Preskoči na glavni sadržajPreskoči na podnožje
SDP logotip
vazno.hr
Učitavanje...
izdvojena vijest:
SDP je spreman preuzeti vlast i promijeniti ekonomski model
izdvojena vijest:
SDP je spreman preuzeti vlast i promijeniti ekonomski model
Učitavanje...
Bježančević: SDP je bio najjači kad je bilo najpotrebnije

Bježančević: SDP je bio najjači kad je bilo najpotrebnije

Sanja Bježančević ubraja se u nova lica SDP-a. Rođena je u Đakovu, magistrirala je na Ekonomskom fakultetu, a 2020. godine doktorirala na Europskim studijima Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Političku karijeru započela je u slavonsko-baranjskom SDP-u, čija je predsjednica postala 2021. godine.

U saborske klupe sjela je nakon parlamentarnih izbora 2024. godine. Imala je ulogu u pisanju novog programa SDP-a pod nazivom "Razvojni model – za snažnu, produktivnu i pravednu Hrvatsku", čiji je cilj povratak stranke na vlast nakon tri mandata u oporbi.

Je li SDP prošlu subotu i stranačku konvenciju iskoristio primarno kako bi priznao neke svoje zablude iz prošlosti i okrenuo novi list?

– Konvencija je prije svega bila usmjerena na budućnost, ali prikazan je i dokumentarni film koji je podsjetio da je SDP bio najjači upravo onda kada je bilo najteže. Povijesna uloga SDP-a očituje se u tome što smo u ključnim trenucima donosili ispravne odluke – od doprinosa mirnom osamostaljenju Hrvatske, izlaska iz međunarodne izolacije i promjene Ustava, preko ulaska u Europsku uniju i izgradnje autoceste Zagreb – Split, do zaštite građana zaduženih u "švicarcima".

U vrijeme SDP-ove Vlade donesena je i oslobađajuća presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Kroz sve te godine ostali smo dosljedni u promicanju prava, slobode i jednakosti. Sve u svemu, nije riječ o simboličnom "okretanju novog lista", nego o stvarnoj promjeni u načinu rada, preuzimanju odgovornosti koju naši birači očekuju od nas i povratak snažnijoj komunikaciji s građanima.

Te pogreške prošlosti u dobro mjeri tiču se aktualnog šefa stranke Siniše Hajdaša Dončića, i to dok je vodio resor prometa u Milanovićevoj Vladi. Ponajviše se pamti njegov neuspjeli pokušaj monetizacije. Mislite li da mu birači, građani to mogu zaboraviti?

– Pitanje monetizacije bilo je dio jednog šireg političkog i gospodarskog konteksta toga vremena i o njemu se već godinama vodi javna rasprava. Važno je reći da odluke nisu donosili pojedinci, nego Vlada i institucije sustava. I to nije pokušaj opravdavanja ni traženja olakotnih okolnosti, već objektivna činjenica.

Danas je važnije, od stalnog vraćanja na stare rasprave, to da SDP pokazuje političku zrelost, sposobnost donošenja promišljenih odluka i jasnu viziju za budućnost. Povjerenje građana osvaja se onime što nudite danas i koliko ste uvjerljivi u rješavanju aktualnih problema.

Je li Hajdaš Dončić kapacitet za premijerskoga kandidata i koliko mu odmaže, a koliko pomaže ta sjena Zorana Milanovića nad njim i strankom?

– Siniša Hajdaš Dončić je predsjednik stranke i kao takav ima odgovornost voditi proces, ali svojim djelovanjem jasno pokazuje da SDP nije jedna osoba, nego zajednica ljudi s različitim iskustvima i znanjima koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti i ciljeva. To se vidi i u njegovim javnim nastupima, gdje otvara prostor novim licima i ne pokušava centralizirati stranku oko sebe.

Što se tiče Zorana Milanovića, njegov politički trag dio je naše povijesti, a SDP svoju povijest ne briše niti je se srami, ali danas gradi vlastiti identitet u sadašnjem vremenu.

SDP se, (pre)očito je, sada želi pozicionirati lijevo, čak i otići s centra. Tamo je, međutim, već Možemo!. Ima li to smisla, ima li tamo dovoljno mjesta?

– SDP se ne ”seli" ulijevo niti napušta centar, SDP je oduvijek bio stranka lijevog centra. To je prostor u kojem se spajaju socijalna osjetljivost, ekonomska odgovornost i jasne demokratske vrijednosti. U tom smislu ne radi se o taktičkom pozicioniranju prema nekoj drugoj stranci, nego o povratku vlastitom identitetu. Hrvatski politički prostor nije jednosmjerna ulica i ne svodi se na jedno ime. Postoji dovoljno mjesta za stranku lijevog centra koja ima iskustvo upravljanja državom, ali i volju za promjenama. Građani ne biraju etikete, nego vjerodostojnost i rješenja za konkretne probleme, a to je prostor u kojemu SDP vidi svoju ulogu.

Najavljujete udar na kapital, imovinu i bogatstvo, pogotovo sveopće rentijerstvo nekretnina. Je li to kontraproduktivno kada se zna, recimo, da dobar dio ljudi na obali živi od toga?

– Riječ je o uvođenju reda i izgradnji pravednijeg sustava koji svima donosi jasna pravila i više jednakosti. SDP podržava rad, poduzetništvo i činjenicu da mnogi ljudi, osobito na obali, žive od turizma jer je to egzistencijalno važno. U središtu je uređenje tržišta stanovanja kroz suzbijanje nekontroliranog rentijerstva i špekulacija koje podižu cijene mladim obiteljima i radnicima u turizmu te otežavaju normalan život.

Cilj je jasno razlikovati male iznajmljivače koji od toga žive od velikih vlasnika koji gomilaju nekretnine bez društvene odgovornosti. To je pitanje pravednosti i zdravog sustava, a većina ljudi to vrlo dobro razumije.

Jeste li zaboravili na rezanje privilegija ljudi koji žive od politike i na državnim su jaslama? Otkako je Plenković uoči prošlih izbora (pre)platio državni sektor i dao dodatnog zamaha inflaciji, svi bi opet u politiku i javni sektor.

– Važno je razlikovati dvije stvari. Jedno su političke povlastice i klijentelizam, a drugo su ljudi koji rade u javnom sektoru, učitelji, medicinske sestre, policajci..., bez kojih sustav ne može funkcionirati. SDP se zalaže za rezanje privilegija onih koji žive od politike i jačanje pravednog sustava koji štiti ljude koji pošteno rade svoj posao. Inflacija nije nastala zato što su radnici u javnom sektoru previše plaćeni, nego zato što je Vlada bez jasne strategije kupovala socijalni mir uoči izbora.

To je kratkoročna politika koja dugoročno šteti svima. Nama je cilj urediti sustav tako da se u politiku ne ide zbog povlastica, nego zbog odgovornosti, i da javni sektor bude učinkovit, pravedan i profesionalan.

Pokušava li SDP novom strategijom od sindikata, kojima bi dao jaču ulogu, napraviti ono što je HDZ napravio s braniteljskim udrugama, a Možemo! s nevladinim sektorom?

– Sindikati su oduvijek naši socijalni partneri i to partnerstvo nije jednosmjerno ni politički instrumentalizirano. Razlika je u tome što SDP sindikate ne koristi kao produženu ruku stranke, nego ih vidi kao legitimne predstavnike radnika s kojima se razgovara, pa i onda kada se ne slažemo. To pokazuje i njihova prisutnost na našoj stranačkoj konvenciji na kojoj smo raspravljali o četiri ključne teme koje se tiču rada, plaća, javnih usluga i socijalne sigurnosti. Upravo to je pokazatelj važnosti transparentnog dijaloga za našu stranku. Mislim da je to zdravo za demokraciju i da se tako gradi ozbiljna i odgovorna politika.

Ubraja vas se u nova lica SDP-a, a neki vas, nakon istupa poput onoga kada ste se usprotivili sporazumu EU-Mercosur, vide kao stranačku kandidatkinju za ministricu poljoprivrede. Imate li vi takvih ambicija?

– Svoj posao radim najbolje što znam i osjećam snažnu odgovornost, jer poljoprivreda nije samo gospodarska grana, nego dio našeg identiteta i života zajednice. Uz to, u tom sektoru radila sam više od dvanaest godina pa dobro razumijem koliko je sigurnost hrane važna, ne samo lokalno, nego i kao nacionalni interes. O funkcijama ili imenovanjima ministara ne razmišljam, to je posao mandatara. Moj fokus je na radu koji danas mogu obaviti i na doprinosu koji mogu dati zajednici. Ako se u nekom trenutku ukaže prilika da mogu doprinijeti na drugoj razini, stranka i građani će odlučiti. Za mene je važno da danas odgovorno radim svoj posao i rješavam stvarne probleme naših građana.

Može li SDP, kao i oporba, računati na pobjedu na izborima dokle god je tako slab u vašoj Slavoniji ili Dalmaciji?

– Naravno da su nam rezultati u Slavoniji i Dalmaciji izazov, ali SDP se ne mjeri samo trenutnim rezultatima, nego sposobnošću da građanima pokaže jasne programe i rješenja za njihove probleme. Ljudi u Slavoniji, ali i Dalmaciji, svakodnevno osjećaju posljedice loših politika, lokalna ekonomija i infrastruktura ne napreduju, a Plenkovićeva PR politika prema Slavoniji i Baranji pokazala je stvarne rezultate koji su, nažalost, jako loši.

Odlazak mladih, propadanje poljoprivredne proizvodnje i industrije; postali smo sirovinska baza, a stopa rizika od siromaštva nam je iznad nacionalnog prosjeka. Moje iskustvo u Slavoniji i Baranji pokazuje da građani cijene konkretan rad, odgovornost i prisutnost, a ne prazne riječi. Ako SDP nastavi dosljedno raditi, slušati ljude i nuditi stvarna rješenja, uvjerena sam da možemo graditi povjerenje i mijenjati odnose snaga i u regijama gdje trenutno nismo jaki.

Što biste vi učinili na Tomaševićevu mjestu: uslišili želju rukometaša ili zabranili Thompsona?

– Reprezentacija mora ostati izvan politike, ona pripada svima i sramotno je koristiti je za ideološke ili stranačke poruke. Država se ne voli simbolima, nego poštovanjem Ustava i zakona. Upravo zato danas imamo ozbiljan problem, svjedočimo situaciji u kojoj HDZ, kako bi pod svaku cijenu zadržao vlast, poseže i za postupcima za koje pravni stručnjaci upozoravaju da su neustavni. Predsjednik HDZ-a pritom omalovažava i podcjenjuje naše najveće stručnjake, a takvo ponašanje nije dostojno državnika. To je ponašanje kukavice.

Kada se politika stavlja iznad zakona, iznad institucija i iznad Ustava, to je opasno za demokraciju. Pitanje nije Thompson ili bilo koje drugo ime, nego kakvu državu ostavljamo mladima. Mislim da se moramo okrenuti budućnosti, a ne stalno vraćati u mračne podjele prošlosti. Pravna država i poštovanje pravila moraju biti temelj bez iznimke, prvi koji to moraju pokazati su vlasti na svim razinama.

(tekst: Slobodna Dalmacija)

Kaos u osobnoj asistenciji: Ustavni sud srušio zakon, Vlada još luta!

Vešligaj: Zlatna žutica vinove loze pustoši vinograde

Vešligaj: Zlatna žutica vinove loze pustoši vinograde

U Svjetskom centru Pušipela danas je održan stručni susret na temu koordiniranog odgovora na bolest vinove loze - zlatnu žuticu, koji je organizirao zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj. U suradnji s Međimurskom županijom i Općinom Štrigova, susret je okupio vinare i vinogradare Bregovite Hrvatske, regije koja je najviše pogođena ovom bolešću vinove loze. Stručnjacima iz Hrvatske te vinarima i vinogradarima iz Međimurske, Varaždinske, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Karlovačke i Koprivničko-križevačke županije, pridružile su se kolege iz Slovenije, Austrije i Mađarske.

Na razini Europske unije, vinogradarstvo je jedan od najvažnijih poljoprivrednih sektora. Europska unija proizvodi oko 60 % svjetskog vina, ili 145,5 milijuna hektolitara vina samo prošle godine. Prema podacima industrije, sektor zapošljava 1,4 % radnika u Uniji i doprinosi s 0,8 posto njezina BDP-a, što je usporedivo s, primjerice, industrijom čelika. Ovi podaci govore kako je vino strateški proizvod Europe.

U Hrvatskoj vinogradarstvo obuhvaća oko 20 tisuća hektara vinograda, a iza tih brojki stoje tisuće obiteljskih gospodarstava. Ovaj sektor zapošljava i zadržava ljude u ruralnim područjima te povezuje poljoprivredu s turizmom, gastronomijom i izvozom.

Stoga je jasno kolika je opasnost za Hrvatsku bolest zlatne žutice koju širi američki cvrčak, a za koju nema izravnog lijeka i ako se ne reagira na vrijeme, može dovesti do potpunog propadanja vinograda. U nekim europskim regijama zabilježeni su gubici uroda i do 80 %, a pojedini vinogradi morali su se potpuno iskrčiti. Zlatna žutica nije problem pojedinca, to je sistemski problem jer ako jedan vinograd ostane nezaštićen, ugrožava cijelu regiju. U Hrvatskoj je bolest do danas potvrđena u 14 županija, ponajviše u kontinentalnom dijelu zemlje i Istri.

”Kroz novi vinski paket mjera koji će se idući tjedan glasati na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, mi smo na razini Europske unije otvorili mogućnost da se zajedničke aktivnosti prevencije bolesti i nametnika, uključujući zlatne žutice, sufinanciraju u iznosu od 100%. To otvara mogućnost Vladi Republike Hrvatske da, kroz izmjene Strateškog plana ZPP-a, uvrsti nove intervencije usmjerene na borbu protiv zlatne žutice i tu svakako podupirem zahtjeve vinara te apeliram na Vladu da se bez odgode krene sa sufinanciranjem troška zaštitnih sredstava namijenjenih suzbijanju američkog cvrčka kao glavnog vektora zaraze kao i da se obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo obnova onih vinograda u kojima je zaraza zlatnom žuticom premašila 20%. Također, Hrvatska se mora ugledati i na neke druge, uspješnije primjere iz Europe, evo primjerice susjedna Slovenija. Njihov se model temelji na sustavnom državnom financiranju obveznog uklanjanja i zamjene zaraženih trsova, čime se vinogradare potiče na pravovremeno provođenje fitosanitarnih mjera, dok u Hrvatskoj takav ciljano financiran i stabilan sustav još uvijek nije uspostavljen i teret je na vinarima." rekao je Marko Vešligaj, zastupnik u Europskom parlamentu i jedini član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Mjere koje su na stručnom skupu formulirane kao nužnost, a za koje zastupnik Vešligaj ističe da ih je moguće financirati kroz europska sredstva i novi prijedlog stopostotnog  sufinanciranja su:

●     obeštećenje za zamjenu svih zaraženih trsova, a ne samo vinograda u kojima je zaraza premašila 20%

●     100% sufinanciranja za insekticide i sredstva te sufinanciranje potencijalno korisne opreme (npr. oprema za termoterapiju)

●     krčenje zapuštenih vinograda na teret jedinica lokalne samouprave i države

Preduvjet za ovo je izmjena strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske te je zastupnik Vešligaj još jednom pozvao Vladu RH i Ministarstvo poljoprivrede da navedeno što prije učini. Također na Ministarstvu je provesti dodatne mjere za koje vinari smatraju kako su neophodne za suzbijanje i prevenciju zlatne žutice:

●     nadzor te upis svih vinogradarskih površina u Vinogradarski registar

●     veći broj inspektora i bolji nadzor

●     provedba sankcija za one koji krše pravila i obveze u pogledu suzbijanja zlatne žutice

Zaključci ovog stručnog susreta bit će predstavljeni u Europskom parlamentu u Bruxellesu sljedeći tjedan u sklopu plenarne rasprave na temu novog vinskog paketa i stanja u europskom vinogradarstvu.

Lugarić: Djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu

Lugarić: Djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu

Pred nama je konačni prijedlog izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, deveti put da ovaj zakon parcijalno popravljamo, nadopisujemo i prilagođavamo trenutnim pritiscima i okolnostima, što je samo po sebi poruka o normativnoj tehnici, umjesto da se zapitamo služi li takav pristup više sustavu ili djeci zbog koje sustav uopće postoji. Ranom i predškolskom odgoju ne trebaju parcijalne intervencije, nego jasan, pravedan i održiv sustav.

Govorim danas u ime Kluba SDP-a, ali govorim i kao netko tko dolazi iz obrazovanja, tko duboko poštuje struku ranog i predškolskog odgoja i tko smatra da se upravo u ovom dijelu obrazovnog sustava najjasnije vidi koliko su političke odluke u stanju dugoročno pomoći – ili dugoročno naštetiti.

Ovaj zakon, u svom konačnom obliku, ne donosi razvojnu promjenu. On ustaljuje postojeće stanje, ali stanje koje već sada znamo da ne funkcionira dovoljno dobro, ni za djecu, ni za roditelje, ni za one koji u sustavu rade.

Krenimo od dostupnosti vrtića i upisa.

Ukidanjem prava prednosti za djecu koja navršavaju četiri godine formalno se ispravlja jedan problem, skoro i propust, koji se u praksi pokazao vrlo ozbiljnim. Djeca koja su već bila uključena u sustav ostajala su bez mjesta, jasličke skupine su se ukidale kako bi se administrativno zadovoljio kriterij, a roditelji su se s pravom osjećali prevarenima. Međutim, ono što se ovim zakonom sada opet ne radi jest uspostavljanje jasnog, ujednačenog i pravednog sustava upisa.

Umjesto toga, dobivamo širi krug kategorija prednosti, bez propisanog redoslijeda, bez nacionalnih kriterija, bez garancije jednakosti. Pravo na upis i dalje će uvelike ovisiti o tome u kojoj općini ili gradu dijete živi, o lokalnim pravilima i lokalnim financijskim mogućnostima. A to znači da o sudbini djeteta ne odlučuju njegove potrebe, nego geografska i fiskalna slučajnost. To je lutrija po mjestu rođenja.

Dok god raspravljamo o kriterijima prednosti, moramo biti iskreni i priznati da nemamo dovoljno mjesta u vrtićima. A cilj ozbiljne javne politike ne može biti svojevrsno upravljanje oskudicom da tako kažem, nego osiguravanje mjesta u vrtiću za svako dijete.

Drugo veliko pitanje odnosi se na kadrove i profesionalne standarde.

Posebno problematičnom smatramo odredbu koja omogućava da učitelji razredne nastave rade posao odgojitelja bez stjecanja pune kvalifikacije, uz dodatne kompetencije. Ovdje želim biti vrlo jasna i vrlo precizna: ovo nije pitanje omalovažavanja učitelja. Ovo je pitanje poštovanja struke ranog i predškolskog odgoja.

Rad s djecom rane i predškolske dobi zahtijeva specifična znanja, vještine i profesionalnu osjetljivost. Što je dijete mlađe, zahtjevnost tog rada raste. To nije vrijednosni sud, to je stručno i znanstveno utemeljena činjenica. Studijski programi postoje s razlogom, ishodi učenja postoje s razlogom, a kvalifikacije nisu administrativna formalnost.

Ovim zakonom država zapravo priznaje da nije uspjela provesti vlastiti zakon iz 2022, pa se sada standard prilagođava tom propustu. Umjesto da se sustavno ulaže u obrazovanje, zapošljavanje i zadržavanje odgojitelja, spušta se ljestvica. Dugoročno, to nije rješenje kadrovskog problema, nego njegovo produbljivanje. To je vrlo opasan presedan. Struka se ne smije prilagođavati neuspjehu politike. Politika se ora prilagoditi potrebama struke.

Treće, uvjeti rada i status odgojitelja.

U zakonu se povećavaju obveze, odgovornosti i administrativni zahtjevi, ali se ne rješavaju temeljna pitanja – plaće, koeficijenti, radni uvjeti. Posebno ističem problem koji se odnosi na primjenu članka 51. Zakona i promjene u Uredbi o koeficijentima. Taj problem je poznat, konkretan i već proizvodi pravne sporove i nepravde. Unatoč tome, u konačnom prijedlogu zakona on ostaje neriješen.

To nije tehnički propust. To je politička odluka da se stvarni problemi ljudi u sustavu ponovno ostave po strani.

Četvrto, pitanje financiranja i tzv. fiskalne održivosti.

U Hrvatskoj danas i dalje postoji velik broj sredina u kojima roditelji nemaju kamo upisati svoje dijete. Postoje mjesta u kojima jaslice uopće ne postoje. Dostupnost vrtića često ne ovisi o potrebama djece, nego o tome koliko je lokalni proračun snažan ili slab.

Ovaj zakon ne mijenja tu logiku. On pokušava održati sustav u pogonu administrativnim rješenjima i postupnim prebacivanjem odgovornosti – s države na lokalnu samoupravu, s lokalne samouprave na vrtiće, s vrtića na odgojitelje i na kraju na roditelje.

Najavljuju se velika ulaganja u izgradnju novih vrtića, ali se prešućuje da su i dosad lokalne zajednice snosile većinu troškova gradnje, dok je država sudjelovala manjim dijelom, a potom te iste zajednice ostavljala da same financiraju održavanje objekata i zapošljavanje kadra kojeg na tržištu nema.

To nije fiskalna održivost. To je sustavno opterećivanje najslabijih.

I da budem potpuno jasna – investicije u izgradnju novih vrtića su važne, ali to nije dovoljno. Zgrada bez ljudi, bez stabilnog financiranja i bez profesionalnih standarda nije sustav.

SDP već godinama zagovara rješenje koje je jednostavno i pravedno: država mora preuzeti sufinanciranje najmanje 50% ekonomske cijene vrtića za svako dijete, neovisno o mjestu stanovanja. Time se jačaju lokalne zajednice, osigurava stabilnost sustava i stvara prostor za dostojanstvene plaće i bolje uvjete rada.

Ovaj zakon ne donosi viziju. Ne gradi sustav koji će dugoročno osigurati dostupnost, kvalitetu i pravednost ranog i predškolskog odgoja. On zanemaruje glas struke, relativizira profesionalne standarde i zadržava snažnu političku kontrolu nad financiranjem.

Zato ga Klub SDP-a ne može podržati. Ne zato što smo protiv promjena, nego zato što smatramo da djeca, roditelji i odgojitelji zaslužuju ozbiljnu reformu, a ne administrativno krpanje.

Ulaganje u rani i predškolski odgoj nije trošak. To je temelj društvene jednakosti i jedna od najpametnijih investicija koje jedno društvo može napraviti. Svako dijete koje ostane bez mjesta u vrtiću naš je zajednički poraz – a najveću odgovornost snose oni koji imaju moć sustav učiniti boljim, a to ne čine.



Marija Lugarić,
saborska zastupnica SDP-a

Zadnje vijesti

Lalovac: Inflacija se ne može pobijediti administrativnim mjerama

Lalovac: Inflacija se ne može pobijediti administrativnim mjerama

Boris Lalovac, zastupnik SDP-a, dao je izjavu za medije o inflaciji nakon što su mu na početku izneseni najnoviji podaci i postavljeno pitanje za komentar.

„Najnoviji podaci pokazuju da je inflacija porasla za 0,3 % u odnosu na prošli mjesec, dok na godišnjoj razini iznosi 3,4 %. Što nam to govori i što to znači za građane? To znači da se inflacija ne može pobijediti administrativnim mjerama, kako je Vlada ranije tvrdila. Također, vidimo da Hrvatska i dalje ima gotovo dvostruko veću stopu inflacije od prosjeka eurozone. Riječ je o ozbiljnom strukturnom problemu, na što smo iz oporbe stalno upozoravali – to nije problem oporbe, nego dugoročan problem koji će zahtijevati sustavna rješenja.

U ovoj inflaciji posebno se ističe snažan rast cijena usluga. Zanima me ulaze li u to i komunalne te kulturne usluge, odnosno koliko upravo te stavke utječu na rast. Također vidimo i visok rast cijena energije. Ako pogledamo inflaciju u eurozoni, koja iznosi oko 1,7 %, dok je naša harmonizirana stopa oko 3,6 %, vidimo da u eurozoni dolazi do snažnog pada cijena energije, dok Hrvatska i dalje bilježi njihov visok rast.

Problem je što Vlada pokušava inflaciju rješavati administrativnim mjerama i vjerojatno će to nastaviti činiti. Čak je i ministar gospodarstva najavio moguće promjene PDV-a na dio energenata. Pitanje je može li Vlada dugoročno održavati snižene stope PDV-a, s obzirom na fiskalne pritiske. Inflacija u Hrvatskoj ima strukturne uzroke i neće se moći jednostavno riješiti administrativnim odlukama.

Što očekujem od novog ministra financija? Pitao sam ga možemo li zadržati visoke stope gospodarskog rasta uz nisku inflaciju. Premijer je rekao da je ministar doveden upravo zato da osigura nastavak gospodarskog rasta uz stabilne cijene. Vidjet ćemo kako će to izgledati u praksi. Postavio sam i pitanje treba li početi jasnije razdvajati visoke stope gospodarskog rasta od visokih stopa inflacije.

Sada je potez na ministru financija da, kao stručnjak, iskoristi sve instrumente fiskalne politike. Premijer je rekao da je upravo zato i doveden – da znanjem i iskustvom doprinese stabilizaciji gospodarstva i inflacije.”

Učitavanje...

Podrži nas. Doniraj danas.