izdvojena vijest:

Na Svjetski dan zdravlja SDP upozorio na probleme u zdravstvu

izdvojena vijest:

Na Svjetski dan zdravlja SDP upozorio na probleme u zdravstvu

Učitavanje...

Hajdaš Dončić: HDZ preko saveza i udruga izvlači novac

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u Oporbenom zarezu oštro je kritizirao politiku Andreja Plenkovića i stanje u hrvatskom gospodarstvu. Upozorava na rastuću inflaciju i probleme u zdravstvu. Govori o odnosu s platformom Možemo! i najavljuje suradnju s Ankom Mrak Taritaš i Dalijom Orešković.

Siniša Hajdaš Dončić ističe kako je cilj okupljanja ljevice u Barceloni bio odgovor na jačanje desnih pokreta. Dodaje kako okupljanje kod španjolskog premijera Pedra Sancheza vidi kao važan početak.

– To je dobra platforma koja će poslužiti europskim, ali i svjetskim socijaldemokratima i socijalistima za stvaranje jedne nove globalne mobilizacije protiv desničarenja i protiv ovakvog ponašanja koje provodi Donald Trump i njegov prijatelj iz Izraela, Bibi Netanjahu, kazao je.

Sprega krupnog kapitala, vojne industrije i Trumpa

Govoreći o međunarodnim odnosima, upozorio je kako su posljedice sukoba i političkih odluka "loše za svijet, loše za svjetsku ekonomiju, loše za ljude s malim ili srednjim prihodima koji će najviše osjetiti ekonomsku krizu". Naglasio je kako je riječ o krizi uzrokovanoj agresijom SAD-a i Izraela na Iran, ali i odgovorom Irana.

– Može se promatrati tko kupuje ili prodaje dionice dan ili dva prije neke objave Trumpa. Kupuje ih najvećim dijelom njegova obitelj. To je sprega krupnog kapitala, vojne industrije i jednog čovjeka kojeg ću nazvati samo Trumpom. Tome se treba suprotstaviti i ne treba se toga bojati, poručio je.

Korupcija i sportski savezi u Hrvatskoj

Komentirao je i aktualne istrage u sportskim savezima u Hrvatskoj.

– Nije me iznenadilo jer mi to sve više miriši na onu FIMI mediju. Ljudi u Hrvatskoj moraju biti svjesni da svaki sportski savez vodi neki HDZ-ovac, da svako lovačko društvo vodi neki HDZ-ovac. Upravo je ta sprega politike i saveza udruga prestrašna. To je način na koji se izvlače novci i način na koji HDZ dobiva izbore, kazao je.

Dodaje kako takva praksa šteti društvu i demokraciji.

– Sportski savezi - HDZ, vatrogasne zajednice - HDZ, lovački savezi - HDZ. Mali je broj predsjednika saveza koji nisu članovi ili simpatizeri HDZ-a. To nije dobro za demokraciju i društvo. To je vjerojatno još jedna FIMI medija, izvlačenje novca kroz fiktivne račune i toga će vjerojatno biti još, zaključio je.

'Plenković se u ekonomiju ne razumije'

Govoreći o mjerama vezanima uz cijene goriva i takozvani „plivajući PDV“, Hajdaš Dončić ističe kako je riječ o kratkoročnim rješenjima koja ne rješavaju suštinske probleme.

– To je kao da desetak, petnaest godina ne vježbate, zapustite se, ne radite strukturne promjene na sebi, a onda vam se odjednom slomi noga. I onda dođe gospodin Plenković i ide gipsati tu nogu, a 12 godina ništa nije radio da ojača nogu, kaže.

Dodaje kako Hrvatska nema ključne strategije.

– Nemate energetsku strategiju, nemate poljoprivrednu strategiju, 6,5 milijardi eura vam je uvoz hrane u Hrvatskoj. Nismo stvorili neovisnost, a imali smo vremena jer smo bogom dani za neke obnovljive izvore energije. Nemate poreza na ekstra profit, nemate kvalitetnu politiku prema trgovačkim i drugim maržama monopolista i oligopolista u Hrvatskoj, kaže.

'Najlakše je trošiti europska sredstva na beton'

Hajdaš Dončić kritizira pristup Vlade ekonomiji i kaže: "Ovu mjeru ne predlaže Plenković, Plenković se u ekonomiju ne razumije, vjerojatno ju predlaže Ćorić, ali to je zapravo manje bitno. To je interventna mjera, kratkoročna, jer nema pametnije mjere koju on sad može preuzeti, poručuje.

Kao ključnu zamjerku ističe izostanak dugoročnih politika i kaže: Plenkovićeva je strukturna greška nečinjenje u ekonomiji, njegov put linijom manjeg otpora. Najlakše je trošiti europska sredstva na beton, umjesto da su bila ciljana, primjerice u Slavoniji za razvoj hrvatske poljoprivrede, kaže.

Dodao je kako se "novac dijeli neselektivno da bi se zadovoljio što veći broj partijskih poslušnika".

'Hoćemo li imati Plenkovićev land?'

Posebno problematizira način donošenja odluka u vanjskoj politici: "Ovisni smo u vanjskoj politici o jednom čovjeku, to je Andrej Plenković. Nitko ne donosi odluke osim njega, a ja mislim da su sve njegove odluke povezane s njegovim osobnim ambicijama, poručuje.

Naglašava kako ključne teme ne prolaze parlamentarnu raspravu:

- Hrabra država, mora imati svoj stav. Dakle, nemamo ni stav o Izraelu. Neke europske zemlje zalažu se zapravo za ukidanje sporazuma o pridruživanju sa Izraelom, dok recimo Hrvatska taj sporazum brani. Moje pitanje je: Zašto? Tko je s tim iskomunicirao nešto?|Nismo pričali o tome kakvo bi trebalo biti stajalište Hrvatske o Ukrajini, BiH, Makedoniji ili Crnoj Gori. To su rasprave za parlament, a ne da o tome odlučuje jedan čovjek. (...) Ili ćemo ukinuti parlament pa ćemo imati 'Plenkovićev land', što je loše za liberalnu demokraciju i za demokraciju općenito, upozorava Hajdaš Dončić.

Inflacija kao strukturni problem

Na kraju ističe kako je inflacija jedan od ključnih problema.

– Inflacija je u Hrvatskoj 4,8 posto, to je najviša inflacija u europodručju. Ona je postala strukturni problem, ali to nije uvezena inflacija, to je inflacija Plenkovićeva nečinjenja u Hrvatskoj, bez poreza na ekstra profit i bez jačanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, kaže.

Dodaje kako bi SDP vodio drugačiju ekonomsku politiku.

Plaće, mirovine i životni standard

Hajdaš Dončić kaže kako su zahtjevi sindikata za većim plaćama i mirovinama ostvarivi, ali uz drugačiju raspodjelu proračunskog novca i rast produktivnosti. Ističe da novca ima, no ključ je u poticanju gospodarstva, nižim porezima na dobit i ciljanom korištenju nacionalnih i europskih sredstava.

Naglašava kako država mora osigurati građanima dostojan životni standard: "Ljudima treba plaća od koje mogu pristojno živjeti, a mi smo spremni ponuditi modele kako bi život bio priuštiviji".

Posebno upozorava na stanje u zdravstvu, ističući da građani u Hrvatskoj žive kraće od prosjeka Europske unije i da je visoka smrtnost od malignih bolesti.

– Nedopustivo je da se problemi koji su se mogli spriječiti preventivom rješavaju dugim listama čekanja, kaže, dodajući kako takav sustav pogoduje privatnom sektoru koji „cijedi novac“ iz javnog zdravstva.

Ekonomist na čelu zdravstva, Boris Lalovac?

Govoreći o rješenjima, ističe kako ključni problem zdravstva nisu liječnici, nego organizacija i financije. Kaže kako se "uz bolju organizaciju može imati 20 do 30 posto manje troškova i biti jednako toliko učinkovit, ako ne i više".

– Jedna od ideja je da bi naš ministar zdravstva vjerojatno bio ekonomist, jer je upravljanje i financiranje ključno. Imamo izvrsne ekonomiste koji razumiju sustav, jedan od njih je i Boris Lalovac, kaže, naglašavajući da je riječ o načinu razmišljanja, a ne konačnoj odluci.

Tim ispred pojedinca

Hajdaš Dončić pritom naglašava da ne želi graditi politiku na pojedincu.

– Neću sebe gurati u prvi plan. Potreban je dobar tim i ljudi koji razumiju sektore, s kojima možete voditi argumentirane rasprave temeljene na činjenicama, poručuje. Dodaje kako se samo takvim pristupom mogu rješavati ključni problemi u državi.

Inflacija ne pogađa sve jednako

Hajdaš Dončić kritizira ministra gospodarstva zbog dovođenja u pitanje podataka Državnog zavoda za statistiku, ističući da se fokus mora preusmjeriti na konkretne mjere za smanjenje inflacije, a ne na osporavanje institucija. Smatra da se Vlada treba baviti trgovačkim lancima, telekomunikacijskim tvrtkama i cijenama energije.

Naglašava kako inflacija ne pogađa sve građane jednako – oni s nižim prihodima najveći dio novca troše na hranu i režije, koje su najviše poskupjele, pa je njihov stvarni rast troškova znatno veći od službenih stopa.

Dodaje kako građane ponajviše zanima kupovna moć, odnosno koliko za svoju plaću ili mirovinu stvarno mogu kupiti. Ističe da vrijednost novca treba gledati kroz količinu proizvoda koje si građani mogu priuštiti danas u odnosu na ranije, a ne samo kroz nominalne iznose.

Skraćeni radni tjedan

Na pitanje što bi SDP napravio odmah drugačije da pomogne građanima odgovorio je da je socijaldemokratska opcija u Hrvatskoj, jedna je od rijetkih u Europi koja razumije koji je smisao moderne socijaldemokracije.

- A to vam je primarna raspodjela. To znači da su profiti poduzetnika u Hrvatskoj rasli 8 puta brže od inflacije i od plaća radnika. A primarna raspodjela znači mehanizam kako da se taj profit ravnomjernije podijeli, poduzetnik vs. radnik. Mi to nudimo sa izbjegavanjem poreza na dobit. Manji porez ako digneš produktivnost i ako radnicima digneš plaću. Ostat će i tebi, kazao je.

- Obitelji s malom djecom, osobe koje su pred mirovinom i osobe koje imaju vrlo veliki rizik od zamjene posla umjetnom inteligencijom imaju i sada mogućnost da u Hrvatskoj imaju skraćeni radni tjedan. To je jedna od mjera koje smo predložili u sklopu naše industrijske politike, naglasio je.

'Ne pristajemo na trgovinu kod izbora sudaca'

Saborska sjednica sutra se nastavlja glasovanjem, ali predsjednik Sabora rekao je da se neće odlučivati o izboru ustavnih sudaca. Hajdaš Dončić je kazao kako SDP neće pristati na "vezanu trgovine s izborom predsjednika Vrhovnog suda, jer izbor kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda nema veze s izborom ustavnih sudaca".

- Iz svega toga mogu iščitati da se HDZ boji gubitka izbora i da namjerno radi sve što je u njihovoj moći da onemogući izbor kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda, jer je ona ujedno i predsjednica državnog izbornog povjerenstva, kazao je.

Dodao je da je "dosadašnji izbor ustavnih sudaca bio loša praksa u kojoj je sudjelovao i SDP, ali više neće sudjelovati".

- Mi s izborom sutkinje Vrhovnog suda apsolutno nemamo nikakve veze, njima je dovoljna obična većina u Saboru. Izaberi prvo sutkinju Vrhovnog suda, razgovarat ćemo o svemu drugome. I rekli smo koje su naše pozicije. Ja od tih pozicija ne mislim odstupati, poručio je.

'Preletači su izdali birače'

Na pitanje što bi poručio bivšoj stranačkoj kolegici Boški Ban, koja je postala članica HDZ-a, Hajdaš Dončić je cinično kazao: "Čestitam".

- Ne vidim trenutno u klubu SDP-a da bi ga netko napuštao, jer su ostali samo pravi SDP-ovci koji neće promijeniti boju dresa. (…) Ali to je vrlo loša poruka biračima. To je prevara birača. Bit ću vrlo jasan i jednostavan, kazao je.

Potpora Anki Mrak Taritaš i Daliji Orešković

Hajdaš Dončić kaže da će Socijaldemokratska partija Hrvatske na izbore izaći isključivo u koaliciji s platformom Možemo, bez drugih stranaka. Naglašava da više ne žele suradnje s partnerima bez političkog integriteta, već eventualno s pojedincima poput Anke Mrak Taritaš i Dalije Orešković, kojoj najavljuje i potporu u parlamentarnom radu.

Govoreći o unutarstranačkim izborima, ističe kako zagovara dijalog i kompromis te smanjenje broja kandidata gdje je to moguće. Tamo gdje postoji više kandidata, smatra da je legitimno da pobijedi onaj s većom potporom članstva.

Naglašava da mu je jasan cilj – pobjeda na izborima. Ističe kako SDP želi ojačati novim ljudima, uključujući liječnike i druge stručnjake, te graditi stranku koja okuplja različite profile – od stručnjaka do studenata.

Dodaje da se SDP-u pridružuju stručnjaci iz različitih područja jer, kako kaže, u stranci mogu slobodno raspravljati na temelju činjenica i argumenata. Svoj politički uspjeh veže uz tim ljudi koji zajedno grade političku budućnost.

(tekst: HRT vijesti)

Karlovac domaćin SDP-ove rasprave o skraćenju radnog vremena

Hajdaš Dončić u Barceloni na globalnom okupljanju progresivnih snaga

U Barceloni je održan dvodnevni skup Global Progressive Mobilisation (globalne progresivne mobilizacije), koji je okupio predstavnike političkih stranaka, sindikata i organizacija civilnog društva iz cijelog svijeta, s ciljem jačanja suradnje progresivnih političkih snaga i oblikovanja zajedničkih odgovora na suvremene globalne izazove.

Na skupu je sudjelovao i predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić, koji je istaknuo važnost zajedničkog djelovanja u borbi protiv krajnje desnice, jačanja demokratskih institucija, osiguravanja priuštivog stanovanja, pravedne zelene tranzicije te očuvanja multilateralnog međunarodnog poretka.

Konferenciju su organizirali Kraljevina Španjolska i međunarodne progresivne političke mreže, a uvodna izlaganja održali su španjolski premijer Pedro Sánchez i brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva. Rasprave su bile usmjerene na izgradnju tzv. „progresivnog štita“ kao odgovora na rastuće autoritarne tendencije u različitim dijelovima svijeta.

U kontekstu aktualnih globalnih sigurnosnih i političkih izazova, sudionici su razmijenili mišljenja o međunarodnim odnosima, transatlantskoj suradnji i ulozi multilateralnih institucija.

Tijekom konferencije posebna je pozornost bila posvećena borbi protiv nejednakosti, jačanju povjerenja u institucije, razvoju pravedne klimatske i energetske politike te ekonomiji koja je usmjerena na društveno blagostanje.

Siniša Hajdaš Dončić sudjelovao je na panelu „Borba za klimatsku agendu: Izgradnja održive budućnosti za sve“, u organizaciji Stranke europskih socijalista (PES), gdje se raspravljalo o konkretnim politikama za ubrzanje zelene tranzicije i prilagodbu klimatskim promjenama.

Tijekom boravka u Barceloni održani su i bilateralni sastanci s više europskih i međunarodnih političkih i stručnih aktera, među kojima su ekonomistica Mariana Mazzucato, potpredsjednica slovenske vlade Tanja Fajon, predsjednik finskih socijaldemokrata Antti Lindtman, kao i predstavnici socijaldemokratskih stranaka iz Crne Gore i Sjeverne Makedonije te zastupnica u Europskom parlamentu Iratxe García Pérez.

Dogovorena je i buduća suradnja te organizacija stručnog okruglog stola u Zagrebu na temu inovacija i uloge države u suvremenoj ekonomiji, uz sudjelovanje međunarodnih stručnjaka.

Sudjelovanje SDP-a na ovom skupu dio je kontinuiranih aktivnosti stranke u jačanju međunarodne suradnje progresivnih političkih aktera te razmjeni iskustava u oblikovanju politika usmjerenih na socijalnu pravdu, održivi razvoj i demokratsku stabilnost.

Jakšić o izvidima u Lutriji: Ovo podsjeća na Fimi mediju

Povodom pokretanja službenih izvida u Hrvatskoj lutriji, saborski zastupnik SDP-a Mišel Jakšić komentirao je aktualna zbivanja, naglasivši kako cijeli slučaj šalje lošu poruku građanima i dodatno narušava povjerenje u sustav financiranja sporta u Hrvatskoj.

„Ovo polako počinje izgledati kao već viđen scenarij – model koji podsjeća na Fimi mediju: ‘nazovi, prebaci novac, doniraj’. Takve stvari ozbiljno narušavaju povjerenje građana“, izjavio je Jakšić.

Posebno je istaknuo kako se i u ovom slučaju ponovno spominju imena povezana s HDZ-om, naglašavajući da to dodatno kompromitira cijeli sustav.

„Vidimo da se pipci ponovno šire prema istim političkim strukturama. U kontekstu sportskih saveza i aktualnih događaja, spominje se i gospodin Čuljak, što dodatno otvara pitanje političkog utjecaja“, rekao je.

Prema njegovim riječima, sportaši, koji bi trebali biti simbol ponosa i zajedništva, sve češće postaju dio političkih sukoba ili se njihova imena vežu uz afere.

„S jedne strane svi se volimo kititi njihovim uspjesima, a s druge strane ih se uvlači u političke obračune ili financijske nepravilnosti“, upozorio je.

Jakšić se osvrnuo i na širi kontekst upravljanja sportskim savezima, istaknuvši kako postoje ozbiljni problemi u sustavu.

„Otvara se prostor da se pojedinci besramno bogate na račun sporta, dok istovremeno nedostaju jasni zakoni i politike koje bi sustavno podržale sportaše“, rekao je.

Naglasio je kako bi aktualna situacija mogla utjecati na buduće financiranje sporta, ali i da vidi priliku za promjene.

„Volio bih da ova situacija dovede do transparentnijeg i otvorenijeg sustava financiranja, s većim i opravdanim sredstvima za sportaše. Oni to zaslužuju, ali građani ne zaslužuju da novac završava u privatnim džepovima“, poručio je.

Govoreći o mogućim rješenjima, Jakšić ističe kako nije moguće sve sportske saveze tretirati jednako, s obzirom na velike razlike u njihovim kapacitetima i financijskim mogućnostima. Ipak, smatra da je nužno uvesti veću razinu transparentnosti u cijeli sustav.

„Sustav mora biti jasniji i otvoreniji – ne samo u pogledu financija, već i u načinu funkcioniranja i postizanja rezultata. To je ključno za razvoj sporta i motivaciju mladih“, naglasio je.

Posebno je istaknuo potrebu za transparentnijom politikom donacija javnih poduzeća te izmjenama zakonodavnog okvira koji bi poticao gospodarstvo na ulaganje u sport. Također je upozorio na nedostatak sustavne politike financiranja sportske infrastrukture.

„Trenutno nemamo jasnu strategiju – odluke se donose ad hoc, često pod utjecajem interesnih skupina. To nije održivo i nije dobro za hrvatski sport“, zaključio je Jakšić.

Na kraju se osvrnuo i na ministra turizma i sporta Tončija Glavinu, istaknuvši kako će on morati dati odgovore na otvorena pitanja vezana uz ovaj slučaj.

„Ovo sigurno nije dobra situacija za ministra i očekuje se da jasno odgovori na sve okolnosti koje su izašle u javnost“, poručio je.

Zadnje vijesti

Hajdaš Dončić na Global Progressive Mobilisation u Barceloni

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić sudjelovat će 17. i 18. travnja u Barceloni na međunarodnom skupu Global Progressive Mobilisation, koji okuplja vodeće europske i svjetske progresivne političke lidere.

Ovaj skup šalje jasnu poruku da je socijaldemokracija u ofenzivi. Riječ je o globalnom odgovoru progresivnih snaga na uspon krajnje desnice i autoritarnih tendencija koje izravno ugrožavaju stečena demokratska prava i socijalnu pravdu. Cilj skupa u Barceloni stoga je definiranje zajedničke strategije temeljene na suradnji, solidarnosti i zaštiti demokracije, nasuprot politici straha i podjela.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić će tijekom dvodnevnog programa sudjelovati na panelima i raspravama posvećenima ključnim društveno-ekonomskim izazovima, uključujući inflaciju, stanovanje i rastuće nejednakosti, klimu i održivost, kao i budućnosti socijaldemokracije. Na Global Progressive Mobilisation skupu sudjeluju brojni lideri, među kojima su španjolski premijer Pedro Sánchez, predsjednik Brazila Luiz Inácio Lula da Silva, izvršna potpredsjednica Europske komisije Teresa Ribera, predsjednica S&D grupe u Europskom parlamentu Iratxe García Pérez, predsjednik Stranke europskih socijalista (PES) Stefan Löfven, kao i bivši španjolski premijer José Luis Rodríguez Zapatero.

U sklopu skupa predviđeni su i bilateralni susreti s istaknutim političkim liderima.

„U vremenu rasta cijena, nesigurnosti i produbljivanja razlika, politika mora ponovno stati na stranu rada, stvaranja vrijednosti i njezine pravedne raspodjele. Socijaldemokracija danas nije alternativa, ona je nužnost“, ističe Siniša Hajdaš Dončić i naglašava kako socijaldemokracija danas ima ključnu ulogu u oblikovanju odgovora na suvremene izazove.

Sudjelovanjem na ovom skupu SDP potvrđuje svoju aktivnu ulogu u europskom progresivnom političkom prostoru i nastavak jačanja međunarodne suradnje.

Više o samom događaju, pročitajte na: https://globalprogressivemobilisation.org/en

Ahmetović: Građani ne znaju kako se troši njihov novac

Predsjednica Antikorupcijskog vijeća Mirela Ahmetović nakon sjednice je izjavila kako su postojeći nalazi više institucija već ranije ukazali na ozbiljne probleme u sustavu upravljanja državnom imovinom.

Na sjednici Antikorupcijskog vijeća raspravljano je o nizu uočenih nepravilnosti u upravljanju državnim nekretninama, kao i o širem pitanju učinkovitosti nadzora nad korištenjem javnih sredstava u različitim državnim i javnim sustavima.

„Činjenica je da su se nepravilnosti u upravljanju državnim nekretninama već ranije pojavile u izvješćima Pučke pravobraniteljice, kao i u nalazima Državnog ureda za reviziju, posebno u izvješćima iz 2020. i 2024. godine“, istaknula je Ahmetović.

Dodala je kako se kroz medijske napise godinama upozorava na moguće zlouporabe državnih stanova i drugih nekretnina.

„Svjedoci smo informacija o tome da su pojedini visoki državni dužnosnici koristili državne stanove na način koji se može smatrati neutemeljenim ili neosnovanim. Spominju se slučajevi dodjele većih stanova, korištenja sredstava iz državnog proračuna za opremanje stanova, pa čak i uređenja dijelova prostora za privatne svrhe“, navela je.

Ahmetović je upozorila kako je rasprava na sjednici pokazala i širi problem upravljanja državnom imovinom te nedostatak ažurnih strateških dokumenata.

„Strategija upravljanja državnom imovinom za 2025. godinu je istekla, a nova još nije usvojena, iako je prošla javno savjetovanje. Godišnja izvješća o provedbi strategije za 2022., 2023., 2024. i 2025. godinu nisu upućena u saborsku proceduru“, kazala je.

Prema njezinim riječima, takva situacija otežava transparentan nadzor i stvara prostor za rizike.

„Već četiri godine formalno nemamo cjelovit uvid u to kako se upravlja državnim nekretninama. Revizorska izvješća pritom upozoravaju na neučinkovitost, pa čak i probleme u javnoj nabavi“, dodala je.

Govoreći o širem kontekstu, predsjednica Vijeća osvrnula se i na aktualne slučajeve u sportskim savezima, kao i na poslovanje pojedinih javnih poduzeća.

„Ono što se događa u nekim sportskim savezima ponovno otvara pitanje transparentnosti upravljanja javnim novcem. Pod krinkom sponzorstava i donacija, javna sredstva moraju biti podložna jasnom i učinkovitom nadzoru“, poručila je.

Upozorila je i na, kako je navela, nelogičnosti u poslovanju pojedinih javnih poduzeća.

„Ne može se dogoditi da jedno javno poduzeće istovremeno ima potrebu za sanacijom gubitaka iz državnog proračuna, a s druge strane dodjeljuje značajna sredstva za sponzorstva. U konačnici, riječ je o novcu građana“, istaknula je Ahmetović.

Ahmetović je naglasila kako pitanje odgovornosti ostaje ključno u svim navedenim slučajevima te je pozvala na jačanje institucionalnog nadzora.

„Ono što se kontrolirati želi – kontrolira se. Ono što se ne želi kontrolirati – često ostaje izvan stvarnog nadzora. Zato je važno osnažiti sustav i osigurati da svi koji upravljaju javnim novcem snose odgovornost“, rekla je.

Komentirajući prijedlog tzv. „plivajućeg PDV-a“, Ahmetović je istaknula kako se radi o mjeri koja sama po sebi ne može riješiti strukturne probleme inflacije.

„Plivajući PDV nije rješenje za inflaciju ako se ne adresiraju temeljni strukturni problemi gospodarstva. Hrvatska ekonomija previše ovisi o vanjskim izvorima rasta, uključujući europske fondove i turizam“, rekla je.

Dodala je kako je nužna promjena strukture gospodarstva:

„Bez jačanja industrijske proizvodnje i neto izvoza, svaka porezna ili administrativna mjera imat će ograničen učinak na inflaciju.“

Antikorupcijsko vijeće najavilo je da će konačne zaključke s ove sjednice donijeti na idućoj sjednici, s posebnim naglaskom na prijedloge za unaprjeđenje zakonodavnog i institucionalnog okvira upravljanja državnom imovinom.

„Naš je cilj kroz zaključke predložiti konkretna poboljšanja sustava, dok je na izvršnoj vlasti da ih razmotri i implementira“, zaključila je predsjednica Vijeća Mirela Ahmetović.

SDP u Zaprešiću održao raspravu o kraćem radnom tjednu

U srijedu, 15. travnja 2026. godine, u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću održana je panel rasprava pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“, u organizaciji SDP-a Hrvatske. Panel je dio šireg ciklusa rasprava posvećenih skraćenju radnog vremena kao jednom od ključnih programskih prioriteta stranke.

Panel je moderirao Denis Begić, predsjednik GO SDP-a Zaprešić, dok su sudionici rasprave bili saborski zastupnik Mihael Zmajlović, gradonačelnik Jastrebarskog Zvonimir Novosel te dr. sc. Ivan Matasić, predsjednik SDP-ova Savjeta za digitalno društvo.

U uvodnom dijelu moderator je pozdravio okupljene članove, goste i predstavnike medija te istaknuo kako tema panela nadilazi samo pitanje radnih sati, otvarajući širu raspravu o društvenoj pravednosti. Naglasio je kako tehnološki napredak i rast produktivnosti često ne rezultiraju većim slobodnim vremenom ili boljim standardom za radnike, već ostaju koncentrirani u korist kapitala. Kao ključni cilj istaknuto je zalaganje SDP-a za postupno skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje pune plaće te uvođenje prava na digitalno isključenje.

Tijekom panel rasprave sudionici su dodatno elaborirali programske smjernice SDP-a, koje predviđaju kraće radno vrijeme kao alat za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Posebno je naglašena potreba za pravednijom raspodjelom koristi od tehnološkog napretka, kao i jačanjem uloge sindikata i kolektivnog pregovaranja u zaštiti prava radnika.

Mihael Zmajlović govorio je o argumentima za uvođenje kraćeg radnog tjedna, ističući da takav model može povećati produktivnost i zadovoljstvo radnika bez smanjenja plaća. Također je naglasio kako je borba za više slobodnog vremena uz dostojanstvene uvjete rada nastavak temeljnih vrijednosti socijaldemokracije u 21. stoljeću.

Zvonimir Novosel osvrnuo se na potencijal kraćeg radnog vremena kao instrumenta za privlačenje mladih obitelji u manje sredine poput Zaprešića, Jastrebarskog ili Vrbovca, ističući njegov utjecaj na kvalitetu društvenog života i lokalni razvoj. Govorio je i o važnosti prava na digitalno isključenje u suvremenim uvjetima rada, gdje su radnici često dostupni poslodavcima izvan radnog vremena.

Ivan Matasić istaknuo je ključnu ulogu sindikata u osiguravanju da skraćenje radnog vremena ne rezultira smanjenjem plaća, već da bude provedeno pravedno i održivo. Također je naglasio potencijal umjetne inteligencije u preuzimanju rutinskih poslova, čime se otvara prostor za smanjenje radnih sati bez pada produktivnosti.

U drugom dijelu panela predstavljeni su konkretni primjeri iz prakse. Istaknuto je kako, iako četverodnevni radni tjedan u Hrvatskoj još nije široko rasprostranjen, sve više tvrtki – osobito u sektorima poput IT-a, marketinga i savjetodavnih djelatnosti – eksperimentira s kraćim radnim vremenom. Kao posebno zanimljiv primjer naveden je slučaj tvrtke iz Zagrebačke županije koja je uvela četverodnevni radni tjedan uz punu plaću.

Kroz reorganizaciju rada u dva tima ta je tvrtka osigurala kontinuitet poslovanja tijekom cijelog tjedna, uz povećanje efikasnosti i zadovoljstva zaposlenika. Naglašeno je kako ovakvi primjeri pokazuju da kraće radno vrijeme nije rezervirano samo za IT sektor, već je primjenjivo i u operativnim i servisnim djelatnostima uz odgovarajuću organizaciju rada.

U raspravi je istaknuto i da se kraće radno vrijeme ne treba promatrati kao trošak, već kao dugoročna investicija u zadržavanje radnika, smanjenje fluktuacije i povećanje stabilnosti timova. Također je otvoreno pitanje treba li rad sve više mjeriti prema učinku, a ne prema broju odrađenih sati, pri čemu su panelisti naglasili pozitivne učinke takvog pristupa na motivaciju, koncentraciju i ukupnu produktivnost zaposlenika.

Nakon panel diskusije uslijedio je dio s pitanjima iz publike, tijekom kojeg su građani i predstavnici medija dodatno otvorili teme vezane uz provedivost i učinke predloženih mjera.

Zaključno, poručeno je kako skraćenje radnog vremena predstavlja ne samo radničko, već i razvojno pitanje koje utječe na kvalitetu života, demografiju i dugoročnu održivost društva. Panel u Zaprešiću još je jednom potvrdio važnost otvorenog dijaloga o budućnosti rada i potrebi prilagodbe suvremenim ekonomskim i tehnološkim izazovima.

Hajdaš Dončić primio predstavnika Udruženja stranih ulagača

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i saborski zastupnik Boris Lalovac održali su u srijedu u središnjici SDP-a na Iblerovom trgu sastanak s Tomislavom Šlatom, glavnim tajnikom Udruženja stranih ulagača u Hrvatskoj.

Na sastanku je Šlat predstavio sadržaj "Bijele knjige" Udruženja s preporukama za unaprjeđenje poslovnog okruženja za strane ulagače u Hrvatskoj, a Hajdaš Dončić i Lalovac istaknuli su kako će pažljivo analizirati sve prijedloge. Naglašeno je kako SDP podržava mjere koje doprinose gospodarskom razvoju i boljem poslovnom okruženju za strane ulagače u Hrvatskoj, ali uz jasan uvjet – da se njihov učinak izravno osjeti i na rastu plaća i poboljšanju životnog standarda hrvatskih radnika.

Hajdaš Dončić i Lalovac posebno su istaknuli kako pitanje plaća, u kontekstu rasta troškova života, ostaje ključno društveno i ekonomsko pitanje. Povećanje plaća radnika, poručili su, mora biti u središtu svih reformi, jer je to preduvjet za dugoročno poboljšanje standarda u Hrvatskoj, uključujući i položaja umirovljenika.

U tom kontekstu komunicirani su i konkretni ekonomski prijedlozi SDP-a - predstavljeni i u Programskoj deklaraciji stranke usvojenoj na siječanjskoj Konvenciji - poput modela poreza na dobit koji predviđa porezna rasterećenja za poduzeća koja povećavaju plaće radnicima. Također je istaknuta potreba reforme sustava financiranja lokalne samouprave, kako bi se uklonile prepreke razvoju i otvorio prostor za kvalitetnija radna mjesta.

SDP je poručio kako zagovara partnerski odnos između države i poduzetnika - pa i stranih ulagača - ali uz jasnu odgovornost prema radništvu. Gospodarski rast mora ići ruku pod ruku s rastom plaća i sigurnošću radnika, poručili su tijekom sastanka Hajdaš Dončić i Lalovac, naglasivši da SDP, kao socijaldemokratska stranka, ostaje čvrsto na strani radnika i njihovog dostojanstvenog života.

Sastanak je zaključen u pozitivnom ozračju, uz poruku SDP-ovaca da će prijedloge i preporuke iz "Bijele knjige" dodatno analizirati unutar svojih struktura.

Inflacija u Hrvatskoj postaje svakodnevna stvarnost bez kontrole

Na današnjoj tiskovnoj konferenciji Kluba zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru upozoreno je na nastavak rasta inflacije i sve teže uvjete života građana u Hrvatskoj. O temi „Skuplji život iz dana u dan: kako inflacija pogađa građane?“ govorili su saborska zastupnica Sanja Radolović te saborski zastupnik Boris Piližota.

Na početku konferencije Sanja Radolović istaknula je kako je inflacija u Hrvatskoj postala trajni i rastući problem koji izravno utječe na životni standard građana.

Naglasila je kako je Međunarodni monetarni fond (MMF) revidirao prognoze gospodarskog rasta Hrvatske, čime je, prema njezinim riječima, „raspršena optimistična slika koju prezentira Vlada“. Posebno je kritizirala procjene inflacije, ističući da su državne institucije u početku značajno podcijenile stvarne stope rasta cijena.

Radolović je upozorila kako se inflacija u Hrvatskoj već dulje vrijeme kreće iznad očekivanja, dok se istovremeno, kako tvrdi, odgovornost prebacuje između institucija. Posebno je spomenula da su ranije pogrešne procjene stope inflacije dodatno narušile povjerenje građana u ekonomske politike Vlade.

Govoreći o strukturi inflacije, naglasila je tri ključne komponente: hranu, energente i stanovanje.

„Cijene stanova u Hrvatskoj eksplodirale su u posljednjih nekoliko godina. Samo u protekloj godini zabilježen je rast od 14,1 posto, a u posljednjih pet godina čak oko 60 posto“, istaknula je.

Posebno se osvrnula na problem priuštivog stanovanja, navodeći kako je mladim obiteljima gotovo nemoguće kupiti stan bez dugoročnog zaduživanja koje često prelazi 30 godina, uz visoke mjesečne rate.

„Pravo na dom, koje bi trebalo biti ustavno zajamčeno, za mnoge mlade ljude u Hrvatskoj postaje nedostižno“, poručila je Radolović.

Dodala je i kako inflacija ne pogađa sve građane jednako, ističući da umirovljenici i građani s najnižim primanjima trpe daleko veći teret rasta cijena.

Kritizirala je i Vladine mjere za suzbijanje inflacije, navodeći kako su se one uglavnom svodile na ograničavanje cijena određenog broja proizvoda.

„Prvo se govorilo o 30 proizvoda, pa o 100, i to često proizvoda na koje je već primijenjena snižena stopa PDV-a“, rekla je.

Radolović je također upozorila na, kako tvrdi, visoke profite banaka i trgovačkih lanaca tijekom inflacijskog razdoblja, navodeći da su banke značajno povećale dobit u posljednjih nekoliko godina.

Posebno je istaknula i problem energetike, tvrdeći da subvencije koje država provodi zapravo financiraju sami građani kroz proračun, uključujući i sanaciju HEP-a.

Zaključno je poručila kako Hrvatska, unatoč prirodnim resursima, i dalje nema jasnu energetsku strategiju te ostaje ovisna o uvozu energenata.

U drugom dijelu konferencije Boris Piližota naglasio je kako inflaciju ne treba promatrati kroz brojke, već kroz stvarni život građana.

„Inflacija nije samo broj na papiru. Ona je trenutak kada za 100 eura danas iz trgovine odlazite s upola manje proizvoda nego prije dvije godine“, rekao je.

Istaknuo je kako inflacija najteže pogađa ranjive skupine, uključujući umirovljenike i obitelji koje se svakodnevno suočavaju s izborom između osnovnih životnih potreba.

Prema njegovim riječima, inflacija u Hrvatskoj nije samo ekonomski, nego i politički problem. Kao ključni uzrok naveo je visoku ovisnost o uvozu hrane.

Piližota je upozorio kako Hrvatska godišnje uvozi više od 6,5 milijardi eura hrane, dok se domaća proizvodnja kontinuirano smanjuje.

„Danas imamo apsurdnu situaciju – izvozimo pšenicu, a uvozimo kruh; izvozimo telad, a uvozimo meso“, rekao je.

Posebno je upozorio na pad samodostatnosti u proizvodnji osnovnih prehrambenih proizvoda, uključujući krumpir, gdje Hrvatska, prema dostupnim podacima, sve više ovisi o uvozu.

Kritizirao je i učinkovitost korištenja europskih poljoprivrednih fondova, navodeći kako unatoč milijardama eura potpora domaća proizvodnja nije značajno porasla.

„Poljoprivredna proizvodnja ostala je na razini iz 2010. godine. To nije tržišni trend, to je rezultat politika“, istaknuo je.

Dodao je kako je domaća poljoprivreda sustavno zanemarivana, dok su trgovački lanci i uvoznički sektor ostvarivali rekordne prihode i profite.

Piližota je također upozorio na promjene metodologije izračuna potrošačke košarice, tvrdeći kako one ne prikazuju stvarni trošak života, nego razinu odricanja građana.

„Danas se ne mjeri koliko život košta, nego koliko su se ljudi morali odreći da bi preživjeli“, rekao je.

Zaključno je poručio kako inflacija u Hrvatskoj nije sudbina, nego posljedica političkih odluka.

„Skuplji život iz dana u dan nije nešto što se mora prihvatiti. To je izbor koji se može promijeniti“, zaključio je Piližota.

SDP-ovi zastupnici poručili su kako inflacija u Hrvatskoj i dalje ozbiljno opterećuje građane, posebice kroz rast cijena hrane, stanovanja i energenata, te upozorili na potrebu promjene ekonomskih i poljoprivrednih politika kako bi se osigurala veća otpornost domaćeg gospodarstva i bolji životni standard građana.

Vešligaj: EK priprema mjere za ublažavanje posljedica krize

Europska komisija najavila je formiranje novog privremenog okvira za državne potpore kao odgovor na krizu na Bliskom istoku. Riječ je o instrumentu koji može pomoći najizloženijim sektorima, poput poljoprivrede, i ublažiti posljedice krize na gospodarstvo Europske unije.

Komisija je od država članica tražila da joj pošalju konkretno definirane mjere državne pomoći, vrstu, iznose, rok i načine praćenja. Važno je sada da Hrvatska predloži mjere koje će doprinijeti stabilnosti proizvodnje hrane i očuvanju konkurentnosti domaće poljoprivrede.

Zastupnik u Europskom parlamentu i član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj Marko Vešligaj pozvao je Vladu RH da iskoristi trenutak kako bi, u suradnji s europskim institucijama, osigurala mjere koje će biti učinkovite poput subvencioniranja gnojiva, energetske otpornosti i ublažavanje cijene transporta.

„Ovo je prilika za Vladu RH da sastavi prijedlog za Komisiju koji će obuhvatiti više aspekata i djelovati na ključne probleme s kojima se naši poljoprivrednici susreću zbog eskalacije rata i posljedične krize s energentima. Primjerice, treba se razmotriti uvođenje ciljanog programa državne potpore za kupnju gnojiva, kojim bi se osiguralo subvencioniranje po jedinici površine ili prema količini, uz jasno definirane uvjete koji jamče da sredstva služe stabilizaciji proizvodnje.

Paralelno s tim, nužno je uspostaviti mjere za ublažavanje rasta cijena transporta, osobito za poljoprivredne repromaterijale i distribuciju poljoprivrednih proizvoda, kako bi se očuvala konkurentnost domaćih proizvođača. To je osobito važno u kontekstu štetnih trgovinskih sporazuma poput EU-Mercosura koji će stupiti na snagu 1. svibnja ove godine i dodatno opteretiti naše proizvođače nelojalnom konkurencijom.” rekao je zastupnik Marko Vešligaj.

Zastupnik Vešligaj smatra kako treba odustati od prijevremene primjene sporazuma s Mercosurom, pogotovo s obzirom na situaciju na globalnom tržištu, u kojoj poljoprivrednici podnose ogroman teret rasta cijena goriva i gnojiva.

U energetskom segmentu i gledajući dugoročno, potrebno je osigurati povoljniji i pravedniji otkup energije koju su proizveli mali i srednji proizvođači, čime bi se smanjila ovisnost o skupom uvozu energije.

”Dodatno, kroz privremeni okvir koji Komisija stavlja na raspolaganje potrebno je povećati ulaganja u razvoj nacionalnih i lokalnih izvora energije, s ciljem dugoročne otpornosti i stabilnosti sustava. Vlada RH se mora uključiti u ove konzultacije s ciljem zaštite naših poljoprivrednika te osigurati da nove mjere koje dolaze uistinu odgovore na povećane potrebe cijelog poljoprivredno-proizvodnog sektora.” zaključio je Vešligaj.

SDP najavljuje panel u Zaprešiću o skraćenju radnog vremena

SDP Hrvatske nakon mjeseca ožujka, u kojemu je diljem Hrvatske organizirala panel rasprave na temu prekarijata, travanj posvećuje problematici skraćenja radnog vremena – još jednom od ključnih stupova iz Programske deklaracije SDP-a predstavljene na siječanjskoj konvenciji. Nakon prve tribine održane u Velikoj Gorici, rasprava se nastavlja u Zaprešiću.

Panel rasprava pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“ održat će se u srijedu, 15. travnja 2026. godine, s početkom u 19 sati u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zaprešiću.

Panel će moderirati Denis Begić, predsjednik GO SDP-a Zaprešić, a u raspravi sudjeluju Mihael Zmajlović, SDP-ov saborski zastupnik i Zvonimir Novosel, SDP-ov gradonačelnik Jastrebarskog te dr. sc. Ivan Matasić, predsjednik SDP-ova Savjeta za digitalno društvo.

U fokusu rasprave bit će pitanje skraćenja radnog vremena kao odgovora na suvremene izazove tržišta rada. Sve izraženiji tempo života, rastući pritisci na radnike i ubrzani tehnološki razvoj otvaraju prostor za promišljanje drugačije organizacije rada – one koja stavlja naglasak na kvalitetu života, a ne isključivo na broj odrađenih sati.

Rasprava će otvoriti i šire pitanje pravedne raspodjele koristi od rasta produktivnosti, s naglaskom na to da tehnološki napredak mora rezultirati većim standardom i slobodnim vremenom za radnike, a ne samo rastom dobiti.

SDP u Programskoj deklaraciji usvojenoj u siječnju zagovara postupno uvođenje četverodnevnog radnog tjedna uz zadržavanje pune plaće, uz uvjerenje da rast produktivnosti i tehnološki napredak moraju donijeti korist svim radnicima. Rasprava u Zaprešiću obuhvatit će ključna pitanja: može li kraće radno vrijeme povećati zadovoljstvo i učinkovitost radnika, kako ga prilagoditi različitim sektorima te na koji način osigurati da takva promjena bude pravedna i održiva. Sudionici će raspravljati i o konkretnim modelima uvođenja skraćenog radnog vremena, uključujući fazni pristup i prilagodbu različitim sektorima – od industrije i javnih službi do privatnog sektora gdje se rad sve više mjeri rezultatima, a ne satima.

Poseban naglasak bit će stavljen na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, kao i na sve važnije pitanje prava na digitalno isključenje u vremenu stalne dostupnosti. Sudionici će raspravljati i o ulozi sindikata, kolektivnog pregovaranja te potrebi prilagodbe zakonodavnog okvira novim okolnostima rada.

Posebna pažnja posvetit će se i ulozi umjetne inteligencije koja sve više preuzima rutinske i administrativne poslove, otvarajući prostor za kraće radno vrijeme bez smanjenja produktivnosti. Također će se otvoriti pitanje može li skraćenje radnog vremena pridonijeti zadržavanju mladih i poboljšanju kvalitete života u lokalnim zajednicama poput Zaprešića, kao i stvaranju dugoročno održivijeg gospodarskog modela koji ne počiva na iscrpljivanju radnika. Tijekom panel rasprave bit će predstavljeni i konkretni primjeri iz Hrvatske, uključujući tvrtku iz Zagrebačke županije koja je uvela četverodnevni radni tjedan i kroz reorganizaciju rada u timovima uspjela zadržati produktivnost, povećati zadovoljstvo zaposlenika i osigurati kontinuitet poslovanja.

Nakon panel diskusije predviđeno je vrijeme za pitanja iz publike.

Iz SDP-a poručuju kako skraćenje radnog vremena nije samo radničko pitanje, već i razvojno pitanje koje utječe na zdravlje društva, demografiju i ukupnu kvalitetu života, uz poziv predstavnicima medija i svim zainteresiranim građanima da se pridruže panel raspravi u Zaprešiću.

Borzan upozorava: Jest ćemo umjetnu hranu kao Amerikanci

Stalna izvjestiteljica za sigurnost hrane u Europskom parlamentu Biljana Borzan upozorila je kako prijedlog novog europskog megazakona o hrani donosi velike promjene koje će značajno oslabiti postojeći sustav kontrole hrane u Europskoj uniji.

Europska komisija predložila je opsežnu reformu kojom želi pojednostaviti pravila i smanjiti administraciju kroz izmjenu deset uredbi o hrani. U praksi to znači rjeđa kontrola hrane, oslanjanje na zastarjele znanstvene podatke i veća fleksibilnost kod uvoza hrane iz trećih zemalja.

„Riječ je o jednoj od najvećih izmjena u posljednjih nekoliko desetljeća. Pod izlikom pojednostavljenja i veće konkurentnosti, sustav se pomiče s prevencije na reakciju tek kada problem već nastane“, izjavila je izvjestiteljica Socijalista i demokrata za novi megazakon o hrani, zastupnica Borzan.

Prema najnovijem istraživanju zastupnice Borzan, 94% građana želi sustav koji sprječava rizike, a 97% njih smatra da pojednostavljenje ne smije ići na štetu zdravlja. „Građani jasno poručuju da žele znati što jedu i da hrana mora biti sigurna. Ovaj prijedlog ide u suprotnom smjeru“, kaže Borzan.

Jedna od ključnih promjena je ukidanje redovitih provjera pesticida, što bi omogućilo dulju uporabu štetnih pesticida bez novog preispitivanja rizika. Problematičan je i uvoz hrane. S primjenom trgovinskog sporazuma s Latinskom Amerikom, na tržištu EU-a mogla bi se pojaviti hrana proizvedena po nižim standardima, tretirana pesticidima zabranjenim u Europskoj uniji.

„To znači da bi se na policama mogla naći jeftinija, ali i rizičnija hrana, koja ne ugrožava samo zdravlje potrošača, nego i dovodi domaće proizvođače u neravnopravan položaj jer ne mogu konkurirati takvim cijenama“, ističe Biljana Borzan. Ako se pritom dodatno ublaže kontrole, postoji rizik da se na tržištu češće nađu proizvodi koji ne zadovoljavaju EU standarde.

Predviđene izmjene smanjuju i transparentnost u slučaju izbijanja bolesti životinja. Građani bi imali manje informacija o uzrocima i širenju bolesti poput svinjske kuge, ptičje gripe ili kravljeg ludila.

Borzan poručuje da će u pregovorima inzistirati na očuvanju postojećih standarda: „EU ne smije oslabiti sustav koji je godinama bio među najboljima i najstrožima u svijetu. Upravo smo zbog stroge kvalitete hrane znali što jedemo i odakle ta hrana dolazi. Jednom izgubljen standard teško se vraća.“

Konvencija SDP-a Zagreb: Matej Mišić izabran za predsjednika

Na Izbornoj konvenciji Gradske organizacije SDP-a Zagreb za predsjednika je izabran Matej Mišić, dok su za potpredsjednike izabrani Alen Čičak i Snježana Prusec-Kovačić.

Mišić je u pobjedničkom govoru zahvalio članicama i članovima na povjerenju, naglasivši i osobnu odgovornost koju preuzima zajedno s vodstvom organizacije. Poručio je: „Želim se zahvaliti članicama i članovima na povjerenju, ali i svojim potpredsjednicima Snježani i Alenu. To je za nas velika čast i odgovornost, ali i obveza da gradimo najjaču SDP-ovu organizaciju u Hrvatskoj.“

Istaknuo je da je njegov politički put dug gotovo dva desetljeća te da je kroz godine prošao sve razine političkog djelovanja u Zagrebu, od lokalne razine do Gradske skupštine. Naglasio je i snažnu osobnu povezanost s gradom: „Uvijek sam bio vezan uz Zagreb te će moj rad kao predsjednika gradske organizacije biti posvećen isključivo Zagrebu.“

U svom govoru posebno se osvrnuo na potrebu okretanja budućnosti i učenja iz političkih izazova i grešaka iz prošlih godina. „Ne moramo bježati od prošlosti i svih problema koje gradska organizacija ima, ali to nam treba biti pouka“, rekao je, dodajući kako SDP u Zagrebu mora biti fokusiran na konkretne politike, a ne unutarnje sukobe. „SDP će se u Zagrebu baviti politikama, građanima i poboljšanjem njihovog standarda, a ne unutarnjim previranjima“, istaknuo je.

Govoreći o dosadašnjem radu i ulozi stranke u Gradskoj skupštini, Mišić je naglasio važnost suradnje s lokalnim organizacijama i konkretnih rješenja za građane. „Većina amandmana koje je SDP podnio na proračun kreirana je u suradnji s našim lokalnim organizacijama i tako ćemo nastaviti i dalje“, poručio je, dodajući da SDP mora ostati snažno usmjeren na komunalne i socijalne teme.

Poseban naglasak stavio je na mjere koje su, kako je rekao, izravno usmjerene na poboljšanje života građana – od obrazovanja do socijalne skrbi. U tom kontekstu istaknuo je povećanje satnice pomoćnicima u nastavi, uvođenje novih naknada za osobe s invaliditetom te povećanje naknade za novorođenčad. „Škole i vrtići, domovi za starije, poboljšanje položaja naših sugrađana – to su teme kojima ćemo se baviti“, naglasio je.

Na kraju govora najavio je i početak izbornog ciklusa te mobilizaciju stranke na svim razinama: „Danas počinje priprema stranke za izbore – prvo nacionalne, a zatim i lokalne.“ Dodao je kako je snaga organizacije u terenskom radu i ljudima u kvartovima: „To ćemo graditi kroz snažne organizacije, od kvarta do kvarta – od Kašine do Gajnica, od Gračana do Kupinečkog Kraljevca.“

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u svom je govoru dao širi politički okvir i naglasio važnost organiziranosti i argumentirane politike. U uvodu se poslužio sportskom metaforom, uspoređujući politički rad s pripremom za utakmicu: „Iza svakog rezultata stoje tjedni rada, analiza i razgovora“, poručio je.

Posebno je istaknuo važnost političke kulture i dijaloga u društvu: „Hrvatskoj danas nedostaje demokratska kultura. Nedostaje razgovor na temelju argumenata, činjenica i dokaza.“ Dodao je kako SDP svoj rad temelji upravo na tim principima: „SDP je uvijek bio stranka koja svoje odluke donosi na temelju činjenica, argumenata i dokaza – i tako ćemo nastaviti.“

U nastavku govora fokusirao se na probleme građana, od zdravstva do stambene politike i položaja mladih i umirovljenika. „Kada vidite mlade koji se pitaju hoće li ostati u Hrvatskoj… kada se umirovljenici pitaju je li sav njihov rad bio vrijedan – to su pitanja na koja moramo dati odgovore“, rekao je.

Naglasio je i važnost terenskog rada članova stranke: „Svaki član, svaki susjed, svaki građanin koji se pita jesmo li svi isti – vaša je misija da im kažete: nismo.“ Dodao je kako su upravo članovi SDP-a ključni za promjene u lokalnim zajednicama.

Zaključno je izrazio snažno uvjerenje u politički uspjeh SDP-a: „SDP je pobjeđivao i SDP će pobijediti“, te simbolično poručio: „Od danas kreće naša Liga prvaka – SDP-ova Liga prvaka.“

U Predsjedništvo SDP-a Zagreb su izabrani: Tesa Goldstein, Sara Medved, Tanja Sokolić, Igor Dragovan, Dean Joketović, Nebojša Aleksić, Ivan Račan, Andrea Rain, Petar Kriste, Davor Nikolić.

U Gradski odbor su izabrani: Hrvoje Dokoza, Anamarija Brkić, Jelena Vuković, Ljiljana Klašnja, Josip Markanović, Alen David Jeđud, Mirando Mrsić, Tatjana Kralj, Vesna Nikolić, Renata Vojnović, Mirjana Šimac, Nevena Glumbić, Dražen Bonić, Heidi Eterović, Darko Dujić, Božena Horvat Alajbegović, Goran Petrović, Milenko Horvatić, Davor Miškulin, Barbara Šimek Mladiček, Filip Radanović, Darko Džinić, Juraj Jerin, Ronald Radojević, Zdravko Harmičar, Dijana Mašala Perković, Vlado Varat.

Konvencija SDP-a Zagreb: Stabilizacija, jedinstvo i borba za građane

Predsjednik SDP-a Hrvatske Siniša Hajdaš Dončić sudjelovao je na Izbornoj konvenciji SDP-a Grada Zagreba, na kojoj se bira novo vodstvo gradske organizacije.

Uz njega su se medijima prije same Konvencije obratili politički tajnik i povjerenik za Zagreb Saša Đujić te predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Matej Mišić, ujedno i jedini kandidat za novog predsjednika zagrebačkog SDP-a.

Konvencija u Zagrebu dio je šireg procesa unutarstranačkih izbora koji se provode nakon reorganizacije stranke, a kako je najavljeno, bit će dovršeni do 22. svibnja.

Govoreći o procesu konsolidacije, Đujić je istaknuo kako je zagrebačka organizacija u proteklih deset mjeseci uspjela očuvati svoj politički identitet i stabilnost unatoč raspuštanju svih tijela: “U ovom izazovnom razdoblju sačuvali smo ono najvažnije – identitet i prepoznatljivost SDP-a. Danas je organizacija konsolidirana, stabilizirana i spremna za nove pobjede.”

Dodao je i kako je Zagreb prva od velikih organizacija koja prolazi kroz ovaj proces: “Ovo je prva od velikih organizacija koja ide na konvenciju, a do kraja svibnja završit ćemo izbore u cijeloj Hrvatskoj.”

Matej Mišić naglasio je kako današnja konvencija predstavlja završetak procesa stabilizacije, ali i potvrdu političke zrelosti organizacije: “Pokazali smo da SDP u Zagrebu može promovirati svoje politike, a ne unutarnje podjele. To je ključna poruka ove konvencije.”

Istaknuo je i konkretne rezultate ostvarene u Gradu Zagrebu: “Kao partner u gradskoj vlasti bavili smo se standardom građana – od povećanja satnice za pomoćnike u nastavi, do novih naknada za osobe s invaliditetom i povećanja naknada za novorođenčad.”

Dodao je kako SDP aktivno sudjeluje i u oblikovanju gradskog proračuna: “Kroz naše amandmane radimo na poboljšanju kvalitete života građana i taj smjer ćemo nastaviti i nakon izbora novog vodstva.”

Predsjednik SDP-a Hajdaš Dončić naglasio je kako unutarstranački izbori nisu sami sebi svrha, već sredstvo za jačanje političkog djelovanja usmjerenog na građane: “Ovo su interni procesi, ali važno je da smo pokazali demokratsku odgovornost. Sada se moramo okrenuti stvarnim problemima građana.”

Kao ključne teme istaknuo je inflaciju, stanovanje i gospodarsku strukturu Hrvatske: “Vrijeme je da razgovaramo o problemima koji muče hrvatske obitelji – inflaciji, stanovanju i ovisnosti o uvozu, posebno u prehrambenom sektoru.”

Govoreći o ulozi socijaldemokracije, poručio je: “Socijaldemokracija nije umrla. Ona je jedina koja može istovremeno poticati rad i osigurati pravednu raspodjelu.”

Upozorio je i na ekonomske politike Vlade: “Ne smijemo dopustiti da radnici, umirovljenici i građani snose teret inflacije. Plaće nisu uzrok inflacije – one su njezina posljedica.”

Zaključno je pozvao na politički dijalog: “Vrijeme je za ozbiljan razgovor u institucijama, bez buke i bez podjela. SDP je spreman ponuditi rješenja i stručne ljude.”

Izbor novog vodstva zagrebačkog SDP-a označit će završetak ključne faze stabilizacije jedne od najvažnijih organizacija stranke, uz najavu daljnjeg jačanja političkog djelovanja i fokusa na javne politike koje izravno utječu na kvalitetu života građana.

SDP pokrenuo raspravu o skraćenju radnog vremena

SDP Hrvatske nakon mjeseca ožujka u kojemu je diljem Hrvatske organizirao panel rasprave na temu prekarijata, travanj posvećuje problematici skraćenja radnog vremena, još jednom od stupova iz Programske deklaracije SDP-a predstavljene na siječanjskoj konvenciji.

U tom je kontekstu u Velikoj Gorici proteklog vikenda održana panel diskusija pod nazivom „Raditi da bismo živjeli“, koju je moderirala Ivana Mlinar, predsjednica Kluba gradskih vijećnika i SDP-a Velika Gorica, dok su u panel raspravi sudjelovali Mišo Krstičević i Denis Kralj, saborski zastupnici SDP-a te Gordan Gledec, predsjednik Središnjeg savjeta SDP-a i Ivo Jelušić, predsjednik Foruma seniora SDP-a.

U uvodnom dijelu moderatorica je istaknula kako rasprava o skraćenju radnog vremena nadilazi pitanje samog broja radnih sati te zadire u širu definiciju društvene pravednosti. Naglasila je kako tehnološki napredak i rast produktivnosti ne rezultiraju nužno većom kvalitetom života radnika, zbog čega SDP zagovara postupno skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće, kao i uvođenje prava na digitalno isključenje.

Tijekom panel rasprave istaknuto je kako je skraćenje radnog vremena jedan od ključnih alata za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Panelisti su naglasili da cilj nije smanjenje plaća, već pravednija raspodjela stvorenog bogatstva, pri čemu tehnološki napredak treba služiti cijelom društvu, a ne samo kapitalu. Poseban naglasak stavljen je na ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja kao mehanizama zaštite radničkih prava u uvjetima promjenjivog tržišta rada.

"Sto godina nakon što je uvedeno osmosatno radno vrijeme, moderne tehnologije nam omogućuju daljnji iskorak u borbi za prava radnika, a to je radni tjedan od četiri dana. Promoviranjem skraćivanja radnog tjedna SDP se vraća radničkim temeljima i zastupanju interesa radnika. Omjer plaća direktora u odnosu na plaće radnika sredinom prošlog stoljeća u razvijenim svijetu bio je 1:20, a danas je 1:300 pa i više. Profit je potrebno pravednije podijeliti između radnika i poslodavaca. Dodatnim slobodnim danom radnici će biti zadovoljniji, jednako produktivni, a imat će više vremena za obiteljske obaveze i zaustavit će se iseljevanje u inozemstvo," rekao je tijekom panela Denis Kralj.

U raspravi su otvorena i pitanja konkretne provedbe. Istaknuto je kako umjetna inteligencija i automatizacija mogu preuzeti rutinske poslove, čime se otvara prostor za kraći radni tjedan bez pada produktivnosti. Također se raspravljalo o tome može li kraće radno vrijeme postati važan faktor za privlačenje mladih obitelji u manje sredine poput Velike Gorice ili Vrbovca te doprinijeti kvaliteti društvenog života lokalne zajednice. Panelisti su naglasili i potrebu razvoja novih vještina koje omogućuju veću učinkovitost u kraćem vremenu, kao i važnost zaštite radnika od stalne digitalne dostupnosti izvan radnog vremena.

"Umjetna inteligencija u Hrvatskoj ne bi trebala biti bauk koji donosi otkaze, nego prilika za povijesno skraćenje radnog tjedna. Ako AI poveća produktivnost, taj se dobitak mora podijeliti s radnicima kroz više slobodnog vremena, a ne samo pretočiti u veći profit vlasnika. Rutinske poslove (administracija, logistika) treba što više prepustiti AI-ju kako bi se otvorio prostor za četverodnevni radni tjedan uz punu plaću. Konkurentnost temeljena na izrabljivanju je utrka prema dnu. Podaci iz europskih pilot-projekata pokazuju da su odmorniji radnici fokusiraniji i rade manje grešaka," rekao je tijekom panela Gordan Gledec, dodajući kako socijaldemokratski odgovor na digitalizaciju nije otpor prema tehnologiji, nego zahtjev za digitalnom dividendom koja pripada svima.

"Cilj je društvo u kojem robot ne zamjenjuje radnika da bi ga učinio siromašnim, nego da bi mu oslobodio vrijeme za obitelj, zdravlje i osobni razvoj," poentirao je Gledec.

Predsjednik foruma Seniora SDP-a, Ivo Jelušić, također je naglasio potrebu za povijesnom promjenom vezano uz radno vrijeme, istaknuvši kako za to postoje uvjeti.

"Krajem 19. stoljeća socijaldemokracija se, zajedno sa sindikatima, izborila za osmosatno radno vrijeme. Danas, gotovo 150 godina kasnije, vrijeme je da socijaldemokracija pokrene novu inicijativu za skraćivanje radnog vremena, kao što to sada pokušavamo u Hrvatskoj. Naravno, riječ je o dugotrajnom procesu, ali negdje se mora započeti. Prostora za to, kada je riječ o financijskim kapacitetima, ima. Primjerice, u 2024. godini hrvatski poduzetnici ostvarili su bruto dobit jednaku ukupnom iznosu svih neto isplaćenih plaća njihovim zaposlenicima. Dakle, prostor za promjene postoji," rekao je Jelušić, dodajući kako se država pritom mora pobrinuti za one u javnom sektoru s najnižim plaćama, a posebno za umirovljenike.

"Mnogi od njih žive vrlo teško, često na granici siromaštva. Istovremeno, država za to ima, i mora imati, financijske kapacitete. Hrvatska trenutno izdvaja oko 9,5% BDP-a za mirovine, dok je prosjek u Europskoj uniji oko 13%. Ako druge zemlje mogu izdvajati više, nema razloga da to ne može i Hrvatska," rekao je Gledec.

Poseban dio tribine bio je posvećen konkretnim primjerima iz prakse. Istaknuta je tvrtka s područja Velike Gorice koja je uvela četverodnevni radni tjedan, pri čemu je zadržala ili povećala razinu produktivnosti i zadovoljstva zaposlenika. Uvođenjem rada u dva tima osigurana je kontinuirana dostupnost usluge, dok su radnici dobili dodatni slobodni dan. Ovaj primjer pokazuje kako kraće radno vrijeme nije ograničeno samo na određene sektore, već se može uspješno primijeniti i u industrijskim i servisnim djelatnostima.

U raspravi je naglašeno kako takvi modeli mogu potaknuti promjenu poslovne paradigme – s mjerenja rada kroz sate provedene na poslu prema mjerenju stvarnih rezultata i kvalitete rada. Također je istaknuto da zadovoljstvo radnika, bolje mentalno zdravlje i smanjenje stresa izravno utječu na veću produktivnost i dugoročnu stabilnost poslovanja.

Zaključno, istaknuto je kako Hrvatska mora težiti modelu razvoja koji ne počiva na niskoj cijeni rada, već na kvalitetnim radnim mjestima i dostojanstvenim uvjetima rada. Skraćenje radnog tjedna uz zadržavanje iste plaće prepoznato je kao ključna mjera za postizanje tog cilja.

Sudionici su naglasili tri ključne poruke: smanjenje radnog vremena ne smije značiti smanjenje plaća, uvođenje mora biti postupno i prilagođeno različitim sektorima te slobodno vrijeme predstavlja važan društveni resurs koji doprinosi zdravlju, kreativnosti i općem blagostanju.

Stajalište SDP-a: Hrvatska obrana i sigurnost

KONTEKST I POZADINA

Nacionalna sigurnost predstavlja jedan od temelja stabilnosti, suvereniteta i prosperiteta svake države. U okolnostima rastućeg trenda ubrzanih globalnih promjena, sve izraženijih geopolitičkih nestabilnosti, tehnološkog napretka i širokog spektra transnacionalnih prijetnji, osiguranje nacionalne sigurnosti postaje sve složeniji i sveobuhvatniji izazov. Stoga bi Republika Hrvatska, iako je članica zapadnih saveza (EU, NATO), trebala kontinuirano jačati vlastite sigurnosne kapacitete, razvijati institucionalni okvir i usklađivati svoje strateške dokumente s ciljem očuvanja stabilnosti zemlje, zaštite građana i obrane nacionalnih interesa.

Euroatlantsko područje nalazi se u turbulentnim vremenima, prije svega zbog transakcijskog djelovanja velikih sila – SAD-a, Rusije, Kine, globalne krize multilateralizma, jačanja autokratskih režima i autokratskih tendencija unutar liberalnih demokracija, neriješenih odnosa na Bliskom istoku i agresivnog ponašanja Izraela. U veljači 2026. godine rat Rusije protiv Ukrajine ušao je u petu godinu bez naznaka svojeg završetka. Nekoliko dana kasnije SAD i Izrael iznenada napadaju Iran i izazivaju geopolitičke šokove prekidajući dobavne pravce energenata (nafte i plina), uz prilično veliki porast cijene i posljedične ekonomske turbulencije na svjetskom tržištu. Paralelno se europske i azijske države naoružavaju brzinom i intenzitetom koji nije viđen od kraja hladnog rata. Članice NATO-a, ali i EU su pod vanjskim i unutarnjim pritiscima, iako nijedna institucija nije još institucionalno ugrožena.

Republika Hrvatska je smještena u strateški važnom dijelu jugoistočne Europe, na raskrižju srednje Europe, Balkana i Mediterana. Geopolitička složenost neposrednog okruženja, koje obuhvaća zemlje zapadnog Balkana, Jadranskog mora i jugoistočnog europskog susjedstva, izvor je brojnih sigurnosnih izazova i rizika. Iako se sigurnosna situacija u regiji značajno stabilizirala nakon razdoblja ratova 90-ih godina prošlog stoljeća, brojni neriješeni politički i etnički sporovi, institucionalna slabost te spor napredak prema euroatlantskim integracijama stvaraju prostor za nestabilnosti koje mogu imati direktan ili indirektan učinak na sigurnost RH. Zapadni Balkan je strateški važna regija u kojoj se isprepliću djelovanja mnogih izvaneuropskih aktera s interesima uvelike drugačijim od europskih. Treba podržati budućnost svih zemalja Zapadnog Balkana u EU, ali ciljevi i metode drugih aktera poput Rusije, Kine, zaljevskih zemalja i Turske često se ne podudaraju s našim.

U sve povezanijem i sve rastuće turbulentnijem globalnom okruženju, RH se suočava s nizom sigurnosnih prijetnji i rizika koji nadilaze nacionalne i regionalne granice. Ove prijetnje oblikuju naše sigurnosno okružje kroz djelovanje brojnih državnih i nedržavnih čimbenika, ubrzani tehnološki razvoj, sve agresivnije kampanje dezinformiranja (FIMI),klimatske promjene, narušavanje energetske sigurnosti te promjene u globalnom međunarodnom poretku. Njihova složenost i međusobna povezanost zahtijevaju sustavan pristup nacionalnoj sigurnosti.

Naša, ali i iskustva drugih država pokazuju da nam je, i uz sve dostupne moderne obavještajne i analitičke alate, još uvijek nemoguće dovoljno precizno predvidjeti izbijanje krize ili rata, ne samo dugoročno, već i u srednjoročnom razdoblju.

STAVOVI I RAZMATRANJA

NATO

Najnovije izjave Trumpa i ostalih čelnika njegove administracije ukazuju na to da bi NATO, barem onaj NATO kakvog ga pamtimo do sada, mogao nestati. Svakako, najvažnije svojstvo NATO-a da djeluje kao snaga odvraćanja kroz garanciju kolektivne obrane svakom danom postaje manje uvjerljivo. Uvjerljivost tog odvraćanja ovisi, prije svega, o političkoj vjerodostojnosti SAD-a. Ta se vjerodostojnost sve češće dovodi u pitanje. NATO, barem formalno, i dalje raspolaže snažnim vojnim kapacitetima (ne nadnacionalno, već kao kolekcija vojnih sposobnosti članica), integriranom zapovjednom strukturom i dugoročnim planovima obrane i razvoja snaga. Međutim, ono što je oslabjelo jest percepcija njegove vjerodostojnosti, ponajviše zbog retorike američkog predsjednika Donalda Trumpa i sve češćih i otvorenijih razmirica između SAD-a i europskih saveznika oko raznih pitanja. Zahtjev za preuzimanje Grenlanda je najeklatantniji primjer odstupanja američke administracije od politike savezništva s Europljanima. Ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama postaje sve vidljivija upravo u trenucima krize. Istovremeno, političke promjene unutar SAD-a otvaraju pitanje kontinuiteta te podrške. To stvara novu vrstu nesigurnosti – ne onu koja proizlazi isključivo zbog vanjskih prijetnji, nego zbog neizvjesnosti savezništva. Napad SAD-a i Izraela na Iran te reakcije europskih saveznica je iznenada su postali pitanje s najvećim potencijalom da snažno poremeti odnose između SAD-a i europskih članica NATO-a.

NATO se, vjerojatno, neće raspasti, barem ne još neko vrijeme, ali mogao bi postati, kao što pokazuju i neke tendencije u EU, savez “više brzina”. Istočno krilo (Poljska, Baltik) i dalje će smatrati NATO egzistencijalnim jamcem sigurnosti, dok će zapadne članice sve više promovirati koncept europske strateške autonomije. Neki analitičari smatraju da je NATO još ipak (pre)važan da bi ga SAD potpuno odbacio. Stoga, uvažavajući nemogućnost predviđanja poteza američke administracije, najveći rizik nije potpuni izlazak SAD-a iz NATO-a, nego postupno relativiziranje američkog angažmana u NATO-u. SAD je već počeo postupno smanjivati svoje sudjelovanje u zapovjednim strukturama i institucijama. Američki Kongres formalno je zabranio da administracija predsjednika Trumpa smanji broj američkih vojnika u Europi ispod 76.000, ali administracija pronalazi načina da zaobiđe ovo ograničenje te postupno, “ispod radara” povlači vojnike iz zapovjednih struktura NATO-a. Nakon prepuštanja dvaju zapovjednih pozicija Europljanima (Joint Forces Command Napulj i JFC Norfolk), SAD ipak zadržava glavnu poziciju u NATO-u, SACEUR-a, kao i Allied Air Command, Allied Land Command i Allied Maritime Command.

To dugoročno erodira utjecaj SAD-a na procese u NATO-u i relativizira snagu odvraćanja, čak i bez velikih formalnih promjena. Treba očekivati da će SAD, barem u mandatu Trumpove administracije, djelovati transakcijski, što znači reagirati kasnije, uvjetno ili ograničeno. Možemo se nadati da će NATO ostati funkcionalan još neko vrijeme, ali će vjerojatno prelaziti iz faze “zajamčene sigurnosti” u fazu “uvjetne sigurnosti”. To tjera europske države da se pripremaju na situacije u kojima će američka podrška biti vjerojatna, ali ne nužno pravovremena, potpuna ili bezuvjetna. Potvrda ove teze vidljiva je u novoj američkoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji, u kojoj se tvrdi da SAD mora preispitati svoju vojnu prisutnost na zapadnoj hemisferi. Naglasak je na prilagodbi njihove globalne vojne prisutnosti kako bi se suočili s hitnim prijetnjama u vlastitoj hemisferi, posebno s misijama identificiranima u ovoj strategiji, i dalje od područja čija je relativna važnost za američku nacionalnu sigurnost opala u posljednjim desetljećima ili godinama.

Europska obrana jača, investicije u obrambene sustave brzo se i značajno povećavaju, ali već se naslućuju i potencijalni problemi: nejedinstvo vanjske politike, fragmentiranost kapaciteta vojne industrije, nejedinstvo u “zajedničkim” projektima (npr. projekt novog europskog borbenog aviona, više multinacionalnih projekata PZO,…), nedostatak jedinstvene strateške vizije kolektivne obrane…

Europska obrambena tehnološka i industrijska baza ostaje fragmentirana duž nacionalnih linija, sprječavajući punu eksploataciju potencijala ekonomije razmjera. Tako, još uvijek otprilike 75 % nedavnih izdataka za nabavu zemalja EU odlazi dobavljačima izvan EU-a, uglavnom SAD-u. Unatoč značajnom povećanju nominalne potrošnje, europska obrambena industrija teško povećava proizvodnju streljiva, raketa i obrane od dronova potrebnom brzinom i količinom.

Povećanje izdvajanja za obranu (ukupna potrošnja članica EU u 2025. iznosi oko 381 milijardi €, 11-postotno povećanje u odnosu na 2024.) nije popraćeno dovoljnim stupnjem standardizacije, zajedničke nabave i industrijske koordinacije. EU se suočava s ozbiljnim nedostacima u sposobnostima za visoki intenzitet ratovanja. Ključne praznine koje treba riješiti do 2030. uključuju:

Protuzračna i proturaketna obranu: uspostava integriranog “europskog zračnog štita”.
Strateške potporne sposobnosti: poboljšanje zračnog dopunjavanja goriva, strateškog zračnog prijevoza i prikupljanja obavještajnih podataka.
Vojna mobilnost: uspostava sveobuhvatne mreže na razini EU-a za brzo premještanje trupa i opreme, s rokom do 2027.
Kibernetička sigurnost, umjetna inteligencija i elektroničko ratovanje, poboljšanje kontrole elektromagnetskog spektra (EMS).

Pojedine nove/stare inicijative (Europa više brzina, E3, europska inačica “5 Eyes”, koalicije voljnih, odlučivanje većinom umjesto konsenzusom,…) prijete jedinstvu EU. Nasuprot tome, određene inicijative trebale bi pokazati mogućnost jedinstvenog djelovanja i u području zajedničke sigurnosti i obrane. EU-ova “Spremnost 2030” treba riješiti te izazove kroz nekoliko projekta: Istočni Flank Watch, Europska inicijativa za obranu dronova, Europski zračni štit i Europski svemirski štit.

Na nacionalnoj razini članice bi trebale i dalje povećavati izdvajanja za obranu, značajno i brzo povećati zalihe streljiva i projektila, ojačati PZO i PRO sustave (s posebnim fokusom na razvoj i opremanje sustavima za borbu protiv dronova), razviti pričuvu i mobilizacijske kapacitete, unaprijediti zaštitu kritične infrastrukture te tražiti rješenje za problem demografije koji se neposredno reflektira na broj osoba spremnih za obranu. Nedostatak radne snage problem je koji se javlja i u ovom području. Po nekim procjenama europski obrambeni sektor zahtijeva više od 250000 dodatnih kvalificiranih tehničara i inženjera u sljedećih pet godina, što predstavlja značajan izazov nedostatka vještina.

EU kolektivno treba razviti koncept okrupnjavanja proizvodnih kapaciteta i brzo povećati proizvodnju za potrebe kolektivne obrane, standardizirati opremu (ako treba, kopirati rješenja NATO-a) i razviti vlastite strateške sposobnosti koje će zamijeniti američke (posebno: C4ISR, nadopuna gorivom u zraku, strateški prijevoz zrakom, sateliti, logistika), uspostaviti funkcionalni i operativni mehanizam brze vojne spremnosti. U te projekte trebalo bi uključiti i partnere (UK, Norvešku, Kanadu).

Europa ne smije biti ta koja će dići ruke od NATO-a, već se mora truditi da NATO preživi kao funkcionalna organizacija kolektivne obrane, makar i s određenim slabostima. U tom se smislu mora pripremati za scenarije u kojima američki doprinos kolektivnoj obrani i odvraćanju neće biti brz i snažan, kao što se to do sada podrazumijevalo i očekivalo.

OSRH

OSRH moraju biti sposobne prilagoditi se promjenama kako bi ostale uspješne, relevantne i sposobne u svijetu kojeg obilježava tehnologija koja se često razvija brže nego institucije i organizacije koje koriste tu tehnologiju.

OSRH moraju biti organizirane fleksibilno, prvenstveno po modelu manjih, operativno samodostatnih borbenih postrojbi, što će im omogućiti brzu prilagodbu novim rješenjima. Isto tako, sustav zapovijedanja i nadzora (C2) mora biti interoperabilan (vertikalno, kroz cijelu vlastitu strukturu i sve domene ratovanja, i horizontalno, sa saveznicima) te žilav i fleksibilan na napade i ometanja. Svakako, ključna rješenja budućeg ustroja OS trebaju bit utemeljena na stručnoj raspravi.

Najveću razinu prioriteta moraju imati sustavi koju nam garantiraju zaštitu od napada iz svih domena, zraka, svemira, mora, kopna, kibernetičkog prostora. Ključni prioriteti RH u području obrane mogu se sažeti kako slijedi:

Procesi nabave koji su pokrenuti moraju se završiti, sustavi se moraju što prije staviti u operativnu uporabu, a vojna organizacija se mora njima prilagoditi kroz organizacijska i doktrinarna rješenja, te obuku poslužitelja.
U slijednim koracima, potrebno je kontinuirano revidirati obrambene planove i planove za strukturiranje naših snaga, što bi moglo rezultirati revizijom liste sposobnosti koje nam kritično nedostaju. Radi se, prije svega, o
sustavima za cjelovitu, slojevitu protuzračnu obranu kratkog i srednjeg dometa, uključivo i obranu protiv dronova,
razvoju jedinstvenog, modernog i žilavog zapovjedno-informacijskog sustava,
nabavi sustava koji obilježavaju moderne sukobe–dronove svih vrsta i sposobnosti, u svim domenama (zrak, kopno, more, podmorje), te se za te sustave trebamo pripremiti, također organizacijski, doktrinarno i personalno
osiguranju dovoljnih sposobnosti za precizne udare na velikim daljinama, uz naglašenu potrebu obnove zaliha streljiva (posebno, tzv. “borbeno odlučujuće streljivo”),
pomorskim sposobnostima za nadzor mora i odvraćanje, kao što su radari, senzori, raketni sustavi, višenamjenski brodovi,
jačanju otpornost i žilavosti cijelog sustava kroz izgradnju potpornih sposobnosti, kao što su logistički kapaciteti, streljivo, vojna mobilnost, infrastruktura
unaprjeđenju sposobnosti sigurnosno-obavještajnih djelatnosti (SIGINT, ISTAR…)
unaprjeđenju sposobnosti elektronskog ratovanja (EW), poglavito u domeni ometanja (dronovi).

Svakako se ne smije zaboraviti ni potencijalno najveći problem, a to je osiguranje potrebnog ljudskog potencijala. S jedne strane, sve je manji odaziv vojnom pozivu, a s druge, obrazovna kvaliteta se sve više razlikuje od potreba modernih OS (VVS iz područja tehničkih i prirodnih znanosti). To je, uglavnom, rezultat nepovoljnih demografskih trendova. Zbog toga pristup tom problemu podrazumijeva razradu politika i planova za efikasnije privlačenje mladih ljudi, prvenstveno kroz unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta. Vojska neće biti jača ako nabavljamo nove sustave, a zanemarujemo ljude koji će koristiti te sustave. To je važno razumjeti jer to znači i odgovarajuću strukturu vojnog proračuna. Na primjer u NATO-u se kao optimalni model navodi struktura troškova u približnim odnosima 50%-30%-20%, a odnose se na razmjere između troškova za osoblje-operativnih troškova i održavanja-opremanja i modernizaciju. Naravno, to je iskustveni, okvirni model, a konkretna rješenja ovise o strateškim ciljevima i planovima pojedinih država u NATO-u.

OS moraju inzistirati na prihvaćenim načelima vojnog profesionalizma, uz sve veći naglasak na obrazovanju i vojnom školovanju svojeg kadra. Posebno, uz naglasak na kvaliteti, stručnosti i načelima meritokracije, OS moraju ostati depolitizirane, što se posebno odnosi na vojni vrh. To se može postići kvalitetnom i kontinuiranom pripremom i obrazovanjem vojnog, ali i civilnog upravljačkog sloja u obrambenom sustavu i šire (MORH, Sabor,…). Najvažnije, postojeće zakonske odredbe u tom smislu treba provoditi striktno, bez izuzetka (npr. djelatne vojne osobe ne mogu obnašati dužnosti koje se smatraju političkim).

Odluku o vraćanju obavezne vojne obuke (TVO, Temeljno vojno osposobljavanje) za šire slojeve hrvatskih građana treba pozdraviti. Međutim, uz prepoznavanje određenih, trenutno nedovoljno dobro definiranih rješenja (trajanje TVO, širina obuhvata obveznika, pitanje TVO za žene,…), uvođenje TVO treba pažljivo pratiti uz kontinuirano predlaganje promjena s primarnim ciljem da se cijeli projekt unaprijedi i poboljša. Treba naglasiti da vraćanje obaveznog vojnog osposobljavanja neće nužno povećati popunu djelatnog sastava, ali je ipak kritično važno za obuku širih slojeva populacije za potrebe ustrojavanja kvalitetne pričuve.

MORH

Treba razumjeti da je nabava novog, modernog oružja samo jedan od koraka u procesu modernizacije Oružanih snaga. Cjelovit pristup modernizaciji podrazumijeva definiranje strategija, planova i politika, ciljeva, procjenu prijetnji, analizu trendova ratovanja, te slijednoj prilagodbi doktrinarnih i taktičkih rješenja. Treba inzistirati na izradi novih i kontinuiranoj reviziji postojećih strateških dokumenata (Strategija nacionalne sigurnosti, Strategija obrane) te na unaprjeđenju sustava obrambenog planiranja (Dugoročni plan razvoja OSRH, godišnji planovi razvoja,…). Vremena brzih promjena nameću potrebu da se strateški dokumenti donose u kraćim ciklusima (npr. može se razmotriti uvođenje zakonske odredbe da svaka nova vlada donosi svoju Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane, a da DPR pokriva kraći vremenski okvir, cca 6 – 8 godina), čime bi se osiguravala fleksibilnost te politički i stručni nadzor nad razvojem OS-a.

Glavna zadaća MORH-a je izrada proračuna za obranu i nadzor njegovog izvršenja. Pored toga MORH mora definirati planove i politike za realizaciju obrambenih ciljeva. Pored procesa obrambenog planiranja, obrambene politike te personalne politike, najvažniji aspekt provedbe tih politika je opremanje i modernizacija OSRH, odnosno nabava vojne opreme. Za kvalitetnu i transparentnu nabavu potrebni su kvalitetni i transparentni dokumenti strateškog i provedbenog planiranja.

Hrvatska se obvezala izdvajati velika sredstva u razvoj vojnih sposobnosti (odluka o izdvajanju za obranu na razino od 5 % od BDP-a do 2030), što će zasigurno biti veliki politički i socijalni izazov za cijelo društvo. Za ilustraciju veličine tog izazova, uz procjenu da će nam BDP u 2026. biti oko 100 milijardi eura, kada bi u ovom trenutku izdvajali za obranu u relativnom iznosu od 5 % od BDP-a, proračunska izdvajanja za obranu bila bi oko 5 milijardi eura, odnosno proračun za obranu (na razini 3,5 % od BDP-a) bio bi oko 3,5 milijardi eura.

Proračun za obranu za 2026. iznosi 1,63 milijarde eura, što bi, uz iznos za braniteljske mirovine koji se pripisuje “troškovima obrane” (Defense Expenditures), moglo biti malo iznad 2 % od BDP-a. Može se zaključiti da će u narednim godinama podizanje proračuna za obranu s ciljem dostizanja 3,5 % biti teška zadaća.

Izdvajanja za nabavu u narednim godinama bit će velika. Najavljeno je investiranje od 1,9 milijardi eura za tenkove Leopard, haubice Caesar, kamione Tatra, protu-dronske sustave, ali bez korveta (€600M-1200M) i PZO sustave (€1000M-1500M). Stoga bi Hrvatska trebala maksimalno koristiti kolektivne mehanizme financiranja razvoja vojnih sposobnosti koji se razvijaju u EU (za usporedbu, kroz SAFE Hrvatska je zatražila “samo” 1,7 milijardi eura, a Mađarska 16 milijardi eura).

Izuzetno je važno da se procesi vezani uz obnovu i modernizaciju OS odvijaju zakonito i transparentno. U tom cilju Ministarstvo obrane RH, kao civilno i političko tijelo koje upravlja razvojem OS i nadzire njihov rad, mora biti sastavljeno dominantno od profesionalnih, karijernih civilnih dužnosnika, lojalnih Ustavu i zakonima, a ne političkim strankama. Poslovni procesi u MORH-u trebaju proći reviziju i treba razmotriti da se određene izvršne funkcije prebace u Oružane snage ili da se, eventualno, razmotri stvaranje agencijskog modela koji bi preuzeo određen broj izvršnih procesa. Organizacijska struktura Ministarstva obrane se mora racionalizirati, što znači smanjiti i pojednostaviti. To se može postići stvaranjem jednostavnije i pliće organizacijske strukture (trenutno je 10 % pozicija u MORH-u upravljačko), uz podizanje kvalitete civilnih dužnosnika i smanjivanje broja djelatnih vojnih osoba u MORH-u (koji su vrlo često na civilnim pozicijama). Time se dodatno naglašava uloga MORH-a po pitanju osiguravanja zdravih civilno-vojnih odnosa i civilnog nadzora nad Oružanim snagama.

HRVATSKA VOJNA INDUSTRIJA

Hrvatska namjerava potrošiti prilično velika sredstva na nabavu vojne opreme u cilju povećanja sposobnosti OSRH. Velikim dijelom ta će se sredstva osigurati kroz kolektivne mehanizme EU, ali ipak najveći dio tih sredstava doći će iz vlastitih proračunskih izvora. Zbog toga utrošak tih sredstava mora biti zakonit i transparentan.

Jedan od ciljeva u procesu nabave vojne opreme mora biti da se što veći dio tih investicija usmjeri u nacionalnu industriju. To je teška i zahtjevna zadaća koja mora uključivati ne samo MORH već i brojne druge institucije države. Hrvatska mora, kroz reformu zakonskog okvira i unaprjeđenje organizacijskih rješenja u MORH-u i propisivanje drugačijih, jednostavnijih poslovnih procesa, jasnije i znatno snažnije pomagati razvoj proizvodnje vojne opreme i naoružanja u hrvatskim poduzećima.

Naša je industrija vojne opreme, na žalost, radikalno smanjena. U ovom trenutku dobro posluje svega nekoliko firmi koje su se usmjerile na međunarodno tržište jer potrebe OSRH za vojnom opremom ne garantiraju ni jednoj firmi preživljavanje na tržištu.

Državne institucije (MORH, MF, MG) moraju biti energičnije i efikasnije u pregovorima o nabavi vojne opreme te ugovarati obavezu reinvestiranja u domaću industriju. Ovi aspekti u ugovorima o nabavi moraju biti precizniji, a nadzor njihove realizacije mora biti puno efikasniji.

Jedan od pristupa podrazumijeva veće investiranje u istraživanje i razvoj (R&D). Pored jasnijih i eksplicitnijih zakonskih rješenja u pomaganju R&D domaćih privrednih subjekata, potrebne su i promjene u državnim institucijama. Tako bi MORH trebao vratiti organizaciju za istraživanje i razvoj u svoj organizacijski sastav. Od te organizacije ne treba očekivati da se bavi R&D (što je za administraciju male države, kao što je RH, preteška zadaća). Takva bi organizacija bila zadužena za prepoznavanje potencijalnih kompanija na tržištu, koordinaciju napora u R&D između privrednih subjekata i države (MORH-a) te nadziran i planiran angažman proračunskih sredstava za R&D kroz prepoznate firme u području od interesa za obranu.

Zaključci – Strateške opcije RH vezane uz ibranu i sigurnost

Hrvatska je mala država ograničenih gospodarskih i vojnih resursa, uključujući i ljudski potencijal, geografskim položajem i oblikom izložena nestabilnom zapadnobalkanskom prostoru, pomorska država s dugom obalom i država bez strateške dubine teritorija. Hrvatska svojom veličinom, ekonomskom snagom i vojnim potencijalima neće biti u poziciji presudno utjecati na sudbinu NATO-a i EU.

S druge strane, Hrvatska će imati svoj značaj i može biti bitna poluga u jugoistočnoj Europi, prvenstveno zbog geografskog strateškog položaja i dobavnog pravca opskrbe energentima (LNG Krk i JANAF) bitnim za dio članica NATO i EU u cilju ojačanja energetske sigurnosti.

Za Hrvatsku je važno da se ne stavi u poziciju da bira između SAD i Europe. Hrvatskoj mora biti u interesu da SAD ostane aktivno angažiran u NATO-u, a da EU nastavi s izgradnjom i jačanjem obrambenih sposobnosti uz zadržavanje pragmatičnog pristupa suradnji sa SAD-om. Problem je u tome što EU ne može dovoljno brzo razviti potrebne sposobnosti kojima bi, u obrambenom smislu, bila neovisna o američkim vojnim kapacitetima.

Promjene u našem užem i širem okružju, brze promjene u trendovima u načinu ratovanja te izuzetno brz razvoj tehnologije koja se može koristiti za vojne svrhe otežava donošenje odluke o specifičnim vojnim sustavima koji će i u bliskoj budućnosti imati svoju relevantnost u obrani zemlje. Moderni vojni sustavi, posebno oni najskuplji, nabavljaju se s očekivanjem da će trajati nekoliko desetaka godina. Sadašnja iskustva nam govore da se današnji sustavi, temeljeni na novim tehnologijama, uvode u oružane snage brzinom koja je veća od sposobnosti obrambenih sustava da se prilagođavaju tim promjenama. Tako nam iskustva iz rata u Ukrajini ukazuju da se dronovi (sustavi, doktrina i taktika njihove uporabe) i sustavi za borbu protiv dronova, kao relativno novi fenomeni u ratovanju, mijenjaju gotovo na mjesečnoj razini.

1. Održavanje savezništva sa SAD-om

Iako se u ovom trenutku može činiti kontra intuitivnim, Hrvatska mora održavati dobre odnose sa SAD-om, kao najsnažnijom članicom NATO-a i najvećom vojnom i ekonomskom silom na svijetu. Mnogi analitičari smatraju da Amerika nakon Trumpa neće više biti ista kao prije Trumpa. SAD će vjerojatno ublažiti neke ekstremne politike i stavove prema europskim saveznicima i NATO-u, ali Europa treba očekivati drugačiju Ameriku: vrijednosti koje podržava većina američkog društva klize udesno, američki ekonomski, politički i vojni fokus se seli na Daleki istok, a Europska unija, koja nije nikad ni bila omiljena u američkim vladama, dobiva drugorazredni značaj.

U odnosu prema SAD-u, Hrvatska treba održavati partnerstvo u mjeri u kojoj je to realno i racionalno moguće. Za Hrvatsku, kao i za većinu europskih država, SAD ostaje ključan po pitanju visokotehnoloških sposobnosti, obavještajnih kapaciteta, strateškog odvraćanja, strateškog prijevoza snaga i preciznih vatrenih udara na velikim daljinama. Međutim Hrvatska ne smije planirati obranu pod pretpostavkom da će SAD automatizmom ponuditi pomoć. Jednako tako, naša zemlja se ne smije automatski podređivati svakom američkom vojno-političkom djelovanju.

NATO, ako i krene u krivom smjeru, vjerojatno se neće odmah raspasti, već će postupno gubiti kredibilitet i uvjerljivost. Hrvatskoj treba neko vrijeme (5 – 10 godina) da izgradi vojne sposobnosti koje bi joj garantirale zadovoljavajuću razinu odvraćanja i obrane. Međutim, neovisno o raspravama o dugovječnosti, efikasnosti i kredibilnosti vojno-političkih saveza, interoperabilnost OSRH-a s oružanim snagama saveznica (NATO i EU) ostaje jedna od prioritetnih smjernica za njihov daljnji razvoja.

2. Intenzivna potpora razvoju strateške autonomije EU

Odnos prema EU treba biti središnji stup hrvatske strategije. EU ipak nudi ono što Hrvatska sama ne može postići. Prije svega, u području obrane i sigurnosti to je ekonomija razmjera, industrijska baza, financiranje, logistička potpora. Bilo bi dobro da se europski obrambeni identitet razvija unutar NATO-a, barem narednih nekoliko godina. U nekim se europskim krugovima razmatra opcija može li NATO postojati bez SAD-a, a instituti i think-tankovi analiziraju koliko godina i koliko novca, vojnika i vojne opreme treba Europskoj uniji da se stvori “Europski” NATO.

Ako se ta ideja pokaže neprovedivom, za Hrvatsku jedina alternativa NATO-u može biti Europska unija i njezin razvoj u smjeru organizacije koja bi bila samostalna i uvjerljiva kao obrambeni savez. Ali EU je relativno daleko od statusa organizacije koja bi imala uvjerljivost koju je do nedavno uživao NATO. EU, za razliku od NATO-a, nema jednu članicu koja je dominantna i “ravnopravnija” od ostalih, te će donošenje odluka, posebno u području obrane, biti teško.

Hrvatski utjecaj na zbivanja u EU i njezini vanjskopolitički dometi nisu veliki, ali su važni i ne smiju se zanemariti. Hrvatska mora aktivno dati maksimalni doprinos stvaranju strateške autonomije EU-a i njezinih vojnih mehanizama i sposobnosti. U tom smislu, EU treba jedinstvo, pri čemu svaka disidentska članica može oslabiti takav projekt.

3. Oslanjanje na vlastite snage

Iako je ovo najlošiji scenarij, i za sada malo vjerojatan, za njega se treba pripremati stalno i u najvećoj mogućoj mjeri.

Moguća degradacija kohezije i kredibiliteta NATO-a, turbulencije unutar Europske unije te spekulacije o povlačenju SAD-a iz Europe (uključivo Balkana) mogu potencijalno stvoriti krajnje nepovoljno sigurnosno okruženje za malu zemlju kao što je Hrvatska. Više kao još jedan dokaz brzih promjena u svijetu i nemogućnosti predviđanja događaja u području nacionalne sigurnosti čak i u srednjoročnim vremenskim okvirima, vrijedi primijetiti da je Strategija obrane RH, usvojena u kolovozu 2025., navela da ne postoje izravne vojne prijetnje Republici Hrvatskoj zahvaljujući njezinu članstvu u NATO-u i Europskoj uniji. Ovakav stav postaje sve više upitan i Hrvatska mora žurno razviti nove strateške opcije i politike kojima će smanjiti rizik ugroza vlastite sigurnosti u odsustvu čvrstih garancija kolektivne obrane.

Hrvatska je članica NATO-a i EU. Obje organizacije još uvijek pružaju određene garancije kolektivne obrane. Hrvatska mora razviti koncept obrane po kojem bi bila sposobna izdržati inicijalnu fazu krize ili napada te zatražila pomoć saveznika i integrirala svoje obrambene kapacitete sa savezničkim. To znači da mora izgraditi sposobnosti za preživljavanje i odbacivanje napada, nakon čega bi mogla očekivati pomoć saveznica (NATO i/ili EU). Realna nepoznanica, sada i u budućnosti, ostaje: može li se Hrvatska stvarno oslanjati na mehanizam garancija kolektivne obrane NATO-a i EU (North Atlantic Treaty, članak 5; Treaty on European Union, članak 42/7). Ni jedan od tih mehanizama nema povijesnu potvrdu (čak se ni aktiviranje članka 5. nakon terorističkog napada na SAD 11 rujna 2001. ne može interpretirati kao stvarno aktiviranje klauzule o zajedničkoj obrani).

Hrvatskoj preostaje oslanjanje na te mehanizme kolektivne obrane sve dok oni i formalno postoje. Međutim, odgovornost svih ključnih institucija nadležnih za nacionalnu sigurnost je da se država uvijek sprema, u mjeri u kojoj je to realno moguće, na “najgori scenarij”— na obranu vlastitim snagama.

Dodatni izazov čini brzo naoružavanje nekih od naših susjeda, koji uz velike projekte nabave inozemne vojne opreme, nastavljaju s razvojem vlastite vojne industrije, uz povećanje proračuna za obranu. To pred sustav obrambenog planiranja i nabave oružja i opreme postavlja velike dileme jer pogreške u odabiru smjera opremanja Oružanih snaga mogu biti skupe i opasne.

U svim opcijama, Hrvatska se mora fokusirati na pitanja osiguranja efikasne vojne organizacije te potrebnog broja kvalitetnog osoblja na svim razinama. Hrvatski obrambeni potencijali, u smislu organizacije i kvalitete osoblja, moraju biti sposobni i fleksibilni brzo prihvatiti nova rješenja koja nam danas možda nisu ni poznata u potpunosti. U tom smislu, intenzivno investiranje u ljudski potencijal, prije svega kroz mehanizme privlačenja i zadržavanja osoblja. To podrazumijeva kontinuirano investiranje u kvalitetu života i rada profesionalnih vojnika. Isto tako, jačanje pričuve (obuka, opremanje) mora biti jedan od najviših prioriteta u budućim planovima razvoja obrambenih sposobnosti Republike Hrvatske.

U tom cilju treba nastaviti s intenzivnim, na žalost uvijek dugim i skupim razvojem i modernizacijom naših Oružanih snaga. Treba podržati značajne napore koji su uloženi u zadnjih desetak godina u razvoj sposobnosti OSRH. Pitanje obrane domovine i pitanje razvoja Oružanih snaga moraju imati nadstranački tretman i široku političku i socijalnu potporu u Hrvatskoj.

Đujić o ustavnim sucima: HDZ se ponašao sporo i nezainteresirano

Saša Đujić, politički tajnik SDP-a, dao je u četvrtak izjavu za medije nakon sjednice Odbora za Ustav koja je na kraju odgođena.

"U cijelom ovom procesu HDZ se ponašao vrlo sporo i nezainteresirano. Danas na ovom Odboru, naša intencija je bila da se izjasnimo o ovih 13 kandidata i da ih sve pošaljemo na plenarnu sjednicu. Međutim nakon zahtjeva HDZ-a za stankom, mi smo na tom zatvorenom sastanku HDZ-u ponudili određene modele rješenja ove krize, oni su izmislili neke svoje koji se ne poklapaju 100 posto s našim, ali mislimo da nakon ovog razgovora danas nije nedostižna pozicija da možda izaberemo tri suca Ustavnog suda. S naše strane sigurno postoji volja za tim", rekao je Đujić i dodao da imaju određene preduvjete.

"Prvi je da se ne veže trgovina izbora predsjednika Vrhovnog suda i izbora ustavnih sudaca. Smatramo da bi HDZ trebao deblokirati proces izbora predsjednika Vrhovnog suda, a mi smo spremni razgovarati o izboru tri suca Ustavnog suda", rekao je Đujić.

Odgovorio je i na pitanje u kojim modelima su se poklopili s HDZ-om.

"Poklopili smo se da smo svjesni i jedni i drugi da Ustavni sud od nedjelje dolazi u sastav 10 sudaca i da će na taj način sigurno biti otežano funkcioniranje samog Ustavnog suda", kaže Đujić i dodaje da se ipak još nisu ništa dogovorili nego da su izrazili spremnost da pokušaju riješiti problem u narednih 10 dana.

(tekst: N1)

Učitavanje...

Podrži nas. Doniraj danas.

Učitavanje...

Hajdaš Dončić: HDZ preko saveza i udruga izvlači novac

Karlovac domaćin SDP-ove rasprave o skraćenju radnog vremena

Hajdaš Dončić u Barceloni na globalnom okupljanju progresivnih snaga

Jakšić o izvidima u Lutriji: Ovo podsjeća na Fimi mediju

Zadnje vijesti

Hajdaš Dončić na Global Progressive Mobilisation u Barceloni

Podrži nas. Doniraj danas.

Vijesti

Uključi se

Naši ljudi

Naši ljudi

Forum seniora

Forum žena

Forum mladih

Struktura

Dokumenti

SDP Statut

Pravila privatnosti

Obavijest o obradi podataka članova

Brisanje profila

Samo zajedno možemo izgraditi dobro društvo. Podrži nas.