Hrvatska nema integracijsku politiku, a odgovornost se u praksi često prebacuje na poslodavce, rečeno je u četvrtak na Okruglom stolu Kluba SDP-a u Hrvatskom saboru, na kojem je ocijenjeno i da postoje ozbiljni problemi u uvjetima rada, života i pravnoj sigurnosti stranih radnika.

Sudionici su upozorili na položaj stranih radnika i izazovima u području rada, zdravstva, stanovanja i pristupa informacijama, zaključivši da Hrvatska nema cjelovit sustav integracije stranih radnika.

Saborska zastupnica Sanja Bježančević rekla je da Hrvatska ima desetke tisuća stranih radnika, ali da "ono što Hrvatska nema jest integracijska politika", dodavši da se integracija "nažalost, događa slučajno" i ovisi o poslodavcima i lokalnim zajednicama.

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je da je izrada integracijske politike višegodišnja preporuka Ureda pučke pravobraniteljice te da je odgovor na pitanje treba li ona Hrvatskoj "vrlo jasan - da, treba". Upozorila je da je "70 posto stranih radnika doživjelo diskriminaciju" te da sustav učenja jezika nije funkcionalan, uz otežan pristup zdravstvenoj zaštiti.

Viši znanstveni suradnik na Institutu za istraživanje migracija Ivan Balabanić rekao je da Hrvatska postaje odredišna zemlja, navodeći da je oko 80 posto stranih radnika zadovoljno dolaskom, a oko 40 posto želi ostati. Dodao je da "oko 40 posto stranih radnika ne zna svoja prava ni obveze". Balabanić je naveo da među oko 75.000 radnika iz Azije gotovo polovicu čine Nepalci, a oko četvrtine Filipinci, istaknuvši da broj Filipinaca dodatno raste.

Ivana Drobac Kern iz Ministarstva rada rekla je da su programi učenja jezika uspostavljeni kroz sustav vaučera, ali da rezultati izostaju, kao i veći angažman poslodavaca.

Ravnatelj Uprave u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin rekao je da se djeca bez većih problema uključuju u obrazovni sustav, dok je kod odraslih, kako je naveo, problem bio slab interes za učenje jezika.

Iz civilnog društva upozoreno je na pravnu nesigurnost i administrativne prepreke. Dora Palić i Lucija Koren iz Hrvatskog pravnog centra istaknule su da se pravna pomoć stranim radnicima često pruža pro bono, kao i na problem nedovoljne informiranosti stranih radnika.

Pravnik u Centru za mirovne studije Luka Kos upozorio je da je "teško govoriti o integraciji kao kontinuiranom procesu" ako radnici zbog administrativnih razloga gube dozvole za boravak.

U raspravi je rečeno i da pojedini radnici, nakon što ulože i do 10.000 eura za dolazak u Hrvatsku, ostaju bez zakonitog statusa, kao i da se dio problema odnosi na dugotrajne administrativne postupke i propuste poslodavaca.

Istaknuto je također da Hrvatska nema središnju instituciju ni strategiju integracije te da je potrebno uspostaviti koordiniran sustav i jasnu odgovornost.

Zaključno je istaknuta potreba osiguravanja stabilnog boravka i uvjeta u kojima se od rada može živjeti dostojanstveno, uz pristup jeziku i javnim uslugama, a čulo se i da integracija zahtijeva prilagodbu i društva koje prima strane radnike.

„Ono što nam nedostaje jest jedno središnje tijelo koje bi bilo nositelj svih procesa – institucija koja bi koordinirala aktivnosti, pružala informacije ljudima koji dolaze u Hrvatsku i osigurala ostvarivanje njihovih prava“, poručila je Bježančević na izjavama za medije nakon okruglog stola.

Naglasila je kako iskustva drugih europskih zemalja pokazuju da uspješna integracija zahtijeva jasne modele i dugoročnu strategiju, dok Hrvatska još uvijek nema definirane ciljeve ni mjerljive pokazatelje uspješnosti.

„Hrvatska mora sama sebi odgovoriti na pitanje – želimo li strane radnike, na koji način i koji je naš plan s njima. Bez toga nema ni ozbiljne politike“, rekla je Bježančević.

Posebno je upozorila na rezultate istraživanja provedenog u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje pokazuje da strani radnici žele ostati u Hrvatskoj, ali nisu zadovoljni uvjetima rada, osobito visinom plaća u odnosu na obećanja prije dolaska. Kao ključni problem istaknula je osjećaj nepripadanja i neravnopravnosti u društvu.

„Ključno pitanje nije samo radni status, nego osjećaj pripadnosti društvu. Integracija se mora graditi kroz lokalne zajednice“, istaknula je.

Dodala je kako Hrvatska već ima vrijedna iskustva kroz organizacije civilnog društva, koje su često prvi kontakt stranim radnicima, ali država ta znanja ne koristi dovoljno.

Iako postoji suglasnost o potrebi uspostave institucionalnog okvira za integraciju, konkretni koraci još nisu definirani.

„Svi prepoznaju potrebu, ali nema jasnog odgovora ide li se u tom smjeru. Problem je što onog trenutka kada odredite tko je odgovoran – netko mora snositi odgovornost. A čini se da se od toga i dalje bježi“, upozorila je.

Zaključno je poručila kako je riječ o složenom, ali neizbježnom pitanju.

„Ako želimo humano društvo i istovremeno gospodarski razvoj, onda država mora prestati odgađati i donijeti konkretne odluke“, zaključila je Bježančević.

Vjerujemo da je ovo reagiranje predsjednika Ustavnog suda u određenoj mjeri potaknuo i zahtjev SDP-a, koji je prošli tjedan pozvao Ustavni sud na reakciju.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić je sa saborske govornice uputio javnu poruku Ustavnom sudu i podsjetio na njihove ranije najave o tome kako će reagirati na "ozbiljan strukturalni poremećaj i dugotrajnu disfunkciju".

To su u svojim istupima naglašavali i naši saborski zastupnici, upozoravajući da HDZ-ova većina svojim političkim kalkulacijama istovremeno gura Ustavni i Vrhovni sud u krizu, čime državu gura u ustavnu krizu.

A kako je na sve to reagirao HDZ? HDZ se svemu tome ruga, kompletnoj sudbenoj vlasti. Ustavni sud ima jasnu ovlast i dužnost reagirati na ovu krizu te ustavnopravno prokazati HDZ za kaos koji je stvorio. Drago nam je da su počeli komunicirati u tom smjeru.

Sljedeći konkretan potez SDP-a u sklopu našeg nastojanja da se ovaj problem riješi, bit će prikupljanje potpisa za sazivanje sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav s točkom dnevnog reda o izjašnjavanju o kandidatima za suce Ustavnog suda.

Cilj je utvrditi listu kandidata i uputiti je na plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora, kako bi o imenovanju mogli odlučivati svi zastupnici.

Na današnjoj konferenciji za medije u Hrvatskom saboru, zastupnica SDP-a Sanja Bježančević i predsjednik SDP-ova Savjeta za poljoprivredu i hranu Oliver Martinić upozorili su na ozbiljan gubitak kontrole Republike Hrvatske nad proizvodnjom hrane te na pogubne posljedice Vladine politike za domaće poljoprivrednike i građane.

„Hrana bi trebala biti temeljni strateški resurs svake suverene države. Nažalost, Hrvatska ide u suprotnom smjeru“, istaknula je Bježančević.

Martinić je naglasio kako hrvatski poljoprivrednici proizvode, rade i ulažu, dok najveće profite ostvaruju veliki trgovački lanci, uz političku odgovornost premijera Andreja Plenkovića.

„U Hrvatskoj danas vrijedi pravilo da seljak sije, a trgovački lanci žanju. Politika Vlade omogućava izvlačenje milijardi eura dobiti, dok domaća proizvodnja propada i postaje sve ranjivija na krize“, rekao je Martinić.

Upozorio je na ozbiljan disbalans između domaće proizvodnje i trgovačkog sektora: deset vodećih trgovačkih lanaca ostvaruje promet od 8,3 milijarde eura, dok domaća proizvodnja iznosi tek oko 3 milijarde eura.

Posebno je istaknuo apsurde hrvatskog sustava: izvozimo kvalitetnu pšenicu, a uvozimo zamrznuti kruh; proizvodnja mlijeka je među najslabijima u EU, dok se istovremeno uvozi mlijeko i mlijeko u prahu. Umjesto da se razvijaju domaći proizvodi i ponuda za turizam, Hrvatska sve više ovisi o uvozu.

SDP također upozorava na dodatne rizike koje nose međunarodni trgovinski sporazumi poput Mercosura, koji bi mogli dodatno ugroziti domaću proizvodnju kroz uvoz proizvoda upitne kvalitete i nižih standarda.

„Hrvatski poljoprivrednici rade pod strogim pravilima, dok se otvara prostor za nekontrolirani uvoz. To je neprihvatljivo“, poručio je Martinić.

Zastupnica Bježančević naglasila je kako građani ne plaćaju samo cijenu hrane, već i cijenu uvozne ovisnosti.

„Uvozimo proizvode koje možemo sami proizvoditi, a građani uz cijenu hrane plaćaju i troškove transporta, logistike i energetske krize. Ti troškovi se direktno prelijevaju na kućne budžete“, rekla je.

Upozorila je i na tešku socijalnu situaciju: svaki peti građanin Hrvatske nalazi se u riziku od siromaštva, dok mnogi umirovljenici žive s manje od 400 eura mjesečno.

SDP je ponovno pozvao Vladu na hitnu promjenu smjera – prema jačanju domaće proizvodnje, stabilizaciji cijena hrane i zaštiti građana. Također su upozorili na probleme s dostupnošću plavog dizela za poljoprivrednike i ribare, što dodatno ugrožava proizvodnju.

„Bez dostupnog goriva nema proizvodnje hrane. To je pitanje nacionalne sigurnosti“, naglasila je Bježančević.

SDP je poručio kako neće odustati od borbe za domaće proizvođače i kako će nastaviti zastupati njihove interese u Saboru.

„Bit ćemo vaš glas. Slijedi kriza hrane, a SDP će biti na strani građana i proizvođača“, rekao je zaključno Oliver Martinić, predsjednik SDP-ova Savjeta za poljoprivredu i hranu.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, saborski zastupnik te predsjednik Odbora za financije Boris Lalovac te predsjednik SDP-ovog Savjeta za gospodarski razvoj i turizam Josip Tica održali su u utorak konferenciju za medije u Hrvatskom saboru na kojoj su govorili o ublažavanju uvoznog inflatornog šoka energenata i očuvanju međunarodne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

"Rat i neizvjesnost možemo koristiti za opis situacije u Hrvatskoj i Europi, a zapravo i u čitavom svijetu. Upravo iz neizvjesnosti proizlazi određena zabrinutost, a ta zabrinutost najviše pogađa najranjivije skupine u Hrvatskoj, koje su, nažalost, često gubitnici u ovakvim procesima. Kao što kontinuirano upozoravamo posljednjih godina, inflacija u Hrvatskoj nije jednaka za sve. Postoji barem 15 skupina koje imaju različitu razinu inflacije. Zbog toga se bojimo da će i nakon ove krize najveći teret mjera i neizvjesnosti snositi građani Republike Hrvatske koji su već izloženi najvećem riziku od siromaštva – gotovo 30 % njih," rekao je uvodno predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, dodajući kako ne vjeruje da će trgovci sniziti cijene u novim uvjetima te kako će trošak krize opet biti prebačen na krajnje potrošače.

"Znamo da hrana i prehrambeni proizvodi čine jedan od najvećih udjela u potrošačkoj košarici i snažno utječu na inflaciju. Ono što danas želim naglasiti jest da SDP od 2022. godine kontinuirano predlaže mjere i ideje građanima i Vladi Republike Hrvatske - a predstavili smo ih više od 50 kroz 5 velikih paketa antiinflatornih mjera -  koje bi, da su bile prihvaćene, imale utjecaj na današnju situaciju. Govorili smo o energetskoj tranziciji i predložili desetak srednjoročnih mjera koje Hrvatska nije provela u posljednje četiri do pet godina. Predlagali smo i mjere za hrvatsku poljoprivredu te za socijalno ugrožene građane. Fokus je bio na stvaranju energetske samodostatnosti. Smatram da je Hrvatska napravila veliku pogrešku nečinjenjem. U dobrim vremenima treba koristiti dostupne resurse za tranziciju," rekao je dalje Siniša Hajdaš Dončić, dodajući kako nismo dovoljno naučili iz rata u Ukrajini te da Vlada RH opet uvodi interventne mjere.

"Kratkoročno, uz postojeće mjere, mogli bismo dodati i povrat dijela trošarina. Vjerojatno bi i drugi ministri financija imali slične prijedloge. Takve smo mjere i mi predstavili, čak dan ili dva prije Vlade. No ključna razlika je u našem pogledu na gospodarstvo, energetiku i poljoprivredu. U dobrim vremenima trebalo je transformirati gospodarstvo prema samodostatnoj poljoprivredi i energetici te uvesti ciljane potpore povezane s realnim potrebama. Ne smatram prihvatljivim da kućanstva višeg standarda dobivaju iste subvencije kao umirovljenici ili radnici s minimalnim ili prosječnim plaćama," nastavio je Siniša Hajdaš Dončić, ističući i kako je "najlakše uzeti sredstva iz EU i nacionalnog proračuna i predstavljati se kao spasitelj".

Ključno je, smatra Hajdaš Dončić, otvoriti argumentiranu raspravu temeljenu na činjenicama: gdje smo s energetskom tranzicijom, samodostatnošću poljoprivrede i povećanjem produktivnosti.

"To su teme koje Hrvatskoj mogu osigurati održiv gospodarski rast i zaštitu od budućih kriza. Mala smo, ali ponosna nacija. U nestabilnim globalnim okolnostima moramo se osloniti na sebe, svoje građane i jačati otpornost na buduće krize," rekao je zaključno Siniša Hajdaš Dončić.

Predsjednik SDP-ovog Savjeta za gospodarski razvoj i turizam Josip Tica ponovio je da se nalazimo u razdoblju visoke neizvjesnosti te da je u takvim uvjetima ključno jasno naznačiti smjer buduće ekonomske politike.

"Tijekom prethodnog inflacijskog vala Hrvatska je imala znatno višu inflaciju od svojih glavnih trgovinskih partnera – oko 15 % višu od prosjeka 17 najvažnijih partnera, što je negativno utjecalo na konkurentnost gospodarstva. Od početka rata u Ukrajini hrvatska industrija izgubila je gotovo 50.000 radnih mjesta. To se ne vidi u ukupnim podacima jer su nova radna mjesta otvorena u sektorima poput građevine, logistike, privatnog zdravstva i sličnih djelatnosti," rekao je Tica, naglasivši da zbog lošeg upravljanja inflacijom dolazi do strukturnih promjena gospodarstva u smjeru koji nije održiv.

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac istaknuo je kako su prije nekoliko dana Europska središnja banka i Hrvatska narodna banka iznijele različite scenarije o utjecaju inflacije, a kako je nakon toga Vlada predstavila svoje mjere.

"Najgori scenarij ESB-a za inflaciju od 4,4 % zapravo je naš osnovni scenarij. Njihov najgori scenarij je naš najbolji. Struktura naše inflacije snažno je pogođena energentima. Kada se povećanja cijena goriva pretvore u postotke, jasno je koliko to utječe na sve sektore – transport, poljoprivredu i druge djelatnosti. Primjerice, dizel je poskupio oko 12 %, benzin oko 8 %, plin za kućanstva oko 7 %, a ukapljeni plin i više. To su ključni ulazni troškovi koji utječu na cijene," naglasio je Lalovac, dodajući kako je iz tog razloga važno kontinuirano pratiti stanje – gotovo na dnevnoj razini.

"Vlada mora imati tim koji prati ne samo dostupnost energenata nego i stanje u poljoprivredi, opskrbi hrane i turističkoj sezoni. Očekujemo oko 20 milijuna turista i sezona je ključna za gospodarstvo i proračun. Potrebno je osigurati dovoljnu opskrbu kako bi sezona uspjela. Istodobno treba pokrenuti hitnu energetsku transformaciju kroz javna poduzeća i povećati energetsku učinkovitost. Potrebno je stalno pratiti cijene i tržište kako bi se izbjegla iznenađenja," naglasio je Lalovac, istaknuvši i kako ne smijemo zaboraviti da su naši umirovljenici među najsiromašnijima u Europi, a rast cijena hrane i režija dodatno ih pogađa.

"I lokalne jedinice suočene su s rastom troškova. Pred nama su veliki izazovi u borbi s inflacijom i zato želimo na njih kontinuirano upozoravati," rekao je zaključno Boris Lalovac.

Više detalja o predloženim SDP-ovim mjerama za ublažavanje inflatornog udara pročitajte na važno.hr.

Komisija je danas objavila kako bi od 1. svibnja 2026. godine na snagu trebala stupiti privremena primjena EU-Mercosur trgovinskog sporazuma, usprkos tome što Sud EU-a još nije donio odluku o njegovoj zakonitosti. Ovo je jako loša vijest za hrvatske poljoprivrednike.

Zastupnik u Europskom parlamentu i jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Marko Vešligaj odmah je reagirao:

”Europska komisija srlja u provedbu ovog sporazuma na štetu europske poljoprivrede, a osobito pogođeni bit će mali OPG-ovci! Upravo zato od početka ovog procesa upozoravam na rizike u osjetljivim sektorima poput govedarstva te sam zatražio hitan odgovor Europske komisije o tome kako će se osigurati zaštita europskih i hrvatskih poljoprivrednika, koje dodatne mjere, osim izglasanog paketa zaštitnih klauzula, će se primijeniti, kako će se pratiti učinak tih mjera i koja će financijska sredstva biti dostupna hrvatskim poljoprivrednicima da se ublaže negativne posljedice. Upozorio sam Komisiju da ta sredstva moraju biti dostupna odmah, od datuma primjene sporazuma, dakle od 1. svibnja ove godine!

Posebnu odgovornost snosi Vlada Republike Hrvatske koja je, za razliku od zemalja poput Poljske i Francuske, podržala ovaj sporazum na štetu domaće proizvodnje. Dok drugi štite svoje OPG-ovce, mi svoje proizvođače prepuštamo na milost i nemilost tržišta i nepoštene konkurencije.

Tražim transparentnost, hitno definiranje zaštitnih mjera i pravovremenu aktivaciju financijskih instrumenata za naše poljoprivrednike. Hrvatska poljoprivreda ne smije biti žrtva ovog trgovinskog sporazuma.” izjavio je zastupnik Vešligaj.

Podsjetimo, Europski parlament većinom je u siječnju ove godine izglasao rezoluciju koja sporazum Europske unije sa zemljama Mercosura odgađa, dok Sud Europske unije ne procjeni je li u skladu sa zakonodavstvom EU ili ne. 

Sud tek treba odlučiti jesu li nejednaki uvjeti za poljoprivrednike u Europskoj uniji i zemljama Mercosura valjani, odnosno je li cijeli sporazum u skladu sa zakonodavstvom EU.

Trenutno stanje

Hrvatsko gospodarstvo suočeno je s izraženim uvoznim inflatornim šokom koji proizlazi iz snažnog rasta cijena plina i nafte na svjetskim tržištima. Cijene nafte su tijekom ožujka porasle sa 65 na skoro 100 USD, još je povrh toga dolar ojačao zbog globalne nesigurnosti tako da je porast ulaznih troškova još i veći u Eurozoni. Futures ugovori na prirodni plin su porasli s 33 na 65 EUR po MWh tijekom ožujka. Nitko ne zna koliko će situacija trajati, ali je neosporno da će zbog zaustavljanje proizvodnje, čak i da se danas neprijateljstva zaustave, doći do pada proizvodnje koji se ne da nadoknaditi i porasta cijena LNG plina, a i naftnih derivata. Povrh toga, najnovija razaranja energetske infrastrukture u Perzijskom zaljevu ukazuju da oporavak proizvodnje neće biti brz.

Kao mala i otvorena ekonomija, Hrvatska je posebno osjetljiva na takve promjene jer se povećanje cijena energenata relativno brzo prelijeva na domaće cijene kroz troškove proizvodnje, transporta i konačnih proizvoda. U takvim okolnostima postoji realan rizik da nekontroliran uvoz inozemne inflacije energenata, ponovno isprovocira veću domaću inflacija u odnosu na inflaciju Europodručju, što dovodi do realne aprecijacije i postupnog narušavanja međunarodne konkurentnosti, osobito u industriji i turizmu.

Uslijed gubitka kontrole nad inflacijom u razdoblju nakon 2022. godine, porast troškova proizvodnje u Hrvatskoj je bio skoro 15% veći u odnosu na prosjek rasta troškova proizvodnje kod 17 naših najvećih trgovinskih partnera. Navedeno je bitno narušilo Hrvatsku konkurentnost.

Prerađivačka industrija u Hrvatskoj je u takvim okolnostima izgubila gotovo 50 tisuća radnih mjesta, odnosno gotovo 20% zaposlenih. Suočena sa rastom troškova proizvodnje u zemlji i nemogućnošću da iste prevali na izvozna tržišta očigledno je bila prisiljena smanjiti ekonomsku aktivnost, otpuštati ljude te u biti proći kroz ozbiljnu ekonomsku kontrakciju.

Ciljevi

U uvjetima članstva u europodručju, mogućnosti monetarne politike su ograničene, pa se stabilizacijska politika mora oslanjati primarno na fiskalne, regulatorne i strukturne instrumente. Ključni cilj ekonomske politike u ovom kontekstu jest ublažiti prijenos rasta cijena energenata na ukupnu inflaciju u zemlji, zadržati stopu inflacije na razini koja je niža od usporedivih zemalja te spriječiti daljnju realnu aprecijaciju koja bi dodatno ugrozila izvoznu konkurentnost u radna mjesta u turizmu i industriji.

Ukoliko ne dođe do nekontroliranog uvoza inflacije kroz cijene energenata u zemlju, onda će posljedično i problemi vezani uz pad kupovne moći plaća i pad konkurentnosti u izvoznom sektoru biti lakši i jeftiniji za korigirati.

Predložene mjere

Jedan od temeljnih instrumenata jest prilagodba poreznog opterećenja na energente, kontrola formula za određivanje cijena, odnosno privremenih rabata za potrošače. Privremeno smanjenje trošarina i poreza na naftne derivate, plin i električnu energiju omogućuje izravno smanjenje inflacijskih pritisaka. Rabati smanjuju trošak energije za poduzeća i građane.

Posebnu ulogu ima politika cijena električne energije, koja mora biti usmjerena na održavanje cijena u okvirima koji neće generirati dodatne inflacijske pritiske. To podrazumijeva zadržavanje određenog stupnja regulacije cijena za kućanstva i male poduzetnike, kao i uspostavu stabilnih i predvidivih cijena za industriju kroz dugoročne ugovore. Državna energetska poduzeća mogu u tom procesu odigrati ključnu stabilizacijsku ulogu, amortizirajući cjenovne šokove visokom domaćom komponentom u proizvodnom portfelju.

Kontrola formiranja maloprodajnih cijena naftnih derivata predstavlja još jedan važan instrument. Uvođenjem ograničenja trgovačkih marži sprječava se prekomjerno povećanje cijena koje nije utemeljeno na realnim troškovima. Istodobno, uvođenje sustava rabata (po uzoru na Francusku tijekom 2022.) za najugroženija kućanstva i ključne sektore poput transporta, poljoprivrede i turizma omogućuje ciljano ublažavanje troškovnih. Transparentna formula za izračun cijena, koja jasno razdvaja nabavnu cijenu, porezna opterećenja i marže, dodatno doprinose stabilizaciji očekivanja i jačanju povjerenja u tržište.

Kako bi se očuvala međunarodna konkurentnost, nužno je provoditi ciljane mjere potpore industriji i turizmu. Energetski intenzivne industrije posebno su izložene rastu cijena energenata, pa im je potrebno omogućiti privremene subvencije ili kompenzacijske mehanizme. U turizmu, koji je izrazito osjetljiv na promjene cijena, važno je spriječiti prelijevanje troškovnih šokova na konačne cijene usluga, kako bi se očuvala cjenovna konkurentnost Hrvatske kao destinacije.

Paralelno s tim, potrebno je poticati ulaganja u energetsku učinkovitost, čime se dugoročno smanjuje ovisnost o volatilnim cijenama energenata. Navedeno smo predlagali početkom 2023. godine, ali se nismo daleko pomaknuli po tom pitanju.

Važan segment politike odnosi se na upravljanje inflacijskim očekivanjima. Koordinirana komunikacija vlade i nadležnih institucija mora jasno signalizirati opredijeljenost za održavanje inflacije na razini nižoj od prosjeka Europodručja. U tom kontekstu, socijalni dijalog između vlade, poslodavaca i sindikata kako bi se spriječilo ponavljanje mehanizama koji su djelovali na začarani krug porasta profitnih marži, a koji su naposljetku doveli do porasta troškova proizvodnje u Hrvatskoj.

U srednjem roku, nužno je provesti strukturne promjene usmjerene na smanjenje ovisnosti o uvoznim energentima. To uključuje ubrzanje ulaganja u obnovljive izvore energije, diversifikaciju dobavnih pravaca te povećanje energetske učinkovitosti u svim sektorima gospodarstva. Takve mjere ne samo da smanjuju izloženost vanjskim šokovima, već i doprinose dugoročnoj održivosti i otpornosti gospodarstva.

Ključ uspjeha ovih politika leži u njihovoj preciznoj kalibraciji. Mjere moraju biti privremene, ciljane i fleksibilne, uz stalno praćenje kretanja inflacije u Hrvatskoj u odnosu na usporedive zemlje, kao i pokazatelja međunarodne konkurentnosti poput realnog efektivnog tečaja i troškova rada po jedinici proizvoda. Operativni cilj ekonomske politike treba biti održavanje inflacije na razini koja je za 0,5 do 1,5 postotnih bodova niža od prosjeka usporedivih zemalja, čime se osigurava stabilnost cijena i očuvanje konkurentnosti i radnih mjesta kako bi se pružio predah izvoznim sektorima.

Zaključno, u uvjetima snažnog uvoznog inflatornog šoka, Hrvatska mora aktivno i koordinirano koristiti sve raspoložive instrumente ekonomske politike. Kombinacija fiskalnih prilagodbi, regulacije cijena energije, kontrole marži i ciljanih sektorskih potpora omogućuje ograničavanje inflacijskih pritisaka, izbjegavanje realne aprecijacije i očuvanje međunarodne konkurentnosti. Takav pristup predstavlja nužan preduvjet za stabilnost gospodarstva u kratkom roku i održiv rast ekonomije i realnih plaća u srednjem i dugom roku.

Šefica Europskog parlamenta za odnose s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA) Biljana Borzan upozorila je na nove znanstvene dokaze koji povezuju mikroplastiku iz zraka s razvojem i pogoršanjem bolesti pluća.

Novo znanstveno istraživanje pokazuje da mikroplastika iz zraka koji udišemo može potaknuti upalne procese u plućima i pogoršati bolesti poput astme, kronične plućne bolesti i raka pluća. Posebno zabrinjava što se radi o česticama kojima smo izloženi svakodnevno, osobito u zatvorenim prostorima, a koje na staničnoj razini izazivaju oštećenja i ubrzavaju razvoj bolesti.

„Ovo je prvi put da imamo tako jasno povezanu mikroplastiku iz zraka s konkretnim bolestima pluća. Do sada smo govorili o prisutnosti plastike u tijelu, a sada vidimo i kako ona izravno djeluje na razvoj bolesti“, upozorila je zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su najopasnije upravo najsitnije čestice mikroplastike koje mogu prodrijeti duboko u plućno tkivo i ondje se zadržavati. Poseban problem predstavljaju zatvoreni prostori poput domova, ureda i javnog prijevoza, gdje je koncentracija takvih čestica često veća nego na otvorenom, što znači da su građani kontinuirano izloženi bez jasnih smjernica kako se zaštititi.

Borzan naglašava kako ovaj nalaz dodatno potvrđuje potrebu za sveobuhvatnim istraživanjem koje će povezati učinke mikroplastike na cijeli organizam, a ne samo pojedine organe.

„Svaka nova studija otkriva jedan dio slagalice, danas su to pluća, jučer su to bila crijeva, a vrše se i studije koje dokazuju prisutnost plastike u mozgu! Upravo zato sam inicirala veliko sveobuhvatno istraživanje o ukupnom utjecaju mikroplastike na ljudsko zdravlje, koje će provesti EFSA, a čiji se rezultati očekuju krajem 2027. godine“, istaknula je.

„Ovakvi nalazi pokazuju da više nemamo luksuz čekati. Ako mikroplastika može izazvati upalu u plućima samo zato što dišemo, onda moramo znati što radi kada je unosimo hranom i vodom svaki dan kroz cijeli život. Više nije riječ o plastici u moru, nego o plastici u nama. A kad znamo da može potaknuti bolesti, pitanje više nije postoji li problem, nego koliko smo spremni brzo reagirati“, zaključila je.

Predstavnici SDP-a, Možemo, GLAS-a i DOSIP-a održali su konferenciju za novinare u Karlovcu. Upozorili su na probleme koji već dulje muče Karlovčane - prije svega obnova karlovačke Zvijezde i zamućena pitka voda.

Uz predsjednika SDP-a Sinišu Hajdaša Dončića bili su saborski zastupnici Kristina Ikić Baniček i Dalibor Domitrović, ujedno i gradonačelnik Ogulina, predsjednica gradske organizacije SDP-a Karlovac Ehlimana Planinac, SDP-ove članice i članovi Gradskog vijeća, te načelnik Općine Kamanje Damir Mateljan.

Progresivna opozicija organizirano je posjetila Karlovac čiji se građane već dvije godine muče s problemima nepovratno oštećenih kuća, zgrada i zaštićenih baroknih palača na prostoru karlovačke Zvijezde te kroničnim problemom zamućene vode za piće - krizama koje Karlovčane muče svakodnevno a koje HDZ-ov gradonačelnik nije u stanju riješiti već godinama. Predstavnici saborske delegacije u Karlovcu tim su se povodom našli i s predstavnicima građanskih inicijativa kao i predstavnicima struke i inženjera.

Predsjednik SDP-a upozorio je na, kako je istaknuo, ozbiljne probleme u upravljanju državom i lokalnim sredinama pod vodstvom HDZ-a, kritizirajući koncept tzv. „vertikale vlasti“.

Osvrćući se na ranije političke poruke, Hajdaš Dončić podsjetio je na pozive glavnog tajnika HDZ-a Gordan Jandroković biračima da podrže istu političku opciju na razini grada, županije i države. Prema njegovim riječima, upravo Karlovac danas predstavlja primjer takve „vertikale“, za koju tvrdi da ne donosi rezultate građanima.

„U Karlovcu vidimo posljedice takvog upravljanja – postavlja se pitanje je li riječ o nestručnosti, nekompetenciji ili korupciji. Treće mogućnosti nema“, poručio je Hajdaš Dončić, dodajući kako je potrebno otvoriti to pitanje i utvrditi odgovornost.

Predsjednik SDP-a kritizirao je i rad Vlade na čelu s premijerom Andrej Plenković, posebno u području gospodarskih politika. Istaknuo je da, unatoč visokoj razini povlačenja sredstava iz europskih fondova, Hrvatska nema jasnu industrijsku, poljoprivrednu ni energetsku strategiju.

„Imamo oslanjanje na EU fondove, ali nemamo dugoročne politike. Posljedica toga je nestabilnost i ulaganje u pogrešne resurse“, rekao je.

Govoreći o aktualnoj energetskoj krizi, Hajdaš Dončić postavio je pitanje kako su utrošena značajna sredstva koja su Hrvatskoj bila na raspolaganju u proteklih osam godina, naglasivši potrebu za većom samodostatnošću i strateškim razvojem.

Zaključno je ustvrdio kako je nužna promjena smjera upravljanja državom, ocijenivši da sadašnje politike ne daju odgovore na ključne izazove.

„Smatram da bi umjetna inteligencija bolje upravljala Hrvatskom nego ova Vlada“, zaključio je Hajdaš Dončić.

Saborska zastupnica Možemo! Draženka Polović iz Karlovca je naglasila je kako više od dvije godine koristi koristi sve saborske institute i procedure kako bi skrenula pažnju na probleme Karlovca – aglomeraciju Karlovac-Duga Resa i problem zamućenja pitke vode. Istaknula je bilancu radova - u Zvijezdi je čak 25% odnosno 66 od 270 objekata oštećeno, a 9 palača nepopravljivo je oštećeno: “Lokalna vlast nije dorasla krizi, zato smo okupili opoziciju za rješenja”, rekla je Polović.

“Prošle godine smo često dolazili u Karlovac – ususret lokalnim izborima i nakon njih smo smatrali pravednim dati novom starom gradonačelniku šansu da pokaže neke rezultate i počne rješavati probleme. No nije, i to su sve propusti države i to su propusti gradske strukture”, istaknula je Sandra Benčić.

“Došli smo ovdje u širem sastavu da bismo sagledali problem, ali i da bismo ponudili rješenje i najavili da ćemo zajedno inzistirati na tome da ovo postane prioritet sljedećeg rebalansa proračuna, da država izdvoji sredstva za obeštećenje i obnovu zgrada u Zvijezdi koje su stradale zbog projekta Aglomeracije te da se u najkraćem roku napravi akcijski plan za dostavu čiste, pitke i zdrave vode svim Karlovčanima”, naglasila je Sandra Benčić.

“Ne morate biti stručnjak da vam je jasno da je nakon četiri godine gradska jezgra Karlovca bespovratno devastirana i narušena. Karlovac ima konzervatorsku službu koja detaljno prati radove – zanima me prošeću li se njihovi zaposlenici ovdje, vide li devastaciju jezgre i znaju li što dalje? Trebali su zaustaviti radove već prve pukotine, baš kao i nadzorni inženjer. Šeće li ovuda gradonačelnik pa da se upita gdje su otišli novci građanki i građana grada Karlovca? Pitam se i postoji li iza devastacije Zvijezde nešto više, neki drugi plan”, rekla je zastupnica stranke GLAS, Anka Mrak-Taritaš.

Dalija Orešković, zastupnica DOSIP-a: “Naš premijer Andrej Plenković voli se hvaliti velikim uspjesima svoje vlade, to u Saboru i medijima praktički stalno slušamo. Pa kad se već tako hvali svojim uspjesima,  pozivam ga da dođe u Karlovac i vidi kako je HDZ uništio i devastirao jedan grad. Ovdje se ne radi samo o tome da su podobni, a nestručni i nesposobni kadrovi radili nešto za što nisu bili kompetentni nego, se postavlja pitanje postoji li i neki plan ili ideja iza ovakvog uništenja. Mi smo danas ovdje jer želimo prije svega pomoći našim Karlovčanima i Karlovčanima, želimo pomoći gradu koji ima bitnu povijesnu ulogu i koji ima svoju baroknu ljepotu da ostane sačuvan i da ostane ponos Hrvatske.”

Šume i vode nisu samo prirodni resursi, one su temelj opstanka i razvoja Hrvatske, a način na koji njima gospodarimo jedan je od najboljih pokazatelja stvarnog domoljublja. Ovaj vikend obilježavamo Svjetski dan šuma i Svjetski dan voda, a u SDP-u te datume shvaćamo kao trenutak za ozbiljno upozorenje. Naše prirodno bogatstvo je iznimno: čak 95 % naših šuma je prirodnog podrijetla, za razliku od mnogih europskih koje su pretvorene u plantaže i monokulture. Također, po količini dostupne vode spadamo među najbogatije zemlje u Europi, s prosječnom količinom raspoložive vode od oko 30 000 m3 po stanovniku godišnje. Ipak, to bogatstvo vrijedi isključivo onoliko koliko njime znamo upravljati. Nažalost, državne tvrtke poput Hrvatskih šuma odavno su postale sinonim za afere, netransparentnost i prebacivanje odgovornosti.

Posljedice takvog nemara izravno ugrožavaju kvalitetu života građana. Park-šuma Marjan u Splitu ogledni je primjer kraha sustava zbog dugotrajnih problema sa sanacijom nakon najezde potkornjaka i nevremena, a sada i zbog opasnosti od požara uslijed zaostale drvne mase i upravljačkih sukoba. U vodnom gospodarstvu situacija je jednako alarmantna: iako smo bogati vodom, više od polovice vode gubi se zbog zastarjele infrastrukture. Budući da se veliki projekti ne mogu financirati isključivo iz nacionalnih sredstava, ovisnost o europskim fondovima dodatno je ogolila slabost sustava jer provedba katastrofalno kasni. Posebno zabrinjava podatak da je do sada završeno tek oko 33 % projekata iz OPKK-a, dok u okviru PKK-a još uvijek nema završenih projekata, a iz NPOO-a je završeno mizernih 13 %. Ništa bolja situacija nije ni s Nacionalnim projektom navodnjavanja (NAPNAV) koji je Vlada donijela još 17. studenoga 2005. godine s ciljem uvođenja navodnjavanja na 65 000 hektara poljoprivrednog zemljišta (oko 6 % obradivih površina) do 2020. godine. Taj cilj nije ostvaren. Danas se u Hrvatskoj navodnjava tek oko 36 000 hektara, odnosno oko 3 % obradivog zemljišta, a procjenjuje se da stvarnih korisnika izgrađenih sustava nema više od 30 %.

Uz alarmiranje na ove probleme SDP već ima izgrađena, jasna stajališta koja ćemo odmah po preuzimanju vlasti pretočiti u konkretne zakone i mjere. Naša rješenja idu u smjeru temeljite reforme sustava gospodarenja šumama kroz uspostavu pune transparentnosti, jačeg nadzora i vraćanja ovlasti struci. U vodnom gospodarstvu prioritet nam je modernizacija vodno-komunalne infrastrukture radi smanjenja gubitaka te uvođenje jasnih rokova za realizaciju EU projekata. Sustav navodnjavanja izravno ćemo povezati s politikom prehrambene sigurnosti i ubrzati njegovo širenje, dok ćemo istovremeno potaknuti ulaganja i otvoriti prostor za razvoj marikulture kao strateške gospodarske grane za koju imamo odlične prirodne uvjete. Nećemo zaboraviti radnike Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda koji sustav održavaju na svojim leđima. Prekarni rad treba postati prošlost i radnicima treba osigurati dostojanstvene plaće, stabilna radna mjesta i jasna prava. Upravljanje nacionalnim blagom mora konačno postati primjer odgovornosti usmjerene javnom interesu, sustav koji donosi rezultate, a ne izvor stalnih afera i odgađanja.

Oliver Martinić, mag. ing. agr.
Voditelj SDP-ovog Savjeta za poljoprivredu i hranu

Zastupnici SDP-a Mirela Ahmetović, Mihael Zmajlović i Boris Lalovac u petak su na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru upozorili da Hrvatska nije energetski neovisna jer se deset godina nije ulagalo u energetski sektor pa građani strepe od viših cijena energije zbog globalnih sukoba. SDP-ovci su istaknuli kako je za takvo stanje odgovaran HDZ, kao i Plenkovićevi suradnici koji iz energetskog sektora izvlače novac.

"Inflacija, unatoč najavama Andreja Plenkovića o njezinu padu pa čak i “pobjedi” nad njom, ostaje u Hrvatskoj na oko 4,5 %, uz dodatne pritiske zbog rasta cijena energenata i globalnih kriza. Istodobno, Vlada administrativno ograničava cijene, ali tek nakon što su one već porasle, pa građani na kraju uvijek plaćaju – ili kroz veće račune ili kroz državni proračun," rekla je zastupnica Ahmetović, dodajući kako takva politika, uz stalno predstavljanje mjera kao zaštite građana, zapravo znači da se javnim novcem pokrivaju gubici u energetici.

"Sredstva se uzimaju iz drugih sektora poput obrazovanja i socijale, dok se paralelno prešućuje niz afera i lošeg upravljanja u energetskom sustavu. Podsjećam da se, unatoč tome što se to prikazuje kao osiguranje nižih cijena energenata od strane Plenkovića, često zaboravlja da su krajem 2024. i početkom 2025. godine energenti – struja, plin i toplinska energija – poskupjeli za 10 %. Osim toga, HERA je 2026. donijela novu odluku kojom povećava tarife za električnu energiju, i to u prosjeku za 13,5 %. Dakle, ne radi se samo o ograničavanju, odnosno smanjenju cijena energije, nego o tome da se cijene najprije povećaju, a zatim se govori kako će nas netko zaštititi. Također, ne smijemo zaboraviti da se pri svakom govoru o cijenama električne energije koristi poznati HDZ-ov propagandni obrazac: kada građanima šalju račune, ispod napišu da im je niska cijena omogućena od strane Vlade Republike Hrvatske, gotovo kao da ju je osobno omogućio Andrej Plenković. No pritom se prešućuje da, kada cijene porastu, građani plaćaju više upravo zbog odluka te iste vlasti," istaknula je Ahmetović, upozorivši i da su HDZ i Plenkovićeva vlast energetiku pretvorili u prostor pogodovanja i izvlačenja novca, bez odgovornosti za propuste. Zbog izostanka ulaganja, rekla je Ahmetović, Hrvatska ostaje energetski ovisna i ranjiva na vanjske poremećaje.

„Unatoč isticanju makroekonomskih uspjeha poput kreditnog rejtinga, stvarnost za građane je drukčija - visoka inflacija, rast troškova života i pad kvalitete života, dok politička vlast istodobno stvara privid zaštite koju građani sami financiraju”, zaključila je Ahmetović.

Mihael Zmajlović naglasio je da se proteklih deset godina u energetskom sektoru nije se učinilo gotovo ništa, a trebalo se provesti potpunu transformaciju. Prva opomena bila je, naglašava, ekonomska kriza uzrokovana pandemijom, što je trebala biti jasna poruka da hrvatski energetski sustav treba izgraditi tako da bude dugoročno otporan i da ne ovisi o jednom izvoru ili jednoj državi koja isporučuje energiju.

"U proteklih deset godina u energetskom sektoru u Hrvatskoj nije se učinilo gotovo ništa, a trebalo se provesti potpunu transformaciju sektora. Prva opomena bila je zapravo posljednja kriza – ekonomska kriza uzrokovana pandemijom, kao i energetska kriza koja je dovela do rasta cijena energije i snažno pogodila hrvatske građane. To je trebala biti jasna poruka da hrvatski energetski sustav treba izgraditi tako da bude dugoročno otporan i da ne ovisi o jednom izvoru ili jednoj državi koja isporučuje energiju," rekao je uvodno u svojem izlaganju zastupnik Mihael Zmajlović

"Nažalost, hrvatska vlada iz toga nije ništa naučila. Nismo učinili ništa kako bismo transformirali naš energetski sustav i iskoristili ono što imamo – prirodne resurse poput vjetra i sunca. Danas je tehnički i tehnološki potpuno moguće u potpunosti zamijeniti fosilna goriva obnovljivim izvorima energije. Tko god tvrdi suprotno, nije u pravu. To je moguće i upravo u tom smjeru ide Europa. To više nije samo pitanje zelene politike, nego prije svega pitanje sigurnosti – ne samo energetske, nego i sigurnosti građana te nacionalne sigurnosti," rekao je Zmajlović, dodajući kako se to može postići tako da se ne zaustavljaju projekti vrijedni više od tri milijarde eura, za koje država ne mora izdvajati sredstva iz proračuna niti posezati u džep građana. Taj novac spremni su uložiti investitori koji preuzimaju tržišni rizik, a rezultat bi bila jeftinija i dostupnija energija za sve građane te veća otpornost na globalne šokove.

"Zamislite da Hrvatska danas proizvodi svu energiju iz sunca, vjetra i vode. Koliko bi tada globalna energetska kriza utjecala na nas? Vrlo malo ili minimalno. Ne bismo morali izdvojiti dodatne dvije milijarde eura koje su u posljednje četiri godine potrošene iz proračuna na subvencioniranje računa. A gdje je taj novac završio? Naizgled kod građana kroz niže račune, ali u stvarnosti velikim dijelom u uvozu plina," rekao je Zmajlović, pitajući se i čiji je interes i tko ostvaruje korist od uvoza plina u Hrvatskoj.

"U području obnovljivih izvora energije ne radimo dovoljno. Zato SDP već dugo naglašava da je jedan od ključnih ciljeva modernizacija elektroenergetske mreže, jer je ona temelj funkcioniranja cijelog sustava i preduvjet za razvoj obnovljivih izvora. Važno područje je i  građanska energija. Zašto građanima ne omogućimo da koriste vlastite krovove za proizvodnju električne energije iz sunca? Ne postoji nijedan opravdan razlog zašto to država nije omogućila u većoj mjeri. Primjerice, Austrija ima tisuće energetskih zajednica koje okupljaju građane, dok Hrvatska ima tek jednu s nekoliko članova. To jasno pokazuje da problem nije tehničke prirode, nego nedostatka političke volje," rekao je Zmajlović, istaknuvši da nam je potrebna vlast koja neće blokirati razvoj, već koja će omogućiti energetsku neovisnost Hrvatske.

Boris Lalovac ocijenio je da su neulaganje u energetski sektor, loše upravljanje i problemi u tom sektoru razlog zašto imamo najviše cijene u Hrvatskoj. Jasno je, kaže, da su se mnogi "okrenuli" energetskom sektoru zato što je ondje novac koji dolazi iz Europe i svijeta, a gdje ima novca, tamo se često događa i najviše nepravilnosti.

„Energija je specifičan proizvod, to nije nešto bez čega građani mogu i kada dođete kući, morate uključiti struju, morate se grijati i svakodnevno koristiti energiju, i nemate alternativu. Zbog toga je utjecaj energije na inflaciju ogroman”, upozorio je Lalovac, dodajući kako je prema tvrdnjama vlasti, Hrvatska danas najotpornija u Europi. U Europi smo među prvima po korištenju sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Potrošili smo oko 6,5 milijardi eura i po mnogim ljestvicama smo pri vrhu.

"Ako je to točno, onda ne bi trebalo biti razloga za brigu oko rasta cijena struje i hrane. Jer taj novac je i dodijeljen upravo kako bismo postali energetski i prehrambeno otporniji – nakon pandemije i nakon ruske agresije na Ukrajinu, kada se jasno vidjelo koliko smo ranjivi. Dakle, ako smo već potrošili toliki novac i ako smo među najboljima po njegovu korištenju, sada bismo trebali vidjeti rezultate. Trebali bismo vidjeti koliko smo doista otporni – koliko imamo vlastite energije, koliko imamo vlastite hrane, možemo li čak i izvoziti," rekao je Lalovac, dodajući kako je NPOO bio jedan od ključnih pokretača gospodarskog rasta u posljednje četiri godine.

"Međutim, postavlja se pitanje: gdje su konkretni rezultati za građane? Uloženo je 6,5 milijardi eura, a istodobno imamo među najvišim cijenama hrane i električne energije. To je ozbiljan problem. Ako se ulaže u otpornost, onda građani ne bi smjeli imati najskuplju energiju i hranu. Ako smo obnovili zgrade i povećali energetsku učinkovitost, računi bi trebali biti niži. Ako smo ulagali u proizvodnju hrane, ne bi smjelo dolaziti do rasta cijena. Upravo zato treba jasno reći gdje je taj novac otišao i koliko je stvarno pomogao građanima," zaključio je Lalovac.

Unatoč tomu što su Europska pučka stranka (EPP) i konzervativci u Europskom parlamentu Izvješće o priuštivom stanovanju oslabili i učinili ga popisom želja nekretninskih špekulanata i građevinara, borba za priuštivo stanovanje nije gotova, poručili su na zajedničkoj konferenciji za medije Marko Vešligaj iz SDP-a i Gordan Bosanac iz stranke Možemo!, zastupnici u Europskom parlamentu.

Takav ishod glasanja, istaknuli su, nije zatvorio raspravu o priuštivom stanovanju, nego je dodatno pokazao koliko će važna biti sljedeća faza europskog zakonodavnog procesa. Europska komisija 6. ožujka otvorila je javno savjetovanje o budućem Affordable Housing Actu, uz poziv građanima, javnim vlastima i drugim dionicima da dostave prijedloge za jačanje priuštivosti stanovanja, osobito u područjima pod najvećim stambenim pritiskom. Komisija pritom otvara i pitanja utjecaja kratkoročnog najma, prepoznavanja područja stambenog stresa i mogućih zakonodavnih rješenja, čime postaje jasno da se ključna politička borba oko smjera europske stambene politike tek nastavlja.

“Nažalost, izvjestitelj iz EPP-a, primarno uz podršku radikalne desnice, nametnuo je u izvješće interese privatnog građevinskog sektora i ulagača, a ne ljudi. To se najbolje vidi po tome što izvješće ne prepoznaje stanovanje kao ljudsko pravo. Europska pučka stranka ponovno je stavila profit ispred ljudi”, poručio je Bosanac.

Na isti problem upozorio je i Vešligaj, istaknuvši da je iz završnog teksta izostavljeno jedno od temeljnih polazišta svake ozbiljne stambene politike.

“Unatoč našim amandmanima i zagovaranju, u izvješće nije ušlo da je pravo na stanovanje temeljno ljudsko pravo. To je veliki problem za budući razvoj i provedbu stambenih politika jer time slabimo mogućnost javnog djelovanja u tom području. Europska pučka stranka se protivila takvoj definiciji, dok se istodobno u izvješću više puta spominje pravo na privatno vlasništvo, što jasno pokazuje problematičan politički smjer dokumenta”, upozorio je.

Bosanac je naglasio da izvješće pogrešno definira uzroke stambene krize. Umjesto da prepozna financijalizaciju stanovanja, špekulativna ulaganja i rastući pritisak investicijske kupnje, ono kao glavni problem vidi manjak stanova, a kao odgovor nudi ponajprije novu gradnju i olakšavanje izdavanja dozvola. Takav pristup, naglašava, ne odgovara na ključno pitanje – kome će ti stanovi biti dostupni. Podsjetio je da u Hrvatskoj, prema službenim podacima, postoji gotovo 600 tisuća praznih stambenih jedinica, što jasno pokazuje da problem nije samo u količini, nego u tome što se stanovanje sve više tretira kao roba i sredstvo ulaganja.

Vešligaj je istaknuo da je najveći problem manjak javnih stanova i izostanak aktivne uloge države.

“Države ne grade, ne upravljaju i ne planiraju dugoročno, nego subvencioniraju privatne investitore. To je bježanje od odgovornosti. Država je ta koja mora garantirati krov nad glavom, to se ne može prepustiti isključivo privatnom kapitalu”, poručio je.

Obojica su upozorila i na nedostatak ozbiljnih mehanizama transparentnosti na tržištu nekretnina. Bosanac je istaknuo da izvješće ne prepoznaje ni potrebu jače kontrole pranja novca pri ulaganju u stanovanje, što je posebno važno za Hrvatsku. Vešligaj je dodao da se čak 70 posto nekretnina u Hrvatskoj kupuje gotovinom, dok se istodobno ne zna otkud taj novac dolazi. Upozorio je i da u dokument nije uvršten registar transparentnosti koji je predlagao tijekom rada na izvješću.

Govoreći o kratkoročnom najmu, Bosanac je ocijenio da dokument ponovno ne prati stvarnost s kojom se građani suočavaju.

“U dokumentu se navodi da su potrebni dodatni dokazi za utjecaj kratkoročnog najma na cijene. Građanima Splita i Zadra, gradova koji su pri samom vrhu u Europskoj uniji po broju stanova u kratkoročnom najmu, ne trebaju dodatni dokazi da bi znali zašto su cijene najma odletjele u nebo”, poručio je.

Vešligaj je upozorio i da izvješće nije prihvatilo ni zahtjev za primjenom UN-ova pravila 30 posto, prema kojem nijedno kućanstvo ne bi smjelo trošiti više od 30 posto raspoloživog mjesečnog dohotka na troškove stanovanja. Ocijenio je i da pojedina rješenja koja se predstavljaju kao administrativno rasterećenje, osobito u području dozvola, mogu otvoriti prostor zlouporabama i dovesti u pitanje usklađenost s prostornim planovima.

Bosanac je podsjetio i na razmjere stambene krize u Hrvatskoj: prosječna plaća iznosi oko 1.500 eura, dok je prosječna cijena četvornog metra stana u većim hrvatskim gradovima oko 3.000 eura.

“To znači da čovjek mora raditi dva mjeseca za jedan kvadrat stana. To jasno pokazuje koliko je stanovanje danas udaljeno od stvarnih mogućnosti većine građana”, upozorio je.

Kao nužne smjerove djelovanja Bosanac je naveo aktiviranje praznih stanova poreznim, zakonodavnim i mjerama provedbe, financiranje izgradnje javnih stanova s kontroliranim najamninama, ulaganje u kooperative i zadružno stanovanje te ograničavanje širenja kratkoročnog najma ondje gdje je stambeni pritisak najveći. Vešligaj je dodao da izvješće ne predviđa ni dodatna europska financijska sredstva, nego teret rješavanja stambene krize prebacuje na države članice.

Zaključno su poručili da usvojeno izvješće nije zatvorilo raspravu, nego tek otvorilo novu političku borbu, osobito u kontekstu budućih europskih zakonodavnih prijedloga, poručivši da se stanovanje napokon mora tretirati kao ljudsko pravo i javni interes, a ne kao prostor za daljnji rast profita investitora i nekretninskih špekulanata.

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac komentirao je aktualna kretanja inflacije u Hrvatskoj te najave o uvođenju minimalne mirovine, upozorivši na rastuće rizike i ograničen domet postojećih mjera Vlade.

Govoreći o inflaciji, Lalovac je istaknuo kako bi, prema procjenama, moglo doći do njezina ubrzanja s trenutačnih oko 3,9 posto na razinu između 4 i 5 posto. Posebno je naglasio da se Hrvatska ponovno pokazuje osjetljivom na vanjske šokove, ponajprije kada je riječ o energentima.

„Ovo više nije inflacija potaknuta rastom plaća, nego ponovno energijom, kao 2022. godine“, upozorio je.

Ograničen učinak Vladinih mjera

Lalovac smatra da Vlada ima ograničen prostor za djelovanje. Kao ključne mjere naveo je administrativno ograničavanje cijena te smanjenje trošarina na gorivo, no upozorio je da takve intervencije ne daju željene rezultate.

„Sve te mjere ne uspijevaju značajnije utjecati na ukupnu stopu inflacije“, rekao je, dodavši kako je inflacija u Hrvatskoj i dalje znatno viša nego u ostatku eurozone, gdje se kreće oko 1,7 do 1,9 posto.

Posebno je istaknuo ulogu Europska središnja banka, koja, prema njegovim riječima, još uvijek oprezno pristupa mogućim intervencijama.

„ESB neće reagirati dok ne bude jasno radi li se o strukturnom problemu ili privremenom šoku“, kazao je.

Energija i hrana kao glavni rizici

Prema Lalovcu, najveći pritisak na inflaciju dolazi iz sektora energije, osobito električne energije, čije je poskupljenje već imalo značajan utjecaj na rast cijena.

Uz energiju, upozorio je i na rast cijena hrane, dodatno opterećen problemima u poljoprivrednoj proizvodnji i ovisnošću Hrvatske o uvozu.

„Inflacija se može uvesti kroz skuplju hranu, a mi smo postali uvozno orijentirana zemlja“, rekao je.

Dodatni pritisak očekuje se tijekom turističke sezone, kada povećana potražnja tradicionalno podiže cijene.

Potrebne strukturne reforme

Lalovac naglašava kako administrativne mjere, poput zamrzavanja cijena, ne mogu dugoročno riješiti problem inflacije.

„Samo ozbiljne strukturne reforme mogu dovesti do stabilizacije cijena“, poručio je, upozorivši da Hrvatska već godinama živi s povišenom inflacijom.

Minimalna mirovina kao moguće rješenje

Komentirajući najave o uvođenju minimalne mirovine, Lalovac je ocijenio kako se radi o potencijalno dobrom modelu, ali uz potrebu detaljne razrade.

Pozvao se i na međunarodna iskustva te rasprave unutar OECD, gdje se sve više propituje održivost postojećih mirovinskih sustava.

„Postojeći modeli, dizajnirani prije 50 godina, više ne daju adekvatne rezultate“, istaknuo je.

Naglasio je i specifičan problem Hrvatske, gdje velik broj umirovljenika nakon izlaska s tržišta rada vrlo brzo ulazi u rizik od siromaštva.

„To je ozbiljan strukturni problem. Ljudi rade cijeli život, a potom postaju socijalni slučajevi“, upozorio je.

Zaključno je poručio kako podržava svako povećanje mirovina, s obzirom na to da su umirovljenici među najugroženijim skupinama u društvu.