U ime Kluba zastupnika SDP-a, predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić u Hrvatskom saboru u srijedu je održao govor u kojemu je komentirao izvješće premijera Andreja Plenkovića s posljednjeg sastanka Europskog vijeća, poručivši kako se - unatoč riječima Andreja Plenkovića kako Hrvatska ide u dobrom smjeru, Vlada vodi odgovornu politiku, a građani su zaštićeni - više ne može sakriti stvarno stanje u Hrvatskoj.

Hajdaš Dončić istaknuo je da se godinama ponavljaju iste poruke o uspješnosti Vladine politike, dok stvarni pokazatelji govore drugačije. Naveo je kako Hrvatska danas ima BDP po stanovniku na oko 55 % europskog prosjeka, dok su plaće na svega 46 %, uz visoke cijene i inflaciju koja je u Hrvatskoj još uvijek najveća u cijeloj eurozoni - 4,8 posto.

"Tko je zaradio na toj inflaciji? Podaci su jasni. Profit nefinancijskih tvrtki se u pet godina udvostručio. Profit banaka isto. Inflacija se u Hrvatskoj nije hranila rastom plaća — hranila se rastom profitnih marži. Posebno u bankarstvu, u trgovačkim lancima, u telekomunikacijama. Dakle, u sektorima koje uglavnom kontroliraju strani vlasnici koji štite vlastite prihode. A dokaz da to nije teorija, nego stvarnost svakog kućanstva su cijene: cijene u Hrvatskoj dostigle su 73 % europskog prosjeka. Plaće su, rekao sam, na 46 posto. To nije usklađenost. To je raskorak koji ima ime i prezime — i koji se osjeća svaki dan. Znate što to konkretno znači? Znači da hrvatski građani u Konzumu stavljaju sir u košaricu plaćajući europsku cijenu — ali u novčaniku imaju pola europske plaće. Znači da obitelj koja puni auto na pumpi plaća europske litre — ali ne zarađuju europski. I to je jedina računica koja se stvarno broji," rekao je Hajdaš Dončić, posebno se osvrnuvši i na problem produktivnosti, istaknuvši da je ona u posljednjih deset godina rasla znatno sporije nego u usporedivim zemljama srednje i istočne Europe, koje su Hrvatsku u međuvremenu prestigle.

"U deset godina produktivnost rada u Hrvatskoj porasla je svega devet posto. Ali nije problem samo u tome koliko sporo rastemo. Važno je gdje padamo. Produktivnost pada upravo u sektorima gdje bi trebala rasti: u industriji, u informacijskim tehnologijama, u financijama. A raste jedino tamo gdje ne trebaju posebna ulaganja ni reforme — u turizmu, nekretninama i građevini. To nije slučajnost. To je rezultat deset godina politike koja je birala liniju manjeg otpora," rekao je Hajdaš Dončić, dodajući kako novac iz europskih fondova nije promijenio tu strukturu.

"Slovenija je dobila znatno manje sredstava, ali ih je usmjerila prema reformama koje grade produktivnost. A to su ulaganja visoke dodane vrijednosti, digitalna i zelena tranzicija. Rezultati se vide. Kod nas se ne vide jer se previše toga svelo na infrastrukturu, administraciju i projekte koji su samo dobro izgledali u tablicama. Rast nije isto što i razvoj. Hrvatska raste. Ali ne napreduje," rekao je Hajdaš Dončić, ocijenivši i kako se na Europskom vijeću danas ne odlučuje samo o ekonomiji.

"Odlučuje se o budućoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi. O ratu u Ukrajini i o tome hoće li i kada Ukrajina ući u Europsku uniju. O ulasku zemalja zapadnog Balkana — naših susjeda, s kojima dijelimo povijest i budućnost — i o tome kakva će ta Europa biti kad se proširi. O odnosu prema Rusiji — ne kao ideološkom pitanju, nego kao geostrateškom: gdje je Europa pogriješila, što se moglo napraviti drugačije i kako se to ne smije ponoviti. Govori se i o krizi partnerstva sa Sjedinjenim Državama i o tome što to znači za budućnost NATO saveza kakav smo poznavali. To su pitanja koja će oblikovati Hrvatsku u sljedećih dvadeset, možda trideset godina. I upravo zato što su tako velika — ne smije ih rješavati jedan čovjek prema strategiji vlastite karijere," napomenuo je Hajdaš Dončić, dodajući i kako se o tim pitanjima i sudbini države ne odlučuje na jednoj konferenciji ili jednom telefonskom pozivu — nego u Hrvatskom saboru, nakon argumentiranog razgovora koji nije uokviren ni partikularnim interesima ni karijerom pojedinog političara.

"A Hrvatska za ta pitanja nije pripremljena — ne samo diplomatski, nego ni materijalno. U proteklom desetljeću nismo izgradili energetsku neovisnost. Nismo razvili domaću prehrambenu proizvodnju — uvoz hrane se udvostručio. Nismo izgradili industrijsku osnovu koja bi nas činila manje ranjivima na vanjske šokove. Otpornost nacije nije samo vojska i nabavka aviona. Otpornost je domaća hrana na stolu, vlastita energija u mreži i industrija koja ne ovisi o uvoznim lancima. To je lekcija koju nas ratovi svaki dan iznova uče — i koju ova Vlada svaki dan iznova ignorira," rekao je Hajdaš Dončić, podsjetivši zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru kako je politička odgovornost nekad izgledala.

"Premijer Račan i predsjednik HDZ-a Sanader nisu se slagali ni u čemu — ali su u trenutcima koji su oblikovali Hrvatsku znali naći zajednički jezik. Za NATO. Za europski put. Za stvari koje su bile veće od stranačke linije. Bez te kulture razgovora koji nije zarobljen partikularnim interesom — ne može se odlučivati o prevažnim pitanjima. Ne može se graditi ni vanjska politika koja štiti nacionalne interese, ni ekonomska politika koja mijenja strukturu gospodarstva. Odgovornost saborskih zastupnika — svih nas, bez razlike stranačke boje — jest da taj razgovor pokrenemo. Da saslušamo političkog protivnika. Da razmislimo o onom što smo čuli. I da odlučimo — ne prema stranačkoj logici, nego prema onome što je dobro za ovu zemlju," rekao je Hajdaš Dončić, podsjetivši kako je SDP na stranačkoj Konvenciji u siječnju predstavio razvojni model Hrvatske koji donosi porezno rasterećenje za poduzetnike koji povećavaju plaće i produktivnost, pravednije oporezivanje kapitala i renti te industrijsku politiku koja stvara poslove visoke dodane vrijednosti — a ne samo puni uvozne lance i održava jeftinu radnu snagu.

"Jer dok god rast ide kapitalu, a ne radnicima — dok god inflacija pohlepe zarađuje na svakoj litri mlijeka, na svakom stanu, na svakom računu za struju — naš građanin koji sve to osjeća na vlastitoj koži ima pravo pitati: za koga, zapravo, ova država radi? Naš odgovor je jasan. Država radi za njega. Domoljublje nije hvalospjev onome što jest. Domoljublje je odgovornost prema onome što bi moglo biti — i prema svakom građaninu koji tu budućnost gradi vlastitim radom, svaki dan, za sebe, svoju djecu i prije svega svoju zemlju. Hrvatska ima sve što joj treba da bude uspješna mala europska država. Ne da bude uspješna na sredini europskih statističkih tablica — nego blizu vrha. Za to ne trebamo čekati povoljne okolnosti. Trebamo odluku. I trebamo je donijeti zajedno. U ovoj dvorani. Ovi ljudi. Ljevica i desnica." zaključio je Hajdaš Dončić.

Povodom Svjetskog dana zdravlja, SDP je u pet hrvatskih gradova – Bjelovaru, Varaždinu, Puli, Vukovaru i Svetom Ivanu Zelini – održao konferencije za medije kako bi upozorio na alarmantno stanje u javnom zdravstvu i posljedice nemara HDZ-ove vlasti.

Na konferenciji održanoj u Puli govorili su Sanja Radolović, saborska zastupnica SDP-a i Vili Bassanese, gradonačelnik Umaga dok je prisutan bio i Siniša Gordić, pulski dogradonačelnik.

Radolović je upozorila kako stanje u hrvatskom zdravstvu ne ostavlja prostor za optimizam: čak 400 tisuća građana nema svog obiteljskog liječnika, nedostaje 180 timova obiteljske medicine, a 300 tisuća žena nema svog ginekologa. Istaknula je i da se u sustavu nalazi oko milijun uputnica na čekanju te da Hrvatska bilježi porazne zdravstvene ishode, uključujući visoku stopu prerane smrtnosti i oko 14.000 umrlih godišnje od malignih bolesti, unatoč mogućnostima prevencije.

Govoreći o lokalnim problemima u Istarskoj županiji, upozorila je na slom primarne zdravstvene zaštite – nedostaje 39 liječnika obiteljske medicine, a u narednim godinama prijeti dodatni odlazak kadra. U cijeloj županiji trenutno radi svega šest pedijatara i devet ginekologa, rekla je Radolović, posebno istaknuvši i problem neuspjelog natječaja za ravnatelja Istarskih domova zdravlja.

Vili Bassanese je poručio kako je zdravstvo jedan od ključnih stupova svakog uređenog društva, uz sigurnost i ekonomsku stabilnost, te upozorio da narušavanje tog sustava znači i narušavanje temelja društva.

U Bjelovaru su na Svjetski dan zdravlja govorili Nenad Nekvapil, predsjednik bjelovarskog SDP-a te SDP-ovi saborski zastupnici Mišel Jakšić i Anita Curiš Krok.

Nekvapil je upozorio da bjelovarskoj bolnici prijeti gašenje odjela dermatologije zbog odlaska liječnica u mirovinu, kao i da bolnica nema zaseban odjel infektologije. Naglasio je kako građani ne smiju ostati bez ključnih zdravstvenih usluga. Jakšić je istaknuo da, unatoč ulaganjima i korištenju europskih sredstava, građani ne osjećaju poboljšanja, dok bolnice u Bjelovaru, Koprivnici, Čakovcu i Varaždinu rade na rubu kapaciteta zbog odlaska liječnika i gašenja odjela. Posebno je upozorio na kolaps primarne zdravstvene zaštite izvan velikih urbanih sredina.

Curiš Krok je naglasila kako zdravstvo nije besplatno te da je prosječni građanin RH u deset godina uplatio oko 35.000 eura u sustav. Upozorila je i na činjenicu da građani Hrvatske žive kraće od prosjeka Europske unije te na nedostatna ulaganja u prevenciju i dostupnost zdravstvene skrbi u ruralnim i otočnim područjima.

U Vukovaru su govorili predsjednik lokalne organizacije SDP-a Kruno Raguž i Mario Milinković, saborski zastupnik SDP-a, koji su istaknuli kako se nacionalni problemi posebno snažno reflektiraju na lokalnu razinu. Raguž je upozorio na izostanak dežurne ljekarne u Vukovaru, zbog čega građani moraju putovati u Vinkovce, kao i na nedostatak liječnika i specijalista. Posebno je naglasio problem nedostatka rendgena za zube, zbog čega građani moraju ići u Ilok, te izostanak dijaliznog aparata u bolnici, zbog čega pacijenti svakodnevno putuju u Vinkovce.

Raguž i Milinković ukazali su i na dugotrajna čekanja, česte zamjene u primarnoj zaštiti i nedostatak strategije za privlačenje medicinskog kadra. Zaključeno je kako takvo stanje dovodi do odustajanja građana od preventivnih pregleda i pogoršanja zdravstvenog stanja stanovništva.

Na konferenciji u Varaždinu govorili su saborski zastupnik SDP-a Miroslav Marković te Mario Klapša, načelnik Općine Maruševec.

Marković je upozorio na ozbiljno urušavanje sustava, naglasivši kako zdravstvo nije opterećeno samo brojem pacijenata, već i korupcijom i lošim upravljanjem. Također je istaknuo problem dugih lista čekanja, loše dostupnosti dijagnostike i poraznih zdravstvenih pokazatelja.

Posebno je ukazao na stanje u varaždinskoj bolnici – kvarove opreme, nedostatak kadra i organizacijske probleme – kao i na nepravilnosti u upravljanju koje dodatno narušavaju povjerenje građana.

Klapša je upozorio na smanjenje radnog vremena ljekarne u Maruševcu, što izravno pogađa više od šest tisuća stanovnika te dodatno smanjuje dostupnost zdravstvene skrbi.

U Svetom Ivanu Zelini, na konferenciji za novinare govorili su saborski zastupnici SDP-a Mihael Zmajlović i Denis Kralj te Kristina Marečić, SDP-ova gradska vijećnica Kristina Marečić. Marečić je upozorila kako se već 25 godina u Svetom Ivanu Zelini govori o rendgenu, a on i dalje ne postoji. Stariji građani i djeca time su najviše pogođeni, istaknula je SDP-ova vijećnica, jer upravo oni najčešće ovise o svojim bližnjima – roditeljima i unucima – koji ih moraju voziti u okolne gradove poput Vrbovca ili Zagreba na preglede i snimanja.

Saborski zastupnik SDP-a i gradonačelnik Vrbovca Denis Kralj rekao je kako zdravstvene usluge koje su nekad bile dostupne starijim generacijama, danas u Hrvatskoj više ne postoje - bar ne u dovoljnoj mjeri. U Vrbovcu nedostaje pedijatar, istaknuo je, a u gradu se pojavio i problem s ginekološkom skrbi, zbog čeha je grad bio prisiljen uvoditi dodatne mjere i plaćati dodatne naknade za specijaliste u ginekologiji i pedijatriji. Mihael Zmajlović je rekao kako se u posljednjih deset godina HDZ-ovog upravljanja državom zdravstveni sustav potpuno urušio, što potvrđuju i iskustva građana, kao i primjeri iz Svetog Ivana Zeline i Vrbovca koji jasno pokazuju koliko je sustav loš i koliko je građanima otežan pristup zdravstvenim uslugama.

Zaključno, sa svih lokacija poslana je jasna poruka: zdravstveni sustav u Hrvatskoj ne funkcionira u interesu građana. Unatoč velikim izdvajanjima, dostupnost i kvaliteta zdravstvene zaštite kontinuirano padaju.

SDP je poručio kako zdravlje mora biti temeljno pravo, a ne privilegija, te najavio nastavak borbe za javni zdravstveni sustav koji će biti dostupan svima, bez obzira na mjesto stanovanja ili financijske mogućnosti.

Potpredsjednica Foruma žena SDP-a Hrvatske Sonja Kovač sudjelovala je proteklog vikenda u Crnoj Gori na izbornom kongresu Alijanse žena Demokratske partije socijalista.

Na kongresu je za predsjednicu Alijanse žena izabrana Nela Savković Vukčević.

Kovač se sudionicima obratila u ime SDP-a Hrvatske i Foruma žena SDP-a, istaknuvši važnost međunarodne solidarnosti među progresivnim političkim snagama, posebno u vremenu rastućih izazova za rodnu ravnopravnost.

U svom govoru naglasila je kako slogan kongresa „Jednake. Glasne. Nezaustavljive.“ predstavlja više od poruke – riječ je o pozivu na djelovanje i zajedničkoj viziji društva.

„Rodna ravnopravnost nije sporedno pitanje – ona je temelj demokracije“, poručila je Kovač, upozorivši na sve izraženije prijetnje stečenim pravima žena diljem Europe, uključujući porast populizma i pokušaje ograničavanja reproduktivnih prava.

Istaknula je kako su žene u krizama često prve koje snose posljedice, a posljednje koje sudjeluju u donošenju odluka, zbog čega borba za ravnopravnost danas znači i obranu već ostvarenih prava.

„Solidarnost među progresivnim snagama nije opcija – ona je nužnost“, poručila je, dodajući kako SDP Hrvatske rodnu ravnopravnost postavlja kao konkretan politički prioritet.

Na kraju je čestitala novoizabranom vodstvu te istaknula kako borba za ravnopravnost zahtijeva upornost, odlučnost i zajedništvo, uz poruku da žene u toj borbi nisu same.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić u utorak su Ustavnom sudu predali zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona o prostornom uređenju, u javnosti poznatijeg kao „Bačićevi zakoni“. Predaji zahtjeva prisustvovali su i saborski zastupnici i zastupnice SDP-a Ivan Račan, Arsen Bauk, Tanja Sokolić te zastupnice i zastupnici Možemo! Urša Raukar Gamulin i Marin Živković.

"Ovaj zakon o prostoru – a prostor je, uz ljude, najvrjedniji hrvatski resurs – predstavlja ponižavanje hrvatskih građana, prije svega hrvatskih obitelji, zatim lokalne i regionalne samouprave, ali i same države," rekao je Siniša Hajdaš Dončić, dodajući da ovi zakoni - koje oporba naziva "zakonom o prostornoj devastaciji" - omogućuju investitorima da ljudima oduzimaju zemlju.

"Vaše je ustavno pravo da sami raspolažete i upravljate prostorom – govorim o gradovima i općinama. A ovim zakonima netko može provesti komasaciju, netko može sva sredstva koja su uložena, bilo nacionalna bilo europska, u izradu prostornih planova po jednom modelu uništiti, pregaziti i onda to saborskom većinom usvojiti," rekao je Siniša Hajdaš Dončić, dodajući da je predaja zahtjeva za ocjenu ustavnosti ovih zakona zajednička inicijativa SDP-a i kolega iz Možemo.

"To je zapravo krik i poziv građanima da reagiraju i da znaju da se sutra može dogoditi da njihovo zemljište bude oduzeto, da se pod krinkom priuštivog stanovanja zapravo pogoduje građevinskoj mafiji koja će ponovno upumpavati novac u beton, željezo i kamen, dok će cijene nekretnina i stanova za hrvatske ljude i obitelji i dalje rasti u nebo," istaknuo je Hajdaš Dončić, naglasivši kako su "Bačićevi zakoni" nenarodni i kako pogoduju isključivo krupnom kapitalu, zbog čega će se SDP i dalje, kako u Saboru tako i kroz gradove i općine gdje je na vlasti, tome suprotstavljati.

"Očekujem od Ustavnog suda da počne djelovati u korist hrvatskih obitelji i građana, a ne da se bavi sam sobom i izborom svojih sudaca, iako je i to važno," rekao je zaključno Hajdaš Dončić

"Mala zemlja za velike špekulacije – tako bi se mogao zvati naslov poglavlja o deset godina vladavine Andreja Plenkovića Republikom Hrvatskom," rekla je uvodno koordinatorica stranke Možemo! Sandra Benčić, dodajući kako se to posebno vidi na slučaju nekretnina, čije su cijene rasle stopama od 12 % i više godišnje.

"Vidjeli smo to i kroz korupciju i brojne afere Vlade, kao i kroz pogodovanje investitorima putem različitih zakona. Međutim, vrhunac poticanja špekulacija u Hrvatskoj upravo je ovaj zakon o prostornom uređenju. Zato smo danas predali zahtjev za ocjenu ustavnosti, nakon što su to već učinile brojne općine, gradovi i županije," naglasila je Benčić, koja je istaknula i četiri ključne točke iz zahtjeva oporbe koje raskrinkavaju "Bačićeve zakone" kao nepogodne za hrvatske građane.

"Prvo, potpuno ograničavanje lokalne samouprave i de facto ukidanje njezine autonomije zajamčene Ustavom. Drugo, nerazmjerno ograničavanje prava građana u korist investitora. Treće, isključivanje javnosti iz sustava planiranja kroz tzv. dinamičko planiranje.
Četvrto, potreba da se spriječi otimačina zemljišta građanima koji nemaju ekonomsku snagu da se obrane od velikih investitora, odnosno špekulanata," navela je Benčić, dodajući kako vjeruje da će Ustavni sud postupiti u skladu sa svojom dosadašnjom praksom i zaustaviti ozbiljno narušavanje vladavine prava u Hrvatskoj.

"Podsjećam i da smo u posljednja dva tjedna imali dva međunarodna izvješća koja upozoravaju da Hrvatska klizi u autoritarnost i snižava demokratske standarde. Ovaj zakon to potvrđuje – kao što potvrđuje i centralizaciju moći i povećanje koruptivnog rizika," zaključila je Benčić, dodavši i kako vjeruje da će se problem "Bačićevih zakona" riješiti što prije, a ako neće - građani će zaštitu tražiti referendumom.

Nakon tribina u Vinkovcima i Slavonskom Brodu, i u središnjici SDP-a na Iblerovom trgu održana je tribina posvećena prekarnom radu pod nazivom "Posao bez straha". O temi su razgovarali Mišel Jakšić, saborski zastupnik SDP-a, Matej Mišić, predsjednik zagrebačke gradske skupštine te Ana Milićević Pezelj, diplomirana politologinja i bivša izvršna tajnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za javne politike i socijalni dijalog.

Mišel Jakšić, moderator panela, u uvodnom je dijelu istaknuo kako se u medijima rijetko raspravlja o prekarnoj radnoj snazi, iako je ta tema ključna za hrvatsko društvo. "Iako vlada često ističe pozitivne statistike zaposlenosti, stvarnost prekarnih radnika, koji su stalno u nesigurnom statusu, ostaje prešućena," rekao je Jakšić, naglasivši kako radnici na ugovorima na određeno, sezonski radnici i dostavljači često nemaju nikakvu zaštitu i ne mogu planirati svoju budućnost jer ne mogu dobiti kredit od banke ili bilo što dugoročno planirati.

Panelisti su iznijeli različite poglede na pitanje prekarnog rada i njegovih učinaka na društvo. Matej Mišić je naglasio da je situacija u kojoj se mladi ljudi nalaze zbog ugovora na određeno zabrinjavajuća. Mladi radnici, koji žive od kratkoročnih ugovora, nemaju nikakvu sigurnost i onemogućeni su u osnovnim životnim odlukama poput kupovine stana ili osnivanja obitelji. "Ti radnici nemaju stabilnost, a ona je ključna za mnoga životna pitanja", istaknuo je Mišić, dodajući kako izbjegavanje poreza kroz nesigurne oblike rada ugrožava budućnost hrvatskog mirovinskog i zdravstvenog sustava. Mišić je također istaknuo kako "borba za ugovore na neodređeno nije samo borba za svakog pojedinog radnika, nego borba za opstanak mirovinskog sustava i zdravstva u Hrvatskoj, kako ih u teoriji poznajemo."

Ana Milićević Pezelj je ukazala na širu sliku prekarnih radnih uvjeta, napomenuvši kako prekarni rad ne obuhvaća samo ugovore na određeno, već i mnoge oblike građanskopravnih ugovora, poput autorskih ugovora, koji također ne pružaju adekvatnu zaštitu radnicima. Pezelj je također istaknula da Hrvatska već 35 godina nije postavila temeljna pitanja o tome kakvo društvo želi graditi. Istaknula je primjer skandinavskih država, gdje postoji određeni društveni konsenzus o tome da svaki radnik mora živjeti dostojanstveno od svog rada.

"U Hrvatskoj se 35 godina nismo ozbiljno bavili pitanjem kakvo društvo želimo graditi. Pitanje prekarnih radnika nije samo pitanje prava, nego pitanje toga želimo li uopće graditi društvo u kojem radnici mogu živjeti od svog rada," istaknula je Pezelj.

Tema platformskog rada također je bila važna točka diskusije. Ana Milićević Pezelj upozorila je na problem legalizacije postojanja "agregatora", posrednika koji preuzimaju ugovore između radnika i platformi. Agregatori su omogućili postojanje radnih odnosa koji zapravo nisu radni odnosi, zbog čega radnici nemaju osnovna prava, poput bolovanja, godišnjeg odmora ili mirovinskih doprinosa. Pezelj je naglasila da je potrebno stvoriti jasnu pravnu regulativu za platformski rad, gdje će se radnicima jamčiti osnovna prava, bez postojanja nepotrebnih posrednika.

Mišić je također govorio o situaciji u Zagrebu, gdje radi gotovo 80 % svih platformskih dostavljača u Hrvatskoj, ali ti radnici često rade u lošim uvjetima, izloženi kiši ili snijegu, bez pristupa osnovnoj infrastrukturi poput mjesta za odmor ili sanitarnih čvorova. Istaknuo je kako bi grad Zagreb mogao sudjelovati u rješavanju tih problema, ali i naglasio da bi nacionalno zakonodavstvo trebalo biti prvo mjesto za rješenja. "Platformski radnici u Zagrebu žive u lošim uvjetima i to je neupitno. Osobno podržavam ideju da se naprave hub-ovi za dostavljače, ali važno je da to bude zajednički projekt Grada Zagreba i platformi," izjavio je Mišić. Pored toga, istaknuo je kako platforme također moraju preuzeti odgovornost za uvjete rada svojih radnika, jer je jasno da se profit ostvaruje na njihov račun.

Pitanje sindikalnog organiziranja također je bilo prisutno u diskusiji. Ana Milićević Pezelj istaknula je da, unatoč tome što svi radnici u Hrvatskoj imaju pravo na sindikalno organiziranje, konkretni problemi nastaju zbog toga što su radnici na platformama često izolirani i nemaju priliku za zajedničku organizaciju i komuniciranje o svojim problemima. Dodala je i kako bi vlast trebala razumjeti da sindikati nisu remetilački faktor, već sastavni dio demokratskog društva.

Tribina je zaključena s naglaskom na to da borba protiv prekarnog rada nije samo borba za prava radnika, već i borba za opstanak hrvatskog socijalnog sustava. Mišel Jakšić zaključio je da prekarni rad nije samo socijalni problem, već i ekonomski, jer usporava strukturne promjene potrebne za razvoj hrvatskog gospodarstva. Zaključno, Jakšić je istaknuo kako je SDP na Konvenciji donio Programsku deklaraciju, u sklopu koje je i posebno poglavlje vezano uz prekarni rad te kako SDP-ova politika s porukom "Posao bez straha" ima jasan cilj: osigurati da svaki rad nosi sa sobom puno dostojanstvo i zaštitu.

Siguran posao temelj je za planiranje obitelji, za zdravlje i za ostanak mladih u ovoj zemlji, zaključili su sudionici panel-rasprave.

Predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić boravio je proteklog vikenda u službenoj posjeti Sjevernoj Makedoniji, zajedno s izaslanstvom SDP-a, gdje su održani brojni sastanci s predstavnicima sestrinske stranke Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM).

Tijekom dvodnevnog posjeta predsjednik SDP-a susreo se s predsjednikom SDSM-a, Venkom Filipčevim, s kojim je održao tet-a-tet sastanak, a potom i širi sastanak s Izvršnim odborom SDSM-a. Razgovaralo se o aktualnim političkim izazovima, jačanju regionalne suradnje te razmjeni iskustava u vođenju javnih politika.

U sklopu programa održana je i zajednička konferencija za medije predsjednika SDP-a i SDSM-a, na kojoj su naglašene zajedničke vrijednosti, važnost suradnje progresivnih snaga u regiji te snažna podrška europskom putu Sjeverne Makedonije.

SDP je tom prilikom jasno i nedvosmisleno izrazio podršku Sjevernoj Makedoniji na njezinom putu prema članstvu u Europskoj uniji, ističući kako je riječ o strateškom interesu ne samo te zemlje, već i stabilnosti i razvoja cijele regije.

Poseban naglasak stavljen je na konkretnu suradnju na lokalnoj razini. Dogovoreno je intenzivnije povezivanje gradonačelnika i načelnika iz redova SDP-a i SDSM-a, s ciljem razmjene iskustava u upravljanju lokalnim zajednicama, učinkovitijem korištenju EU fondova te provedbi razvojnih projekata. Ova inicijativa ima za cilj dodatno osnažiti lokalne kapacitete i kvalitetnije pripremiti zajednice za izazove i prilike koje donosi članstvo u Europskoj uniji.

Uz politički dio programa, održan je i niz radnih prezentacija usmjerenih na razmjenu znanja i dobrih praksi. Gradonačelica Zaboka Valentina Đurek predstavila je iskustva u području lokalne samouprave, uključujući EU projekte i inicijative poput Regeneratora.

Program posjeta uključivao je i dodatne aktivnosti, poput intervjua predsjednika SDP-a za medije te neformalne susrete, čime je dodatno učvršćena međustranačka i institucionalna suradnja.

Ovaj posjet još je jednom potvrdio snažno partnerstvo između SDP-a i SDSM-a, kao i zajedničku predanost vrijednostima socijaldemokracije, solidarnosti i europske perspektive. Kroz daljnje jačanje političke i operativne suradnje, obje stranke nastavljaju aktivno doprinositi stabilnosti, razvoju i europskoj budućnosti jugoistočne Europe.

U subotu, 28. ožujka 2026., na rođendan prerano preminule Ane Rukavine, održana je 13. humanitarna akcija „Omiljeni cvijet Ane Rukavine“ u organizaciji Foruma žena SDP-a. Prodaja tulipana, Aninog omiljenog cvijeta, organizirana je u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Prikupljena sredstva namijenjena su Zakladi Ana Rukavina, s ciljem razvoja Registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, promicanja javne Banke krvi iz pupkovine te stručnog usavršavanja mladih liječnika.

U Zagrebu su akciju podržali i o njezinu značaju govorili Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskoga sabora, Sandra Krpan, predsjednica Foruma žena SDP-a i saborska zastupnica, te Mirando Mrsić, medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina.

"Danas bi jedna Ana, divna Ana, velika Ana, Ana Rukavina, imala 49 godina. U svom posljednjem pismu kojim se obratila javnosti izjavila je: ‘Želim život.’ U te dvije kratke riječi, u toj jednostavnoj rečenici, krilo se toliko nade, toliko želje, snage i borbe za život – ne samo Anin, nego i svih oboljelih. Zato svake godine, upravo sjećanjem na Anu, koja još uvijek živi zahvaljujući organizaciji ove akcije ‘Omiljeni cvijet Ane Rukavine’, želimo osvijestiti javnost o važnosti prevencije i informiranja, ali isto tako i zahvaliti svima onima koji će ne samo danas kupiti tulipan, nego i tijekom godine donirati Zakladi i na taj način pomoći spašavanju života", rekla je potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac.

"Ono što je danas posebno važno jest da je upravo danas rođendan Ane Rukavine, 28. ožujka, i želimo se zahvaliti diljem Hrvatske našim građanima i građankama koji su izašli i podržali ovu humanitarnu akciju“, rekla je Sandra Krpan.

Medicinski direktor Zaklade Ana Rukavina Mirando Mrsić izjavio je kako je u ime Zaklade uvijek spreman podržati ovakve akcije.

"Ovo je postala humanitarna akcija koja obilježava samu Zakladu te nam je drago da se ona nastavlja. U proteklih 20 godina iz Registra smo dali priliku za život za 211 pacijenata. Također mi je drago da smo omogućili našim mladim kolegama odlazak u svijet, gdje su stekli znanja koja prenose u Hrvatsku. Nastavljamo tim putem - humanitarne akcije i prikupljanje darivatelja se nastavljaju, a sredstvima koja prikupimo možemo pomoći hrvatskom zdravstvu i podizati standard liječenja hematoloških bolesnika.

Zahvaljujem kolegicama iz SDP-a i SDP-u na ovoj humanitarnoj akciji te se nadam da ćemo se i sljedećih godina vidjeti na Cvjetnom trgu i nastaviti obilježavati ovaj dan, koji je za Zakladu jedan od najvažnijih", zaključio je Mrsić.

Povodom informacija o mogućim financijskim nepravilnostima u Hrvatskom skijaškom savezu, gdje se prema dostupnim podacima u proteklih 20 godina iz sustava izvuklo najmanje 30 milijuna eura, saborska zastupnica Mirela Ahmetović odgovorila je na pitanja novinara i iznijela ozbiljne sumnje u sustav nadzora i odgovornosti.

Ahmetović ističe kako je teško povjerovati da je novac, koji je trebao biti pod nadzorom više razina kontrole, mogao nestajati tijekom tako dugog razdoblja bez ikakvih reakcija.

„Čini se nevjerojatnim da je novac, koji je morao biti kontroliran na najmanje tri, ako ne i više razina, mogao ‘isparavati’ godinama, a da nitko o tome ništa nije znao“, rekla je.

Podsjetila je kako Hrvatski skijaški savez prema statutu ima nadzorni odbor koji prati financijska izvješća i način trošenja sredstava. Uz to, angažirana je i renomirana revizorska kuća koja je, kako navodi, davala bezuvjetna mišljenja o poslovanju.

Također, sredstva su dolazila i putem Hrvatskog olimpijskog odbora te nadležnog ministarstva, što dodatno otvara pitanje odgovornosti.

„Imamo više razina kontrole – nadzorni odbor, reviziju, Hrvatski olimpijski odbor i ministarstvo. Ako nitko nije znao, postavlja se pitanje je li trebao znati. A ako jest, zašto nije reagirao?“, naglasila je.

Ahmetović smatra da je ključni problem nedostatak potpune transparentnosti u trošenju javnog novca. Podsjetila je na izmjene Zakona o proračunu kojima je uvedena obveza javne objave trošenja sredstava za jedinice lokalne samouprave, ali ističe kako ta razina transparentnosti nije proširena na sve korisnike javnog novca.

„Da građani mogu jednim klikom vidjeti svaki račun – tko je, kada i zašto trošio javni novac – ovakve stvari se ne bi mogle događati desetljećima“, poručila je.

Posebno problematičnim smatra netransparentne stavke poput “ostalih usluga” koje dosežu stotine tisuća eura bez jasnog obrazloženja, kao i potencijalno nenamjensko trošenje sredstava na luksuzne proizvode, putovanja i druge privatne troškove.

„Postavlja se pitanje – tko je konzumirao taj novac, u koju svrhu i zašto to nikoga nije zanimalo? Kako je moguće da nitko nije pitao što se točno financira?“, dodala je.

Ahmetović je izrazila sumnju da je riječ o sustavnom propustu, a ne o izoliranom slučaju.

„Jedino logično objašnjenje jest da su svi koji su trebali znati – znali. I da su svjesno propustili reagirati“, rekla je.

Upozorila je i na širu štetu koju ovakvi slučajevi nanose, posebno sportašima.

„Najveću cijenu plaćaju pošteni hrvatski sportaši koji svojim radom predstavljaju Hrvatsku u najboljem svjetlu. Sada su upravo oni ti koji nose teret ove afere“, istaknula je.

Na kraju je pozvala na hitno utvrđivanje odgovornosti i konkretne poteze.

„Nevjerojatno je da još uvijek nema ostavki. Odgovornost mora postojati – i u savezu, i u Hrvatskom olimpijskom odboru, ali i na razini ministarstva. Govorimo o 30 milijuna eura javnog novca. To nije sitnica, to je novac građana“, zaključila je Ahmetović.

Naglasila je i potrebu za sustavnim promjenama kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti, uključujući strože zakonske okvire i potpunu transparentnost trošenja javnih sredstava.

Zastupnica Mirela Ahmetović oštro je kritizirala način na koji je Vlada upravljala sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost, postavljajući ključno pitanje: gdje je potrošeno gotovo 6 milijardi eura namijenjenih jačanju otpornosti hrvatskog gospodarstva.

Umjesto izgradnje stabilnog i samodostatnog energetskog sustava, Ahmetović upozorava kako je Hrvatska ostala “energetski protočni bojler” – zemlja koja služi kao tranzit i skladište za tuđe energente, dok vlastiti resursi stagniraju ili završavaju u privatnim interesima.

Istaknula je kako ekonomski pokazatelji potvrđuju pogrešan smjer politika: inflacija u Hrvatskoj iznosi 3,9 posto, što je, kako navodi, dvostruko više od prosjeka Europske unije, dok je kumulativna inflacija posljednjih godina čak trostruko viša od europskog prosjeka. Građani, upozorava, sve teže podnose rast cijena hrane i režija, dok se Vlada poziva na statističke pokazatelje.

Ahmetović je posebno kritizirala stanje u energetskom sektoru, prozvavši upravljanje kompanijama poput INA i HEP, gdje, kako tvrdi, vlada sustavna korupcija i izvlačenje novca. Usporedila je hrvatsku energetsku politiku s državama poput Španjolske i Italije koje provode energetsku tranziciju, dok Hrvatska, prema njezinim riječima, bilježi “energetsku pljačku”.

Kritike su upućene i premijeru Andrej Plenković, čije mjere Ahmetović opisuje kao kratkoročne i neučinkovite, posebno ističući politiku zamrzavanja cijena koja, kako tvrdi, nije uspjela zaustaviti njihov kontinuirani rast.

Uz kritiku, predstavila je i niz konkretnih mjera za stabilizaciju energetskog sektora i zaštitu standarda građana. Među njima su hitno smanjenje trošarina i poreza na energente, uvođenje privremenih rabata za sve potrošače, stroga regulacija cijena električne energije te osiguravanje dugoročno stabilnih cijena za industriju.

Predlaže i strožu kontrolu maloprodajnih cijena goriva, ograničavanje trgovačkih marži te uvođenje transparentne formule za izračun cijena bez skrivenih troškova. Poseban naglasak stavlja na subvencije za energetski intenzivnu industriju te usmjeravanje pomoći prema najugroženijim skupinama.

Dugoročno, Ahmetović zagovara snažna ulaganja u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, ističući kako je “štednja najjeftiniji izvor energije”. Također poziva na aktiviranje državnih poduzeća kao stabilizacijskih mehanizama, a ne izvora financiranja za uske interesne skupine.

Zaključno poručuje kako Hrvatska mora promijeniti smjer: “Hrvatska ne smije biti prometnica i tržište za tuđe energente, već siguran dom za svoje građane. Vrijeme je za ozbiljan rad na zaštiti životnog standarda.”

SDP Hrvatske najavljuje panel raspravu na temu prekarnog rada i sigurnosti zaposlenja pod nazivom 'Posao bez straha', koja će se održati u petak, 27. ožujka 2026. godine, s početkom u 19 sati u prostoru Spinit inkubatora u Ulici A. G. Matoša 56 u Splitu.

Panel će moderirati saborski zastupnik SDP-a Mišo Krstičević, a u raspravi sudjeluju Ante Bilić, član Predsjedništva SDP-a i gradonačelnik Trogira, te Branko Grčić, predsjednik SDP-ova savjeta za regionalni razvoj i europske fondove te bivši potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

U javnom prostoru često se ističu pozitivni pokazatelji zaposlenosti, no iza tih brojki krije se drugačija stvarnost – tisuće mladih rade na kratkoročne ugovore, platformski radnici nemaju osnovna radnička prava poput bolovanja, a mnogi godinama ostaju zarobljeni u 'privremenim' oblicima rada. SDP-ova politika s porukom 'Posao bez straha' ima jasan cilj: osigurati da svaki rad podrazumijeva dostojanstvo, sigurnost i punu zaštitu radničkih prava, jer siguran posao mora biti temelj planiranja obitelji, očuvanja zdravlja i ostanka u Hrvatskoj.

U sklopu panel rasprave bit će predstavljena Programska deklaracija donesena na Konvenciji SDP-a, s posebnim naglaskom na mjere usmjerene na suzbijanje prekarnog rada. Sudionici će raspravljati o ključnim pitanjima današnjeg tržišta rada – znači li borba protiv prekarnosti ujedno i borbu za opstanak sindikalizma i radničkog dostojanstva u 21. stoljeću, kako ugovori na određeno utječu na životne odluke mladih te može li se istodobno zaštititi radnike i očuvati konkurentnost gospodarstva.

Poseban dio rasprave bit će posvećen konkretnim izazovima u Splitu i Dalmaciji. Razgovarat će se o izraženoj ovisnosti regije o sezonskom zapošljavanju, koje iz godine u godinu donosi oscilacije u zaposlenosti i nesigurnost za radnike, kao i o sve većem oslanjanju na stranu radnu snagu u turizmu i ugostiteljstvu. Otvorit će se i pitanje gig ekonomije, odnosno rada putem digitalnih platformi, koji sve više zahvaća mlađu populaciju, koja tako ostaje stabilnih prihoda i socijalne sigurnosti.

Jedna od ključnih tema bit će i demografski trendovi – pad broja stanovnika i odlazak mladih obitelji iz Splita i Dalmacije, potaknut nesigurnim oblicima rada i rastućim troškovima života, osobito stanovanja. Rasprava će obuhvatiti i pitanje može li postojeći gospodarski model omogućiti dugoročno zadržavanje domaće radne snage i stvaranje stabilnih uvjeta za život.

Nakon panel diskusije predviđeno je vrijeme za pitanja iz publike. Iz SDP-a poručuju kako borba protiv prekarijata nije samo socijalno, već i razvojno pitanje. Nesigurni oblici rada ne utječu samo na kvalitetu života radnika, već dugoročno usporavaju gospodarski razvoj i narušavaju stabilnost društva. Poruka 'Posao bez straha' stoga je jasna – Hrvatska mora postati zemlja u kojoj se rad cijeni, a radnik poštuje.

SDP poziva predstavnike medija i sve zainteresirane građane da se pridruže panel raspravi u Splitu.

(tekst: dalmatinskiportal)

Hrvatska nema integracijsku politiku, a odgovornost se u praksi često prebacuje na poslodavce, rečeno je u četvrtak na Okruglom stolu Kluba SDP-a u Hrvatskom saboru, na kojem je ocijenjeno i da postoje ozbiljni problemi u uvjetima rada, života i pravnoj sigurnosti stranih radnika.

Sudionici su upozorili na položaj stranih radnika i izazovima u području rada, zdravstva, stanovanja i pristupa informacijama, zaključivši da Hrvatska nema cjelovit sustav integracije stranih radnika.

Saborska zastupnica Sanja Bježančević rekla je da Hrvatska ima desetke tisuća stranih radnika, ali da "ono što Hrvatska nema jest integracijska politika", dodavši da se integracija "nažalost, događa slučajno" i ovisi o poslodavcima i lokalnim zajednicama.

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić istaknula je da je izrada integracijske politike višegodišnja preporuka Ureda pučke pravobraniteljice te da je odgovor na pitanje treba li ona Hrvatskoj "vrlo jasan - da, treba". Upozorila je da je "70 posto stranih radnika doživjelo diskriminaciju" te da sustav učenja jezika nije funkcionalan, uz otežan pristup zdravstvenoj zaštiti.

Viši znanstveni suradnik na Institutu za istraživanje migracija Ivan Balabanić rekao je da Hrvatska postaje odredišna zemlja, navodeći da je oko 80 posto stranih radnika zadovoljno dolaskom, a oko 40 posto želi ostati. Dodao je da "oko 40 posto stranih radnika ne zna svoja prava ni obveze". Balabanić je naveo da među oko 75.000 radnika iz Azije gotovo polovicu čine Nepalci, a oko četvrtine Filipinci, istaknuvši da broj Filipinaca dodatno raste.

Ivana Drobac Kern iz Ministarstva rada rekla je da su programi učenja jezika uspostavljeni kroz sustav vaučera, ali da rezultati izostaju, kao i veći angažman poslodavaca.

Ravnatelj Uprave u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Momir Karin rekao je da se djeca bez većih problema uključuju u obrazovni sustav, dok je kod odraslih, kako je naveo, problem bio slab interes za učenje jezika.

Iz civilnog društva upozoreno je na pravnu nesigurnost i administrativne prepreke. Dora Palić i Lucija Koren iz Hrvatskog pravnog centra istaknule su da se pravna pomoć stranim radnicima često pruža pro bono, kao i na problem nedovoljne informiranosti stranih radnika.

Pravnik u Centru za mirovne studije Luka Kos upozorio je da je "teško govoriti o integraciji kao kontinuiranom procesu" ako radnici zbog administrativnih razloga gube dozvole za boravak.

U raspravi je rečeno i da pojedini radnici, nakon što ulože i do 10.000 eura za dolazak u Hrvatsku, ostaju bez zakonitog statusa, kao i da se dio problema odnosi na dugotrajne administrativne postupke i propuste poslodavaca.

Istaknuto je također da Hrvatska nema središnju instituciju ni strategiju integracije te da je potrebno uspostaviti koordiniran sustav i jasnu odgovornost.

Zaključno je istaknuta potreba osiguravanja stabilnog boravka i uvjeta u kojima se od rada može živjeti dostojanstveno, uz pristup jeziku i javnim uslugama, a čulo se i da integracija zahtijeva prilagodbu i društva koje prima strane radnike.

„Ono što nam nedostaje jest jedno središnje tijelo koje bi bilo nositelj svih procesa – institucija koja bi koordinirala aktivnosti, pružala informacije ljudima koji dolaze u Hrvatsku i osigurala ostvarivanje njihovih prava“, poručila je Bježančević na izjavama za medije nakon okruglog stola.

Naglasila je kako iskustva drugih europskih zemalja pokazuju da uspješna integracija zahtijeva jasne modele i dugoročnu strategiju, dok Hrvatska još uvijek nema definirane ciljeve ni mjerljive pokazatelje uspješnosti.

„Hrvatska mora sama sebi odgovoriti na pitanje – želimo li strane radnike, na koji način i koji je naš plan s njima. Bez toga nema ni ozbiljne politike“, rekla je Bježančević.

Posebno je upozorila na rezultate istraživanja provedenog u Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje pokazuje da strani radnici žele ostati u Hrvatskoj, ali nisu zadovoljni uvjetima rada, osobito visinom plaća u odnosu na obećanja prije dolaska. Kao ključni problem istaknula je osjećaj nepripadanja i neravnopravnosti u društvu.

„Ključno pitanje nije samo radni status, nego osjećaj pripadnosti društvu. Integracija se mora graditi kroz lokalne zajednice“, istaknula je.

Dodala je kako Hrvatska već ima vrijedna iskustva kroz organizacije civilnog društva, koje su često prvi kontakt stranim radnicima, ali država ta znanja ne koristi dovoljno.

Iako postoji suglasnost o potrebi uspostave institucionalnog okvira za integraciju, konkretni koraci još nisu definirani.

„Svi prepoznaju potrebu, ali nema jasnog odgovora ide li se u tom smjeru. Problem je što onog trenutka kada odredite tko je odgovoran – netko mora snositi odgovornost. A čini se da se od toga i dalje bježi“, upozorila je.

Zaključno je poručila kako je riječ o složenom, ali neizbježnom pitanju.

„Ako želimo humano društvo i istovremeno gospodarski razvoj, onda država mora prestati odgađati i donijeti konkretne odluke“, zaključila je Bježančević.

Vjerujemo da je ovo reagiranje predsjednika Ustavnog suda u određenoj mjeri potaknuo i zahtjev SDP-a, koji je prošli tjedan pozvao Ustavni sud na reakciju.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić je sa saborske govornice uputio javnu poruku Ustavnom sudu i podsjetio na njihove ranije najave o tome kako će reagirati na "ozbiljan strukturalni poremećaj i dugotrajnu disfunkciju".

To su u svojim istupima naglašavali i naši saborski zastupnici, upozoravajući da HDZ-ova većina svojim političkim kalkulacijama istovremeno gura Ustavni i Vrhovni sud u krizu, čime državu gura u ustavnu krizu.

A kako je na sve to reagirao HDZ? HDZ se svemu tome ruga, kompletnoj sudbenoj vlasti. Ustavni sud ima jasnu ovlast i dužnost reagirati na ovu krizu te ustavnopravno prokazati HDZ za kaos koji je stvorio. Drago nam je da su počeli komunicirati u tom smjeru.

Sljedeći konkretan potez SDP-a u sklopu našeg nastojanja da se ovaj problem riješi, bit će prikupljanje potpisa za sazivanje sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav s točkom dnevnog reda o izjašnjavanju o kandidatima za suce Ustavnog suda.

Cilj je utvrditi listu kandidata i uputiti je na plenarnu sjednicu Hrvatskog sabora, kako bi o imenovanju mogli odlučivati svi zastupnici.