Loading...

SDP traži povlačenje zakona o prostornom uređenju i o gradnji
Prijedloge zakona o prostornom uređenju i o gradnji koje je Vlada uputila u saborsku proceduru SDP-ovi zastupnici ocjenjuju "skandaloznima" i izjednačavaju ih s "jugoslavenskom nacionalizacijom", stoga traže povlačenje oba prijedloga iz procedure i doradu u skladu s primjedbama struke.
"Ovo nije prvi put da HDZ krši Ustav i Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, odnosno oduzima prava lokalnim jedinicama da planiraju svoj prostor. Getoizira one koji nemaju da bi omogućili bogaćenje onih najbogatijih, otima zemljište građana za privatne interese kojekakvih moćnika i tu tzv. urbanu komasaciju po modelu HDZ-a bih izjednačila s jugoslavenskom nacionalizacijom", poručila je u petak na konferenciji za medije u Saboru SDP-ova Mirela Ahmetović.
SDP-ovi zastupnici smatraju da su prijedlozi zakona o prostornom uređenju i o gradnji štetni za cijelu Hrvatsku te ih ocjenjuju "skandaloznima".
SDP-ova potpredsjednica Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo Jasenka Auguštan Pentek istaknula je kako su komore, zavodi, županije, "dakle stručnjaci", u javnom savjetovanju podnijeli na oba zakona po 700 primjedbi, ali da ih je Vlada usvojila tek 15 posto.
"Ministarstvo i Vlada nisu bili spremni na dijalog, ne zanima ih mišljenje struke, nego imaju cilj pogodovanja krupnom kapitalu", naglasila je.
Auguštan Pentek je navela kako Vlada pod krinkom priuštivog stanovanja planira omogućiti gradnju naselja izvan građevinskog područja, na poljoprivrednim zemljištima, a koja uopće nisu predviđena prostornim planovima.
"Ako neki investitor, a vjerojatno se za nekoga ovo i piše, ima 51 posto zemljišta ili kupi 51 posto zemljišta, 49 posto može izvlastiti, što znači otimanje zemljišta našim građanima. Oni tu, jer je to onda strateški projekt, ne mogu učiniti ništa", upozorila je SDP-ova zastupnica dodavši kako je sporna i centralizacija odlučivanja.
"Ako gradovi i općine ne donesu urbanističke planove uređenja (UPU) u roku od dvije godine, što je nemoguće, investitori se mogu direktno obratiti ministarstvu i tražiti građevinsku dozvolu. Više se ne pita lokalne jedinice kako žele urediti taj prostor. Tamo gdje su obiteljske kuće može niknuti zgrada s 50 stanova, što je apsurd", istaknula je Auguštan Pentek.
Ustvrdila je i kako Zakon o prostornom uređenju nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi pa se tako njime propisuje da lokalni čelnici, a ne predstavnička tijela, donose prostorne planove.
"Smišlja se kroz ove zakone i tzv 'lex Pripuz' i 'lex Nobilo', a takvih moćnika po Hrvatskoj ima koliko hoćete, samo nisu javno eksponirani. Guraju jedinice lokalne samouprave u bankrot i teško pogoduju velikima", kazala je Ahmetović.
Stoga traže od Vlade da iz saborske procedure povuku oba prijedloga zakona i dorade ih uvažavajući mišljenje struke te pozivaju lokalne čelnike da podnesu ustavnu tužbu "ukoliko HDZ ne odustane od svog prljavog plana".
"Pozivamo i udruge općina i gradova, gdje HDZ-ovi gradonačelnici i načelnici imaju većinu, a u protivnom im poručujem da služe samo krupnom kapitalu za malo reprezentacije. Također, pozivamo i građane da dignu svoj glas protiv otimačine njihova vlasništva jer ako se ovaj zakon usvoji, ni sudovi ih neće moći zaštititi", poručila je Ahmetović.
Vešligaj obznanio pobjedu za sve građanke Europske unije

SDP traži da se 15.11. proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća
Klub SDP-a je podnio prijedlog da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća. Jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temelja Europe i svakog pravednog društva, navela je Marija Lugarić u svom govoru.
Žene u Europskoj uniji i dalje zarađuju manje od muškaraca za jednak posao, s prosječnom razlikom u plaćama između spolova u EU od 13%. To znači da za svaki euro koji u EU zaradi muškarac, žena zaradi 0,87 eura. Napredak je stalan, no još uvijek prespor, sa smanjenjem razlike od 2,8 postotnih bodova u 10 godina.
Postoje znatne razlike između zemalja EU-a. Razlika u plaćama između spolova kreće se od manje od 5% u Luksemburgu, Rumunjskoj, Sloveniji, Poljskoj, Belgiji i Italiji do više od 17% u Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji i Estoniji.
Sukladno izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2024. godine (posljednje izvješće), prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj iznosila je 1.821 euro. Prosječna bruto plaća muškaraca iznosila je 1.854 eura, dok je prosječna bruto plaća žena iznosila 1.782 eura. Iz navedenog proizlazi da je rodni jaz u plaćama iznosio 3,9% u 2024. No, po ažuriranim podaci Eurostata o prosječnim bruto satnicama (prema posljednjim podacima za 2023.), rodni jaz po toj metodologiji praćenja rodnog jaza u plaćama iznosi 7,4%. To je manje od EU27 gdje je jaz 12% po istoj metodologiji, ali je svejedno značajan.
Kada pogledamo strukturno plaće tj. plaće po djelatnostima, situacija je još nešto lošija po žene. Osim u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije (0,7%), djelatnosti opskrbe vodom; uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom te sanacije okoliša (0,8%) i građevinarstvu (11%), u svim ostalim djelatnostima razlika u prosječnim bruto plaćama je u korist muškaraca. Područja s najizraženijim rodnim jazom u plaćama su financijska djelatnost i djelatnost osiguranja (24,5%) te djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 23,1%. Vidljiviji porast rodnog jaza evidentiran je u trima djelatnostima: javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje-13,3% (9,8% u 2023.), ostale uslužne djelatnosti-16% (12,3% u 2023.) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti-4,1% (3,6% u 2023.).
Analizirajući uzroke koji su u pozadini ovakvog porasta, Pravobraniteljica je uočila da je u djelatnosti javne uprave i obrane; obvezno socijalno osiguranje prosječna bruto plaća muškaraca porasla za 581 euro, dok je prosječna plaća žena porasla za 449 eura, što se izravno odrazilo na porast rodnog jaza. Na općenitoj razini može se zaključiti da je porast plaća u ovom sektoru rezultat povećanja osnovica i koeficijenata za obračun plaća koje je provedeno u javnom sektoru tijekom 2024. godine, međutim, izrazita razlika u iznosu povećanja između prosječnih bruto plaća muškaraca i žena (od 132 eura), upućuje da bi porast jaza mogao imati uzroke u vertikalnoj segregaciji odnosno okolnosti da su, uslijed povećanja osnovica i koeficijenata, plaće značajnije rasle na visokim položajima u javnoj upravi koje pretežito zauzimaju muškarci.
Razlika u plaćama među spolovima također se povećava tijekom životnog vijeka. Prema podacima Eurostata, razlika je relativno mala među radnicima mlađima od 25 godina, ali stalno raste s godinama. Među onima u dobi od 25 do 34 godine, razlika se već počinje povećavati, prije nego što se naglo proširi među dobnim skupinama od 35 do 44 i 45 do 54 godine – vrhuncima i za napredovanje u karijeri i za obiteljske obveze. Najveća razlika uočava se među osobama u dobi od 45 do 54 godine, s 14 % – razdobljem tijekom kojeg se žene suočavaju s najvećim kumulativnim nedostacima povezanim s prekinutom karijerom, sporijim napredovanjem i nejednakom podjelom neplaćene skrbi.
Nadalje, razlika u plaćama među spolovima širi se na svim razinama dohotka. Izraženija je među osobama s višim kvalifikacijama, što ukazuje na to da se nedostaci akumuliraju kako žene profesionalno napreduju. Ovi trendovi pokazuju kako se razlike u plaćama među spolovima pojačavaju s vremenom i s napredovanjem u karijeri.
Iznos plaće muškaraca i žena je važan i zbog budućih mirovina. Prema istom Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (za 2024. godinu), prema zadnje dostupnim godišnjim podacima DZS-a (31.12.2023.), prosječna mirovina iznosila je 491 euro. Prosječna mirovina muškaraca iznosila je 540 eura, a prosječna mirovina žena 449 eura, što ukazuje na razliku od 91 euro, odnosno na rodni jaz od 17% u korist prosječne mirovine muškaraca – izraziti rizik od siromaštva za žene umirovljenice.
Dakle, tijekom života, nedostaci se akumuliraju u jaz u mirovinama između spolova i praznine u osiguranju, ostavljajući mnoge starije žene financijski nesigurnima, ovisnima o partneru ili u dugotrajnom zaposlenju. Ova nesigurnost i smanjena autonomija potiču zabrinutost i veću depresiju u kasnoj životnoj dobi, prisiljavajući ih na produljeni, prekarni rad, što pogoršavaju izolacija i ageizam.
Jednak rad zaslužuje jednaku plaću: to je temeljno načelo Europske unije. Rješavanje nepravde razlike u plaćama među spolovima ne može se dogoditi bez promjene strukturnih neravnoteža u društvu.
Devet od deset Europljana – žena i muškaraca – smatra da je neprihvatljivo da žene budu manje plaćene od muškaraca za isti rad ili rad jednake vrijednosti. Većina europskih radnika podržava objavljivanje prosječnih plaća prema vrsti posla i spolu u njihovoj tvrtki.
Razlika u plaćama među spolovima simptom je strukturnih neravnoteža između muškaraca i žena u ekonomskoj zastupljenosti, pristupu obrazovanju i kućanskim obvezama. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene i podcijenjene su na pozicijama ekonomskog odlučivanja. Žene nerazmjerno nose kućanske i dužnosti brige o djeci i starijim članovima kućanstva, pri čemu 90% formalne radne snage u skrbi čine žene, a 7,7 milijuna žena u EU je nezaposleno zbog obiteljskih obveza.
Razlika u plaćama među spolovima mjeri širi koncept od diskriminacije u plaćama i obuhvaća velik broj nejednakosti s kojima se žene suočavaju u pristupu radu, napredovanju i nagradama. To su:
- Sektorska segregacija: Oko 24% razlike u plaćama među spolovima povezano je s prekomjernom zastupljenošću žena u relativno slabo plaćenim sektorima, kao što su skrb, zdravstvo i obrazovanje. Visoko feminizirani poslovi obično su sustavno podcijenjeni.
- Nejednak udio plaćenog i neplaćenog rada: Žene imaju više radnih sati tjedno od muškaraca, ali provode više sati na neplaćenom radu, što bi moglo utjecati i na njihov izbor karijere. Zato EU potiče jednaku podjelu roditeljskog dopusta, odgovarajuće javno pružanje usluga skrbi za djecu i odgovarajuće politike tvrtki o fleksibilnom radnom vremenu.
- Stakleni strop: Položaj u hijerarhiji utječe na razinu plaće: manje od jedne od deset glavnih izvršnih direktorica tvrtki su žene. Ipak, profesija s najvećim razlikama u satnicama u EU bili su menadžeri: 23% niža zarada za žene nego za muškarce.
- Diskriminacija u plaćama: U nekim slučajevima žene zarađuju manje od muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, čak i ako je načelo jednake plaće utvrđeno u europskim ugovorima (članak 157. UFEU-a) od 1957. godine.
Najveći dio razlike u plaćama među spolovima ostaje neobjašnjen u EU i ne može se povezati s karakteristikama radnika ili radnog mjesta kao što su obrazovanje, zanimanje, radno vrijeme ili gospodarska aktivnost za koju osoba radi. Veća transparentnost u plaćama pomogla bi u otkrivanju neopravdanih razlika u plaćama na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te bi pomogla žrtvama diskriminacije u plaćama da traže pravnu zaštitu i ostvare svoje pravo na jednaku plaću.
Zato je važna Direktiva o transparentnosti plaća i njena sustavna implementacija.
Kako bi se zaustavilo daljnje povećanje rodnog jaza u plaćama na europskoj razini, 2023. je stupila na snagu europska Direktiva o transparentnosti plaća koja ima za cilj utjecati na smanjenje rodnog jaza u plaćama i ujedno doprinijeti transparentnosti procesima rada i zapošljavanja te postići jednakost plaća. Mi smo dužni Direktivu implementirati do 7. lipnja 2026., a taj nimalo lak proces je tek započeo (po informacijama koje imamo, tek je formirana radna skupina za zakon koja je održala jedan sastanak).
Razlika u plaćama između spolova povećava psihosocijalne rizike za žene koncentrirajući ih u zahtjevne, slabije plaćene uloge s malo priznanja i u kojima je njihov rad podcijenjen. To stvara neravnotežu između truda i nagrade, rezultira niskom kontrolom žena nad svojim poslom, normalizira uredske kućanske poslove i potiče stres, sagorijevanje i depresiju.
Razlika u plaćama među spolovima daleko nadilazi nejednaku plaću za jednak rad. Pokreće je složena interakcija strukturnih, kulturnih i institucionalnih dinamika koje oblikuju uvjete pod kojima žene ulaze, ostaju i napreduju na tržištu rada. Ta dinamika utječe ne samo na zarade žena, već i na njihovu izloženost psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu, s dugoročnim posljedicama za mentalno zdravlje i dobrobit tijekom cijelog životnog vijeka.
U EU27, prosječna bruto satna zarada muških zaposlenika bila je 12% veća nego kod žena u 2023. godini. Ova razlika u plaćama između spolova jednaka je razlici od oko mjesec i pol plaće godišnje. Dan u godini kada žene simbolično prestaju u prosjeku biti plaćene u usporedbi s muškarcima naziva se Dan jednakih plaća. Europska komisija obilježava ovaj dan svake godine kako bi podigla svijest o činjenici da radnice u Europi i dalje u prosjeku zarađuju manje od svojih muških kolega. Ovaj dan se mijenja ovisno o najnovijim podacima o razlici u plaćama između spolova u EU. Godine 2025. Europski dan jednakih plaća pada 17. studenog.
Na razini EU, mnoge su države krenule s aktivnostima promoviranja i osvještavanja javnosti o samoj Direktivi o potrebi efikasne i potpune implementacije pa je tako 12 EU zemalja također proglasilo nacionalni Dan jednakih plaća. Hrvatska to još nije učinila, pa predlažemo da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća.

Jerković Kraljić o važnosti zaštite radnika diljem Europe
Sud Europske unije potvrdio je valjanost većeg dijela Direktive o primjerenim minimalnim plaćama, čime je otklonjena svaka sumnja u njezinu zakonitost i važnost za zaštitu radnika diljem Europe.
„Ova presuda potvrđuje da su pravedne i dostojanstvene plaće temelj europskog socijalnog modela. Direktiva ostaje snažan alat za podizanje životnih standarda, osobito u zemljama poput Hrvatske gdje su troškovi života sve viši i gdje radnici često jedva spajaju kraj s krajem“, izjavila je hrvatska eurozastupnica Romana Jerković Kraljić (SDP, S&D).
Sud je poništio samo dvije tehničke odredbe koje su, prema njegovu mišljenju, previše zadirale u nacionalne ovlasti. Radi se o odredbi koja je propisivala točne kriterije za izračun minimalne plaće te pravilo o njezinu automatskom usklađivanju.
Međutim, svi ključni ciljevi Direktive ostaju na snazi: osigurati da minimalne plaće budu primjerene životnom standardu i potaknuti kolektivno pregovaranje u državama članicama.
Zastupnica je naglasila da, iako je Direktiva formalno provedena u Hrvatskoj, stvarnost pokazuje da mnogi radnici i dalje primaju preniske plaće koje im onemogućuju dostojanstven život. Oko 71 tisuća zaposlenih prima minimalnu plaću, dok 131 tisuća radnika zarađuje tek nešto više od tog iznosa. Istodobno, stopa stanovništva u riziku od siromaštva iznosi 20,3 posto. Iako posljednjih godina bilježimo rast plaća u Hrvatskoj, on najčešće ne doseže one kojima je najpotrebniji, a to su radnici s najnižim primanjima.
„Presuda potvrđuje da Europska unija ima ovlast djelovati u zaštiti radnika i u borbi za plaće koje omogućuju stabilan i siguran život. Minimalna plaća mora biti takva da radnicima i njihovim obiteljima osigura osnovne životne potrebe, a ne samo formalno ispunjenje zakonskog praga“, poručila je Jerković Kraljić.
„Povećanje plaća mora biti praćeno jačanjem uloge sindikata, sustava kolektivnog pregovaranja i mjera koje osiguravaju da rast plaća prati rast troškova života. Borba protiv radnog siromaštva mora postati prioritet jer svaki radnik mora moći živjeti od svog rada“, zaključila je zastupnica.








.jpg&w=3840&q=50)





