Za razliku od nekih drugih, Plenković se ne zadovoljava deklarativnim radikalizmom. Njegovi potezi pokazuju da radikalizam želi ugraditi u institucije. Predsjednik Sabora dopustio je uzvikivanje „Za dom spremni“ bez sankcija. Ako stranka na vlasti dopušta da se to dogodi u parlamentu, kako ju drugačije okarakterizirati nego kao ekstremno desnu stranku - tvrdi predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

Čelnik najveće oporbene stranke u razgovoru za Globus kaže kako se Thompsonu nudila „jedinstvena prilika da ispravi ono što je u ranoj fazi karijere gradio na pogrešnim temeljima”, ali da je tu priliku propustio i „zadržao te elemente kao svoju najveću komercijalnu valutu”.

Zbog poplave ustašofilnih ispada kojima smo svjedočili ovog ljeta, šef SDP-a otkriva što će točno pisati u SDP-ovu prijedlogu izmjena Kaznenog zakona. Točnije, kako bi konkretno glasio izmijenjeni članak 325. i za što bi se sve moglo u zatvor na tri godine.

Predstavio je i SDP-ov plan reforme poreznog sustava: „Mali iznajmljivači koji ostvaraju mali dodatni prihod trebali bi imati istu, ako ne i veću zaštitu i oslobođenja od paušalnih poreza i poreza na nekretnine i dohodak od najma, dok bi porezna presija trebala rasti s rastom dohotka od najma.”

Čelnik SDP-a nedvosmisleno je ustvrdio kako Hrvatska treba priznati Palestinu.

Je li zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević - analizirajući sada cijelu stvar s određene vremenske distance - ipak pogriješio kada je Marku Perkoviću Thompsonu odlučio iznajmiti gradski prostor za održavanje ustaškog sleta zakamufliranog u koncert. Jer upravo je tim događajem - vidjeli smo - počeo uzlet ustašofilije u našoj državi?

- Thompsonu se nudila jedinstvena prilika da ispravi ono što je u ranoj fazi karijere gradio na pogrešnim temeljima, međutim on to nije učinio i zadržao je te elemente kao svoju najveću komercijalnu valutu. Želim naglasiti da ne vjerujem kako je većina posjetitelja bila motivirana krivim porukama ili idejama; mnogi su došli zbog emocije i spektakla, ogrnuti u hrvatske zastave i pozitivnog duha.

Problem je u manjini koju su politički akteri nahuškali i dali im pozornicu. Prije samog koncerta svima su usta bila puna vjere, istine i ljubavi, a organizatori i državni vrh uvjeravali su sve nas da se ovim događanjem pokazuje zajedništvo te da simbolima mržnje neće biti mjesta. No pokazalo se da su to bile prazne riječi i da niti organizator niti državne vlasti nisu reagirali na ono što se počelo događati uoči samog koncerta.

Vlada, ministri, a posebno premijer Plenković, svi su se ponijeli poput farizeja - jedno su govorili, drugo radili. Umjesto da se u stvarnom vremenu reagira na isticanje ustaških simbola i pozdrava, policiji je dan naputak da ne intervenira. Oni koji su upozoravali na opasnost bili su proglašeni neprijateljima države. Plenković je večer prije koncerta bio na Hipodromu. Dakle imao je priliku da kao odgovoran premijer jasno pozove na dostojanstveno ponašanje. Napravio je suprotno i dao je zeleno svjetlo, legitimizirao i politički blagoslovio ono što se kasnije pretvorilo u nezaustavljivu lavinu ekstremizma. Dakle, jedini koji je u cijeloj ovoj situaciji pogriješio i to gadno, je premijer Plenković.

Nedavno je SDP izdao priopćenje u kojem je Vladu Andreja Plenkovića okrivio za ideološki revizionizam i za prelijevanje govora mržnje „s pozornica na društvene mreže, stadione i ulice”. Možete li nam pojasniti svoju tvrdnju da je „HDZ danas ekstremno desna stranka, opasnija nego što je to bilo za vrijeme Karamarka”?

- Ako na bočici piše "otrov", nećeš je otvoriti i popiti. No jednako je opasno kada ti netko taj otrov servira u malim, svakodnevnim dozama, toliko neprimjetno da i ne shvaćaš da ga unosiš dok ti polako nagriza zdravlje. Upravo to radi Andrej Plenković. Prodaje se kao uglađeni europski političar, godinama gradi mit da ga navodno žele u europskim institucijama, što nikako da se dogodi, a u stvarnosti sustavno manipulira kako bi ostao na vlasti.

Plenković se, za razliku od nekih drugih, ne zadovoljava deklarativnim radikalizmom. Njegovi potezi pokazuju da radikalizam želi ugraditi u institucije. Predsjednik Sabora je u Saboru dopustio uzvikivanje „Za dom spremni“ bez sankcija. Ako stranka na vlasti dopušta da se to dogodi u parlamentu, kako ju drugačije okarakterizirati nego kao ekstremno desnu stranku?

Ako (gotovo) cijeli stadion uporno i entuzijastično skandira „Za dom spremni“, znači li to da su (gotovo svi) gledatelji ustašofili?

- Navijačke skupine specifična su supkultura sa svojim pravilima, simbolima i kodovima ponašanja, često u svjesnom otporu prema svemu što smatraju normom. Njihovi oblici izražavanja ponekad idu toliko daleko da uključuju i organizirane sukobe, što je neprihvatljivo, ali se može držati pod kontrolom, pa zato i postoje posebne tribine, policijske pratnje i jasno propisane sigurnosne mjere. Problem počinje kada se ta supkulturna dinamika prelije na širu javnost i kada ekstremni oblici ponašanja postanu normalizirani ili, ono što se sad događa, da dobivaju politički legitimitet.

To je trenutak u kojem odgovornost više nije na navijačima, nego na institucijama. A u ovom slučaju institucije su zakazale, jer umjesto da jasno postave granice, dopustile su, i još vlastitim primjerom poticale, ovu situaciju. Plenković voli pokazivati mišiće prema slobodnim medijima i nekim liberalnim nevladinim organizacijama, pa i prema opoziciji. A ponaša se kao „mali miš“ prema raznim desnim skupinama i akterima.

To što je „Za dom spremni“ ovog ljeta postao nešto kao „dobro jutro“ SDP je odlučio iskoristiti i za svoj politički uzlet. Najavili ste prijedlog izmjena Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kada će SDP-ov zakonski prijedlog biti upućen u saborsku proceduru i što konkretno planirate izmijeniti u ta dva zakona?

- SDP kontinuirano nudi rješenja za inflaciju, mirovine, stanogradnju, održivi turizam, tako da se ne radi ni o kakvom političkom uzletu, nego o odgovornosti koju imamo kao najveća oporbena stranka da izvučemo Hrvatsku iz gliba u koji ju je gurnula ova Vlada. Naš je cilj pokrenuti izmjene zakona kako bi se jasno i nedvosmisleno zabranilo isticanje svih ustaških, četničkih, nacističkih, rasističkih i drugih totalitarnih simbola te ih uklonilo iz javnog prostora. Konkretno članak 325. a Kaznenog zakona.

Tko u javnom prostoru koristi, javno ističe, nosi na odjeći ili pokazuje u javnosti na drugi način simbole, parole, slogane, zastave, znakove, oznake, slike, imena, nadimke, nazive, pozdrave, pokliče, načine pozdravljanja, geste, odore ili njihove dijelove ili druga obilježja fašističkog, nacionalsocijalističkog, ustaškog i četničkog pokreta ili režima ili njihovih vodećih osoba ili postrojbi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. Naša je odgovornost da predvodimo otpor cijelog društva prema toj glasnoj i upornoj manjini koja pokušava svoju ekstremističku sliku društva nametnuti kao dominantnu, što ona nije. Radi se o pokušaju da se Hrvatskoj nametne vrlo usko shvaćanje nacije i nacionalnog identiteta.

Pokušava se nametnuti ideal „pravih Hrvata“, a koji faktički isključuje većinu naših građana. Po toj njihovoj definiciji, „pravi Hrvati“, koji bi onda jedini trebali imati određene političke i društvene privilegije, jesu samo etnički Hrvati - i to samo ako su gorljivi i tradicionalni katolici, samo oni koji se mogu dokazati žrtvama jugoslavenskog režima, samo oni koji žive na jedan određeni način. Svi oni koji se ne uklapaju u taj vrlo usko određeni identitet ne priznaju se dijelom nacije, sumnjivi su, te su potencijalni neprijatelji.

Problem je što hrvatsko društvo nije tako homogeno i takva homogena nacija u stvarnosti ne postoji niti može postojati. Odnosno može se pokušati uspostaviti samo političkim i drugim nasiljem. Takav model, koji sumnjiči i odbacuje sve koji se u njega ne uklapaju, opasan je jer podsjeća na povijesne koncepte etničke i ideološke čistoće te ideje koje su u prošlosti kroz razne oblike nacionalizma izazivale podjele, progon i nasilje.

Osim Endehazije u Hrvatskoj se ovog ljeta nosi i visoka inflacija. Zbog čega je inflacija posebno žilava u Hrvatskoj, koji su glavni razlozi i kako bi ih SDP pokušao suzbiti kada bi pobijedio na parlamentarnim izborima?

- Inflacija je u Hrvatskoj posebno žilava jer je, osim globalnih faktora, pogoni i ono što nazivamo „inflacijom pohlepe”, a to je situacija u kojoj velike i, najčešće, strane kompanije koriste krizu kako bi dizale cijene iznad realnih troškova, ostvarujući ekstraprofite na štetu građana. SDP-ove mjere usmjerene su upravo na borbu protiv takvih praksi, na jačanje zaštite potrošača i na ciljanu poreznu politiku koja štiti ljude, a ne pohlepne profite.

Nažalost, tržišni mehanizmi kod nas nisu dovoljno razvijeni da bi to spriječili. Smatramo da je važno učiniti Hrvatsku manje ovisnom u uvozu hrane, a istovremeno je prijeko potrebno zaštititi sektore koji su ovisni o izvozu, gdje će daljnji rast cijena ozbiljno ugroziti njihovu konkurentnost. Rast cijena hrane, režija, najamnina i nekretnina već je značajno smanjio životni standard, a svaki novi poremećaj, bilo geopolitički, ekonomski ili zdravstveni, dodatno će pogoditi osobnu potrošnju. SDP već ima razrađen paket konkretnih mjera, koje smo predstavili još početkom prošle godine, a građani ih mogu vidjeti na platformi važno.hr.

Naša poruka je jasna: inflacija se može suzbiti pravednom poreznom politikom, jačanjem domaće proizvodnje, jačanjem agencije za zaštitu tržišnog nadmetanja i zaštitom standarda građana, a ne prepuštanjem na milost i nemilost pohlepi. Zaključno, kada tržište ne funkcionira kako treba, mora uskočiti državna intervencija.

Što mislite o planu da se znatno povećaju troškovi za obranu?

- Povećanje troškova za obranu mora biti promišljeno i učinkovito usmjereno, bez ugrožavanja socijalnih i razvojnih politika. SDP i tu ima jasan stav koji ide u smjeru podrške zajedničkog europskog fonda za obranu i sigurnost koji bi poticao vojnu proizvodnju u svim članicama EU-a prema načelima vojnog klastera, čime se jača i europska strateška autonomija. No nemojmo zaboraviti da smo mi obranili državu a da nismo na početku imali tenkove i granate. Prava snaga dolazi iz stabilnih demokratskih institucija, socijalne sigurnosti i povjerenja građana u sustav. Samo slobodni i sigurni građani spremni su na odricanja kad je to potrebno, a to je temelj istinske obrambene sposobnosti.

Kupnja oružja proizvedenog u stranim državama nepostojećim novcem - na dug, dakle - sigurno ne pomaže u borbi protiv inflacije ili provođenju projekata poput društvene stanogradnje. Zašto bi onda SDP podržavao ideju masovnog naoružavanja?

- Za SDP je neupitno da su u ovakvim okolnostima Europska unija i NATO trenutno jedina održiva sigurnosna, obrambena, politička i ekonomska zajednica kojoj Hrvatska može i mora pripadati. Međutim, obrambena politika ne smije postati sinonim za nekontroliranu kupnju oružja proizvedenog izvan naših granica, i to novcem koji nemamo, kao ni za kupnju nečega što je prije tri godine koštalo 10 milijuna a sada košta 20, i k tome još i na dug, dok istodobno zanemarujemo ključne domaće prioritete poput društvene stanogradnje, zdravstvenog sustava ili ulaganja u obrazovanje i mlade. SDP se zalaže da svako povećanje obrambenih izdvajanja bude transparentno, usmjereno na jačanje domaće proizvodnje i tehnologije, te da se provodi u suradnji s europskim partnerima. Naša sigurnost mora biti i vojna i društvena, jer zemlja nije istinski sigurna ako su građani socijalno ugroženi, ako nemaju stan, zdravstvenu zaštitu i perspektivu.

Osim već spomenutih, nabrojite nam još dva-tri problema koji muče građane ove zemlje i objasnite SDP-ov plan za borbu protiv tim problemima?

- Građane najviše pogađaju visoke cijene stanova, problemi u zdravstvu i neizvjesna budućnost mladih. SDP predlaže program društvene i priuštive stanogradnje, regulaciju tržišta najma te porezne poticaje onima koji iznajmljuju po poštenim cijenama. U zdravstvu želimo skratiti liste čekanja, zaposliti više liječnika i medicinskog osoblja te ukloniti političko kadroviranje. Mladima nudimo obrazovni sustav povezan s tržištem rada, ulaganja u moderno obrazovanje i podršku inovacijama i poduzetništvu.

Ukratko, naš je plan stvoriti uvjete u kojima ljudi u Hrvatskoj mogu živjeti dostojno, liječiti se na vrijeme i bez “plavih kuverti”, a nove generacije odrastati snažne, mentalno zdrave i dovoljno samopouzdane da izgrade pravednije i bolje društvo. Da bi Hrvatska napredovala, potreban je novi razvojni model. Iako imamo visoke stope rasta, one se temelje na potrošnji i neproduktivnom trošenju europskog novca, a ne na inovacijama i razvoju. Nažalost, nisu iskorištene povoljne makroekonomske okolnosti za promjenu smjera, nego je dodatno učvršćen postojeći rentijerski i neproduktivni model. To je najveći dugoročni Plenkovićev krimen. Da se takav smjer promijeni, treba imati malo više vizije i hrabrosti.

Imaju li građani ove zemlje više štete ili koristi od turizma?

- Turizam može donositi korist samo ako ide ruku pod ruku sa stambenom politikom. Danas više od 20 posto kućanstava živi u tuđem ili unajmljenom stanu, prosječna dob izlaska mladih iz roditeljskog doma je 33 godine, i mali je broj onih kreditno sposobnih kupiti vlastiti dom. Posljedice su depopulacija, nedostatak radne snage i urušavanje funkcionalnih urbanih središta, jer medicinske sestre, učitelji, policajci, obrtnici i drugi ključni radnici nemaju gdje priuštivo živjeti. SDP predlaže diferencirani pristup razvoju turizma i stanovanja prema tipu naselja, povlašteno oporezivanje samo za iznajmljivače u vlastitom domu s jednim do dva apartmana te jasan zakonski okvir za nekomercijalni smještaj, koji ne smije ostati siva zona.

Cilj ovih politika jest povećanje kvalitete smještajnih kapaciteta, jer će na taj način koristi i dodana vrijednost ostati u najvećoj mjeri u lokalnim zajednicama, što je ključno za njihov ekonomski oporavak i dugoročnu održivost. Hrvatska mora mijenjati i model turizma koji masovno troši prostor i prirodne resurse, a lokalnom stanovništvu donosi velike socijalne troškove. Plenković niti na tom planu nije pokazao nikakvu viziju.

Što bi to konkretno značilo za nekoga tko živi, primjerice, u Zadru a na Viru iznajmljuje kuću s četiri apartmana, koliko bi on poreza više plaćao nego danas?

- Na vaše konkretno pitanje na primjeru Zadra i Vira porezna bi presija za kratkoročni – naglašavam: kratkoročni - najam trebala porasti u Zadru, a za dugoročni bi bila puno manja i za one koji čine funkcionalno urbano područje grada Zadra, dok bi u općinama i gradovima koji su na rubu ili izvan funkcionalnog urbanog područja, odnosno iz kojih ljudi ne odlaze dominantno na posao u Zadar, porezna presija trebala biti manja u odnosu na ono što se sada plaća. To je ujedno i dio demografske i regionalne politike. S druge strane, izvan funkcionalnih urbanih područja prioritet treba imati održivi razvoj turizma u suradnji s razvojem lokalnih OPG-ova kako se bi zaštito razvoj manje razvijenih područja. Naravno, održivi razvoj turizma podrazumijeva održivo raspolaganje prostorom te funkcioniranje sustava nadzora provođenja prostornih i urbanističkih planova.

Porezi su majka svake ozbiljne politike, što od SDP-a možemo očekivati?

- Imamo paradoksalan porezni sustav koji umjesto da potiče poželjna ekonomska ponašanja potiče ono najlošije u našem ekonomskom sustavu. Jer porezi su jedan od instrumenata kojima se usmjerava ponašanje građana i poduzetnika. To se najbolje vidi po tome što se dohodak od rada, dakle stvaranja i produktivnog doprinosa, oporezuje više od dohotka od imovine. Tu su potrebne dubinske promjene ako želimo promijeniti ekonomski model. Investicije ćemo usmjeriti iz nekretnina u proizvodnju i visokotehnološke usluge jer ćemo značajno više oporezivati rentijerske prihode. To je vezano i uz prethodno pitanje o turizmu.

Naš porezni sustav jasno ćemo kalibrirati s ciljem da potiče razvoj kvalitetnih radnih mjesta kroz sustav poticaja novim investicijama u svim dijelovima zemlje, a posebno u krajevima koje već trideset godina zaostaju i gube stanovništvo, od Like preko središnje Hrvatske pa sve to Iloka. S tim ciljem planiramo izjednačiti porezne poticaje novim investicijama sa svim instrumentima koje koriste druge usporedive istočne zemlje kako bi Hrvatska postala usporedivo atraktivna investicijska lokacija.

Porezne izmjene jako zanimaju birače, pa sigurno i vaše - i one stare kao i potencijalno nove. Što im konkretnije možete najaviti kada je riječ o smanjenju poreza na dohodak, a povećanju poreza na rentu, kapital, imovinu i biznis?

- Kod oporezivanja imovine prvenstveni nam je cilj izjednačiti porezni tretman, ali i progresiju oporezivanja između oporezivanja dohotka od rada i dohotka od najma. Mali iznajmljivači koji ostvaraju mali dodatni prihod trebali bi imati istu, ako ne i veću zaštitu i oslobođenja od paušalnih poreza i poreza na nekretnine i dohodak od najma, dok bi porezna presija trebala rasti s rastom dohotka od najma. Isto tako, raspon oporezivanja diferencirat će se s obzirom na lokaciju. U funkcionalnim urbanim područjima prioritet nad turizmom trebalo bi dobiti stanovanje domaćeg stanovništva te bi se svakako trebala postrožiti regulacija izdavanjem kategorizacije i prenošenja stambenih jedinica u kratkoročni najam.

Predstavite nam barem šest-sedam kolega iz stranke koji bi imali važne uloge u vašoj Vladi?

- Ima ih puno više nego šest-sedam. Uz naše istaknute članove, zastupnike i lokalne dužnosnike SDP je kroz svoje stručne savjete okupio gotovo tristo vrhunskih i dokazanih ljudi iz različitih područja, od gospodarstva i pravosuđa, do zdravstva i obrazovanja. To je naša snaga, spremni smo preuzeti odgovornost s timom koji ima znanje i iskustvo. I nastavljat ćemo raditi na okupljanju kvalitetnih i sposobnih kadrova, ne nužno kao članova stranke. SDP-ovi kandidati za ministre i ministrice bit će predstavljeni javnosti dovoljno rano.

Kadrovska politika SDP-a već se dugo klati između osrednjosti i debakla. Zašto bi vam birači vjerovali da imate prave ljude za ministarske pozicije, posebice nakon gotovo pa tragikomične situacije u Splitu, gdje je vaš kandidat za gradonačelnika napustio stranku, a vaša vijećnica podržala HDZ?

- Priznajemo greške, nismo savršeni, ali znamo da HDZ ne smije ostati na vlasti. SDP se transformira u političku snagu koja vraća smisao radu, znanju i doprinosu zajednici, a ne statusu ili bogatstvu bez odgovornosti. Svjesni smo da se moramo više otvarati prema društvu, našim simpatizerima i uključivati nove ljude. Te smo procese već pokrenuli kroz obnovu naših savjeta, a nastavit ćemo od rujna intenzivnom prisutnošću na terenu i kroz sadržajne rasprave o budućnosti Hrvatske.

Raspustili ste gradske organizacije u četiri najveća grada. U kojoj je fazi taj pokušaj reizgradnje SDP-ovih filijala u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku? S kojim se sve problemima susreću vaši povjerenici i ima li kakvih konkretnih rezultata?

- Riječ je o procesu koji provodimo planski i promišljeno s ciljem da se okupi članstvo, potakne jača suradnja i izaberu snažna vodstva. Povjerenici su se uhvatili zahtjevnog posla, od rješavanja starih podjela i vraćanja povjerenja do otvaranja stranke prema novim članovima i lokalnim inicijativama. Povratne informacije su dobre, bilježimo veći interes za rad stranke, uključivanje novih ljudi i jasnije artikuliranje lokalnih problema. To su temelji na kojima ćemo graditi modernu i povezanu organizaciju.

S kime biste najradije slagali koalicijsku Vladu, a tko nipošto ne dolazi u obzir?

- S partnerima koji dijele temeljne vrijednosti i viziju pravednog društva. Suradnja s Možemo! u Zagrebu pokazala je da konkretni rezultati dolaze kada se fokusiramo na ono što nas povezuje, a ne na razlike. SDP neće zatvarati vrata nikome tko želi modernu, uređenu i tolerantnu Hrvatsku jer vjerujemo da samo okupljanjem širokog spektra progresivnih snaga možemo promijeniti smjer u kojem zemlja ide. Stranke desnice ne dolaze u obzir.

Čine li izraelske oružane snage sustavne ratne zločine u Gazi? Zašto velika većina europskih vlada i dalje bez ikakvih ograničenja surađuje i trguje s tim i takvim Izraelom?

- Sukob u Gazi donosi strašne civilne žrtve i razaranje, a svako sustavno kršenje međunarodnog humanitarnog prava mora se istražiti i sankcionirati, bez obzira na to tko ga počinio. Na to se ne smije žmiriti. Nije rješenje da se univerzalne vrijednosti brane na papiru, a u praksi se podređuju geopolitičkim interesima i trgovinskim odnosima. SDP smatra da Hrvatska mora voditi dosljednu vanjsku politiku utemeljenu na međunarodnom pravu i zaštiti ljudskih prava, a ne na kalkulacijama.

Treba li Hrvatska priznati Palestinu?

- Da. To je poznat stav SDP-a i ja to kontinuirano govorim još od prije nego što sam i postao predsjednik SDP-a.

Da se opustimo malo za kraj. Možete li nam objasniti što se točno događalo 1. kolovoza na SDP-ovoj fešti u Konjščini - tko se sve napio, tko je koga ugrizao i zašto je hitna više puta morala intervenirati?

- Jedino pouzdano znam za ubod stršljena, koji može biti smrtonosan, a budući da je načelnica alergična, završila je na hitnoj.

Povod ovom reagiranju SDP-ovog Savjeta za poljoprivredu i hranu je prošlotjedna objava na mrežnim stranicama Hrvatskih voda „Smjernica o utvrđivanju prihvatljivih projektnih cijena za ulaganje u vodno-komunalne projekte za financijsko razdoblje 2021.-2027.“ Smjernice trebaju služiti ažuriranju vrijednosti u projektnim prijavama budućih korisnika bespovratnih sredstava javnih isporučitelja vodnih usluga (JIVU), koji se sufinanciraju sredstvima strukturnih i investicijskih fondova Europske unije.

Smjernice su izrađene po Odluci Vlade Republike Hrvatske (Vlada RH) od 15. svibnja 2025. U istoj Odluci, pod točkom II., VRH daje suglasnost Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije da u okviru Programa konkurentnost i kohezija 2021.–2027. (PKK 21.-27.), dodijeli bespovratna sredstva u iznosu do 100% trenutno raspoložive alokacije sredstava Kohezijskog fonda. Što to zapravo znači?

Pa krenimo od početka. Vlada RH je preko svojih provedbenih tijela za prošlo programsko razdoblje, kroz Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK 14.-20.) odobrila i ugovorila 60 vodno-komunalnih EU-projekata. Krajnji rok za korištenje financijskih sredstava po pravilu „n+3“ istekao je 31.12.2023. god. U tom trenutku, nakon što se podvukla crta, utvrdilo se da je od 60 ugovorenih projekata, realizirano samo 8, da je za 1 projekt Vlada RH poništila Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a da 51 projekt još nije bio završen.

Za završetak ovih 51 započetih projekata, nedostajalo je oko milijarda eura EU-sredstava (koji čine, u pravilu, 70% prihvatljivog projektnog troška dok se preostalih 30% dijeli na državni proračun, Hrvatske vode i JLS-ove/JIVU-e)

Tijekom 2024. Vlada RH odlučuje da ove započete projekte dovrši na način da 11 projekata stavi u NPOO, 9 projekata prebaci u novi program PKK 20.-27. (tzv. „faziranje“), a 31 projekt završi isključivo s nacionalnim sredstvima, bez EU-sufinanciranja.

Kako je do kraja 2024. završen još 1 projekt, pa je broj realiziranih projekata sa 8 «uzletio» na 9, Vlada RH je na sjednici 15. svibnja 2025., aktualizirala projektni popis, na način da je u NPOO-u ostavila 11 ranije utvrđenih projekata, dok je sada 24 projekta predvidjela završiti sredstvima iz novog PKK 21.-27., a 15 projekata iz nacionalnih sredstava, bez EU-sufinanciranja.

Pokušat ćemo na što jednostavniji način prikazati otvorena pitanja prema nama dostupnim informacijama.

Da li će novi EU projekti za sustav vodoopskrbe i odvodnje ostati bez EU novca?

Hrvatska ima velikih problema sa završavanjem EU projekata za sustav vodoopskrbe i odvodnje. Od 60 velikih projekata koji su se trebali financirati EU sredstvima iz proračunskog razdoblja 2014.-2020., do danas je u potpunosti završeno samo devet. Više od 50 projekata kasni, a za njihov dovršetak nedostaje ogroman novac.

Za stare projekte «troši» se novac namijenjen novim projektima?

Vlada je odlučila većinu tih «starih» nezavršenih projekata financirati novcem iz novog EU proračunskog razdoblja (2021.-2027.). I tu nastaje ključni problem. Ti stari, nezavršeni projekti "potrošit" će čak 87% svih EU sredstava namijenjenih za nove vodne projekte u Hrvatskoj. Konkretno, od ukupno dostupnih 845 milijuna eura, čak 737 milijuna otići će na dovršetak starih projekata. Za sve nove ideje i potrebe u cijeloj državi ostat će samo mrvice – 108 milijuna eura.

Nema novca, ali Vlada svejedno raspisuje natječaje?

Iako EU novca za nove projekte praktički nema, Vlada je nedavno donijela odluku koja stvara privid da ga ima. Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije dopušteno je da objavi poziv za 30-ak novih projekata i da im obeća stopostotno financiranje. Kako je to moguće? Tako što se ti novi projekti vjerojatno neće financirati iz EU fondova (jer su ta sredstva već potrošena na stare projekte), već izravno iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Zaključak: Račun će vjerojatno platiti građani

Umjesto da se sav napor usmjeri na hitan završetak starih projekata kako bi se oslobodila sredstva za nove, stvara se lažna nada i pokreću novi projekti bez osiguranog EU pokrića. Vlada u ovom trenutku ni sama ne zna koliki će točno biti trošak za državni proračun, ali jedno je sigurno: na kraju će sve to vjerojatno platiti porezni obveznici. Problem je privremeno gurnut pod tepih, a račun za ovo prelijevanje "iz praznog u šuplje" neizbježno će doći svima nama na naplatu.

I paradoks za kraj:

Državni ured za reviziju je analizirao učinkovitost unapređenja kvalitete vode i njene dostupnosti za ljudsku potrošnju te objavio izvješće u 2024. Na sustav javne vodoopskrbe u 2018. moglo se priključiti 3,8 milijuna stanovnika odnosno njih 93,4 posto, ali ih se priključilo 87 posto. Na sustav nije bilo priključeno 265.000 stanovnika (6,5 posto), a gotov isto toliko ih nije imalo pristup vodi za ljudsku potrošnju. Dio stanovnika (1,3 posto) priključen je na lokalne vodovode iz kojih se voda isporučuje bez ikakve obrade, a često i bez dezinfekcije. Analize pokazuju da je od 487 uzoraka iz tih vodovoda njih 227 ili 46,6 posto zdravstveno neispravno. Do prije desetak godina takvih, malih vodovoda bilo je oko 400. U 2022. registrirano ih je bilo upola manje – 204. Naredbu o popisu lokalnih vodovoda, ministar gospodarstva trebao je donijeti do srpnja 2022, no revizijom je utvrđeno da ta naredba nije donesena.

Revizija je pokazala da stanje nije dobro ni kad se radi o priključenosti stanovništva na sustave javne odvodnje te pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema podacima Eurostata za 2021, Hrvatske je s 57,5 posto stanovništva priključenog na sustav javne odvodnje komunalnih otpadnih voda, na dnu ljestvice država članica EU-a. Na individualne sustave odvodnje priključeno je oko 43 posto stanovništva, a tek se 3,5 posto otpadne vode prevozi iz tih spremnika u postrojenja za obradu otpadnih voda. Nije poznato koliko stanovništva koje nije priključeno na sustav javne odvodnje svoje otpadne vode pročišćava, a koliko ispušta u vodni okoliš bez ikakvog predtretmana.

Kako pišu mediji, Hrvatska je relativno bogata vodom, ali ne i vodnim zalihama, prije svega zbog svoje geološke građe. Godišnje se prosječno zahvaća 480 milijuna kubnih, a isporučuje 240 milijuna vode za ljudsku potrošnju, odnosno polovica zahvaćene količine, druga se polovica gubi. To nepotrebno zahvaćanje velikih količina vode na pojedinim slivnim područjima dugoročno može promijeniti prirodnu biološku i hidrološku ravnotežu, ali i smanjiti kapacitet izvorišta i time dugoročno ugroziti opskrbu vodom pojedinih područja. Niz je razloga za gubitke vode, jedan od njih je starost vodoopskrbne mreža, cijevi i prateća oprema premašuju projektni vijek trajanja, ponegdje i preko 50 godina. Takvi su slučajevi u brojnim našim gradovima, pa i u glavnom gradu Zagrebu.

I na kraju. Većina otoka zadarskog arhipelaga u 21 stoljeću nema vodu. Otok Vis je jedini otok u Republici Hrvatskoj koji ima svog javnog vodnog isporučitelja i vlastite izvore vode i nema priključka vode s kopna. Međutim po sili zakona otok Vis se treba pripojiti «Vodovodu Brač»?! Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije postaje izvršno 23. rujna 2025.

Predlažemo:

• Da Vlada zajedno s Hrvatskim vodama ozbiljno krene u realizaciju ulaganja u sustave vodoopskrbe i odvodnje, a ne da u 21. stoljeću velik dio stanovništva nema pristup zdravstveno ispravnoj pitkoj vodi te kvalitetnom sustavu odvodnje.
• Preispita odluke o pripajanju, odnosno «gašenju» pojedinih vodnih isporučitelja bez jasno provedene analize financijskog učinka pogotovo na otocima i područjima s težim uvjetima gospodarenja.

Nedopustivo je da DORH pokreće kaznene postupke protiv novinara zbog obavljanja njihovog posla. Ovakav slučaj predstavlja opasan presedan koji ozbiljno ugrožava pravo novinara na slobodno izvještavanje te pravo javnosti da informacije dobiva iz više izvora. Ono što se sada događa u Hrvatskoj jako podsjeća na srpski obrazac: kazneni postupak za rad u javnom interesu, nejednak pristup informacijama i "signal" ostalim novinarima da se ne bave određenim temama ili osobama, jer to nosi osobni i pravni rizik.

Cijeli ovaj postupak obiluje simbolikom i otvara niz zabrinjavajućih pitanja. Prvo, činjenica da se DORH upušta u slučaj koji bi, po svojoj naravi, mogao biti predmet građanske parnice, upućuje na selektivno postupanje. Drugo, očita je nejednakost u pristupu informacijama; ispada da je odvjetničko društvo koje zastupa Marka Perkovića Thompsona bilo na neki način unaprijed obaviješteno o podizanju optužnice, dok su novinarka i ostali optuženi za postupak saznali iz medija. Treće, sve se to događa i s vremenskim odmakom od samog događaja, što dodatno budi sumnju u motive i tajming ovog postupka.

Posebno zabrinjava širi kontekst, jer je sam Marko Perković Thompson već ranije javno najavio "obračun s novinarima", a odvjetničko društvo, po njegovom nalogu, uputilo je upozorenja i međunarodnim novinskim agencijama AP, AFP i Reuters, tražeći da se suzdrže od negativnog pisanja o njemu, uz najavu sudskih tužbi.

SDP jasno poručuje da su sloboda medija i pravo javnosti na informaciju temelj demokracije i ne smiju biti predmet političkih obračuna ili pravosudne instrumentalizacije. Pozivamo sve političke aktere, strukovne udruge novinara i nevladine organizacije, u zemlji i inozemstvu, da najoštrije osude ovakvu praksu i da zajednički zaštitimo novinarstvo od pritisaka i prijetnji koje ugrožavaju demokratski poredak.

Umjesto da dostojanstveno slavimo pobjedu, zahvalnost i domovinsku sigurnost, naša se svakodnevica sve više pretvara u suprotnost tih vrijednosti. Umjesto zajedništva, sve češće svjedočimo okupljanjima na kojima se Hrvatska dijeli na "prave" i "krive", a domoljublje zamjenjuje buka mržnje, povici i ideološki revizionizam. Istovremeno raste broj nasilnih incidenata, a govor mržnje prelijeva se s pozornica na društvene mreže, stadione i ulice. Ne govorimo više o iznimkama, nego o obrascu u kojem su naša djeca u opasnosti jer odrastaju u atmosferi gdje se nasilje opravdava, a povijest krivotvori. Ne pretjerujemo kad kažemo da je ovakva klima iznimno opasna, jer ono što se danas ne sankcionira, sutra će nam postati norma.

Zbog toga SDP oštro osuđuje prvenstveno Vladu Republike Hrvatske koja dopušta i potiče da se mržnja manjine nametne kao glas nacije. Hrvatska Vlada nažalost svojim postupcima poručuje našoj djeci da se povijest ne uči u školi već na koncertima. Stvara društvo u kojem su lažni mitovi važniji od stvarnog domoljublja, a nacionalni simboli postaju opravdanje za ekstremizam i nasilje. Hrvatsko društvo već na primjeru banalne dječje igre drvenim puškama pokazuje simptome radikalizacije koja se prodaje pod domoljublje. Tu najbolje vidimo kako je država podbacila. Institucije su u strahu, jer je politička klima takva da se boje reagirati. HDZ je danas ekstremno desna stranka, opasnija nego što je to bilo za vrijeme Karamarka.

Zadnjih tjedana svjedočimo porastu poruka koje se šalju u javni prostor, a koje nas podsjećaju na mračna vremena NDH i pojedine periode bivše Jugoslavije u kojima se fizičkom eliminacijom i manje ili više perfidnim pritiscima nastojao ograničiti pluralizam hrvatskog društva. Šalju se poruke o nekim imaginarnim i izmišljenim „drugovima“ i „Jugoslavenima“, u koje implicitno svrstavaju sve koji ne dijele njihov vrlo usko shvaćen identitet i uvjerenja da ovo nije njihova zemlja! Ne, ovo je zemlja svih nas! Sa svim našim različitostima. SDP je branio i branit će i ubuduće taj pluralizam hrvatskog društva!

HDZ svaki puta kada osjeti da gubi politički sadržaj, kada osjeti da neće moći održati lažnu sliku o prosperitetu i blagostanju, poseže za radikalno desnom retorikom i manipulacijom domoljubljem. Taj scenarij ponovo gledamo zadnjih nekoliko mjeseci. Očito je kako Plenković, Jandroković i družina osjećaju da je njihov gospodarski i socijalni model pred pucanjem, pa je stoga krenulo novo radikalno skretanje u desno i manipulacija domoljubljem, na štetu Hrvatske. Padaju maske Plenkovićeve umjerenosti i centrističke politike!

Povijest nas uči da mržnja nikad ne stane sama od sebe, već ju treba zaustaviti zakonima, edukacijom i jasnim vrijednosnim stavom. Zbog toga SDP neće samo promatrati i zgražati se nad ovom situacijom, već ćemo poduzeti konkretne korake. U Hrvatskom saboru predložit ćemo izmjene Kaznenog zakona i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako bi se jasno i nedvosmisleno zabranilo isticanje simbola i povika koji potiču na mržnju. Zatražit ćemo interpelaciju Vlade zbog neprovođenja EU Okvirne odluke o borbi putem kaznenog prava protiv određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije. Pokrenut ćemo društvenu kampanju kojom ćemo podsjetiti da definicija domoljublja nije paljenje bengalki i dizanje desne ruke u zrak, nego briga da nam država bude siguran, pošten i pravedan dom za sve. Umjesto jednoumlja, želimo mogućnosti da ljudi različitih uvjerenja, vrijednosti i identiteta slobodno žive i daju svoj doprinos našoj jedinoj Domovini.

Samo tako možemo stvoriti okruženje koje ne zanima za koji nogometni klub navijate, idete li u crkvu ili ne, jeste li plavi, zeleni ili crveni... društvo u kojem niti jedna partikularna skupina ne svojata Domovinu i njezine simbole, već su oni pravo i vrijednost svih nas. Pozivamo na okupljanje sve dijelove hrvatskog društva u obranu takvog istinskog domoljublja.

SDP će svim političkim sredstvima braniti vrijednosti Ustava, zdravog razuma i odgovornog domoljublja. To je Hrvatska kojoj vjerujemo. I to je Hrvatska koju ćemo braniti od HDZ-a, njihove pljačke i lažnog domoljublja.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić ustvrdio je u utorak 5. kolovoza u Kninu kako je poruka jasna - Hrvatska je pobijedila i sada treba graditi društvo, što smo propustili u proteklih 30-tak godina.

"Sami smo pobijedili, bez pomoći sa strane, sada moramo razmišljati kako izgraditi društvo kako bi nam svima bilo bolje. Društvo u kojem žive pošteni i radni ljudi bez puno politike. Hrvatska je 1991. obranjena, a 1995. oslobođena i 'ajmo svi razgovarati o budućnosti", poručio je Hajdaš Dončić.

Izaslanstvo SDP-a predvođeno potpredsjednikom stranke položilo je vijenac i zapalilo svijeće na Spomeniku hrvatske pobjede „Oluja 95“ i iskazalo poštovanje poginulim i nestalim braniteljima u vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ te svima onima koji su podnijeli najveću žrtvu položivši svoje živote za slobodnu Hrvatsku.

Vojno-redarstvenom operacijom Oluja 4.i 5. kolovoza 1995., nakon četiri godine okupacije pobunjenih Srba, oslobođena su područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini.Za samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene snage, u kojima je bilo ukupno oko 200 tisuća ljudi, oslobodile su nešto manje od 10.500 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu države, što je utjecalo na završetak rata u BiH te mirnu reintegraciju Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske.

U operaciji je poginuo 241 hrvatski branitelj i policajac, teže je ranjeno 572, lakše ranjeno 528, a dvoje hrvatskih branitelja vodi se kao nestalo.  

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić uoči mimohoda ocijenio je da je dobro da svakih deset godina postoji pregled Hrvatske vojske, naoružanja, opreme i ljudi jer živimo u turbulentnim vremenima i dobro je, kaže, da je vojska za sada, a nadam se da će tako i ostati, sačuvana od politizacije.

„Dobro je da svaku dekadu postoji pregled Hrvatske vojske, naoružanja, opreme i ljudi jer živimo u turbulentnim vremenima i dobro je da je vojska za sada, a nadam se da će tako i ostati, sačuvana od politizacije. Zato vjerojatno i uživa najveće povjerenje građana”, ocijenio je u izjavi za Hinu čelnik najveće oporbene stranke.

Turbulentna su vremena, treba vidjeti što će biti s domaćom proizvodnjom, ali je dobro da se ovo održava svakih deset godina, istaknuo je.

Naglasio je da, kada je riječ o povećanim izdacima za vojsku, podržava ono što se tiče domaće vojne proizvodnje i domaćih komponenti.

"Ne bih htio da se iz Hrvatske crpi novac za mirovine francuskih ili njemačkih umirovljenika i zato tu treba biti vrlo pametan, mudar i vidjeti što je nabolje za Hrvatsku. Hrvatska je članica NATO saveza, Europske unije i trebamo imati zajedničku sigurnosnu arhitekturu i treba biti mudar, a prije svega sačuvati socijalnu koheziju i socijalne fondove”, ocijenio je.

Upitan za zajedništvo koje bi trebalo simbolizirati mimohod, istaknuo je i kako misli da su svi koji su došli na mimohod došli dobre volje i otvorena srca te da ovo nije dan za neke dublje političke analize ni za bilo kakve političke napade.

SDP izražava duboku zabrinutost zbog teške humanitarne krize u Gazi, koja poprima razmjere kolektivnog kažnjavanja civilnog stanovništva, među kojima i više od 70 000 djece. Kao članica Stranke europskih socijalista (PES), SDP u potpunosti podržava zahtjev PES-a da Europska unija privremeno suspendira Sporazum o pridruživanju između EU i Izraela, dok se ne osigura poštivanje temeljnih ljudskih prava i ne omogući nesmetan pristup humanitarnoj pomoći.

Korištenje gladi i blokade humanitarne pomoći kao ratne taktike je ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava i može se kvalificirati kao ratni zločin. Zato pozivamo Europsku uniju, a osobito Vladu Republike Hrvatske, da zauzme jasan stav i podrži:

• privremenu suspenziju Sporazuma EU–Izrael, sve dok se humanitarna situacija ne normalizira;
• uvođenje embarga na izvoz oružja prema Izraelu;
• neovisnu međunarodnu istragu o mogućim ratnim zločinima.

Europska unija je već utvrdila kako postoje indicije da Izrael krši klauzulu o ljudskim pravima iz Sporazuma, a niz država članica – uključujući Španjolsku, Irsku i Nizozemsku – već je zatražilo njegovu suspenziju. Hrvatska se, pak, usprotivila suspenziji članka 2. Sporazuma o pridruživanju pod izlikom da bi to zatvorilo prostor za dijalog, što smatramo neprihvatljivim izgovorom.

Istodobno, SDP potvrđuje svoj stav da je rješenje sukoba na Bliskom istoku moguće samo kroz model dviju država – Izraela i Palestine – koje žive u međusobnom priznanju, sigurnosti i miru.

U tom kontekstu, SDP smatra kako je vrijeme da i Hrvatski sabor otvori pitanje službenog priznanja Palestine kao neovisne države. Takav politički čin bio bi jasan signal da Hrvatska podržava mirovni proces, međunarodno pravo i univerzalnu vrijednost prava naroda na samoodređenje.

Napominjemo da priznanje Palestine ne znači davanje političkog legitimiteta Hamasu, već jasno podrazumijeva priznavanje prava palestinskog naroda na svoju državu u skladu s međunarodnim pravom. Priznanje je i važan korak prema internacionalizaciji tog problema, koji predugo stagnira.

Već neko vrijeme svjedočimo agoniji stočara u Hrvatskoj. Predlažu, mole za pomoć, upozoravaju, a institucije reagiraju tek kad situacija postane kritična ili krizna kako je to rečeno na održanoj izvanrednoj press konferenciji zbog pojave bedrenice!

SDP Savjet za poljoprivredu i hranu te SDP Savjet za zdavlje i sport nema sve informacije kao ni javnost. Stoga do sada nismo reagirali jer smo smatrali da institucije obavljaju svoj posao. Međutim nakon kaotične presice neke stvari se moraju razjasniti jer se prije svega radi o zdravlju ljudi.

1.    Nije jasno koliko je domaćih životinja uginulo na tom području, koliko je uzoraka uzeto, tko je uzimao te uzorke, koji laboratoriji su vršili analize, koliko su analize trajale (datum početka i datum završetka), koje metode analize su se primjenjivale, kad su počele analize vezane uz antraks, a kad toksikološke analize vezane uz mogućnost trovanja. Naime prema Europskom Centru za sriječavanje i kontrolu bolesti rezultati testa na antraks mogu se razlikovati u vremenu obrade ovisno o vrsti testa i laboratorijskim postupcima. Potvrda krvnih testova na antitijela na antraks može potrajati nekoliko dana, dok kulture iz uzorka poput kožnih lezija ili tjelesnih tekućina mogu potrajati dulje, potencijalno tjedan dana ili više. Specijalizirani laboratorijski testovi poput PCR-a mogu se obaviti brže i oni se rade na uzorcima brisa, ali kultura možda neće biti pozdana za briseve starije od 7 dana.

2.    Iz navedenih razloga zahtjevamo temeljito preispitivanje provedenih postupaka i prezentiranje javnosti dobivenih rezultata s jasnim hodogramom. Ministru poljoprivrede poručujemo da kad je u pitanju ljudsko zdravlje stvari moraju ići «po špagi» i u skladu sa zakonom, a «upiranje prstom u nekog» zove se utvrđivanje odgovornosti.

3.    Iako su slučajevi zaraze od čovjeka s čovjeka jako rijetki, u razdoblju od prvog uginuća stoke do danas proteklo je 11 dana tijekom kojih se bedrenica mogla nastaviti širiti. Apeliramo da epidemiološka služba na osnovi dobivenih informacija uputi sve osobe koje su bile u kontaktu s oboljelom stokom infektologu i djeluje profilaktičkim mjerama. Pretpostavljamo da će epidemiološka služba u Splitsko-dalmatinskoj županiji biti suočena s dodatnim zadatkom i pritiskom koji je mogao biti značajno manji pravovremenim otklanjanjem sumnji i otkrivanjem pomora stoke, pogotovo u ovim ljetnim turističkim mjesecima.

4.    Predlažemo da Ministarstvo poljoprivrede što prije krene s provedbom Naredbe o mjerama suzbijanja i sprečavanja pojave bedrenice na zaraženom području te provede cijepljenje stoke. Uz to što prije treba osigurati financijsku pomoć poljoprivrednim gospodarstvima kako bi mogli nadoknaditi štetu i nastaviti sa stočarskom proizvodnjom.

5.    Već duže vrijeme upozoravamo na neučinkovitost i sporost Ministarstva poljoprivrede u upravljanju krizama pogotovo kod pojava bolesti stoke. Situacija iz godine u godinu postaje gora, a samo ministarstvo nema u svojoj nadležnosti najvažnije alate za rješavanje kriznih situacija! Krajni rezultat je povećana opasnost i rizik za zdravlje ljudi i životinja! Stoga ponavljamo svoj prijedlog da se sve inspekcije iz nadležnosti ministarstva poljoprivrede vrate u tu instituciju što prije kako bi se upravljanje krizama moglo provoditi učinkovitije i brže!

6.    Kako je ministar na presici spomenuo i afričku svinjsku kugu navest ćemo par činjenica koje se uporno zanemaruju. Svinjogojci traže masovni izlov divljih svinja koje se smatraju glavnim prijenosnikom ove opasne zarazne bolesti kao i ograđivanje lovišta bar onih uz granicu sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom kako bi se spriječio njihov ulazak. Posebno zabrinjava gotovo potpun izostanak operativnog angažmana Hrvatskih šuma, kao upravitelja golemih šumskih površina koje predstavljaju prirodno stanište divljih svinja. U 2023. u područjima visokog rizika nisu bile uspostavljene dezinfekcijske barijere, nije bilo kontrole kretanja strojeva, lovaca i osoblja, a aktivnosti u šumi odvijale su se bez odgovarajućih biosigurnosnih standarda. Time su se ozbiljno ugrozili napori lokalnih zajednica i stočara koji su bili i jesu prepušteni sami sebi u zaštiti vlastitih gospodarstava.

Zaključno, došlo je vrijeme da Ministastvo poljoprivrede «umjesto bolje liječiti nego spriječiti» pojača primjenu preventivnih mjera, edukaciju i financijsku pomoć stočarima u provedbi tih mjera. Sprečavanje i kontrola bolesti stoke treba uključivati sve dionike jer su parcijalna rješenja privremena! Vrijeme je za snažan zaokret u upravljanju kriznim situacijama kako bi se zaštitilo zdravlje stanovništva, stočarska proizvodnja te jasno definirala odgovornost i nadležnost!

Krovne europske poljoprivredne organizacije koje predstavljaju i brojne hrvatske poljoprivrednike, u srijedu su u Bruxellesu organizirale prosvjed kojem se pridružio i SDP-ov Marko Vešligaj.

"Danas je Europska komisija objavila novi prijedlog za Višegodišnji financijski okvir (2028-2034). I očekivano je loš. Planira se objediniti nekoliko programskih fondova u jedan kanal, uključujući dvije najveće proračunske stavke - kohezijski fond i zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), pritom ukidajući ”drugi stup” proračuna za razvoj ruralnog područja.

Iz tog tzv. ”drugog stupa” ZPP-a financira se, primjerice, razvoj ruralnog turizma, modernizacija OPG-ova, razvoj LAG-ova, ali i javna infrastruktura u ruralnim područjima, vrtići, ceste, vodoopskrba, domovi kulture, igrališta. Sve će to biti ogroman udar na lokalnu samoupravu. Drugi stup je bio ”težak” 95.5 milijardi eura, a sada bez njega ostaju i Europa i Hrvatska.

U Parlamentu je o novom proračunu govorio i Povjerenik za poljoprivredu, C. Hansen, i od njega sam tražio jasne odgovore: Kako je moguće da Europa napušta jednu od najuspješnijih politika i poljoprivrednike, građane i ruralne zajednice te gradove ostavlja bez sredstava? Kako ćemo, bez adekvatnih financijskih instrumenata, osigurati sigurnost hrane i uspješne ruralne zajednice? Jedno bez drugoga ne ide.

Ako bismo morali odabrati jednu stvar u kojoj Hrvatskoj najviše treba Europska unija, to je zajednička poljoprivredna politika i unutar nje ruralni razvoj. Svako slabljenje zajedničke politike i proračuna dodatno će ugroziti opstanak malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača i ruralnih krajeva, a oni su temelj naše proizvodnje.

Zbog svega ovoga, danas sam se u Bruxellesu pridružio i prosvjedu koji su organizirale Copa i Cogeca, krovne europske poljoprivredne organizacije koje predstavljaju i brojne hrvatske poljoprivrednike te, zajedno s kolegama zastupnicima iz Italije i Francuske, izašao na ulicu. Pružili smo potporu poljoprivrednicima, sindikatima i građanima kako bismo jasno poručili da opstanak europske poljoprivrede i ruralnih zajednica ovisi o Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP) koja se prijedlogom novog proračuna dovodi u opasnost", rekao je Vešligaj.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić predstavio je u srijedu stajališta te stranke o održivom turizmu i priuštivoj stambenoj politici u Hrvatskoj, najavivši da nude novi model diferenciranog turističkog razvoja koji je povezan sa stambenom politikom

'Turizam u Hrvatskoj se promatra jedinstveno što ne bi trebalo jer je u uskoj vezi sa stambenom politikom i SDP se zalaže za diferencirani pristup i stambenoj politici, jer turistička i stambena politika ne mogu biti iste u Zadru i Koprivnici, na Silbi ili u Babinoj Gredi. Hrvatska je različita pa tako i potrebe ljudi zbog čega trebaju biti različite i državno organizirane potpore', poručio je Hajdaš Dončić s konferencije za novinare u središnjici SDP-a.

Hajdaš Dončić: Ovakvo Ministarstvo turizma nam ne treba

SDP, kaže, nudi novi model diferenciranog turističkog razvoja koji je povezan sa stambenom politikom, a ustvrdio je i da u ovom trenutku, s obzirom na to kako funkcionira, Hrvatskoj ne treba Ministarstvo turizma, dovoljna samo Turistička zajednica koja će promovirati hrvatski turizam.

Je li turistička politika kada ministar turizma poručuje novinarima da ne pišu o visokim cijenama u Hrvatskoj?, zapitao je, dodavši da je bolje novce koji se troše na Ministarstvo uložiti u HTZ "pa ćemo se reklamirati".

Predsjednik SDP-ova Odbora za gospodarstvo Josip Tica upozorio je da je na eksploziju broja smještajnih kapaciteta u privatnom apartmanskom smještaju koji je usko povezan s prostorom u kojem stanovništvo stanuje. "Teret rješavanja tog problema prebačen je na jedinice lokalne samouprave i one se prepuštene sebi kada je riječ o planiranju i inspekcijskom nadzoru, a upitno je jesu li kapacitirane da bi se bavile, ustvrdio je.

Osim toga, kaže Tica, izostanak sustavne politike doveo je do rekordnog rasta cijena stanovanja i rekordnog rasta smještajnih kapaciteta u privatnom sektoru.

"Trenutačni model je da tržište divlja, lokalna vlast poduzima neke kratkoročne, vatrogasne mjere, država je digla ruke, Ministarstvo turizma nema nikakve instrumente da upravlja prostorom, a građani imaju osjećaj da polako gube bitku za životni prostor”, ocijenio je Tica.

Tica: HDZ promovira apartmanizaciju radi kratkoročnih profita, lokalnih moćnika i investitora

Gradovi nam se prazne kapilarno, stambeni prostor se povlači i sve više prepušta prostor apartmanizaciji, dodao je. Zbog tih smo okolnosti, napominje, negativni rekorderi u EU jer nam mladi ljudi napuštaju obitelj s 35 godina.

SDP se zalaže za diferencirani pristup u kojem su, s jedne strane, urbana središta gdje postoje radna mjesta, prilika za život i ekonomski prosperitet i u kojima je nužno zaštititi stambeni prostor od negativnih utjecaja turizma, kazao je. S druge strane, paralelno s tim, nužno je poticati turizam u onim dijelovima Hrvatske u kojima je ta grana jedina razvojna šansa i jedini način kako ti prostori mogu zadržati stanovništvo.

„Nužna je međusektorska suradnja jer sada je svako ministarstvo otok sam za sebe. Svjesni smo da HDZ promovira apartmanizaciju zbog nekih kratkoročnih profita, jer postoje neki lokalni moćnici i investitori, no, mora se zaštititi one koji su ugroženi time, a to su prvenstveno mladi ljudi i dio stanovništva koje nema riješeno stambeno pitanje”, naglasio je Tica.

U tom sukobu rentijera i ljudi kojima je ugrožena egzistencija, SDP predlaže strategiju kojom ćemo se boriti za one koji nemaju, zaključio je.

Predsjednik saborskog Odbora za financije Boris Lalovac mišljenja je da se u Hrvatskoj ne upravlja procesima, sve se događa stihijski, prepušteno je tržištu, lokalnim čelnicima koji nemaju instrumente, nema koordinacije između Vlade i lokalnih čelnika i zato se sve to događa.

Lalovac: Pumpanje ekonomskog rasta bez razvoja raslojava društvo

„Samo pumpanje ekonomskog rasta bez razvoja raslojit će društvo, i to se upravo događa pa Hrvati više ne mogu imati svoj stan, ne mogu u dućan, a ne mogu ni na more. Najljepša zemlja u Europi što se tiče turizma, i to najuspješnijeg, ali lokalni stanovnici ne mogu odlaziti na ljetovanje na svoju obalu”, upozorio je.

Stoga SDP predlaže integrirani, teritorijalno osjetljiv pristup koji istodobno adresira i problem stambene krize, kao i potrebu za održivim turizmom.

Taj sveobuhvatni pristup nudi konkretne politike i planove izgradnje stanova za dugoročni najam koji je usmjeren na mlade obitelji, proaktivne politike prostornog planiranja uvažavajući pritom diferencirani i regionalni pristup stvaranju uravnoteženog i dugoročno održivog razvoja turizma na korist zajednice. Koordinacija stambene politike i razvoja turizma ključ su za očuvanje kvalitete života, ravnoteže tržišta i dugoročnog razvoja zajednica, poručili su iz SDP-a.

(izvor: tportal.hr)

Turizam u Hrvatskoj posljednjih desetljeća prolazi kroz intenzivan rast, osobito u segmentu obiteljskog smještaja, što je dovelo do brojnih urbanističkih, ekoloških i društvenih izazova. Prema podacima eVisitora i DZS-a, broj kreveta u obiteljskom smještaju u posljednjem desetljeću naglo raste, dok se udio hotelskog smještaja ne povećava prema planiranim ciljevima iz strateških dokumenata. To ukazuje na neostvarenje strateških ciljeva koji su jasno definirani još u Strategiji razvoja turizma do 2020. i dodatno potvrđeni u aktualnoj Strategiji do 2030.

Obiteljski smještaj, iako ekonomski isplativ za pojedince i značajan za lokalnu ekonomiju, donosi niz negativnih posljedica: narušava urbanistički sklad, guši infrastrukturu, potiče gentrifikaciju i povećava cijene stanovanja u turistički atraktivnim područjima. Pritom mijenja i društvenu strukturu zajednica, pretvarajući nekada žive gradske četvrti u privremene sezonske kulise bez stalnih stanovnika. S druge strane, on ima i niz pozitivnih učinaka: doprinosi ravnomjernijoj raspodjeli prihoda i zadržavanju dodane vrijednosti u lokalnim zajednicama – prihodi se slijevaju izravno u kućne budžete lokalnog stanovništva umjesto u džepove stranih korporacija.

Hotelski smještaj, iako učinkovitiji u smislu iskorištenosti kapaciteta i cjelogodišnjeg poslovanja, često rezultira izvozom profita i dohodaka zbog dominacije stranih vlasnika i radne snage. Lokalna zajednica tada od takvog razvoja koristi ima uglavnom kroz poreze i pristojbe, dok većina profita izlazi iz zemlje. Time se dodatno smanjuje multiplikativni učinak turizma na lokalnu ekonomiju.

Snažna apartmanizacija bez kontrole narušava okoliš, često bez odgovarajuće infrastrukture, te potiče prekomjernu gradnju na obali i prenamjenu stambenih jedinica u apartmane. Ovakva gradnja često nadilazi nosive kapacitete prostora, što se ogleda u prometnim gužvama, problemima s otpadnim vodama i komunalnim sustavima, te općem zasićenju prostora. Posljedice su gubitak autentičnosti i degradacija osnovne atraktivnosti destinacija – okoliša i lokalnog identiteta.

Turizam generira i značajan pritisak na tržište stanovanja. U gradovima i atraktivnim područjima cijene najma i kupnje rastu, dok se stanovanje pretvara u luksuz nedostupan lokalnom stanovništvu. Stanovi se prenamjenjuju za turistički najam jer su vlasnicima isplativiji od dugoročnog iznajmljivanja. Time dolazi do izravnog istiskivanja mladih, obitelji i radnika iz središta gradova i turističkih mjesta.

I Vladina stambena politika doživljava slične neuspjehe. Strategije koje su trebale povećati dostupnost stanovanja (poput smanjenja PDV-a ili subvencioniranih kredita, odnosno sada već zloglasnog APN-a) zapravo su dodatno potaknule rast cijena. Istodobno, sve veći broj stanova koristi se za kratkoročni turistički najam ili ostaje prazan, čime se smanjuje ponuda za dugoročno stanovanje. Prema podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, u Hrvatskoj je 585 tisuća stanova prazno, a dodatnih 230 tisuća koristi se isključivo sezonski.

Također, ekonomske nejednakosti dodatno se produbljuju: 21 posto kućanstava živi u tuđoj ili unajmljenoj nekretnini, a većina mladih ne može si priuštiti samostalan život – prosječna dob izlaska iz roditeljskog doma je 33 godine. Također, važan je podatak i činjenica da samo samo 6posto kućanstava ima hipoteku, što ukazuje na činjenicu da je samo manji broj kućanstava kreditno sposoban da se upusti u kupnju nekretnine uz stambeni kredit. Sve ovo vodi do depopulacije, manjka radne snage i urušavanja funkcionalnih urbanih središta u kojima medicinske sestre, učitelji, policajci, obrtnici i ostalo vitalno zaposleno stanovništvo, koje čini okosnicu funkcioniranja urbanih sredina, ne može pronaći priuštiv smještaj. Ovime se potkopava dugoročna održivost gradova i turističkih destinacija.

Konačno, manjak koordinacije između Vladine turističke i stambene politike rezultirao je dvostrukim negativnim učinkom – nekontroliranim rastom turizma i padom dostupnosti stanovanja. Potrebna je promjena paradigme koja integrira ova dva sektora u održiv i usmjeren razvoj, temeljen na pažljivom planiranju i pravednom gospodarenju prostorom.

PRIJEDLOG SDP-a

SDP se zalaže za dosljedan i teritorijalno osjetljiv pristup kada je riječ o regulaciji stanovanja, porezu na nekretnine, paušalnom oporezivanju turističkog najma i visini boravišne pristojbe. Dok je u ruralnim područjima, te malim naseljima i gradovima turizam često prilika koji potiče lokalni razvoj, otvara mogućnost za samozapošljavanje i revitalizira zaboravljena sela i naselja, u visoko urbaniziranim sredinama u pravilu proizvodi niz negativnih učinaka, kao što je rast cijena nekretnina, istiskivanje lokalnog stanovništva, pogoršanje dostupnosti stanovanja i širenje nisko plaćenih, sezonskih radnih mjesta bez socijalne sigurnosti.

Iz ovog razloga, SDP se zalaže za diferencirani pristup razvoju turizma i stanovanja prema tipu naselja (urbano, ruralno, otočno, itd.)

-       U velikim urbanim sredinama potrebna je:

• Stroža regulacija kratkoročnog najma u stambenim zgradama (putem sustava dozvola, suglasnosti suvlasnika, itd.).
• Viši porezi na nekretnine u komercijalnoj funkciji.
• Viši paušali za turistički najam i diferencirana boravišna pristojba.
• Naglasak na povećanju udjela hotelskog smještaja umjesto poticanja apartmanizacije.

Ovakvim politikama smanjio bi se pritisak na stambeni fond i otvorio prostor za lokalno stanovništvo za ostanak u vlastitim sredinama. Povećanjem dostupnosti stanova stvorio bi se i adekvatan stambeni fond za dugoročni smještaj ljudi na privremenom radu u Hrvatskoj, bez kojih je nemoguće osigurati održivost gospodarstva.

-       U ruralnim i manjim sredinama predlažu se politike će poticati ove regije na turističku djelatnost:

• Porezna rasterećenja i niže boravišne pristojbe
• Poticanje razvoja lokalnog obiteljskog smještaja
• Integracija turizma s poljoprivredom i razvojem lokalnih klastera

-       U manjim gradovima i naseljima potrebno je sukladno lokalnim potrebama kalibrirati specifične mjere sa ciljem postizanja lokalnih razvojnih kroz tri dodatna paketa mjera ovisno o karakteristikama lokalnih sredina.

Jedino kućanstva koja iznajmljuju u svom domu (zavičaju) bi trebala imati privilegij nižeg paušalnog oporezivanja, ali s jasnom granicom maksimalnog broja ležajeva po kućanstvu (1-2 apartmana).

Potrebno je uvesti jasan zakonski okvir i poreznu regulativu za cjelokupni nekomercijalni smještaj, koji je siva zona u hrvatskom turizmu nad kojim nema nikakve kontrole, a osobito buja i opterećuje destinacije u sezoni.

Cilj ovih politika jest povećanje kvalitete smještajnih kapaciteta, jer će na taj način koristi i dodana vrijednost ostati u najvećoj mjeri u lokalnim zajednicama, što je ključno za njihov ekonomski oporavak i dugoročnu održivost.

-         Dodatno, Hrvatskoj je potrebna reforma politike prostornog planiranja:

• Prelazak s reaktivnog na proaktivno planiranje.
• Predviđanje razvojnih pritisaka na prostor i njihovo uključivanje u prostorno planiranje na održiv način.
• Efikasnijij Inspekcijski nadzor za osiguravanje zakonitosti i učinkovitosti provođenja prostornog planiranja, sprječavajući nelegalnu gradnju i neusklađenost s planskim dokumentima.

-         Poticaji za izgradnju stanova za dugoročni najam (posebno za mlade obitelji).

-         Promišljena strategija, poticaji i zakonodavstvo s ciljem postizanja balansa između turističkog razvoja i zadovoljavanja potreba lokalnih zajednica.

RIZICI I IZAZOVI

-         Održavanje ravnoteže između turističkog razvoja i dostupnosti stanovanja

-         Otpor interesnih skupina na strožu regulaciju najma

-         Rizik daljnjeg iseljavanja mladih iz urbanih sredina

-         Neadekvatna provedba prostornih planova

-         Nedostatak političke volje za provedbu diferencirane politike

ZAKLJUČAK

SDP predlaže integrirani, teritorijalno osjetljiv pristup koji istodobno adresira i problem stambene krize, kao i potrebu za održivim turizmom. Ovaj sveobuhvatni pristup nudi konkretne politike i planove izgradnje stanova za dugoročni najam koji je usmjeren na mlade obitelji, proaktivne politike prostornog planiranja uvažavajući pritom diferencirani i regionalni pristup stvaranju uravnoteženog i dugoročno održivog razvoja turizma na korist zajednice. Koordinacija stambene politike i razvoja turizma ključ su za očuvanje kvalitete života, ravnoteže tržišta i dugoročnog razvoja zajednica.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan inicirala je saslušanje na Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača o visokim cijenama diljem Europske unije, s posebnim naglaskom na rekordne cijene hrane u istočnoj Europi.

"Prema posljednjem Eurobarometru, većina građana EU smatra da su inflacija i siromaštvo najveći problemi. To je posebno izraženo u zemljama istočne Europe, gdje je rast cijena hrane najveći. Za današnju cijenu 10 jaja u Poljskoj, prije četiri godine ste mogli kupiti 18. U Slovačkoj čak 24. Cijena kruha u Mađarskoj porasla je za 170 posto, u Bugarskoj za 122 posto, a u Hrvatskoj za 65 posto u posljednje četiri godine. U baltičkim zemljama cijene mesa porasle su i do 50 posto. Istovremeno, u zapadnim državama rast cijena uglavnom je ispod 20 posto", istaknula je Biljana Borzan.

Stručnjaci iz Europske središnje banke i Europske komisije upozorili su da, unatoč padu inflacije, cijene hrane i dalje ostaju visoke. Prema istraživanju koje je provela Borzan, čak 56,4 posto građana Hrvatske zbog inflacije kupuje manje hrane, a velik broj njih poseže za hranom lošije kvalitete.

"Moramo jasno identificirati i sankcionirati one koji iz pohlepe 'deru kožu s leđa' građana. Tijekom saslušanja mnogi su upozorili na velike prehrambene multinacionalne kompanije, od kojih svega 11 kontrolira većinu tržišta. Riječ je o kompanijama poput Nestléa, Unilevera, P&G-a, PepsiCo ili Marsa, koje pokrivaju stotine poznatih brendova, a da toga nismo ni svjesni. One ne određuju samo cijene, već i količine i kvalitetu proizvoda dostupnih u pojedinim državama, svjesno izazivajući rast cijena. Tako primjerice boca Coca-Cole u Njemačkoj stoji 1,89 eura, dok u Luksemburgu – zbog teritorijalnih ograničenja – ista ta boca košta 2,89 eura. U istočnoj Europi, unatoč znatno nižem životnom standardu, cijene su iste ili više nego na zapadu", upozorila je Borzan.

Novi europski zakon koji bi trebao smanjiti teritorijalna ograničenja na tržištu očekuje se tek sljedeće godine. Procjenjuje se kako takva ograničenja potrošače u EU godišnje koštaju oko 19 milijardi eura.