Predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić boravio je proteklog vikenda u službenoj posjeti Sjevernoj Makedoniji, zajedno s izaslanstvom SDP-a, gdje su održani brojni sastanci s predstavnicima sestrinske stranke Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM).

Tijekom dvodnevnog posjeta predsjednik SDP-a susreo se s predsjednikom SDSM-a, Venkom Filipčevim, s kojim je održao tet-a-tet sastanak, a potom i širi sastanak s Izvršnim odborom SDSM-a. Razgovaralo se o aktualnim političkim izazovima, jačanju regionalne suradnje te razmjeni iskustava u vođenju javnih politika.

U sklopu programa održana je i zajednička konferencija za medije predsjednika SDP-a i SDSM-a, na kojoj su naglašene zajedničke vrijednosti, važnost suradnje progresivnih snaga u regiji te snažna podrška europskom putu Sjeverne Makedonije.

SDP je tom prilikom jasno i nedvosmisleno izrazio podršku Sjevernoj Makedoniji na njezinom putu prema članstvu u Europskoj uniji, ističući kako je riječ o strateškom interesu ne samo te zemlje, već i stabilnosti i razvoja cijele regije.

Poseban naglasak stavljen je na konkretnu suradnju na lokalnoj razini. Dogovoreno je intenzivnije povezivanje gradonačelnika i načelnika iz redova SDP-a i SDSM-a, s ciljem razmjene iskustava u upravljanju lokalnim zajednicama, učinkovitijem korištenju EU fondova te provedbi razvojnih projekata. Ova inicijativa ima za cilj dodatno osnažiti lokalne kapacitete i kvalitetnije pripremiti zajednice za izazove i prilike koje donosi članstvo u Europskoj uniji.

Uz politički dio programa, održan je i niz radnih prezentacija usmjerenih na razmjenu znanja i dobrih praksi. Gradonačelica Zaboka Valentina Đurek predstavila je iskustva u području lokalne samouprave, uključujući EU projekte i inicijative poput Regeneratora.

Program posjeta uključivao je i dodatne aktivnosti, poput intervjua predsjednika SDP-a za medije te neformalne susrete, čime je dodatno učvršćena međustranačka i institucionalna suradnja.

Ovaj posjet još je jednom potvrdio snažno partnerstvo između SDP-a i SDSM-a, kao i zajedničku predanost vrijednostima socijaldemokracije, solidarnosti i europske perspektive. Kroz daljnje jačanje političke i operativne suradnje, obje stranke nastavljaju aktivno doprinositi stabilnosti, razvoju i europskoj budućnosti jugoistočne Europe.

U subotu, 28. ožujka 2026., na rođendan prerano preminule Ane Rukavine, održana je 13. humanitarna akcija „Omiljeni cvijet Ane Rukavine“ u organizaciji Foruma žena SDP-a. Prodaja tulipana, Aninog omiljenog cvijeta, organizirana je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Prikupljena sredstva namijenjena su Zakladi Ana Rukavina, s ciljem razvoja Registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, promicanja javne Banke krvi iz pupkovine te stručnog usavršavanja mladih liječnika.

U Zagrebu su akciju podržali i o njezinu značaju govorili Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskoga sabora, Sandra Krpan, predsjednica Foruma žena SDP-a i saborska zastupnica, te Mirando Mrsić, medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina.

"Danas bi jedna Ana, divna Ana, velika Ana, Ana Rukavina, imala 49 godina. U svom posljednjem pismu kojim se obratila javnosti izjavila je: ‘Želim život.’ U te dvije kratke riječi, u toj jednostavnoj rečenici, krilo se toliko nade, toliko želje, snage i borbe za život – ne samo Anin, nego i svih oboljelih. Zato svake godine, upravo sjećanjem na Anu, koja još uvijek živi zahvaljujući organizaciji ove akcije ‘Omiljeni cvijet Ane Rukavine’, želimo osvijestiti javnost o važnosti prevencije i informiranja, ali isto tako i zahvaliti svima onima koji će ne samo danas kupiti tulipan, nego i tijekom godine donirati Zakladi i na taj način pomoći spašavanju života", rekla je potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac.

"Ono što je danas posebno važno jest da je upravo danas rođendan Ane Rukavine, 28. ožujka, i želimo se zahvaliti diljem Hrvatske našim građanima i građankama koji su izašli i podržali ovu humanitarnu akciju“, rekla je Sandra Krpan.

Medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina Mirando Mrsić izjavio je kako je u ime Zaklade uvijek spreman podržati ovakve akcije.

"Ovo je postala humanitarna akcija koja obilježava samu Zakladu te nam je drago da se ona nastavlja. U proteklih 20 godina iz Registra smo dali priliku za život za 211 pacijenata. Također mi je drago da smo omogućili našim mladim kolegama odlazak u svijet, gdje su stekli znanja koja prenose u Hrvatsku. Nastavljamo tim putem - humanitarne akcije i prikupljanje darivatelja se nastavljaju, a sredstvima koja prikupimo možemo pomoći hrvatskom zdravstvu i podizati standard liječenja hematoloških bolesnika.

Zahvaljujem kolegicama iz SDP-a i SDP-u na ovoj humanitarnoj akciji te se nadam da ćemo se i sljedećih godina vidjeti na Cvjetnom trgu i nastaviti obilježavati ovaj dan, koji je za Zakladu jedan od najvažnijih", zaključio je Mrsić.

Povodom informacija o mogućim financijskim nepravilnostima u Hrvatskom skijaškom savezu, gdje se prema dostupnim podacima u proteklih 20 godina iz sustava izvuklo najmanje 30 milijuna eura, saborska zastupnica Mirela Ahmetović odgovorila je na pitanja novinara i iznijela ozbiljne sumnje u sustav nadzora i odgovornosti.

Ahmetović ističe kako je teško povjerovati da je novac, koji je trebao biti pod nadzorom više razina kontrole, mogao nestajati tijekom tako dugog razdoblja bez ikakvih reakcija.

„Čini se nevjerojatnim da je novac, koji je morao biti kontroliran na najmanje tri, ako ne i više razina, mogao ‘isparavati’ godinama, a da nitko o tome ništa nije znao“, rekla je.

Podsjetila je kako Hrvatski skijaški savez prema statutu ima nadzorni odbor koji prati financijska izvješća i način trošenja sredstava. Uz to, angažirana je i renomirana revizorska kuća koja je, kako navodi, davala bezuvjetna mišljenja o poslovanju.

Također, sredstva su dolazila i putem Hrvatskog olimpijskog odbora te nadležnog ministarstva, što dodatno otvara pitanje odgovornosti.

„Imamo više razina kontrole – nadzorni odbor, reviziju, Hrvatski olimpijski odbor i ministarstvo. Ako nitko nije znao, postavlja se pitanje je li trebao znati. A ako jest, zašto nije reagirao?“, naglasila je.

Ahmetović smatra da je ključni problem nedostatak potpune transparentnosti u trošenju javnog novca. Podsjetila je na izmjene Zakona o proračunu kojima je uvedena obveza javne objave trošenja sredstava za jedinice lokalne samouprave, ali ističe kako ta razina transparentnosti nije proširena na sve korisnike javnog novca.

„Da građani mogu jednim klikom vidjeti svaki račun – tko je, kada i zašto trošio javni novac – ovakve stvari se ne bi mogle događati desetljećima“, poručila je.

Posebno problematičnim smatra netransparentne stavke poput “ostalih usluga” koje dosežu stotine tisuća eura bez jasnog obrazloženja, kao i potencijalno nenamjensko trošenje sredstava na luksuzne proizvode, putovanja i druge privatne troškove.

„Postavlja se pitanje – tko je konzumirao taj novac, u koju svrhu i zašto to nikoga nije zanimalo? Kako je moguće da nitko nije pitao što se točno financira?“, dodala je.

Ahmetović je izrazila sumnju da je riječ o sustavnom propustu, a ne o izoliranom slučaju.

„Jedino logično objašnjenje jest da su svi koji su trebali znati – znali. I da su svjesno propustili reagirati“, rekla je.

Upozorila je i na širu štetu koju ovakvi slučajevi nanose, posebno sportašima.

„Najveću cijenu plaćaju pošteni hrvatski sportaši koji svojim radom predstavljaju Hrvatsku u najboljem svjetlu. Sada su upravo oni ti koji nose teret ove afere“, istaknula je.

Na kraju je pozvala na hitno utvrđivanje odgovornosti i konkretne poteze.

„Nevjerojatno je da još uvijek nema ostavki. Odgovornost mora postojati – i u savezu, i u Hrvatskom olimpijskom odboru, ali i na razini ministarstva. Govorimo o 30 milijuna eura javnog novca. To nije sitnica, to je novac građana“, zaključila je Ahmetović.

Naglasila je i potrebu za sustavnim promjenama kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti, uključujući strože zakonske okvire i potpunu transparentnost trošenja javnih sredstava.

Zastupnica Mirela Ahmetović oštro je kritizirala način na koji je Vlada upravljala sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost, postavljajući ključno pitanje: gdje je potrošeno gotovo 6 milijardi eura namijenjenih jačanju otpornosti hrvatskog gospodarstva.

Umjesto izgradnje stabilnog i samodostatnog energetskog sustava, Ahmetović upozorava kako je Hrvatska ostala “energetski protočni bojler” – zemlja koja služi kao tranzit i skladište za tuđe energente, dok vlastiti resursi stagniraju ili završavaju u privatnim interesima.

Istaknula je kako ekonomski pokazatelji potvrđuju pogrešan smjer politika: inflacija u Hrvatskoj iznosi 3,9 posto, što je, kako navodi, dvostruko više od prosjeka Europske unije, dok je kumulativna inflacija posljednjih godina čak trostruko viša od europskog prosjeka. Građani, upozorava, sve teže podnose rast cijena hrane i režija, dok se Vlada poziva na statističke pokazatelje.

Ahmetović je posebno kritizirala stanje u energetskom sektoru, prozvavši upravljanje kompanijama poput INA i HEP, gdje, kako tvrdi, vlada sustavna korupcija i izvlačenje novca. Usporedila je hrvatsku energetsku politiku s državama poput Španjolske i Italije koje provode energetsku tranziciju, dok Hrvatska, prema njezinim riječima, bilježi “energetsku pljačku”.

Kritike su upućene i premijeru Andrej Plenković, čije mjere Ahmetović opisuje kao kratkoročne i neučinkovite, posebno ističući politiku zamrzavanja cijena koja, kako tvrdi, nije uspjela zaustaviti njihov kontinuirani rast.

Uz kritiku, predstavila je i niz konkretnih mjera za stabilizaciju energetskog sektora i zaštitu standarda građana. Među njima su hitno smanjenje trošarina i poreza na energente, uvođenje privremenih rabata za sve potrošače, stroga regulacija cijena električne energije te osiguravanje dugoročno stabilnih cijena za industriju.

Predlaže i strožu kontrolu maloprodajnih cijena goriva, ograničavanje trgovačkih marži te uvođenje transparentne formule za izračun cijena bez skrivenih troškova. Poseban naglasak stavlja na subvencije za energetski intenzivnu industriju te usmjeravanje pomoći prema najugroženijim skupinama.

Dugoročno, Ahmetović zagovara snažna ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ističući kako je “štednja najjeftiniji izvor energije”. Također poziva na aktiviranje državnih poduzeća kao stabilizacijskih mehanizama, a ne izvora financiranja za uske interesne skupine.

Zaključno poručuje kako Hrvatska mora promijeniti smjer: “Hrvatska ne smije biti prometnica i tržište za tuđe energente, već siguran dom za svoje građane. Vrijeme je za ozbiljan rad na zaštiti životnog standarda.”

SDP Hrvatske najavljuje panel raspravu na temu prekarnog rada i sigurnosti zaposlenja pod nazivom 'Posao bez straha', koja će se održati u petak, 27. ožujka 2026. godine, s početkom u 19 sati u prostoru Spinit inkubatora u Ulici A. G. Matoša 56 u Splitu.

Panel će moderirati saborski zastupnik SDP-a Mišo Krstičević, a u raspravi sudjeluju Ante Bilić, član Predsjedništva SDP-a i gradonačelnik Trogira, te Branko Grčić, predsjednik SDP-ova savjeta za regionalni razvoj i europske fondove te bivši potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

U javnom prostoru često se ističu pozitivni pokazatelji zaposlenosti, no iza tih brojki krije se drugačija stvarnost – tisuće mladih rade na kratkoročne ugovore, platformski radnici nemaju osnovna radnička prava poput bolovanja, a mnogi godinama ostaju zarobljeni u 'privremenim' oblicima rada. SDP-ova politika s porukom 'Posao bez straha' ima jasan cilj: osigurati da svaki rad podrazumijeva dostojanstvo, sigurnost i punu zaštitu radničkih prava, jer siguran posao mora biti temelj planiranja obitelji, očuvanja zdravlja i ostanka u Hrvatskoj.

U sklopu panel rasprave bit će predstavljena Programska deklaracija donesena na Konvenciji SDP-a, s posebnim naglaskom na mjere usmjerene na suzbijanje prekarnog rada. Sudionici će raspravljati o ključnim pitanjima današnjeg tržišta rada – znači li borba protiv prekarnosti ujedno i borbu za opstanak sindikalizma i radničkog dostojanstva u 21. stoljeću, kako ugovori na određeno utječu na životne odluke mladih te može li se istodobno zaštititi radnike i očuvati konkurentnost gospodarstva.

Poseban dio rasprave bit će posvećen konkretnim izazovima u Splitu i Dalmaciji. Razgovarat će se o izraženoj ovisnosti regije o sezonskom zapošljavanju, koje iz godine u godinu donosi oscilacije u zaposlenosti i nesigurnost za radnike, kao i o sve većem oslanjanju na stranu radnu snagu u turizmu i ugostiteljstvu. Otvorit će se i pitanje gig ekonomije, odnosno rada putem digitalnih platformi, koji sve više zahvaća mlađu populaciju, koja tako ostaje stabilnih prihoda i socijalne sigurnosti.

Jedna od ključnih tema bit će i demografski trendovi – pad broja stanovnika i odlazak mladih obitelji iz Splita i Dalmacije, potaknut nesigurnim oblicima rada i rastućim troškovima života, osobito stanovanja. Rasprava će obuhvatiti i pitanje može li postojeći gospodarski model omogućiti dugoročno zadržavanje domaće radne snage i stvaranje stabilnih uvjeta za život.

Nakon panel diskusije predviđeno je vrijeme za pitanja iz publike. Iz SDP-a poručuju kako borba protiv prekarijata nije samo socijalno, već i razvojno pitanje. Nesigurni oblici rada ne utječu samo na kvalitetu života radnika, već dugoročno usporavaju gospodarski razvoj i narušavaju stabilnost društva. Poruka 'Posao bez straha' stoga je jasna – Hrvatska mora postati zemlja u kojoj se rad cijeni, a radnik poštuje.

SDP poziva predstavnike medija i sve zainteresirane građane da se pridruže panel raspravi u Splitu.

(tekst: dalmatinskiportal)

Hrvatska nema integracijsku politiku, a odgovornost se u praksi često prebacuje na poslodavce, rečeno je u četvrtak na Okruglom stolu Kluba SDP-a u Hrvatskom saboru, na kojem je ocijenjeno i da postoje ozbiljni problemi u uvjetima rada, života i pravnoj sigurnosti stranih radnika.

Sudionici su upozorili na položaj stranih radnika i izazovima u području rada, zdravstva, stanovanja i pristupa informacijama, zaključivši da Hrvatska nema cjelovit sustav integracije stranih radnika.

Saborska zastupnica Sanja Bježančević rekla je da Hrvatska ima desetke tisuća stranih radnika, ali da "ono što Hrvatska nema jest integracijska politika", dodavši da se integracija "nažalost, događa slučajno" i ovisi o poslodavcima i lokalnim zajednicama.

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je da je izrada integracijske politike višegodišnja preporuka Ureda pučke pravobraniteljice te da je odgovor na pitanje treba li ona Hrvatskoj "vrlo jasan - da, treba". Upozorila je da je "70 posto stranih radnika doživjelo diskriminaciju" te da sustav učenja jezika nije funkcionalan, uz otežan pristup zdravstvenoj zaštiti.

Viši znanstveni suradnik na Institutu za istraživanje migracija Ivan Balabanić rekao je da Hrvatska postaje odredišna zemlja, navodeći da je oko 80 posto stranih radnika zadovoljno dolaskom, a oko 40 posto želi ostati. Dodao je da "oko 40 posto stranih radnika ne zna svoja prava ni obveze". Balabanić je naveo da među oko 75.000 radnika iz Azije gotovo polovicu čine Nepalci, a oko četvrtine Filipinci, istaknuvši da broj Filipinaca dodatno raste.

Ivana Drobac Kern iz Ministarstva rada rekla je da su programi učenja jezika uspostavljeni kroz sustav vaučera, ali da rezultati izostaju, kao i veći angažman poslodavaca.

Ravnatelj Uprave u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin rekao je da se djeca bez većih problema uključuju u obrazovni sustav, dok je kod odraslih, kako je naveo, problem bio slab interes za učenje jezika.

Iz civilnog društva upozoreno je na pravnu nesigurnost i administrativne prepreke. Dora Palić i Lucija Koren iz Hrvatskog pravnog centra istaknule su da se pravna pomoć stranim radnicima često pruža pro bono, kao i na problem nedovoljne informiranosti stranih radnika.

Pravnik u Centru za mirovne studije Luka Kos upozorio je da je "teško govoriti o integraciji kao kontinuiranom procesu" ako radnici zbog administrativnih razloga gube dozvole za boravak.

U raspravi je rečeno i da pojedini radnici, nakon što ulože i do 10.000 eura za dolazak u Hrvatsku, ostaju bez zakonitog statusa, kao i da se dio problema odnosi na dugotrajne administrativne postupke i propuste poslodavaca.

Istaknuto je također da Hrvatska nema središnju instituciju ni strategiju integracije te da je potrebno uspostaviti koordiniran sustav i jasnu odgovornost.

Zaključno je istaknuta potreba osiguravanja stabilnog boravka i uvjeta u kojima se od rada može živjeti dostojanstveno, uz pristup jeziku i javnim uslugama, a čulo se i da integracija zahtijeva prilagodbu i društva koje prima strane radnike.

„Ono što nam nedostaje jest jedno središnje tijelo koje bi bilo nositelj svih procesa – institucija koja bi koordinirala aktivnosti, pružala informacije ljudima koji dolaze u Hrvatsku i osigurala ostvarivanje njihovih prava“, poručila je Bježančević na izjavama za medije nakon okruglog stola.

Naglasila je kako iskustva drugih europskih zemalja pokazuju da uspješna integracija zahtijeva jasne modele i dugoročnu strategiju, dok Hrvatska još uvijek nema definirane ciljeve ni mjerljive pokazatelje uspješnosti.

„Hrvatska mora sama sebi odgovoriti na pitanje – želimo li strane radnike, na koji način i koji je naš plan s njima. Bez toga nema ni ozbiljne politike“, rekla je Bježančević.

Posebno je upozorila na rezultate istraživanja provedenog u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje pokazuje da strani radnici žele ostati u Hrvatskoj, ali nisu zadovoljni uvjetima rada, osobito visinom plaća u odnosu na obećanja prije dolaska. Kao ključni problem istaknula je osjećaj nepripadanja i neravnopravnosti u društvu.

„Ključno pitanje nije samo radni status, nego osjećaj pripadnosti društvu. Integracija se mora graditi kroz lokalne zajednice“, istaknula je.

Dodala je kako Hrvatska već ima vrijedna iskustva kroz organizacije civilnog društva, koje su često prvi kontakt stranim radnicima, ali država ta znanja ne koristi dovoljno.

Iako postoji suglasnost o potrebi uspostave institucionalnog okvira za integraciju, konkretni koraci još nisu definirani.

„Svi prepoznaju potrebu, ali nema jasnog odgovora ide li se u tom smjeru. Problem je što onog trenutka kada odredite tko je odgovoran – netko mora snositi odgovornost. A čini se da se od toga i dalje bježi“, upozorila je.

Zaključno je poručila kako je riječ o složenom, ali neizbježnom pitanju.

„Ako želimo humano društvo i istovremeno gospodarski razvoj, onda država mora prestati odgađati i donijeti konkretne odluke“, zaključila je Bježančević.

Vjerujemo da je ovo reagiranje predsjednika Ustavnog suda u određenoj mjeri potaknuo i zahtjev SDP-a, koji je prošli tjedan pozvao Ustavni sud na reakciju.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić je sa saborske govornice uputio javnu poruku Ustavnom sudu i podsjetio na njihove ranije najave o tome kako će reagirati na "ozbiljan strukturalni poremećaj i dugotrajnu disfunkciju".

To su u svojim istupima naglašavali i naši saborski zastupnici, upozoravajući da HDZ-ova većina svojim političkim kalkulacijama istovremeno gura Ustavni i Vrhovni sud u krizu, čime državu gura u ustavnu krizu.

A kako je na sve to reagirao HDZ? HDZ se svemu tome ruga, kompletnoj sudbenoj vlasti. Ustavni sud ima jasnu ovlast i dužnost reagirati na ovu krizu te ustavnopravno prokazati HDZ za kaos koji je stvorio. Drago nam je da su počeli komunicirati u tom smjeru.

Sljedeći konkretan potez SDP-a u sklopu našeg nastojanja da se ovaj problem riješi, bit će prikupljanje potpisa za sazivanje sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav s točkom dnevnog reda o izjašnjavanju o kandidatima za suce Ustavnog suda.

Cilj je utvrditi listu kandidata i uputiti je na plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora, kako bi o imenovanju mogli odlučivati svi zastupnici.

Na današnjoj konferenciji za medije u Hrvatskom saboru, zastupnica SDP-a Sanja Bježančević i predsjednik SDP-ova Savjeta za poljoprivredu i hranu Oliver Martinić upozorili su na ozbiljan gubitak kontrole Republike Hrvatske nad proizvodnjom hrane te na pogubne posljedice Vladine politike za domaće poljoprivrednike i građane.

„Hrana bi trebala biti temeljni strateški resurs svake suverene države. Nažalost, Hrvatska ide u suprotnom smjeru“, istaknula je Bježančević.

Martinić je naglasio kako hrvatski poljoprivrednici proizvode, rade i ulažu, dok najveće profite ostvaruju veliki trgovački lanci, uz političku odgovornost premijera Andreja Plenkovića.

„U Hrvatskoj danas vrijedi pravilo da seljak sije, a trgovački lanci žanju. Politika Vlade omogućava izvlačenje milijardi eura dobiti, dok domaća proizvodnja propada i postaje sve ranjivija na krize“, rekao je Martinić.

Upozorio je na ozbiljan disbalans između domaće proizvodnje i trgovačkog sektora: deset vodećih trgovačkih lanaca ostvaruje promet od 8,3 milijarde eura, dok domaća proizvodnja iznosi tek oko 3 milijarde eura.

Posebno je istaknuo apsurde hrvatskog sustava: izvozimo kvalitetnu pšenicu, a uvozimo zamrznuti kruh; proizvodnja mlijeka je među najslabijima u EU, dok se istovremeno uvozi mlijeko i mlijeko u prahu. Umjesto da se razvijaju domaći proizvodi i ponuda za turizam, Hrvatska sve više ovisi o uvozu.

SDP također upozorava na dodatne rizike koje nose međunarodni trgovinski sporazumi poput Mercosura, koji bi mogli dodatno ugroziti domaću proizvodnju kroz uvoz proizvoda upitne kvalitete i nižih standarda.

„Hrvatski poljoprivrednici rade pod strogim pravilima, dok se otvara prostor za nekontrolirani uvoz. To je neprihvatljivo“, poručio je Martinić.

Zastupnica Bježančević naglasila je kako građani ne plaćaju samo cijenu hrane, već i cijenu uvozne ovisnosti.

„Uvozimo proizvode koje možemo sami proizvoditi, a građani uz cijenu hrane plaćaju i troškove transporta, logistike i energetske krize. Ti troškovi se direktno prelijevaju na kućne budžete“, rekla je.

Upozorila je i na tešku socijalnu situaciju: svaki peti građanin Hrvatske nalazi se u riziku od siromaštva, dok mnogi umirovljenici žive s manje od 400 eura mjesečno.

SDP je ponovno pozvao Vladu na hitnu promjenu smjera – prema jačanju domaće proizvodnje, stabilizaciji cijena hrane i zaštiti građana. Također su upozorili na probleme s dostupnošću plavog dizela za poljoprivrednike i ribare, što dodatno ugrožava proizvodnju.

„Bez dostupnog goriva nema proizvodnje hrane. To je pitanje nacionalne sigurnosti“, naglasila je Bježančević.

SDP je poručio kako neće odustati od borbe za domaće proizvođače i kako će nastaviti zastupati njihove interese u Saboru.

„Bit ćemo vaš glas. Slijedi kriza hrane, a SDP će biti na strani građana i proizvođača“, rekao je zaključno Oliver Martinić, predsjednik SDP-ova Savjeta za poljoprivredu i hranu.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, saborski zastupnik te predsjednik Odbora za financije Boris Lalovac te predsjednik SDP-ovog Savjeta za gospodarski razvoj i turizam Josip Tica održali su u utorak konferenciju za medije u Hrvatskom saboru na kojoj su govorili o ublažavanju uvoznog inflatornog šoka energenata i očuvanju međunarodne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.

"Rat i neizvjesnost možemo koristiti za opis situacije u Hrvatskoj i Europi, a zapravo i u čitavom svijetu. Upravo iz neizvjesnosti proizlazi određena zabrinutost, a ta zabrinutost najviše pogađa najranjivije skupine u Hrvatskoj, koje su, nažalost, često gubitnici u ovakvim procesima. Kao što kontinuirano upozoravamo posljednjih godina, inflacija u Hrvatskoj nije jednaka za sve. Postoji barem 15 skupina koje imaju različitu razinu inflacije. Zbog toga se bojimo da će i nakon ove krize najveći teret mjera i neizvjesnosti snositi građani Republike Hrvatske koji su već izloženi najvećem riziku od siromaštva – gotovo 30 % njih," rekao je uvodno predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, dodajući kako ne vjeruje da će trgovci sniziti cijene u novim uvjetima te kako će trošak krize opet biti prebačen na krajnje potrošače.

"Znamo da hrana i prehrambeni proizvodi čine jedan od najvećih udjela u potrošačkoj košarici i snažno utječu na inflaciju. Ono što danas želim naglasiti jest da SDP od 2022. godine kontinuirano predlaže mjere i ideje građanima i Vladi Republike Hrvatske - a predstavili smo ih više od 50 kroz 5 velikih paketa antiinflatornih mjera -  koje bi, da su bile prihvaćene, imale utjecaj na današnju situaciju. Govorili smo o energetskoj tranziciji i predložili desetak srednjoročnih mjera koje Hrvatska nije provela u posljednje četiri do pet godina. Predlagali smo i mjere za hrvatsku poljoprivredu te za socijalno ugrožene građane. Fokus je bio na stvaranju energetske samodostatnosti. Smatram da je Hrvatska napravila veliku pogrešku nečinjenjem. U dobrim vremenima treba koristiti dostupne resurse za tranziciju," rekao je dalje Siniša Hajdaš Dončić, dodajući kako nismo dovoljno naučili iz rata u Ukrajini te da Vlada RH opet uvodi interventne mjere.

"Kratkoročno, uz postojeće mjere, mogli bismo dodati i povrat dijela trošarina. Vjerojatno bi i drugi ministri financija imali slične prijedloge. Takve smo mjere i mi predstavili, čak dan ili dva prije Vlade. No ključna razlika je u našem pogledu na gospodarstvo, energetiku i poljoprivredu. U dobrim vremenima trebalo je transformirati gospodarstvo prema samodostatnoj poljoprivredi i energetici te uvesti ciljane potpore povezane s realnim potrebama. Ne smatram prihvatljivim da kućanstva višeg standarda dobivaju iste subvencije kao umirovljenici ili radnici s minimalnim ili prosječnim plaćama," nastavio je Siniša Hajdaš Dončić, ističući i kako je "najlakše uzeti sredstva iz EU i nacionalnog proračuna i predstavljati se kao spasitelj".

Ključno je, smatra Hajdaš Dončić, otvoriti argumentiranu raspravu temeljenu na činjenicama: gdje smo s energetskom tranzicijom, samodostatnošću poljoprivrede i povećanjem produktivnosti.

"To su teme koje Hrvatskoj mogu osigurati održiv gospodarski rast i zaštitu od budućih kriza. Mala smo, ali ponosna nacija. U nestabilnim globalnim okolnostima moramo se osloniti na sebe, svoje građane i jačati otpornost na buduće krize," rekao je zaključno Siniša Hajdaš Dončić.

Predsjednik SDP-ovog Savjeta za gospodarski razvoj i turizam Josip Tica ponovio je da se nalazimo u razdoblju visoke neizvjesnosti te da je u takvim uvjetima ključno jasno naznačiti smjer buduće ekonomske politike.

"Tijekom prethodnog inflacijskog vala Hrvatska je imala znatno višu inflaciju od svojih glavnih trgovinskih partnera – oko 15 % višu od prosjeka 17 najvažnijih partnera, što je negativno utjecalo na konkurentnost gospodarstva. Od početka rata u Ukrajini hrvatska industrija izgubila je gotovo 50.000 radnih mjesta. To se ne vidi u ukupnim podacima jer su nova radna mjesta otvorena u sektorima poput građevine, logistike, privatnog zdravstva i sličnih djelatnosti," rekao je Tica, naglasivši da zbog lošeg upravljanja inflacijom dolazi do strukturnih promjena gospodarstva u smjeru koji nije održiv.

Saborski zastupnik SDP-a Boris Lalovac istaknuo je kako su prije nekoliko dana Europska središnja banka i Hrvatska narodna banka iznijele različite scenarije o utjecaju inflacije, a kako je nakon toga Vlada predstavila svoje mjere.

"Najgori scenarij ESB-a za inflaciju od 4,4 % zapravo je naš osnovni scenarij. Njihov najgori scenarij je naš najbolji. Struktura naše inflacije snažno je pogođena energentima. Kada se povećanja cijena goriva pretvore u postotke, jasno je koliko to utječe na sve sektore – transport, poljoprivredu i druge djelatnosti. Primjerice, dizel je poskupio oko 12 %, benzin oko 8 %, plin za kućanstva oko 7 %, a ukapljeni plin i više. To su ključni ulazni troškovi koji utječu na cijene," naglasio je Lalovac, dodajući kako je iz tog razloga važno kontinuirano pratiti stanje – gotovo na dnevnoj razini.

"Vlada mora imati tim koji prati ne samo dostupnost energenata nego i stanje u poljoprivredi, opskrbi hrane i turističkoj sezoni. Očekujemo oko 20 milijuna turista i sezona je ključna za gospodarstvo i proračun. Potrebno je osigurati dovoljnu opskrbu kako bi sezona uspjela. Istodobno treba pokrenuti hitnu energetsku transformaciju kroz javna poduzeća i povećati energetsku učinkovitost. Potrebno je stalno pratiti cijene i tržište kako bi se izbjegla iznenađenja," naglasio je Lalovac, istaknuvši i kako ne smijemo zaboraviti da su naši umirovljenici među najsiromašnijima u Europi, a rast cijena hrane i režija dodatno ih pogađa.

"I lokalne jedinice suočene su s rastom troškova. Pred nama su veliki izazovi u borbi s inflacijom i zato želimo na njih kontinuirano upozoravati," rekao je zaključno Boris Lalovac.

Više detalja o predloženim SDP-ovim mjerama za ublažavanje inflatornog udara pročitajte na važno.hr.

Komisija je danas objavila kako bi od 1. svibnja 2026. godine na snagu trebala stupiti privremena primjena EU-Mercosur trgovinskog sporazuma, usprkos tome što Sud EU-a još nije donio odluku o njegovoj zakonitosti. Ovo je jako loša vijest za hrvatske poljoprivrednike.

Zastupnik u Europskom parlamentu i jedini hrvatski član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Marko Vešligaj odmah je reagirao:

”Europska komisija srlja u provedbu ovog sporazuma na štetu europske poljoprivrede, a osobito pogođeni bit će mali OPG-ovci! Upravo zato od početka ovog procesa upozoravam na rizike u osjetljivim sektorima poput govedarstva te sam zatražio hitan odgovor Europske komisije o tome kako će se osigurati zaštita europskih i hrvatskih poljoprivrednika, koje dodatne mjere, osim izglasanog paketa zaštitnih klauzula, će se primijeniti, kako će se pratiti učinak tih mjera i koja će financijska sredstva biti dostupna hrvatskim poljoprivrednicima da se ublaže negativne posljedice. Upozorio sam Komisiju da ta sredstva moraju biti dostupna odmah, od datuma primjene sporazuma, dakle od 1. svibnja ove godine!

Posebnu odgovornost snosi Vlada Republike Hrvatske koja je, za razliku od zemalja poput Poljske i Francuske, podržala ovaj sporazum na štetu domaće proizvodnje. Dok drugi štite svoje OPG-ovce, mi svoje proizvođače prepuštamo na milost i nemilost tržišta i nepoštene konkurencije.

Tražim transparentnost, hitno definiranje zaštitnih mjera i pravovremenu aktivaciju financijskih instrumenata za naše poljoprivrednike. Hrvatska poljoprivreda ne smije biti žrtva ovog trgovinskog sporazuma.” izjavio je zastupnik Vešligaj.

Podsjetimo, Europski parlament većinom je u siječnju ove godine izglasao rezoluciju koja sporazum Europske unije sa zemljama Mercosura odgađa, dok Sud Europske unije ne procjeni je li u skladu sa zakonodavstvom EU ili ne. 

Sud tek treba odlučiti jesu li nejednaki uvjeti za poljoprivrednike u Europskoj uniji i zemljama Mercosura valjani, odnosno je li cijeli sporazum u skladu sa zakonodavstvom EU.

Trenutno stanje

Hrvatsko gospodarstvo suočeno je s izraženim uvoznim inflatornim šokom koji proizlazi iz snažnog rasta cijena plina i nafte na svjetskim tržištima. Cijene nafte su tijekom ožujka porasle sa 65 na skoro 100 USD, još je povrh toga dolar ojačao zbog globalne nesigurnosti tako da je porast ulaznih troškova još i veći u Eurozoni. Futures ugovori na prirodni plin su porasli s 33 na 65 EUR po MWh tijekom ožujka. Nitko ne zna koliko će situacija trajati, ali je neosporno da će zbog zaustavljanje proizvodnje, čak i da se danas neprijateljstva zaustave, doći do pada proizvodnje koji se ne da nadoknaditi i porasta cijena LNG plina, a i naftnih derivata. Povrh toga, najnovija razaranja energetske infrastrukture u Perzijskom zaljevu ukazuju da oporavak proizvodnje neće biti brz.

Kao mala i otvorena ekonomija, Hrvatska je posebno osjetljiva na takve promjene jer se povećanje cijena energenata relativno brzo prelijeva na domaće cijene kroz troškove proizvodnje, transporta i konačnih proizvoda. U takvim okolnostima postoji realan rizik da nekontroliran uvoz inozemne inflacije energenata, ponovno isprovocira veću domaću inflacija u odnosu na inflaciju Europodručju, što dovodi do realne aprecijacije i postupnog narušavanja međunarodne konkurentnosti, osobito u industriji i turizmu.

Uslijed gubitka kontrole nad inflacijom u razdoblju nakon 2022. godine, porast troškova proizvodnje u Hrvatskoj je bio skoro 15% veći u odnosu na prosjek rasta troškova proizvodnje kod 17 naših najvećih trgovinskih partnera. Navedeno je bitno narušilo Hrvatsku konkurentnost.

Prerađivačka industrija u Hrvatskoj je u takvim okolnostima izgubila gotovo 50 tisuća radnih mjesta, odnosno gotovo 20% zaposlenih. Suočena sa rastom troškova proizvodnje u zemlji i nemogućnošću da iste prevali na izvozna tržišta očigledno je bila prisiljena smanjiti ekonomsku aktivnost, otpuštati ljude te u biti proći kroz ozbiljnu ekonomsku kontrakciju.

Ciljevi

U uvjetima članstva u europodručju, mogućnosti monetarne politike su ograničene, pa se stabilizacijska politika mora oslanjati primarno na fiskalne, regulatorne i strukturne instrumente. Ključni cilj ekonomske politike u ovom kontekstu jest ublažiti prijenos rasta cijena energenata na ukupnu inflaciju u zemlji, zadržati stopu inflacije na razini koja je niža od usporedivih zemalja te spriječiti daljnju realnu aprecijaciju koja bi dodatno ugrozila izvoznu konkurentnost u radna mjesta u turizmu i industriji.

Ukoliko ne dođe do nekontroliranog uvoza inflacije kroz cijene energenata u zemlju, onda će posljedično i problemi vezani uz pad kupovne moći plaća i pad konkurentnosti u izvoznom sektoru biti lakši i jeftiniji za korigirati.

Predložene mjere

Jedan od temeljnih instrumenata jest prilagodba poreznog opterećenja na energente, kontrola formula za određivanje cijena, odnosno privremenih rabata za potrošače. Privremeno smanjenje trošarina i poreza na naftne derivate, plin i električnu energiju omogućuje izravno smanjenje inflacijskih pritisaka. Rabati smanjuju trošak energije za poduzeća i građane.

Posebnu ulogu ima politika cijena električne energije, koja mora biti usmjerena na održavanje cijena u okvirima koji neće generirati dodatne inflacijske pritiske. To podrazumijeva zadržavanje određenog stupnja regulacije cijena za kućanstva i male poduzetnike, kao i uspostavu stabilnih i predvidivih cijena za industriju kroz dugoročne ugovore. Državna energetska poduzeća mogu u tom procesu odigrati ključnu stabilizacijsku ulogu, amortizirajući cjenovne šokove visokom domaćom komponentom u proizvodnom portfelju.

Kontrola formiranja maloprodajnih cijena naftnih derivata predstavlja još jedan važan instrument. Uvođenjem ograničenja trgovačkih marži sprječava se prekomjerno povećanje cijena koje nije utemeljeno na realnim troškovima. Istodobno, uvođenje sustava rabata (po uzoru na Francusku tijekom 2022.) za najugroženija kućanstva i ključne sektore poput transporta, poljoprivrede i turizma omogućuje ciljano ublažavanje troškovnih. Transparentna formula za izračun cijena, koja jasno razdvaja nabavnu cijenu, porezna opterećenja i marže, dodatno doprinose stabilizaciji očekivanja i jačanju povjerenja u tržište.

Kako bi se očuvala međunarodna konkurentnost, nužno je provoditi ciljane mjere potpore industriji i turizmu. Energetski intenzivne industrije posebno su izložene rastu cijena energenata, pa im je potrebno omogućiti privremene subvencije ili kompenzacijske mehanizme. U turizmu, koji je izrazito osjetljiv na promjene cijena, važno je spriječiti prelijevanje troškovnih šokova na konačne cijene usluga, kako bi se očuvala cjenovna konkurentnost Hrvatske kao destinacije.

Paralelno s tim, potrebno je poticati ulaganja u energetsku učinkovitost, čime se dugoročno smanjuje ovisnost o volatilnim cijenama energenata. Navedeno smo predlagali početkom 2023. godine, ali se nismo daleko pomaknuli po tom pitanju.

Važan segment politike odnosi se na upravljanje inflacijskim očekivanjima. Koordinirana komunikacija vlade i nadležnih institucija mora jasno signalizirati opredijeljenost za održavanje inflacije na razini nižoj od prosjeka Europodručja. U tom kontekstu, socijalni dijalog između vlade, poslodavaca i sindikata kako bi se spriječilo ponavljanje mehanizama koji su djelovali na začarani krug porasta profitnih marži, a koji su naposljetku doveli do porasta troškova proizvodnje u Hrvatskoj.

U srednjem roku, nužno je provesti strukturne promjene usmjerene na smanjenje ovisnosti o uvoznim energentima. To uključuje ubrzanje ulaganja u obnovljive izvore energije, diversifikaciju dobavnih pravaca te povećanje energetske učinkovitosti u svim sektorima gospodarstva. Takve mjere ne samo da smanjuju izloženost vanjskim šokovima, već i doprinose dugoročnoj održivosti i otpornosti gospodarstva.

Ključ uspjeha ovih politika leži u njihovoj preciznoj kalibraciji. Mjere moraju biti privremene, ciljane i fleksibilne, uz stalno praćenje kretanja inflacije u Hrvatskoj u odnosu na usporedive zemlje, kao i pokazatelja međunarodne konkurentnosti poput realnog efektivnog tečaja i troškova rada po jedinici proizvoda. Operativni cilj ekonomske politike treba biti održavanje inflacije na razini koja je za 0,5 do 1,5 postotnih bodova niža od prosjeka usporedivih zemalja, čime se osigurava stabilnost cijena i očuvanje konkurentnosti i radnih mjesta kako bi se pružio predah izvoznim sektorima.

Zaključno, u uvjetima snažnog uvoznog inflatornog šoka, Hrvatska mora aktivno i koordinirano koristiti sve raspoložive instrumente ekonomske politike. Kombinacija fiskalnih prilagodbi, regulacije cijena energije, kontrole marži i ciljanih sektorskih potpora omogućuje ograničavanje inflacijskih pritisaka, izbjegavanje realne aprecijacije i očuvanje međunarodne konkurentnosti. Takav pristup predstavlja nužan preduvjet za stabilnost gospodarstva u kratkom roku i održiv rast ekonomije i realnih plaća u srednjem i dugom roku.

Šefica Europskog parlamenta za odnose s Europskom agencijom za sigurnost hrane (EFSA) Biljana Borzan upozorila je na nove znanstvene dokaze koji povezuju mikroplastiku iz zraka s razvojem i pogoršanjem bolesti pluća.

Novo znanstveno istraživanje pokazuje da mikroplastika iz zraka koji udišemo može potaknuti upalne procese u plućima i pogoršati bolesti poput astme, kronične plućne bolesti i raka pluća. Posebno zabrinjava što se radi o česticama kojima smo izloženi svakodnevno, osobito u zatvorenim prostorima, a koje na staničnoj razini izazivaju oštećenja i ubrzavaju razvoj bolesti.

„Ovo je prvi put da imamo tako jasno povezanu mikroplastiku iz zraka s konkretnim bolestima pluća. Do sada smo govorili o prisutnosti plastike u tijelu, a sada vidimo i kako ona izravno djeluje na razvoj bolesti“, upozorila je zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.

Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su najopasnije upravo najsitnije čestice mikroplastike koje mogu prodrijeti duboko u plućno tkivo i ondje se zadržavati. Poseban problem predstavljaju zatvoreni prostori poput domova, ureda i javnog prijevoza, gdje je koncentracija takvih čestica često veća nego na otvorenom, što znači da su građani kontinuirano izloženi bez jasnih smjernica kako se zaštititi.

Borzan naglašava kako ovaj nalaz dodatno potvrđuje potrebu za sveobuhvatnim istraživanjem koje će povezati učinke mikroplastike na cijeli organizam, a ne samo pojedine organe.

„Svaka nova studija otkriva jedan dio slagalice, danas su to pluća, jučer su to bila crijeva, a vrše se i studije koje dokazuju prisutnost plastike u mozgu! Upravo zato sam inicirala veliko sveobuhvatno istraživanje o ukupnom utjecaju mikroplastike na ljudsko zdravlje, koje će provesti EFSA, a čiji se rezultati očekuju krajem 2027. godine“, istaknula je.

„Ovakvi nalazi pokazuju da više nemamo luksuz čekati. Ako mikroplastika može izazvati upalu u plućima samo zato što dišemo, onda moramo znati što radi kada je unosimo hranom i vodom svaki dan kroz cijeli život. Više nije riječ o plastici u moru, nego o plastici u nama. A kad znamo da može potaknuti bolesti, pitanje više nije postoji li problem, nego koliko smo spremni brzo reagirati“, zaključila je.