Prijedloge zakona o prostornom uređenju i o gradnji koje je Vlada uputila u saborsku proceduru SDP-ovi zastupnici ocjenjuju "skandaloznima" i izjednačavaju ih s "jugoslavenskom nacionalizacijom", stoga traže povlačenje oba prijedloga iz procedure i doradu u skladu s primjedbama struke. 

"Ovo nije prvi put da HDZ krši Ustav i Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, odnosno oduzima prava lokalnim jedinicama da planiraju svoj prostor. Getoizira one koji nemaju da bi omogućili bogaćenje onih najbogatijih, otima zemljište građana za privatne interese kojekakvih moćnika i tu tzv. urbanu komasaciju po modelu HDZ-a bih izjednačila s jugoslavenskom nacionalizacijom", poručila je u petak na konferenciji za medije u Saboru SDP-ova Mirela Ahmetović. 

SDP-ovi zastupnici smatraju da su prijedlozi zakona o prostornom uređenju i o gradnji štetni za cijelu Hrvatsku te ih ocjenjuju "skandaloznima".

SDP-ova potpredsjednica Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo Jasenka Auguštan Pentek istaknula je kako su komore, zavodi, županije, "dakle stručnjaci", u javnom savjetovanju podnijeli na oba zakona po 700 primjedbi, ali da ih je Vlada usvojila tek 15 posto. 

"Ministarstvo i Vlada nisu bili spremni na dijalog, ne zanima ih mišljenje struke, nego imaju cilj pogodovanja krupnom kapitalu", naglasila je. 

Auguštan Pentek je navela kako Vlada pod krinkom priuštivog stanovanja planira omogućiti gradnju naselja izvan građevinskog područja, na poljoprivrednim zemljištima, a koja uopće nisu predviđena prostornim planovima. 

"Ako neki investitor, a vjerojatno se za nekoga ovo i piše, ima 51 posto zemljišta ili kupi 51 posto zemljišta, 49 posto može izvlastiti, što znači otimanje zemljišta našim građanima. Oni tu, jer je to onda strateški projekt, ne mogu učiniti ništa", upozorila je SDP-ova zastupnica dodavši kako je sporna i centralizacija odlučivanja.

"Ako gradovi i općine ne donesu urbanističke planove uređenja (UPU) u roku od dvije godine, što je nemoguće, investitori se mogu direktno obratiti ministarstvu i tražiti građevinsku dozvolu. Više se ne pita lokalne jedinice kako žele urediti taj prostor. Tamo gdje su obiteljske kuće može niknuti zgrada s 50 stanova, što je apsurd", istaknula je Auguštan Pentek.

Ustvrdila je i kako Zakon o prostornom uređenju nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi pa se tako njime propisuje da lokalni čelnici, a ne predstavnička tijela, donose prostorne planove.

"Smišlja se kroz ove zakone i tzv 'lex Pripuz' i 'lex Nobilo', a takvih moćnika po Hrvatskoj ima koliko hoćete, samo nisu javno eksponirani. Guraju jedinice lokalne samouprave u bankrot i teško pogoduju velikima", kazala je Ahmetović. 

Stoga traže od Vlade da iz saborske procedure povuku oba prijedloga zakona i dorade ih uvažavajući mišljenje struke te pozivaju lokalne čelnike da podnesu ustavnu tužbu "ukoliko HDZ ne odustane od svog prljavog plana". 

"Pozivamo i udruge općina i gradova, gdje HDZ-ovi gradonačelnici i načelnici imaju većinu, a u protivnom im poručujem da služe samo krupnom kapitalu za malo reprezentacije. Također, pozivamo i građane da dignu svoj glas protiv otimačine njihova vlasništva jer ako se ovaj zakon usvoji, ni sudovi ih neće moći zaštititi", poručila je Ahmetović. 

Potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac je u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske održala okrugli stol pod nazivom „Digitalno nasilje nad ženama – između zakona i stvarnosti“.

Potpredsjednica Sabina Glasovac okupila je predstavnice i predstavnike državnih institucija, akademske zajednice i organizacija civilnog društva s ciljem jačanja zaštite žena od nasilja u digitalnom prostoru te usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Otvarajući okrugli stol, potpredsjednica Glasovac je istaknula važnost sustavnog pristupa problemu digitalnog nasilja i međuresorne suradnje svih nadležnih institucija te naglasila:

- Na razini Europske unije čak 70 posto žena i djevojčica doživjelo je neki oblik online uznemiravanja, a svaka je žena barem jednom u životu iskusila psihičko ili fizičko nasilje. Najčešće žrtve digitalnog nasilja su mlade žene između 18 i 29 godina, dok mnoge prvo digitalno zlostavljanje dožive već s 14 godina. Nasilje u virtualnom prostoru nije ništa manje stvarno od onog koje se događa iza zatvorenih vrata, samo je podmuklije jer ne prestaje jednim klikom. Jednom objavljeni sadržaji, poput intimnih fotografija bez pristanka, prijetnji ili uvreda, ne nestaju. Oni ostaju prisutni mjesecima, pa i godinama, šire se, vraćaju i dovode do sekundarne viktimizacije.

Potpredsjednica Glasovac je nadalje istaknula kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja je u svoje zakonodavstvo unijela posebno kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja.

U uvodnom dijelu sudionicima su se obratile Sanja Juras, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske i Dorotea Šušak, izvršna direktorica Centra za ženske studije koje su zahvalile Potpredsjednici na organizaciji okruglog stola jer je međuresorna suradnja aspekt koji često nedostaje u praksi, a bez njega sve ostaje na teoriji.

- Online nasilje se odvaja od offline nasilja iako smo svjesni da je ono kontinuirano i prerasta iz jednog oblika u drugi, kazala je Šušak te upozorila kako se često osnova za digitalno nasilje nalazi u stvarnom životu. - Kad je riječ o nasilju nad djevojčicama ono se kontekstuira u okviru vršnjačkog nasilja te ga se na takav način relativizira, ono nije rodno neutralno poglavito kad je riječ o dijeljenju spolno eksplicitnog sadržaja kojeg se sporo uklanja, naglasila je Šušak.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je već naglašavala kako digitalno nasilje postaje jedan od glavnih oblika nasilja nad ženama, s izraženom tendencijom rasta diljem Europske unije. U siječnju 2023. započela je provedbu međunarodnog EU-projekta be-SAFE kojeg je zamjenik pravobraniteljice Kristijan Kevešević prezentirao.

- Već drugu godinu za redom provodimo projekt be-SAFE u cilju podizanja svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama te stvaranje sigurnijeg online okruženja. Projekt se provodi u tri zemlje – Hrvatskoj, Španjolskoj i Portugalu, naglasio je Kevešević. Pojasnio je da su osmišljeni edukacijski programi za učenike, pripadnike policije i socijalne radnike, a sami rezultati će biti prezentirani u prvom kvartalu 2026. godine. Projekt je prepoznat kao primjer dobre prakse na razini Europske mreže tijela za jednakost.

- Jedna od preporuka Pravobraniteljice iz Izvješća iz 2024. godine je da se poduzme preispitivanje hrvatskog zakonodavstva s odredbama Direktive, kazao je Kevešević.

- Pravni okvir je znatno unaprijeđen kroz recentne zakonodavne izmjene no smatramo da ima još uvijek prostora za napredak osobito na području primarne prevencije i na području sudske politike kažnjavanja koja je preblaga, zaključio je.

U ime institucija govorile su Vedrana Šimundža Nikolić iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Sandra Batlak iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Državna tajnica Šimundža Nikolić prezentirala je najnovije izmjene iz svog djelokruga kao što su unošenje femicida u kazneni zakon, brisanje spolnog uznemiravanja kroz „dulje vrijeme“. Naglasila je da je u jednom djelu kaznenih djela hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s Direktivom, a da se dijelom treba uskladiti.

- Rana prosudba i procjena ugroze najvažnija je kod digitalnog nasilja nad ženama jer se kod ovakvih djela mora reagirati brzo kao što je skidanje spornog sadržaja s interneta čime umirujemo žrtvu i dozvolimo joj da pokrene kazneni postupak bez dodanog straha.“ zaključila je Šimundža Nikolić.

U nastavku programa predstavljena je Analiza usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2024/1385, koju su izradili stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske i uz podršku Europskog ženskog lobija.

Rezultate i ključne nalaze Analize iznijeli su prof. dr. sc. Snježana Vasiljević (putem video veze), prof. dr. sc. Maja Munivrana i prof. dr. sc. Zoran Burić, koji su predstavili pravne aspekte Direktive, kaznenu i procesnu dimenziju te ocijenili razinu usklađenosti hrvatskog pravnog okvira s europskim standardima.

Drugi dio okruglog stola bio je posvećen primjerima iz prakse i predstavljanju istraživanja o digitalnom nasilju nad ženama u Hrvatskoj.

Bojana Genov iz Centra za zdravo odrastanje „Idem i ja“ Mali Lošinj naglasila je kako su škole nepripremljene na digitalno nasilje.

- Digitalno nasilje smatra se kao kršenje bontona, nepristojnost i na taj način se i tretira, ne postoji prepoznavanje rodne dimenzije, ističe Genov.

Katarina Križan iz udruge „Domine“ iz Splita iznijela je šokantne, još neobjavljene rezultate istraživanja u Hrvatskoj o rodno uvjetovanom digitalnom nasilju nad ženama provedeno u sklopu projekta Safe Click ++ provedenog na 542 žene iz različitih dijelova Hrvatske u dobi od 18 do 55 godina.

- Ključni rezultat istraživanja pokazuje kako je 75,8 posto žena, dakle tri od četiri, prijavilo da je tijekom života doživjelo barem jedan oblik digitalnog nasilja, kazala je Križan.

- Međutim, što je još važnije te žene su u prosjeku prijavile gotovo pet različitih oblika nasilja. Dakle, riječ je o iskustvima koja se ponavljaju i često nadovezuju, istaknula je. Što se tiče počinitelja, kazala je da je u 54 posto slučajeva to bila nepoznata osoba, a tek onda slijede poznanici, osobe upoznate online i bivši partneri.

S druge strane rezultati online istraživanja nasilja nad ženama u Koprivničko-križevačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u organizaciji udruge „Hera“ iz Križevaca, koje je obuhvatilo 350 žena, pokazuje da je preko 30 posto ispitanica doživjelo neki od oblika online nasilja koje se najčešće pojavljuje nakon prekida veza.

- Žene u maloj mjeri prijavljuju digitalno nasilje jer ga ne prepoznaju kao nasilje, istaknula je Marina Švaljeg Jažić.

Švagelj Jažić je nadalje navela kako najčešći oblici digitalnog nasilja kod korisnica idu u smislu kontrole bivših partnera koja jača prekidom odnosa i često se sakrije pod brigu o djetetu, a institucije nisu spremne propitkivati dobru namjeru.

- Jedna naša korisnica je na dnevnoj bazi od bivšeg partnera dobivala preko pedeset poruka koje nisu bile ugodne, ali nisu imale prijeteći sadržaj te joj je na policiji rečeno da nema osnove za kazneno djelo već da može blokirati pozive, što naravno nije moguće zbog skrbništva nad djetetom, kazala je Marina Švaljeg Jažić.

Zastupnica Ivana Kekin osvrnula se na zaštitu djece u digitalnom prostoru. - Djevojčice su izložene digitalnom nasilju i u svom domu kroz online grooming, pobuđivanje osjećaja srama, ucjenjivanja, a ne samo izvan doma gdje ih se štiti, naglasila je Kekin te također dodala kako su ženske javne osobe izloženije digitalnom nasilju što pokazuje i primjer Finske gdje su ministrice deset puta izloženije digitalnom nasilju od muških kolega, ali i u Hrvatskoj je slično.

- Mizogine riječi i prijetnje se smatraju dijelom posla te ih se u potpunosti normalizira, zaključila je Kekin.

U završnom dijelu potpredsjednica Sabina Glasovac zahvalila je svim sudionicima na sudjelovanju, istaknuvši važnost kontinuiranog dijaloga između zakonodavne vlasti, stručne zajednice i civilnog društva u cilju stvaranja sigurnijeg digitalnog okruženja za žene.

Zaključci i preporuke izneseni tijekom rasprave poslužit će kao temelj za daljnje korake u unaprjeđenju zakonodavnog i institucionalnog sustava te u provedbi mjera prevencije i zaštite od digitalnog nasilja nad ženama.

Europski parlament danas je usvojio izvješće koje je izradio zastupnik Marko Vešligaj, u kojem se utvrđuje ambiciozan plan za prava žena i rodnu ravnopravnost u sljedećem razdoblju. Izvješće je stajalište Parlamenta uoči izrade nove Europske strategije za rodnu ravnopravnost 2026.–2030., koju Europska komisija planira predstaviti u ožujku sljedeće godine.

U izvješću se apelira na konkretne zakonodavne korake u svim ključnim područjima, uključujući borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava te osiguranje ravnopravnosti na tržištu rada.

Takva strategija sada je važnija nego ikad jer se stečena ljudska prava i rodna ravnopravnost suočavaju s ozbiljnim izazovima i napadima, čak i unutar europskih institucija.

Unatoč neprekidnom pritisku konzervativnih i krajnje desnih zastupnika koji su pokušali oslabiti tekst kao dio šireg pokušaja nasrtanja na fundamentalna ljudska prava - prava žena, izvješće je usvojeno!

„Ovo izvješće šalje jasnu poruku: rodna ravnopravnost nije predmet pregovora. Ona je temelj naše demokracije, našeg gospodarstva i našeg europskog identiteta. Ipak, u današnjem Parlamentu sve češće čujemo glasove koji propituju čak i samu riječ ‘rod’ te koji ‘feminizam’ smatraju provokacijom. Aktivno rade na tome da žene istisnu iz javne sfere, osporavaju zakone koji ih štite od nasilja te izmišljaju neprijatelje i tzv. ‘rodne ideologije’. Nikada nećemo dopustiti da to postane stvarnost. Svaki korak unatrag u pravima žena, korak je unatrag i za samu demokraciju.

Posebno sam ponosan što izvješće poziva na zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Također, podržana je građanska inicijativa My Voice, My Choice, i Parlament traži od Komisije zakonodavni okvir za ono iza čega je stalo više od milijun Europljana. A to je da svaka žena u Europi mora imati pristup sigurnom i zakonski dopuštenom pobačaju, bez obzira na to gdje živi. Kršenja spolnih i reproduktivnih prava predstavljaju kršenja ljudskih prava. Tjelesna autonomija je pravo svake osobe da slobodno odlučuje o vlastitom tijelu i životu i temelj je istinske rodne ravnopravnosti.” izjavio je zastupnik Marko Vešligaj, autor izvješća.

Osim zdravstvene skrbi, izvješće poziva i na priznavanje rodno uvjetovanog nasilja kao kaznenog djela na razini Europske unije i kriminalizaciju silovanja na temelju nedostatka pristanka, dakle ”samo da znači da”, što znači da se silovanje više ne definira samo onda kad je bilo fizičke prisile ili otpora, nego i kada nema izričitog pristanka.

U izvješću se traži i potpuna provedba direktive o transparentnosti plaća kako bi se smanjile razlike u plaćama i mirovinama između spolova za istovjetna radna mjesta, traži se i zaštita u digitalnoj sfere koja je postalo izuzetno opasno mjesto za žene te zaštita od opstetricijskog/ginekološkog nasilja.

Također se traži razvijanje i implementiranje sustava za nadzor i borbu protiv anti-rodnih pokreta na europskoj razini te revidiranje i ukidanje financiranja svih projekata koji krše temeljne vrijednosti Europske unije, osobito jednakosti, ravnopravnosti i slobode poput raznih aplikacija koje šire dezinformacije o seksualnim i reproduktivnim pravima. Traži se i povećanje financijskih sredstava za udruge koje se bave zaštitom prava žena i sve one koje rade na području zaštite ljudskih prava.

Vrijeme je da zaštitimo naše sugrađanke od diskriminatornih nacionalnih zdravstvenih sustava, od mizoginih Vlada te od uplitanja religijskih dogmi u zakonodavstvo.

Klub SDP-a je podnio prijedlog da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća. Jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temelja Europe i svakog pravednog društva, navela je Marija Lugarić u svom govoru.

Žene u Europskoj uniji i dalje zarađuju manje od muškaraca za jednak posao, s prosječnom razlikom u plaćama između spolova u EU od 13%. To znači da za svaki euro koji u EU zaradi muškarac, žena zaradi 0,87 eura. Napredak je stalan, no još uvijek prespor, sa smanjenjem razlike od 2,8 postotnih bodova u 10 godina.

Postoje znatne razlike između zemalja EU-a. Razlika u plaćama između spolova kreće se od manje od 5% u Luksemburgu, Rumunjskoj, Sloveniji, Poljskoj, Belgiji i Italiji do više od 17% u Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji i Estoniji.

Sukladno izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2024. godine (posljednje izvješće), prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj iznosila je 1.821 euro. Prosječna bruto plaća muškaraca iznosila je 1.854 eura, dok je prosječna bruto plaća žena iznosila 1.782 eura. Iz navedenog proizlazi da je rodni jaz u plaćama iznosio 3,9% u 2024. No, po ažuriranim podaci Eurostata o prosječnim bruto satnicama (prema posljednjim podacima za 2023.), rodni jaz po toj metodologiji praćenja rodnog jaza u plaćama iznosi 7,4%. To je manje od EU27 gdje je jaz 12% po istoj metodologiji, ali je svejedno značajan.

Kada pogledamo strukturno plaće tj. plaće po djelatnostima, situacija je još nešto lošija po žene. Osim u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije (0,7%), djelatnosti opskrbe vodom; uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom te sanacije okoliša (0,8%) i građevinarstvu (11%), u svim ostalim djelatnostima razlika u prosječnim bruto plaćama je u korist muškaraca. Područja s najizraženijim rodnim jazom u plaćama su financijska djelatnost i djelatnost osiguranja (24,5%) te djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 23,1%. Vidljiviji porast rodnog jaza evidentiran je u trima djelatnostima: javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje-13,3% (9,8% u 2023.), ostale uslužne djelatnosti-16% (12,3% u 2023.) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti-4,1% (3,6% u 2023.).

Analizirajući uzroke koji su u pozadini ovakvog porasta, Pravobraniteljica je uočila da je u djelatnosti javne uprave i obrane; obvezno socijalno osiguranje prosječna bruto plaća muškaraca porasla za 581 euro, dok je prosječna plaća žena porasla za 449 eura, što se izravno odrazilo na porast rodnog jaza. Na općenitoj razini može se zaključiti da je porast plaća u ovom sektoru rezultat povećanja osnovica i koeficijenata za obračun plaća koje je provedeno u javnom sektoru tijekom 2024. godine, međutim, izrazita razlika u iznosu povećanja između prosječnih bruto plaća muškaraca i žena (od 132 eura), upućuje da bi porast jaza mogao imati uzroke u vertikalnoj segregaciji odnosno okolnosti da su, uslijed povećanja osnovica i koeficijenata, plaće značajnije rasle na visokim položajima u javnoj upravi koje pretežito zauzimaju muškarci.

Razlika u plaćama među spolovima također se povećava tijekom životnog vijeka. Prema podacima Eurostata, razlika je relativno mala među radnicima mlađima od 25 godina, ali stalno raste s godinama. Među onima u dobi od 25 do 34 godine, razlika se već počinje povećavati, prije nego što se naglo proširi među dobnim skupinama od 35 do 44 i 45 do 54 godine – vrhuncima i za napredovanje u karijeri i za obiteljske obveze. Najveća razlika uočava se među osobama u dobi od 45 do 54 godine, s 14 % – razdobljem tijekom kojeg se žene suočavaju s najvećim kumulativnim nedostacima povezanim s prekinutom karijerom, sporijim napredovanjem i nejednakom podjelom neplaćene skrbi.

Nadalje, razlika u plaćama među spolovima širi se na svim razinama dohotka. Izraženija je među osobama s višim kvalifikacijama, što ukazuje na to da se nedostaci akumuliraju kako žene profesionalno napreduju. Ovi trendovi pokazuju kako se razlike u plaćama među spolovima pojačavaju s vremenom i s napredovanjem u karijeri.

Iznos plaće muškaraca i žena je važan i zbog budućih mirovina. Prema istom Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (za 2024. godinu), prema zadnje dostupnim godišnjim podacima DZS-a (31.12.2023.), prosječna mirovina iznosila je 491 euro. Prosječna mirovina muškaraca iznosila je 540 eura, a prosječna mirovina žena 449 eura, što ukazuje na razliku od 91 euro, odnosno na rodni jaz od 17% u korist prosječne mirovine muškaraca – izraziti rizik od siromaštva za žene umirovljenice.

Dakle, tijekom života, nedostaci se akumuliraju u jaz u mirovinama između spolova i praznine u osiguranju, ostavljajući mnoge starije žene financijski nesigurnima, ovisnima o partneru ili u dugotrajnom zaposlenju. Ova nesigurnost i smanjena autonomija potiču zabrinutost i veću depresiju u kasnoj životnoj dobi, prisiljavajući ih na produljeni, prekarni rad, što pogoršavaju izolacija i ageizam.

Jednak rad zaslužuje jednaku plaću: to je temeljno načelo Europske unije. Rješavanje nepravde razlike u plaćama među spolovima ne može se dogoditi bez promjene strukturnih neravnoteža u društvu.

Devet od deset Europljana – žena i muškaraca – smatra da je neprihvatljivo da žene budu manje plaćene od muškaraca za isti rad ili rad jednake vrijednosti. Većina europskih radnika podržava objavljivanje prosječnih plaća prema vrsti posla i spolu u njihovoj tvrtki.

Razlika u plaćama među spolovima simptom je strukturnih neravnoteža između muškaraca i žena u ekonomskoj zastupljenosti, pristupu obrazovanju i kućanskim obvezama. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene i podcijenjene su na pozicijama ekonomskog odlučivanja. Žene nerazmjerno nose kućanske i dužnosti brige o djeci i starijim članovima kućanstva, pri čemu 90% formalne radne snage u skrbi čine žene, a 7,7 milijuna žena u EU je nezaposleno zbog obiteljskih obveza.

Razlika u plaćama među spolovima mjeri širi koncept od diskriminacije u plaćama i obuhvaća velik broj nejednakosti s kojima se žene suočavaju u pristupu radu, napredovanju i nagradama. To su:

-     Sektorska segregacija: Oko 24% razlike u plaćama među spolovima povezano je s prekomjernom zastupljenošću žena u relativno slabo plaćenim sektorima, kao što su skrb, zdravstvo i obrazovanje. Visoko feminizirani poslovi obično su sustavno podcijenjeni.

-     Nejednak udio plaćenog i neplaćenog rada: Žene imaju više radnih sati tjedno od muškaraca, ali provode više sati na neplaćenom radu, što bi moglo utjecati i na njihov izbor karijere. Zato EU potiče jednaku podjelu roditeljskog dopusta, odgovarajuće javno pružanje usluga skrbi za djecu i odgovarajuće politike tvrtki o fleksibilnom radnom vremenu.

-     Stakleni strop: Položaj u hijerarhiji utječe na razinu plaće: manje od jedne od deset glavnih izvršnih direktorica tvrtki su žene. Ipak, profesija s najvećim razlikama u satnicama u EU bili su menadžeri: 23% niža zarada za žene nego za muškarce.

-     Diskriminacija u plaćama: U nekim slučajevima žene zarađuju manje od muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, čak i ako je načelo jednake plaće utvrđeno u europskim ugovorima (članak 157. UFEU-a) od 1957. godine.

Najveći dio razlike u plaćama među spolovima ostaje neobjašnjen u EU i ne može se povezati s karakteristikama radnika ili radnog mjesta kao što su obrazovanje, zanimanje, radno vrijeme ili gospodarska aktivnost za koju osoba radi. Veća transparentnost u plaćama pomogla bi u otkrivanju neopravdanih razlika u plaćama na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te bi pomogla žrtvama diskriminacije u plaćama da traže pravnu zaštitu i ostvare svoje pravo na jednaku plaću.

Zato je važna Direktiva o transparentnosti plaća i njena sustavna implementacija.

Kako bi se zaustavilo daljnje povećanje rodnog jaza u plaćama na europskoj razini, 2023. je stupila na snagu europska Direktiva o transparentnosti plaća koja ima za cilj utjecati na smanjenje rodnog jaza u plaćama i ujedno doprinijeti transparentnosti procesima rada i zapošljavanja te postići jednakost plaća. Mi smo dužni Direktivu implementirati do 7. lipnja 2026., a taj nimalo lak proces je tek započeo (po informacijama koje imamo, tek je formirana radna skupina za zakon koja je održala jedan sastanak).

Razlika u plaćama između spolova povećava psihosocijalne rizike za žene koncentrirajući ih u zahtjevne, slabije plaćene uloge s malo priznanja i u kojima je njihov rad podcijenjen. To stvara neravnotežu između truda i nagrade, rezultira niskom kontrolom žena nad svojim poslom, normalizira uredske kućanske poslove i potiče stres, sagorijevanje i depresiju.

Razlika u plaćama među spolovima daleko nadilazi nejednaku plaću za jednak rad. Pokreće je složena interakcija strukturnih, kulturnih i institucionalnih dinamika koje oblikuju uvjete pod kojima žene ulaze, ostaju i napreduju na tržištu rada. Ta dinamika utječe ne samo na zarade žena, već i na njihovu izloženost psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu, s dugoročnim posljedicama za mentalno zdravlje i dobrobit tijekom cijelog životnog vijeka.

U EU27, prosječna bruto satna zarada muških zaposlenika bila je 12% veća nego kod žena u 2023. godini. Ova razlika u plaćama između spolova jednaka je razlici od oko mjesec i pol plaće godišnje. Dan u godini kada žene simbolično prestaju u prosjeku biti plaćene u usporedbi s muškarcima naziva se Dan jednakih plaća. Europska komisija obilježava ovaj dan svake godine kako bi podigla svijest o činjenici da radnice u Europi i dalje u prosjeku zarađuju manje od svojih muških kolega. Ovaj dan se mijenja ovisno o najnovijim podacima o razlici u plaćama između spolova u EU. Godine 2025. Europski dan jednakih plaća pada 17. studenog.

Na razini EU, mnoge su države krenule s aktivnostima promoviranja i osvještavanja javnosti o samoj Direktivi o potrebi efikasne i potpune implementacije pa je tako 12 EU zemalja također proglasilo nacionalni Dan jednakih plaća. Hrvatska to još nije učinila, pa predlažemo da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća.

U Hrvatskom saboru održan okrugli stol pod nazivom „Odgovorno medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju – kako spriječiti retraumatizaciju žrtava i osnažiti ulogu medija u zaštiti ljudskih prava“, u organizaciji Kluba zastupnika SDP-a i predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova Marije Lugarić te neformalne mreže NO SH/T – Ne seksizmu, homofobiji i transfobiji, koja okuplja petnaest feminističkih organizacija civilnog društva iz cijele Hrvatske.

Okrugli stol otvorila je Marija Lugarić naglasivši da je cilj bio otvoriti dijalog o odgovornosti medija u izvještavanju o rodno utemeljenom nasilju te predstaviti preporuke za etično, informirano i nenasilno izvještavanje koje su proizašle iz istraživanja provedenog među ženama koje su preživjele nasilje.

Uvodničarka Nataša Vajagić iz Centar za građanske inicijative Poreč i voditeljica projekta Seksizam naš svagdašnji predstavila je preporuke i ključne nalaze, koje se temelje na stvarnim iskustvima žena žrtava nasilja i nude konkretne korake za promjenu novinarske prakse, među kojima se posebno ističu: uvođenje informativnih sekcija uz članke o rodno utemeljenom nasilju, s kontaktima za pomoć i podršku ženama; onemogućavanje komentara ispod članaka o nasilju kako bi se spriječila sekundarna viktimizacija i širenje govora mržnje; korištenje jasnog, točnog i nesenzacionalističkog jezika koji ne opravdava počinitelje niti okrivljuje žrtve; uključivanje stručnjakinja i stručnjaka umjesto nestručnih komentatora radi boljeg razumijevanja uzroka i posljedica nasilja.

Dunja Bonacci Skenderović, stručnjakinja za femicid se u svom izlaganju referirala na svoje istraživanje „Moja ili ničija“ iz 2024. godine u kojem je fokus bio stereotipni način medijskog izvještavanja o femicidu kao incidentu, te potrebi za promjenom pristupa i izbjegavanju stereotipa u medijskom izvještavanju.

Iz organizacije U dobroj Vjeri Lana Bobić ukazala je na negativan prikaz žena u medijima, na njihovu stereotipizaciju, ali i neuspjeh u zaštiti žrtava ,što je dovelo i do gubitka vjere u institucije. Upozorila je da prema podacima Autonomne ženske kuće Zagreb više od 80 posto žena uopće ne prijavljuje nasilje, a jedan od razloga je senzacionalističko izvještavanje i iznošenje intimnih detalja. Ukidanje, odnosno onemogućavanje komentara ispod članaka o nasilju jedan je od načina da se mržnja ne širi i da svi ne budemo suučesnici u kulturi nasilja.

Mašenjka Bačić ispred Hrvatskog novinarskog društva upozorila je nedavne fizičke napade na novinare koji su bez pravne i fizičke zaštite. Također je rekla da se preporuke moraju adresirati na izdavače i urednike komercijalnih medija, gdje se "etičke smjernice često sudaraju s tržišnom logikom klikova i oglašivača". Predložila je jačanje javnih modela financiranja – obnavljanje modela za neprofitne medije ukinutog 2016. i povećanje Fonda za pluralizam pri Agenciji za elektroničke medije.

Sličan stav iznio je Kristijan Kevešević ispred Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je istaknuo da Fond treba više poticati uredničku neovisnost o tržišnim pritiscima. Također je naglasio važnost uloge medija u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja te smatra da ono treba biti odgovornije. Unatoč svim smjernicama koje je predložila Pravobraniteljica, pravnim okvirima i alatima, ne koriste se dosljedno, mediji se usmjeravaju na senzacionalizam, a ne na informiranje.

Zastupnica Rada Borić iz stranke Možemo i Maja Mamula iz Ženske sobe dale su svoju potporu zabrani komentara ispod članaka o nasilju kako bi se zaštitile žrtve i kako bi se prestala širiti mržnja.

Sudionici su se složili da odgovorno izvještavanje može osnažiti žrtve i pridonijeti prevenciji nasilja, dok senzacionalizam, seksizam i otvoreni komentari koji krive žrtve produbljuju kulturu šutnje i nekažnjavanja.

Sud Europske unije potvrdio je valjanost većeg dijela Direktive o primjerenim minimalnim plaćama, čime je otklonjena svaka sumnja u njezinu zakonitost i važnost za zaštitu radnika diljem Europe.

„Ova presuda potvrđuje da su pravedne i dostojanstvene plaće temelj europskog socijalnog modela. Direktiva ostaje snažan alat za podizanje životnih standarda, osobito u zemljama poput Hrvatske gdje su troškovi života sve viši i gdje radnici često jedva spajaju kraj s krajem“, izjavila je hrvatska eurozastupnica Romana Jerković Kraljić (SDP, S&D).

Sud je poništio samo dvije tehničke odredbe koje su, prema njegovu mišljenju, previše zadirale u nacionalne ovlasti. Radi se o odredbi koja je propisivala točne kriterije za izračun minimalne plaće te pravilo o njezinu automatskom usklađivanju.

Međutim, svi ključni ciljevi Direktive ostaju na snazi: osigurati da minimalne plaće budu primjerene životnom standardu i potaknuti kolektivno pregovaranje u državama članicama.

Zastupnica je naglasila da, iako je Direktiva formalno provedena u Hrvatskoj, stvarnost pokazuje da mnogi radnici i dalje primaju preniske plaće koje im onemogućuju dostojanstven život. Oko 71 tisuća zaposlenih prima minimalnu plaću, dok 131 tisuća radnika zarađuje tek nešto više od tog iznosa. Istodobno, stopa stanovništva u riziku od siromaštva iznosi 20,3 posto. Iako posljednjih godina bilježimo rast plaća u Hrvatskoj, on najčešće ne doseže one kojima je najpotrebniji, a to su radnici s najnižim primanjima.

„Presuda potvrđuje da Europska unija ima ovlast djelovati u zaštiti radnika i u borbi za plaće koje omogućuju stabilan i siguran život. Minimalna plaća mora biti takva da radnicima i njihovim obiteljima osigura osnovne životne potrebe, a ne samo formalno ispunjenje zakonskog praga“, poručila je Jerković Kraljić.

„Povećanje plaća mora biti praćeno jačanjem uloge sindikata, sustava kolektivnog pregovaranja i mjera koje osiguravaju da rast plaća prati rast troškova života. Borba protiv radnog siromaštva mora postati prioritet jer svaki radnik mora moći živjeti od svog rada“, zaključila je zastupnica.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u subotu je u središnjici stranke održao konferenciju za medije na kojoj se osvrnuo na aktualna događanja u Hrvatskoj.

"Nema više prostora za kukavičluk i popuštanje radikalnoj desnici. Pozivam Andreja Plenkovića da vrati ustavno-pravni poredak u Republici Hrvatskoj, ili ako to nije sposoban učiniti – neka podnese ostavku. Vrlo jednostavno", započeo je šef SDP-a.

"Moje pitanje je: što je sljedeće? Hoće li politički neistomišljenici, ili možda ljudi s drugačijim frizurama koji šetaju ulicom, postati mete napada? Hoće li doći do nasilja? Nažalost, struktura hrvatskog društva pod vladavinom Andreja Plenkovića ozbiljno je ugrožena i narušena. Hrvatska bi trebala biti dom za sve – kuća različitosti i raznih identiteta. Nijedan identitet ne smije biti dominantan, niti smije nametati pravila koja stoje iznad zakona", rekao je Hajdaš Dončić.

Zakon u Republici Hrvatskoj mora biti jednak za sve i mora se primjenjivati jednako na sve kategorije građana, smatra.

"Plenković već godinama koketira s ekstremnom desnicom. Putem Gordana Jandrokovića, koji organizira skupove u Saboru – pod budnim okom Božinovića – institucije hrvatske države sudjeluju u stvaranju atmosfere straha. U svakoj državi upravo su te institucije odgovorne za red i poštivanje ustavnog poretka. Takvu Hrvatsku želim – Hrvatsku koja voli različitosti, u kojoj se svaki građanin osjeća ugodno i sigurno. To je naša kuća bez straha. Strah ne smije prolaziti", kazao je.

Ističe da postoji alternativa u Hrvatskoj – ljudi koji sanjaju normalno društvo i žele živjeti u državi u kojoj svi poštuju zakon i Ustav.

"Zato još jednom pozivam premijera i predsjednika Sabora, koji su najodgovorniji za provedbu ustavno-pravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Pozivam i predsjednika Republike na isto. Jer ponekad, kada se društvo nađe na ovakvom raskrižju, šutnja nije odgovor. Još manje ako se šutnjom pokušava svidjeti ekstremnoj desnici. Nedopustivo je da 50 ili 100 mladića u fantomkama i kapuljačama marširaju gradom – bilo Zagrebom, Splitom, Osijekom, svejedno. Ljudi se tada ne osjećaju sigurno. Zato treba vratiti ustavno-pravni poredak u Republiku Hrvatsku", rekao je Hajdaš Dončić.

"Država mora normalno funkcionirati. Ovo što se događa jednostavno nije normalno. Građani imaju pravo iskazivati sebe – u kulturi, sportu, društvenom životu – ali to mora biti u duhu otvorenosti i tolerancije. Mi smo uvijek bili otvorena zemlja i takvi moramo ostati. Poruka i osuda moraju doći od premijera i predsjednika Sabora. Oni moraju prestati koketirati s ekstremnom desnicom. Dosta je toga", zaključio je predsjednik SDP-a.

Potpredsjednik SDP-a, ujedno bivši ministar unutarnjih poslova i branitelj iz Splita, Ranko Ostojić oštro je osudio nedavni napad na sudionike kulturnog događaja u Splitu, istaknuvši kako se ne radi o izražavanju mišljenja, već o čistom nasilju koje sramoti grad.

Zbog incidenta je do sada privedeno devet osoba – troje se nalazi u istražnom zatvoru, dok su ostali u pritvoru. Protiv njih se vodi postupak zbog nasilničkog ponašanja iz mržnje i kršenja prava na izražavanje nacionalne pripadnosti. O svemu tome progovorio je Ostojić za RTL Direkt.

“To nije mišljenje, to je nasilje”

Ostojić je komentirao kako napad na skup u kojem su sudjelovali gimnazijalci i stariji građani nije nikakav čin slobode govora, nego izraz nasilja koji ruši ugled Splita.

“Kada skupina maskiranih ljudi u fantomkama potjera gimnazijalce i violinisticu s kulturnog skupa, to nije izražavanje mišljenja – to je sramota. Vučićevi ljudi u fantomkama u Novom Sadu nisu ništa drugačiji od ovih koji su to učinili u Splitu,” rekao je Ostojić.

“Grad s antifašističkom tradicijom ne smije tolerirati nasilje”

Ostojić je naglasio kako Split, grad s bogatom antifašističkom tradicijom, ne smije tolerirati ovakve ispade. Dodao je kako nije riječ o izoliranom slučaju, već o nizu incidenata koji se već duže vrijeme ponavljaju u različitim dijelovima Dalmacije.

“Vidjeli smo slične stvari u Imotskom, Dugopolju, Sinju, Šibeniku, Benkovcu… To je postalo gotovo normalno, a policija često ne reagira. Upravo to šutanje i ignoriranje dovodi do ovakvih situacija,” rekao je bivši ministar.

“Ovo ide na ruku Vučiću”

Prema Ostojiću, ponašanje ekstremnih skupina samo daje argumente srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću da prikazuje Hrvatsku kao netolerantnu zemlju.

“Ovakvi ispadi samo služe Vučiću da priča kako je Hrvatska fašistička država. Mi smo se borili za slobodnu Hrvatsku, u kojoj svatko može izražavati svoju kulturu bez straha,” poručio je Ostojić.

Kritika policije i Vlade

Ostojić je također prozvao policiju i Vladu zbog nedosljedne reakcije, podsjećajući da su kulturni događaji “Dana srpske kulture” prekinuti i da su sudionici vraćeni kući bez provođenja istrage, što je, kako kaže, protivno zakonu.

“Policija je jednostavno ‘ispratila’ sudionike, umjesto da obavi razgovor i prikupi dokaze. To nije postupanje po zakonu, nego ignoriranje pravde,” dodao je.

Ostojić je zaključio da je odgovornost Vlade u tome što se ekstremizam tolerira, a na prva kršenja zakona – poput uzvikivanja ustaških pokliča – nije pravovremeno reagirano.

“Kada nešto ne sankcioniraš na vrijeme, stvaraš ozračje u kojem nasilje postaje normalno. Zato smo danas tu gdje jesmo,” zaključio je Ostojić.

SDP u četvrtak započinje seriju deliberacijskih susreta u 20-ak hrvatskih gradova s ciljem otvaranja dijaloga s građanima o važnim društenim temama, prva je zdravstvo, a čelnik stranke Siniša Hajdaš Dončić uoči skupa je istaknuo važnost mišljenja građana za stranački izborni program.

Susret pod nazivom "Zdravstvo u službi građana" održava se u Hotelu Art'earia, a na njemu sudjeluju predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić, potpredsjednica SDP-a i zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan te voditeljica SDP-ovog Savjeta za zdravlje i sport Sara Medved.

"Ovo što je meni važnije i što je nama, SDP-u, najvažnije jest da zapravo čujemo i mišljenje građana. Upravo ta mišljenja građana, počevši ovdje u Bjelovaru, bit će i dio našeg izbornog programa za zdravstvo u službi građana Republike Hrvatske", rekao je Hajdaš Dončić na konferenciji za novinare prije susreta.

Istaknuo je kakota stranka zagovara zdravstvo koje nije privilegija bogatih, nego je zapravo javno dostupan resurs za sve građane Republike Hrvatske.

Na pitanje što bi mijenjali u zdravstvu, Hajdaš Dončić je naveo više ključnih točaka.

"Javno zdravstvo mora biti temeljno, dakle javno zdravstvo prije privatnog zdravstva, drugačiji način financiranja bolnica, osnivanje agencije za lijekove da se na jedno mjestu zapravo naručuju lijekovi za sve hrvatske zdravstvene ustanove jer na taj način smanjujete jediničnu cijenu lijeka. I ono što je vrlo važno - etika, profesionalizam i drugačiji način izbora ravnatelja", kazao je Hajdaš Dončić.

Sara Medved istaknula je ulogu lokalne i regionalne samouprave u zdravstvu. "Moramo se sjetiti da su Domovi zdravlja temelj zdravstvenog sustava, a da domovima zdravlja upravlja upravo županija. Mi s brojnim lokalnim politikama možemo jako puno toga postići za zdravlje svih građana u Republici Hrvatskoj i nije potrebna promjena na nacionalnoj razini, već se može početi i od manjih jedinica, kako gradova, tako i županija", rekla je.

Dodala je kako će na susretu predstaviti primjere dobre prakse gdje, kako je rekla, naši ljudi rade fantastična mala čuda u svojim domovima zdravlja i poboljšavaju zdravstvenu sliku svih u društvu.

Biljana Borzan istaknula je kako je zdravstvo uvijek u prvih pet najvažnijih problema koje ističu hrvatski građani na europskoj razini.

"Građani su sve više osjetljivi na temu zdravstva, sve više im smeta ono što se u zdravstvu događa i upravo zbog toga je smisao ovakvog razgovora kako bismo potakli građane da kažu neke svoje stavove kako oni doživljavaju hrvatsko zdravstvo i da to u konačnici pretočimo u naše dokumente koje ćemo predočiti cijeloj hrvatskoj javnosti", navela je Borzan.

Istaknula je kako su prethodno upitali građane koju temu žele te se zdravstvo istaknulo kao jedna od najzanimljivijih tema. Nakon Bjelovara, SDP će organizirati susrete u gradovima diljem Hrvatske na teme koje uključuju ekonomiju i korupciju.

Premijer Andrej Plenković na jučerašnjoj konferenciji za medije još jednom je pokazao da nema hrabrosti suočiti se s problemom koji prijeti temeljnim vrijednostima ove zemlje. Umjesto da javnosti jasno kaže kako će nas zaštititi od nasilnika koji uzimaju zakon u svoje ruke, sazvao je konferenciju da brani svoj lik i djelo. Umjesto odgovora na pitanje tko stoji iza organiziranih ispada maskiranih grupa na građane i tko prijeti ustavnom poretku, Plenković je – po dobrom starom običaju – lopticu prebacio na “političku ljevicu”.

Time je samo potvrdio ono što se već zna: Andrej Plenković je kukavica. Boji se radikalne desnice, strahuje za opstojnost svoje koalicije i izbjegava imenovati one koji ugrožavaju sigurnost građana. Dok institucije kojima upravlja šute i ne reagiraju, nasilje i ekstremizam postaju prihvatljiv oblik političkog izraza, a Hrvatska tone u bezakonje. Dok ulice preplavljuje ekstremizam, Plenković se bavi PR-om. Dok on minorizira problem kako bi umanjio svoju odgovornost, pojedini lokalni HDZ-ovci čak javno brane napadače na ustavni poredak. To je opasna situacija koja prijeti eskalirati, ali Plenković bira baviti se ušminkavanjem stvarnosti.

Premijer koji u rukama ima sve poluge vlasti tako pokazuje da ih ne koristi za obranu demokracije, nego za vlastitu političku zaštitu. U trenutku kad bi trebao stati pred građane kao državnik, on bira ulogu komentatora koji krivnju traži drugdje.

Tako se ne ponaša vođa, nego netko tko se boji onih koji su mu postali stvarni gospodari političkog terena.

Njegova nemoć nije slučajna: to je izbor. Jer svaka jasna osuda radikalne desnice značila bi sukob s vlastitim političkim partnerima. A za taj sukob on nema hrabrosti. Zato šuti. Zato se skriva. Zato i jest – kukavica.

Plenković je kukavica i talac radikalizacije za koju je sam odgovoran. I sve dok se boji jasno reći tko prijeti ovoj zemlji, on ostaje ono što jest: čovjek koji pred mrakom zatvara oči i od njega bježi, umjesto da ga zaustavi.

I dok Hrvatska tone u mrak, Plenković pokušava zadržati privid stabilnosti. Ali nema stabilnosti u zemlji u kojoj šute institucije, a viču ekstremisti. To je raspad pristojne države.

I za taj je raspad suodgovoran upravo onaj koji ga je trebao spriječiti – Andrej Plenković.

Ono što se sinoć dogodilo u Splitu sramota je za Hrvatsku. Sramota je za državu koja se diči demokracijom i europskim vrijednostima, a u kojoj danas huligani s fantomkama slobodno marširaju, uzvikujući fašističke pozdrave i proganjajući manjine - dok vlast šuti.

Premijer Andrej Plenković kukavica je koja se ne usuđuje priznati očito: sve ovo se događa jer je cijelo ljeto zatvarao oči pred radikalizmom. Pravdao je, umanjivao, kalkulirao - i sada gledamo posljedice.

Počelo je postavljanjem Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika, zatim smo slušali fašističke pokliče na Hipodromu i u centru Zagreba, a onda i u Saboru koji je odnedavno - pod HDZ-ovim pokroviteljstvom - postao i mjesto za revizionističke tribine. Dogodio se Benkovac, dogodio se Šibenik. I svima je, osim Plenkoviću, bilo jasno gdje to vodi: u crnilo, u mrak, u progone. I sada, kada manjine u ovoj zemlji ponovno moraju strahovati za svoj život, kulturu, opstojnost... i kada se kulturne manifestacije prekidaju vikom, prijetnjama i nasiljem: Plenković sve to ignorira.

Jer se boji.

Boji se svojih partnera s krajnje desnice. Boji se izgubiti nekoliko glasova. Boji se da će ostati bez vlasti. A dok on važe rejtinge, prebire po statistikama i hvali se da "Hrvati nisu nikada bolje živjeli" - Hrvatska tone u moralni mrak. Danas se napadaju Srbi, sutra će to biti netko drugi.

Ovo nije domoljublje, ovo nije hrvatstvo - ovo je kukavičluk, isključivost i agresija. A najveći krivac za to je premijer koji popušta iz dana u dan i koji ne štiti vrijednosti Ustava - već svoj mandat.

I na kraju, moramo se upitati, kako - nakon svega ovoga - manjinski zastupnici i dalje mogu sjediti u toj vladajućoj većini? Kako mogu podržavati premijera koji je potpuno kapitulirao pred naletom radikala i koji je stvorio atmosferu u kojoj manjine u ovoj zemlji danas žive gore nego u osvit Domovinskog rata?

Ovo nije Hrvatska kakvu su sanjali oni koji su je stvarali. Ovo je Hrvatska koja se vraća unatrag: u vrijeme straha, podjela i mržnje.

Forum mladih SDP-a Hrvatske održao je u ponedjeljak konferenciju za medije pod simboličnim nazivom „Nemamo gdje pa smo završili ispod mosta“, i to upravo ispod Mosta mladosti u Zagrebu, kako bi ukazao na, kako navode, potpuni kolaps stambene politike za mlade i studente te skandalozno upravljanje studentskim smještajem pod HDZ-ovom kontrolom.

Na konferenciji su govorili Marija Lugarić, saborska zastupnica SDP-a, Karlo Vedak, potpredsjednik Foruma mladih SDP-a i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te Timon Fabijanec, potpredsjednik Foruma mladih SDP-a i gradski vijećnik Grada Koprivnice.

Mladi upozoravaju: Stanovanje nije luksuz, nego pravo

Saborska zastupnica Marija Lugarić istaknula je kako je Vlada i nakon godinu dana od najave sveobuhvatne stambene politike ostala bez konkretnih rezultata.

„Tražimo sustavnu i priuštivu stambenu politiku – da mladi mogu priuštiti stan za najam, kupnju ili mjesto u studentskom domu, a ne da žive ispod mosta,“ poručila je Lugarić.

„Stanovanje nije luksuz, nego temeljno pravo. Potrebna je transparentnost tržišta najma – s prosječnom plaćom u Zagrebu gotovo je nemoguće pronaći pristojan stan.“

5100 studenata bez doma – Ovo je pitanje jednakih šansi

Karlo Vedak upozorio je na alarmantne brojke: više od 5100 studenata u Hrvatskoj nije dobilo smještaj u domu, od čega čak 3200 u Zagrebu.

„Samo 5 do 10 posto studenata ima mjesto u domu, što je dvostruko manje od europskog prosjeka. To izravno narušava jednakost šansi jer studenti slabijeg imovinskog stanja nemaju jednake uvjete za obrazovanje,“ rekao je Vedak.

Dodao je kako Vladina mjera od 60 eura pomoći studentima koji nisu dobili dom može biti samo privremena te da mora biti povećana.

Vedak je predstavio i dva konkretna zahtjeva i inicijative koje će Forum mladih SDP-a uputiti Gradu Zagrebu i nadležnom Ministarstvu:

1. Subvencioniranje studenata iz Zagreba koji ostvare pravo na studentski dom, ali ostanu bez njega zbog manjka kapaciteta. Grad bi trebao minimalno pratiti državnu subvenciju od 60 eura, čime bi se studentima osiguralo ukupnih 120 eura potpore mjesečno.

2. Zalaganje za izgradnju novog studentskog doma u Zagrebu. Nedavno objavljeni stihijski projekt resornog Ministarstva o proširenju studentskih kapaciteta u sedam gradova neadekvatno adresira potrebe Zagreba, jer predviđa tek proširenje dva paviljona.

Studenti nisu trošak, nego ulaganje u budućnost

Timon Fabijanec naglasio je kako se studentski domovi u Hrvatskoj grade bez strategije.

„Dok u Zagrebu kronično nedostaje mjesta, u nekim gradovima domovi zjape prazni – u Šibeniku je popunjenost samo 64%, a u Dubrovniku je od 500 mjesta zauzeto tek 200,“ rekao je.

„Jasno je da država nema nikakvu strategiju za planiranje studentskog smještaja. Europski novac se troši bez sustava, po principu ‘kad je bal – nek se troši’, što je primjer lošeg upravljanja HDZ-a. Slična situacija je i s menzama – HDZ-ova uprava jednostavnije zatvara menze nego da poboljša kvalitetu hrane i poštuje prava studenata. Za nas studenti nisu trošak, nego ulaganje u budućnost. Svaki student ima pravo na dostojanstveno studiranje, smještaj i kvalitetnu prehranu,“ zaključio je Fabijanec.