan je da koalicijskih partnera više nema – njegovi partneri u Vladi su na razini statističke pogreške. Ovo je njegova priprema za parlamentarne izbore, u kojoj se pokušava dodvoriti identitetu krajnje desnice.”

“Pjevač će jedini imati korist od jučerašnjeg događaja”

Na pitanje je li mu kod Thompsona sporna samo pjesma “Bojna Čavoglave”, Hajdaš Dončić je rekao da je “pjevač sporan jer kroz popularizaciju određene supkulture koja uključuje ustaški pozdrav iz Drugog svjetskog rata gradi svoj rejting”.

“On je jedina osoba koja će imati materijalnu korist od jučerašnjeg događaja. Nitko drugi. A gdje su Ustav, pravni poredak i Hrvatski rukometni savez? Sve sportske saveze u Hrvatskoj vode HDZ-ovci ili osobe bliske HDZ-u. Ovo je bio čisti dupli pas HDZ-a samome sebi. Ako postoji odluka Gradske skupštine, ona se mora poštovati – da pjevač ne može nastupiti. Nastupio je zahvaljujući grubom nasrtaju Plenkovića, i to ne u organizaciji Grada Zagreba.”

“Nije problem pjesma, nego ustaški poklič”

Predsjednik SDP-a smatra da je Plenković već krenuo u predizbornu kampanju za sljedeće parlamentarne izbore udarajući na Možemo! i SDP u Zagrebu.

“Od ljetnog Thompsonova koncerta izračunao je da je tzv. Hrvatska tog pjevača brojnija od Hrvatske nepjevača. On misli da će pobijediti u srazu s ljudima koji su generalno isključivi. Nitko nije za zabrane pjesama, nego ustaškog pokliča. Nije problem pjesma, nego taj poklič – sve se vrti oko toga.”

Dodao je da Plenković stvara duboki rascjep u hrvatskom društvu.

“Izigrava radikalnog desničara i pokušava skupiti nekoliko političkih poena, ne shvaćajući da to nije potez državnika.”

“Stavili smo HDZ malo na led”

Pojasnio je i odluku SDP-a da zamrzne pregovore s HDZ-om oko imenovanja preostala tri suca Ustavnog suda, koji su trebali biti nastavljeni sljedećeg tjedna.

“Smatramo da sada nema potrebe razgovarati o tome. Malo su na ledu neko vrijeme – to je odgojno-obrazovna mjera jer vidimo da krše Ustav. Oni su kršitelji Ustava. Izbor predsjednika Vrhovnog suda je dogovor predsjednika i premijera, a izbor ustavnih sudaca je dogovor oporbe i vladajućih. To su dva različita procesa. Apsolutno sam miran i ne vidim nikakvu paniku. Nisam zatvorio vrata razgovorima, samo su trenutno suspendirani zbog ponašanja HDZ-a.”

Samim načinom izbora ustavnih sudaca nije zadovoljan te kaže da je nudio konsenzus.

“Ovakav način izbora, sa striktnom demarkacijskom linijom HDZ-SDP, nije dobar. Suci bi se trebali birati konsenzusom, po stručnosti i po tome poštuju li Ustav. Ovakav model ne valja, iako je SDP u prošlosti u njemu sudjelovao. Priznajem da neke stvari ne valjaju ako ne funkcioniraju.”

“Mogu razumjeti desni pol, ali…”

Na pitanje smatra li da je HDZ otišao radikalno desno, a SDP radikalno lijevo, Hajdaš Dončić je rekao:

“Mogu razumjeti ljude na krajnjem desnom polu i mogu imati suživot s njima, ali ne mogu dopustiti da taj identitet prevlada u Hrvatskoj. To je ključna razlika između mene i HDZ-a. Govorimo o identitetima. Znam da ima više normalne Hrvatske. To ne znači da ljudi koji slušaju tog pjevača ne žele živjeti u normalnoj Hrvatskoj. Postoje ekstremi koji to ne žele. Loše je što su se i Plenković i Jandroković slizali s radikalnom desnicom. To je vidljivo svima. Budimo pametna Hrvatska.”

Konstatirao je i da bi situacija u Hrvatskoj bila puno relaksiranija da se Thompson ogradio od NDH.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić izrazio je podršku gradonačelniku Grada Zagreba Tomislavu Tomaševiću i zagrebačkoj gradskoj vlasti u vezi s organizacijom dočeka hrvatskih rukometnih reprezentativaca, upozoravajući na grub i opasan presedan kojim Vlada i premijer Andrej Plenković izravno zadiru u ovlasti lokalne samouprave te svjesno politiziraju sport.

Istaknuo je da se ne radi o dočeku sportaša, već o političkom događaju dogovorenom između Vlade i Rukometnog saveza, koji je u suprotnosti s odlukama legitimno izabrane zagrebačke gradske vlasti.

„Savez popušta u dogovoru s HDZ-om i zapravo rade jedan dernek koji nije namijenjen hrvatskom sportu ni rukometašima, nego predstavlja čistu politizaciju. To je doček pjevača kojem je odlukom Zagrebačke gradske skupštine onemogućeno pjevanje na prostorima Grada Zagreba“, poručio je Hajdaš Dončić.

Naglasio je da ovakvo postupanje premijera predstavlja ozbiljan udar na ustavni poredak i temeljna načela demokracije.

„Ovo je mali državni udar. Plenković je mali državnik koji ne razumije Hrvatsku i ne razumije da se nacija sastoji od više identiteta. I da nismo svi isti“, rekao je.

Hajdaš Dončić upozorio je da je Vlada po prvi put svjesno i namjerno unijela duboke podjele u područje koje je do sada povezivalo sve građane – sport.

„Imali smo to da, kada je sport u pitanju, nije bilo važno tko je tko u društvu. Danas, nakon ove čiste politizacije Andreja Plenkovića, toga više nema.“

Posebno je istaknuo da se radi o pokušaju političkog ponižavanja zagrebačke gradske vlasti i gradonačelnika Tomaševića.

„Ovo je ponižavanje zagrebačke gradske vlasti samo kako bi Plenković pokazao da je on taj koji će se u Hrvatskoj za sve pitati. E, Andrej, taj film nećeš gledati.“

Predsjednik SDP-a naglasio je kako pristojna i normalna Hrvatska mora poštovati Ustav i različitosti, a ne ih koristiti za političke obračune.

„Za mene je Ustav svetinja. Tko ovdje ruši Ustav? Onaj koji stvara podjele u društvu. A podjele stvara Andrej Plenković.“

Govoreći o eskalaciji prijetnji i napetosti u društvu, Hajdaš Dončić upozorio je da one nisu slučajne, već izravna posljedica neodgovornog ponašanja vlasti.

„Uvijek se moramo pitati što je okidač u društvu. Biti državnik znači biti filigranski precizan i paziti na sve ljude.“

Zaključno je poručio da SDP ostaje dosljedan borbi za demokratsku, pristojnu i uključivu Hrvatsku.

„Pozivam građane Hrvatske da budu dostojanstveni, mirni i normalni. Ovo nije Hrvatska u kojoj većina građana želi živjeti. U takvoj Hrvatskoj ne želim živjeti ni ja. Zato ću se boriti – riječima, u Saboru i na izborima, kad god oni bili.“

Gradonačelnica Supetra i SDP-ova zastupnica Ivana Marković komentirala je u N1 studiju uživo s Natašom Božić doček rukometaša u Zagrebu kojeg će organizirati Vlada, nakon što je Grad Zagreb prethodno otkazao doček zbog najave dolaska Marka Perkovića Thompsona.

Upitana podržava li odluku Tomislava Tomaševića, Marković je odgovorila:

„Podržavam ovlasti gradonačelnika kojeg su izabrali legalno građani, podržavam Ustav Republike Hrvatske, članak 4. gdje piše pravo na lokalnu samoupravu, i podržavam zakone Republike Hrvatske.“
Povukla je paralelu sa situacijom u Supetru i uklanjanjem murala s HOS-ovim obilježjima s javnih površina, rekavši kako istu situaciju imamo sada u Zagrebu.

Marković je rekla da više nemamo pravnu državu, nego samovolju pojedinca koji ne može podnijeti da ne upravlja svakim segmentom života građana i institucijama. Govoreći o smanjenju ovlasti jedinica lokalne samouprave, posebno je spomenula kako se to odnosi na Zagreb kao glavni grad u kojem nije na vlasti HDZ.

Osvrnula se i na rukometni savez i doček rukometaša:

„Žao mi je što se ovo dešava, žao mi je vidjeti da mi kao država više nemamo svoju zajedničku zastavu, nemamo više zajedničke pjesme. Sport treba biti mjesto fair playa, natjecanja i zajedničkih vrijednosti koje smo do sada imali, ni to više nemamo. Žao mi je što se Hrvatski rukometni savez dao ovako izmanipulirati, žao mi je što nisu prepoznali da je ova medalja za sve hrvatske građane, a ne samo one koji podržavaju nelegalnog graditelja pjevača.“

Govoreći o ulozi Marka Perkovića Thompsona, Marković je navela da je on po njezinom mišljenju „alat HDZ-u“, te da vlast koristi njegovu popularnost. Prema njezinim riječima, Thompson i njegov tim najbolje profitiraju iz ove situacije, dok vlast ne prepoznaje da takve odluke dodatno dijele narod.

(tekst: N1 )