S neizmjernom tugom i osjećajem bespomoćnosti pratimo vijesti koje ovih dana prolaze ispod radara, a trebale bi biti znak za nacionalnu uzbunu! Nakon 77 godina postojanja, država gasi Brodarski institut – instituciju koja je bila središte inovacija i inženjerske pameti. No, to nije usamljen slučaj; to je samo završni čin u pretvaranju Hrvatske iz pomorske sile u zemlju nekvalificirane radne snage.

Dok se opraštamo od instituta koji je projektirao svjetski priznate brodove, iz Splita je ovog ljeta stigla još jedna sramotna vijest: obustavljeni su upisi u jedini srednjoškolski smjer za ribare u cijeloj državi! Zamislite apsurd – zemlja s tisuću otoka i stoljetnom tradicijom života s morem administrativnim potezom ukida obrazovanje za one koji bi to more trebali čuvati i od njega živjeti.

Simbolika je bolna. Na splitskoj Zenti trune 111 godina stara ribarska gajeta, brodica na kojoj su učenici stjecali praksu. Preživjela je dva svjetska rata, ali čini se da neće preživjeti nemar naše birokracije. Taj smjer u Pomorskoj školi nije propao zbog manjka interesa – kvote su bile pune! Paradoksalno, Europska komisija taj isti program hvali i dodjeljuje mu certifikat "Ultramarine Blue School", prepoznajući važnost "plavih vještina", dok ga naša vlastita država gura u propast.

Poruka koja nam se šalje je kristalno jasna: Hrvatskoj ne trebaju inženjeri koji projektiraju brodove, niti obrazovani ribari koji poznaju biologiju mora, ekologiju i tržište. Nama očito trebaju samo trgovci, konobari i sobarice. Sustavno se radi na tome da postanemo zemlja jeftine i niskokvalificirane radne snage koja će služiti drugima na vlastitoj obali.

Posljedice već živimo. Brodovi koji su se nekad s ponosom proizvodili ovdje, danas su zamijenjeni isluženim stranim flotama koje se kvare usred sezone. Rampe padaju, motori staju, a prijevoz do otoka postaje lutrija prepuna gužvi i neizvjesnosti. Inženjeri i stručnjaci pakiraju kofere jer ovdje za njih nema mjesta, dok uvozimo radnu snagu za jednostavne poslove.

Gubitkom Brodarskog instituta gubimo mozak, a gašenjem škole za ribare gubimo dušu naše pomorske tradicije. Ako se hitno ne trgnemo, Hrvatska će ostati samo geografski pojam na moru, bez pomorskog identiteta, bez proizvodnje i bez ljudi koji to more istinski razumiju. Ostaje nam samo apartmanizirana obala i sjećanje na vrijeme kada smo znali graditi, ploviti i stvarati.

Država bi trebala biti ta koja gradi znanstvene institute te potiče mlade na izvrsnost, inovacije i cjeloživotno učenje. Nažalost, ovakvim pristupom bit ćemo i dalje na začelju Europske unije, bez jasne vizije razvoja gospodarstva i industrije.

Oslanjanje isključivo na turizam te stalni rast uvoza u uvjetima globalne krize, visoko je rizično. Bez snažnog zaokreta prema razvoju gospodarstva, ostat ćemo zemlja čiji se razvoj bazira isključivo na uslužnim djelatnostima: trgovini, turizmu I konobarenju.



Ovo nije samo oproštaj od Brodarskog instituta. Ovo je krik protiv smjera u kojem idemo.

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan predstavila je danas u Kući Europe u Zagrebu Izvješće o zaštiti maloljetnika na internetu, koje će ovaj tjedan usvojiti Europski parlament u Strasbourgu. Glavna preporuka je ograničenje dobi korisnika društvenih mreža na 13 godina, a od 13 do 16 samo uz pristanak roditelja.

„Od pojave društvenih mreža i pametnih telefona pojavili su se zabrinjavajući trendovi kod djece i mladih. U zadnjih nekoliko godina imamo veliki porast mladih između 11 i 15 godina koji se osjećaju nesretno. Najveći porast je kod djevojčica, gdje je gotovo svaka druga nesretna. Odgovore treba tražiti u načinu na koji mladi danas žive. Istraživanja pokazuju da mladi danas provode puno manje vremena socijalizirajući se; s dva i pol sata na dan to je vrijeme palo na 40 minuta, jako puno ih spava manje od sedam sati, a primjetno je i odgađanje životnih iskustava poput kasnijeg ulaska u prvu vezu ili polaganja vozačkog ispita”, objasnila je Borzan.

Istaknula je i šokantne podatke The Economista kako je u velikom porastu broj mladih koji se samoozljeđuju, kako u EU tako i drugdje. Najšokantniji je porast broja samoubojstava, koji je najviši kod djevojaka od 11 do 19 godina. Na razini EU, samoubojstvo je češći uzrok smrti maloljetnika od prometnih nesreća.

„Očito je da je došlo do društvene krize. Naravno da je tome doprinijelo puno čimbenika, ali svakako ne treba ignorirati činjenicu da svaki dan milijun ljudi s ChatGPT-om razgovara o samoubojstvu. U EU mladi sedam sati dnevno provode na internetu, 78 posto provjerava mobitel svakih sat vremena, a gotovo polovica je konstantno online. Najlošije je u dobnoj skupini djevojčica od 13 godina. Samo pola sata manje na internetu dnevno ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje”, objašnjava Borzan.

Parlament zato predlaže ograničenje dobi korisnika društvenih mreža na 13 godina uz jak sustav provjere. Također predlaže zabranu korištenja podataka mladih za oglašavanje jer se pokazalo da, ako primjerice djevojka obriše selfie zbog malog broja lajkova, vidjet će više oglasa za proizvode za ljepotu. Parlament predlaže i zabranu dizajna koji izaziva ovisnost, poput beskonačnog scrolla, autoplay funkcije i nepotrebnih notifikacija.

„Model poslovanja velikih internetskih divova je zadržati korisnika što dulje na mreži. Nemaju skrupula ni pred čim, pa čak ni pred alarmantnim podacima o utjecaju na mentalno zdravlje mladih. Ovo je veliki iskorak Parlamenta sa širokim političkim konsenzusom pred novi europski zakon koji se očekuje krajem iduće godine”, kaže Borzan.

Potpredsjednica saborskog Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo SDP-ova Jasenka Auguštan-Pentek za N1 je govorila o paketu zakona ministra Branka Bačića.

Podsjetimo, u Saboru se raspravljalo o tri nova zakona koji obuhvaćaju prostorno uređenje, gradnju i energetsku učinkovitost u zgradarstvu.

Jasenka Auguštan-Pentek tvrdi da je javno savjetovanje bile provedeno samo “pro forme”.

“Odbačeno je više od 80 posto primjedbi stručnjaka. Bilo je burno i na Odboru za graditeljstvo jer mi nikako nismo htjeli da se objedine ti zakoni, tražili smo da se povuku i da se analiziraju sva mišljenja koja su došla od stručnjaka, da se zakoni pripreme kvalitetnije i da možemo raspravljati o svakom pojedinačno. Dokaz da se njima žuri da se zakoni donesu je da su raspravu objedinili, radi se o tri opsežna zakonska prijedloga, mi kao saborski zastupnici ne možemo kvalitetno raspravljati o svakom zakonu pojedinačno niti dati primjedbe na određene članke. Tražili smo i kod glasanja da još jednom promisle i da se povuku ti zakoni, da se analiziraju sve primjedbe koje su stigle i da tek onda mogu ići u saborsku proceduru.

“Za Zakon o energetskoj učinkovitosti je preko tisuću stranica primjedbi, oko 1700, 1800 primjedbi stručnjaka. Zakon o graditeljstvu ima preko 700 stranica primjedbi. Ništa nije bilo važno, nije se analiziralo, savjetovanje ne provode jer ih je briga što ljudi misle nego samo zato da ispune formu i provedu savjetovanje”, dodala je.

“Nekome se želi pogodovati, vjerujem da ćemo za godinu ili dvije vidjeti zbog koga ili zbog čega se ti zakoni donose. Nikako ne u korist naših građana i prostora u kojem živimo”, odgovorila je Auguštan-Pentek.

“Ako donesu te zakone tražit ćemo ustavnost jer se krše neki propisi koji su Ustavom propisani, a to su pravo vlasništva, pravo jedinica lokalne samouprave da donose planove u svom prostoru, u gradovima i općinama. Nećemo stati s borbom, borba ide dalje, vjerujem da postoji mali glas razuma i da vide da to nije nešto treba prisilno donijeti i da treba zaštititi građane i prostor u kojem živimo”, dodaje.

Podsjetimo, Hrvatska komora arhitekata obratila se saborskim zastupnicima i čelnicima lokalne samouprave kako bi ukazala na štetne posljedice predloženog Zakona o prostornom uređenju.

Auguštan-Pentek upozorila je na dio zakona o priuštivom stanovanju.

“Priuštivo stanovanje koja je dobra mjera, pohvalna je, uvrštava se u zakon, a omogućuje gradnju priuštivih stanova van građevinskog prostora, odnosno daje mogućnost širenja na poljoprivrednom i šumskom zemljištu. To je čudno jer imamo puno građevinskih neizgrađenih prostora, imamo dovoljno prostora, time radimo naselja u prostoru gdje nema adekvatne infrastrukture. Daje se naslutiti da će se graditi neki stanovi i tko zna hoće li služiti za priuštivo stanovanje ili će se prodavati kasnije za par tisuća eura.”

Osvrnula se i na urbanu komasaciju.

“Sama po sebi bi bila dobra kada je to zbog javnog interesa, ali u ovom zakonu daju mogućnost privatnim investitorima da ako imaju ili otkupe 51 posto zemljišta da ostatak mogu otuđiti od građana, to je apsurdno. Ministar je rekao da to postoji u Europi, ali nema nigdje u Europi da se da nekom privatnom investitoru, krupnom kapitalu da oduzima zemlju građanima i gradi nešto. To postaje strateški interes, što je apsurd.”

“Ako jedinice lokalne samouprave ne donesu urbanističke planove za nerealne rokove koje su dali, dvije godine nakon prostornih planova, investitor može ići u Ministarstvo i zatražiti građevinsku dozvolu, a da se uopće ne pita jedinice lokalne samouprave. U prostornom planu, recimo, imamo kvart s obiteljskim kućama i nikne neka zgrada s 50 stanova jer je Ministarstvo dalo građevinsku dozvolu”, dodaje za N1.

Potpredsjednica Hrvatskog sabora iz redova SDP-a Sabina Glasovac oštro je komentirala izbor nove pravobraniteljice za djecu, ističući da je cijeli proces “kontaminiran” te da se radilo o unaprijed planiranom političkom manevru s jasnim ciljem – smijeniti dosadašnju pravobraniteljicu koja je, kako tvrdi, svoj posao obavljala profesionalno i neovisno.

Glasovac podsjeća da sličan scenarij nije novost: “Prije osam godina HDZ je izmjenama zakona omogućio da se mandat pravobraniteljici skrati ako joj Sabor ne usvoji izvješće. Tako su politički eliminirali tadašnju pravobraniteljicu Ivanu Milas Klarić jer je u izvješćima pisala o stvarnom stanju dječjih prava, što se tadašnjoj vlasti nije svidjelo.”

Po njezinim riječima, kontekst je danas isti, samo „nijanse drukčije“. Domovinski pokret, kao HDZ-ov koalicijski partner, još je 2024. godine javno poručivao da aktualna pravobraniteljica mora otići, zamjerajući joj reakcije na incidente u školama, obilježavanje Dana kruha ili na HOS-ove simbole u Vukovaru.

Glasovac najproblematičnijim smatra postupanje saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport.

“Nikada se nije dogodilo da Odbor tajnim glasovanjem izabere tri kandidatkinje, a onda – na zahtjev HDZ-a – nakon devet dana poništi vlastitu odluku i glasa ponovno, ovaj put javno. Time se nije radilo samo o rušenju procedure, nego i o kupovanju vremena kako bi se dogovorilo tko će biti podoban kandidat.”

Prema njezinim riječima, jedino što je od početka bilo sigurno jest to da aktualna pravobraniteljica – neovisno o pozitivnim ocjenama njezina rada – “mora otići”.

SDP, kaže Glasovac, smatra da su razlozi za smjenu pravobraniteljice politički, a ne profesionalni: “Nije smijenjena zato što nije radila svoj posao, nego upravo zato što ga je radila časno, odgovorno i u skladu s Ustavom i zakonima. Nekima se jednostavno nisu svidjeli njezini stavovi i izvješća.”

Iako SDP prije osam godina nije glasao za njezin izbor (u znak prosvjeda zbog manipuliranja mandatom prethodne pravobraniteljice), sada su podržali njezin ostanak.

Glasovac naglašava da je postojeći zakon poguban za neovisnost institucije: “Ne može mandatom neovisnog pravobranitelja upravljati politička većina tako što će ga svake godine ucjenjivati prihvaćanjem ili odbijanjem izvješća. To mora biti ukinuto. Izvješća se trebaju primati na znanje, a ne koristiti kao mehanizam smjene.”

Osvrnula se i na izbor nove čelnice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, upozoravajući da je i ta institucija posljednjih godina sustavno slabljenja.

“Povjerenstvo je dovedeno u stanje u kojem teško može raditi autonomno. Sve što se događalo – od izmjena zakona do smjene prethodne čelnice – ne ulijeva povjerenje da će nova predsjednica moći raditi neovisno.”

Glasovac zaključuje da je posebno tragično to što se politički obračun događa upravo nad institucijom koja bi trebala biti simbol zaštite prava djece.

“Djeca, mladi i dječji pravobranitelji diljem zemlje gledaju kako onaj tko se treba boriti za njihova prava biva politički svrgnut zato što je radio svoj posao. To je poruka koja duboko narušava povjerenje u institucije.”

Klubovi zastupnika SDP-a i Možemo! održali su danas u Hrvatskom saboru zajedničku konferenciju za medije na kojoj su predstavili inicijativu za povlačenje iz saborske procedure prijedloga Zakona o gradnji, Zakona o prostornom uređenju i Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić i koordinatorica stranke te predsjednica saborskog kluba Možemo!, Sandra Benčić, naglasili su kako su ovi zakoni neprihvatljivi, neustavni i izrazito štetni za građane, te da će SDP i Možemo! uputiti zaključak kojim se traži njihovo hitno povlačenje iz procedure.

„HDZ-u više ništa nije sveto. Nakon ratnog profiterstva, privatizacije, izvlačenja novca iz javnih poduzeća i niza osuđenih ministara, sada HDZ otvara vrata za otimačinu zemlje hrvatskih građana. Što se ovdje, zapravo, događa? HDZ ovim zakonima pokušava ne samo devastirati prostor, nego i nametnuti pravnim, a vjerojatno i fizičkim osobama koje imaju 51 % zemljišta u vlasništvu, mogućnost da izvlaste preostalih 49 %. I to ne u građevinskoj zoni, nego u svim zonama," rekao je Hajdaš Dončić, dodajući kako ovaj set zakona donosi mogućnost mnogih devastacija prostora uz prebacivanje odgovornosti s lokalnih jedinica i zajednica, kojima se oduzima autonomija odlučivanja koju preuzima "jedno centralizirano mjesto", odnosno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

"Ovim Zakonima dopustit će se devastacija,kao i da određene interesne skupine diktiraju promjene prostora koji pripada lokalnoj zajednici, koja bi sama trebala odlučivati kako će razvijati grad ili općinu, u skladu s prostornim planom," rekao je dalje Hajdaš Dončić, naglasivši i kako su se brojne strukovne udruge, kao i komora arhitekata, izričito usprotivile ovim zakonima, reagiravši s oko 1.400 primjedbi.

"Plenković nije prihvatio 85 % tih primjedbi kod Zakona o gradnji. I postavlja se samo jedno pitanje: Zašto? SDP i Možemo pokušat će svim pravnim sredstvima spriječiti donošenje ovog seta zakona. Upotrijebit ćemo sve instrumente koje imamo, prije svega ocjenu ustavnosti ovih zakona. Ali, animirat ćemo i gradonačelnike i načelnike, čak i HDZ-ove. Neka samo malo promisle što im je važnije: lokalna zajednica u kojoj žive: ljudi, susjedi, kolege - ili diktat `centralnog komiteta`?" zaključio je Hajdaš Dončić, dodajući kako Plenkovićeva vlada u posljednjem mandatu uvodi dvostruke kriterije koji su doveli do „vala agresije i zakona ulice“, a sada se isti pristup pokušava ugraditi u zakone.

„Ova tri zakona omogućit će bezvlađe, a u bezvlađu caruje korupcija. Idealna situacija za HDZ“, zaključio je Hajdaš Dončić.

"Čim smo vidjeli ovaj set zakona, bilo nam je jasno da je riječ o privatizaciji 2.0. To nije samo politička ocjena nas iz oporbe, nego i ocjena struke - jer ovdje se radi o potpunoj degradaciji temeljnih urbanističkih načela," rekla je koordinatorica stranke te predsjednica saborskog kluba Možemo! Sandra Benčić, dodajući kako u prilog tome govori i činjenica da je danas u Sabor stiglo pismo koje jasno objašnjava zašto su Zakoni koje je ministar Bačić uputio u proceduru apsolutno neprihvatljivi. Pismo su zajednički potpisali Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata, te udruženja arhitekata Međimurja, Splita, Zagreba, Karlovca, Istre, Varaždina, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika, Zadra i Šibenika.

"Dakle, struka je praktički jednoglasno protiv ovih zakona. I to ne zato što bi neki detalji trebali doradu, nego zato što se radi o uništavanju ostataka urbanizma — onog malog dijela koji je u posljednjih 30 godina uspio preživjeti HDZ-ove nasrtaje," navela je također Benčić, dodajući kako je ovaj zakon - osim što predstavlja privatizaciju 2.0 - ujedno i krajnje protuustavan, jer u potpunosti poništava ustavnu nadležnost lokalne samouprave da planira svoj prostor.

"Prostorno planiranje doslovno je upisano u Ustav kao specifična ovlast lokalne samouprave, kao i pravo građana da tu samoupravu imaju," rekla je Benčić, naglasivši kako je stvarni cilj zakona prepuštanje javnog prostora investitorima.

"Kojim investitorima? O tome će odlučivati ministar Bačić i premijer Plenković. I to je ključno pitanje na koje mi kao građani, ne samo kao političari, moramo dati odgovor: jesmo li spremni Bačiću i Plenkoviću prepustiti jedan od rijetkih preostalih resursa koje ova zemlja ima, nakon što su sve druge resurse već uništili? Taj resurs je prostor. I taj resurs ne damo. Mi smo kao politička opcija nastali na obrani javnih dobara i prostora — to nam je doslovno u DNA. I mnogo puta do sada, zajedno s građanima, uspjeli smo sačuvati javni prostor. I napravit ćemo to ponovno, ovaj put zajedno sa SDP-om," dodala je Sandra Benčić, zaključivši kako će Klubovi zastupnika SDP-a i Možemo! uputiti zaključak da se ovi zakoni povuku iz procedure.

"Ne očekujemo da će taj prijedlog biti izglasan - nismo naivni. No borba ide dalje i ići će do kraja: na Ustavni sud, a i dalje ako bude potrebno. Nećemo dopustiti da ukradu ono posljednje što ova zemlja ima!" zaključila je Sandra Benčić.

Delegacija SDP-a predvođena predsjednikom stranke Sinišom Hajdašem Dončićem boravila je u utorak u Vukovaru povodom obilježavanja 34. godišnjice vukovarske tragedije i stradanja u Domovinskom ratu, u kojem je život izgubilo više od 2700 hrvatskih branitelja i civila.

U nikad većem izaslanstvu SDP-a sudjelovalo je čak 20 zastupnika i zastupnica, među kojima i potpredsjednik stranke Mišel Jakšić, članice i članovi Savjeta za ratne veterane te vukovarski SDP-ovci. Ove godine SDP je, zajedno s partnerima iz platforme Možemo! formirao zajedničku delegaciju koja je položila vijence i zapalila svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata te Spomen-domu Ovčara, odajući počast svim poginulima i nestalima.

„Dan je sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, koji ostaju trajni simbol stradanja i otpora, ali i podsjetnik na vrijednosti slobode i mira koje danas živimo. Naša je dužnost čuvati uspomenu na sve žrtve te nastaviti graditi društvo utemeljeno na zajedništvu i solidarnosti“, poručili su iz SDP-a.

Istoga dana u Škabrnji je potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac predvodila delegaciju SDP-a koja je položila cvijeće kod Središnjeg križa. Uz nju je bilo 10 zastupnika i zastupnica, među kojima i potpredsjednica SDP-a Mirela Ahmetović.

SDP je i ove godine jasno pokazao da s dubokim poštovanjem čuva sjećanje na sve žrtve Domovinskog rata te da ostaje predan promicanju istine, dostojanstva, mira i solidarnosti.

Prijedloge zakona o prostornom uređenju i o gradnji koje je Vlada uputila u saborsku proceduru SDP-ovi zastupnici ocjenjuju "skandaloznima" i izjednačavaju ih s "jugoslavenskom nacionalizacijom", stoga traže povlačenje oba prijedloga iz procedure i doradu u skladu s primjedbama struke. 

"Ovo nije prvi put da HDZ krši Ustav i Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, odnosno oduzima prava lokalnim jedinicama da planiraju svoj prostor. Getoizira one koji nemaju da bi omogućili bogaćenje onih najbogatijih, otima zemljište građana za privatne interese kojekakvih moćnika i tu tzv. urbanu komasaciju po modelu HDZ-a bih izjednačila s jugoslavenskom nacionalizacijom", poručila je u petak na konferenciji za medije u Saboru SDP-ova Mirela Ahmetović. 

SDP-ovi zastupnici smatraju da su prijedlozi zakona o prostornom uređenju i o gradnji štetni za cijelu Hrvatsku te ih ocjenjuju "skandaloznima".

SDP-ova potpredsjednica Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo Jasenka Auguštan Pentek istaknula je kako su komore, zavodi, županije, "dakle stručnjaci", u javnom savjetovanju podnijeli na oba zakona po 700 primjedbi, ali da ih je Vlada usvojila tek 15 posto. 

"Ministarstvo i Vlada nisu bili spremni na dijalog, ne zanima ih mišljenje struke, nego imaju cilj pogodovanja krupnom kapitalu", naglasila je. 

Auguštan Pentek je navela kako Vlada pod krinkom priuštivog stanovanja planira omogućiti gradnju naselja izvan građevinskog područja, na poljoprivrednim zemljištima, a koja uopće nisu predviđena prostornim planovima. 

"Ako neki investitor, a vjerojatno se za nekoga ovo i piše, ima 51 posto zemljišta ili kupi 51 posto zemljišta, 49 posto može izvlastiti, što znači otimanje zemljišta našim građanima. Oni tu, jer je to onda strateški projekt, ne mogu učiniti ništa", upozorila je SDP-ova zastupnica dodavši kako je sporna i centralizacija odlučivanja.

"Ako gradovi i općine ne donesu urbanističke planove uređenja (UPU) u roku od dvije godine, što je nemoguće, investitori se mogu direktno obratiti ministarstvu i tražiti građevinsku dozvolu. Više se ne pita lokalne jedinice kako žele urediti taj prostor. Tamo gdje su obiteljske kuće može niknuti zgrada s 50 stanova, što je apsurd", istaknula je Auguštan Pentek.

Ustvrdila je i kako Zakon o prostornom uređenju nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi pa se tako njime propisuje da lokalni čelnici, a ne predstavnička tijela, donose prostorne planove.

"Smišlja se kroz ove zakone i tzv 'lex Pripuz' i 'lex Nobilo', a takvih moćnika po Hrvatskoj ima koliko hoćete, samo nisu javno eksponirani. Guraju jedinice lokalne samouprave u bankrot i teško pogoduju velikima", kazala je Ahmetović. 

Stoga traže od Vlade da iz saborske procedure povuku oba prijedloga zakona i dorade ih uvažavajući mišljenje struke te pozivaju lokalne čelnike da podnesu ustavnu tužbu "ukoliko HDZ ne odustane od svog prljavog plana". 

"Pozivamo i udruge općina i gradova, gdje HDZ-ovi gradonačelnici i načelnici imaju većinu, a u protivnom im poručujem da služe samo krupnom kapitalu za malo reprezentacije. Također, pozivamo i građane da dignu svoj glas protiv otimačine njihova vlasništva jer ako se ovaj zakon usvoji, ni sudovi ih neće moći zaštititi", poručila je Ahmetović. 

Potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac je u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske održala okrugli stol pod nazivom „Digitalno nasilje nad ženama – između zakona i stvarnosti“.

Potpredsjednica Sabina Glasovac okupila je predstavnice i predstavnike državnih institucija, akademske zajednice i organizacija civilnog društva s ciljem jačanja zaštite žena od nasilja u digitalnom prostoru te usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Otvarajući okrugli stol, potpredsjednica Glasovac je istaknula važnost sustavnog pristupa problemu digitalnog nasilja i međuresorne suradnje svih nadležnih institucija te naglasila:

- Na razini Europske unije čak 70 posto žena i djevojčica doživjelo je neki oblik online uznemiravanja, a svaka je žena barem jednom u životu iskusila psihičko ili fizičko nasilje. Najčešće žrtve digitalnog nasilja su mlade žene između 18 i 29 godina, dok mnoge prvo digitalno zlostavljanje dožive već s 14 godina. Nasilje u virtualnom prostoru nije ništa manje stvarno od onog koje se događa iza zatvorenih vrata, samo je podmuklije jer ne prestaje jednim klikom. Jednom objavljeni sadržaji, poput intimnih fotografija bez pristanka, prijetnji ili uvreda, ne nestaju. Oni ostaju prisutni mjesecima, pa i godinama, šire se, vraćaju i dovode do sekundarne viktimizacije.

Potpredsjednica Glasovac je nadalje istaknula kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja je u svoje zakonodavstvo unijela posebno kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja.

U uvodnom dijelu sudionicima su se obratile Sanja Juras, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske i Dorotea Šušak, izvršna direktorica Centra za ženske studije koje su zahvalile Potpredsjednici na organizaciji okruglog stola jer je međuresorna suradnja aspekt koji često nedostaje u praksi, a bez njega sve ostaje na teoriji.

- Online nasilje se odvaja od offline nasilja iako smo svjesni da je ono kontinuirano i prerasta iz jednog oblika u drugi, kazala je Šušak te upozorila kako se često osnova za digitalno nasilje nalazi u stvarnom životu. - Kad je riječ o nasilju nad djevojčicama ono se kontekstuira u okviru vršnjačkog nasilja te ga se na takav način relativizira, ono nije rodno neutralno poglavito kad je riječ o dijeljenju spolno eksplicitnog sadržaja kojeg se sporo uklanja, naglasila je Šušak.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je već naglašavala kako digitalno nasilje postaje jedan od glavnih oblika nasilja nad ženama, s izraženom tendencijom rasta diljem Europske unije. U siječnju 2023. započela je provedbu međunarodnog EU-projekta be-SAFE kojeg je zamjenik pravobraniteljice Kristijan Kevešević prezentirao.

- Već drugu godinu za redom provodimo projekt be-SAFE u cilju podizanja svijesti o rodno uvjetovanom kibernetičkom nasilju nad djevojčicama i ženama te stvaranje sigurnijeg online okruženja. Projekt se provodi u tri zemlje – Hrvatskoj, Španjolskoj i Portugalu, naglasio je Kevešević. Pojasnio je da su osmišljeni edukacijski programi za učenike, pripadnike policije i socijalne radnike, a sami rezultati će biti prezentirani u prvom kvartalu 2026. godine. Projekt je prepoznat kao primjer dobre prakse na razini Europske mreže tijela za jednakost.

- Jedna od preporuka Pravobraniteljice iz Izvješća iz 2024. godine je da se poduzme preispitivanje hrvatskog zakonodavstva s odredbama Direktive, kazao je Kevešević.

- Pravni okvir je znatno unaprijeđen kroz recentne zakonodavne izmjene no smatramo da ima još uvijek prostora za napredak osobito na području primarne prevencije i na području sudske politike kažnjavanja koja je preblaga, zaključio je.

U ime institucija govorile su Vedrana Šimundža Nikolić iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te Sandra Batlak iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Državna tajnica Šimundža Nikolić prezentirala je najnovije izmjene iz svog djelokruga kao što su unošenje femicida u kazneni zakon, brisanje spolnog uznemiravanja kroz „dulje vrijeme“. Naglasila je da je u jednom djelu kaznenih djela hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s Direktivom, a da se dijelom treba uskladiti.

- Rana prosudba i procjena ugroze najvažnija je kod digitalnog nasilja nad ženama jer se kod ovakvih djela mora reagirati brzo kao što je skidanje spornog sadržaja s interneta čime umirujemo žrtvu i dozvolimo joj da pokrene kazneni postupak bez dodanog straha.“ zaključila je Šimundža Nikolić.

U nastavku programa predstavljena je Analiza usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2024/1385, koju su izradili stručnjaci s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske i uz podršku Europskog ženskog lobija.

Rezultate i ključne nalaze Analize iznijeli su prof. dr. sc. Snježana Vasiljević (putem video veze), prof. dr. sc. Maja Munivrana i prof. dr. sc. Zoran Burić, koji su predstavili pravne aspekte Direktive, kaznenu i procesnu dimenziju te ocijenili razinu usklađenosti hrvatskog pravnog okvira s europskim standardima.

Drugi dio okruglog stola bio je posvećen primjerima iz prakse i predstavljanju istraživanja o digitalnom nasilju nad ženama u Hrvatskoj.

Bojana Genov iz Centra za zdravo odrastanje „Idem i ja“ Mali Lošinj naglasila je kako su škole nepripremljene na digitalno nasilje.

- Digitalno nasilje smatra se kao kršenje bontona, nepristojnost i na taj način se i tretira, ne postoji prepoznavanje rodne dimenzije, ističe Genov.

Katarina Križan iz udruge „Domine“ iz Splita iznijela je šokantne, još neobjavljene rezultate istraživanja u Hrvatskoj o rodno uvjetovanom digitalnom nasilju nad ženama provedeno u sklopu projekta Safe Click ++ provedenog na 542 žene iz različitih dijelova Hrvatske u dobi od 18 do 55 godina.

- Ključni rezultat istraživanja pokazuje kako je 75,8 posto žena, dakle tri od četiri, prijavilo da je tijekom života doživjelo barem jedan oblik digitalnog nasilja, kazala je Križan.

- Međutim, što je još važnije te žene su u prosjeku prijavile gotovo pet različitih oblika nasilja. Dakle, riječ je o iskustvima koja se ponavljaju i često nadovezuju, istaknula je. Što se tiče počinitelja, kazala je da je u 54 posto slučajeva to bila nepoznata osoba, a tek onda slijede poznanici, osobe upoznate online i bivši partneri.

S druge strane rezultati online istraživanja nasilja nad ženama u Koprivničko-križevačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u organizaciji udruge „Hera“ iz Križevaca, koje je obuhvatilo 350 žena, pokazuje da je preko 30 posto ispitanica doživjelo neki od oblika online nasilja koje se najčešće pojavljuje nakon prekida veza.

- Žene u maloj mjeri prijavljuju digitalno nasilje jer ga ne prepoznaju kao nasilje, istaknula je Marina Švaljeg Jažić.

Švagelj Jažić je nadalje navela kako najčešći oblici digitalnog nasilja kod korisnica idu u smislu kontrole bivših partnera koja jača prekidom odnosa i često se sakrije pod brigu o djetetu, a institucije nisu spremne propitkivati dobru namjeru.

- Jedna naša korisnica je na dnevnoj bazi od bivšeg partnera dobivala preko pedeset poruka koje nisu bile ugodne, ali nisu imale prijeteći sadržaj te joj je na policiji rečeno da nema osnove za kazneno djelo već da može blokirati pozive, što naravno nije moguće zbog skrbništva nad djetetom, kazala je Marina Švaljeg Jažić.

Zastupnica Ivana Kekin osvrnula se na zaštitu djece u digitalnom prostoru. - Djevojčice su izložene digitalnom nasilju i u svom domu kroz online grooming, pobuđivanje osjećaja srama, ucjenjivanja, a ne samo izvan doma gdje ih se štiti, naglasila je Kekin te također dodala kako su ženske javne osobe izloženije digitalnom nasilju što pokazuje i primjer Finske gdje su ministrice deset puta izloženije digitalnom nasilju od muških kolega, ali i u Hrvatskoj je slično.

- Mizogine riječi i prijetnje se smatraju dijelom posla te ih se u potpunosti normalizira, zaključila je Kekin.

U završnom dijelu potpredsjednica Sabina Glasovac zahvalila je svim sudionicima na sudjelovanju, istaknuvši važnost kontinuiranog dijaloga između zakonodavne vlasti, stručne zajednice i civilnog društva u cilju stvaranja sigurnijeg digitalnog okruženja za žene.

Zaključci i preporuke izneseni tijekom rasprave poslužit će kao temelj za daljnje korake u unaprjeđenju zakonodavnog i institucionalnog sustava te u provedbi mjera prevencije i zaštite od digitalnog nasilja nad ženama.

Europski parlament danas je usvojio izvješće koje je izradio zastupnik Marko Vešligaj, u kojem se utvrđuje ambiciozan plan za prava žena i rodnu ravnopravnost u sljedećem razdoblju. Izvješće je stajalište Parlamenta uoči izrade nove Europske strategije za rodnu ravnopravnost 2026.–2030., koju Europska komisija planira predstaviti u ožujku sljedeće godine.

U izvješću se apelira na konkretne zakonodavne korake u svim ključnim područjima, uključujući borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava te osiguranje ravnopravnosti na tržištu rada.

Takva strategija sada je važnija nego ikad jer se stečena ljudska prava i rodna ravnopravnost suočavaju s ozbiljnim izazovima i napadima, čak i unutar europskih institucija.

Unatoč neprekidnom pritisku konzervativnih i krajnje desnih zastupnika koji su pokušali oslabiti tekst kao dio šireg pokušaja nasrtanja na fundamentalna ljudska prava - prava žena, izvješće je usvojeno!

„Ovo izvješće šalje jasnu poruku: rodna ravnopravnost nije predmet pregovora. Ona je temelj naše demokracije, našeg gospodarstva i našeg europskog identiteta. Ipak, u današnjem Parlamentu sve češće čujemo glasove koji propituju čak i samu riječ ‘rod’ te koji ‘feminizam’ smatraju provokacijom. Aktivno rade na tome da žene istisnu iz javne sfere, osporavaju zakone koji ih štite od nasilja te izmišljaju neprijatelje i tzv. ‘rodne ideologije’. Nikada nećemo dopustiti da to postane stvarnost. Svaki korak unatrag u pravima žena, korak je unatrag i za samu demokraciju.

Posebno sam ponosan što izvješće poziva na zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Također, podržana je građanska inicijativa My Voice, My Choice, i Parlament traži od Komisije zakonodavni okvir za ono iza čega je stalo više od milijun Europljana. A to je da svaka žena u Europi mora imati pristup sigurnom i zakonski dopuštenom pobačaju, bez obzira na to gdje živi. Kršenja spolnih i reproduktivnih prava predstavljaju kršenja ljudskih prava. Tjelesna autonomija je pravo svake osobe da slobodno odlučuje o vlastitom tijelu i životu i temelj je istinske rodne ravnopravnosti.” izjavio je zastupnik Marko Vešligaj, autor izvješća.

Osim zdravstvene skrbi, izvješće poziva i na priznavanje rodno uvjetovanog nasilja kao kaznenog djela na razini Europske unije i kriminalizaciju silovanja na temelju nedostatka pristanka, dakle ”samo da znači da”, što znači da se silovanje više ne definira samo onda kad je bilo fizičke prisile ili otpora, nego i kada nema izričitog pristanka.

U izvješću se traži i potpuna provedba direktive o transparentnosti plaća kako bi se smanjile razlike u plaćama i mirovinama između spolova za istovjetna radna mjesta, traži se i zaštita u digitalnoj sfere koja je postalo izuzetno opasno mjesto za žene te zaštita od opstetricijskog/ginekološkog nasilja.

Također se traži razvijanje i implementiranje sustava za nadzor i borbu protiv anti-rodnih pokreta na europskoj razini te revidiranje i ukidanje financiranja svih projekata koji krše temeljne vrijednosti Europske unije, osobito jednakosti, ravnopravnosti i slobode poput raznih aplikacija koje šire dezinformacije o seksualnim i reproduktivnim pravima. Traži se i povećanje financijskih sredstava za udruge koje se bave zaštitom prava žena i sve one koje rade na području zaštite ljudskih prava.

Vrijeme je da zaštitimo naše sugrađanke od diskriminatornih nacionalnih zdravstvenih sustava, od mizoginih Vlada te od uplitanja religijskih dogmi u zakonodavstvo.

Klub SDP-a je podnio prijedlog da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća. Jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti jedno je od temelja Europe i svakog pravednog društva, navela je Marija Lugarić u svom govoru.

Žene u Europskoj uniji i dalje zarađuju manje od muškaraca za jednak posao, s prosječnom razlikom u plaćama između spolova u EU od 13%. To znači da za svaki euro koji u EU zaradi muškarac, žena zaradi 0,87 eura. Napredak je stalan, no još uvijek prespor, sa smanjenjem razlike od 2,8 postotnih bodova u 10 godina.

Postoje znatne razlike između zemalja EU-a. Razlika u plaćama između spolova kreće se od manje od 5% u Luksemburgu, Rumunjskoj, Sloveniji, Poljskoj, Belgiji i Italiji do više od 17% u Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji i Estoniji.

Sukladno izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2024. godine (posljednje izvješće), prosječna bruto plaća u Republici Hrvatskoj iznosila je 1.821 euro. Prosječna bruto plaća muškaraca iznosila je 1.854 eura, dok je prosječna bruto plaća žena iznosila 1.782 eura. Iz navedenog proizlazi da je rodni jaz u plaćama iznosio 3,9% u 2024. No, po ažuriranim podaci Eurostata o prosječnim bruto satnicama (prema posljednjim podacima za 2023.), rodni jaz po toj metodologiji praćenja rodnog jaza u plaćama iznosi 7,4%. To je manje od EU27 gdje je jaz 12% po istoj metodologiji, ali je svejedno značajan.

Kada pogledamo strukturno plaće tj. plaće po djelatnostima, situacija je još nešto lošija po žene. Osim u djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije (0,7%), djelatnosti opskrbe vodom; uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom te sanacije okoliša (0,8%) i građevinarstvu (11%), u svim ostalim djelatnostima razlika u prosječnim bruto plaćama je u korist muškaraca. Područja s najizraženijim rodnim jazom u plaćama su financijska djelatnost i djelatnost osiguranja (24,5%) te djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 23,1%. Vidljiviji porast rodnog jaza evidentiran je u trima djelatnostima: javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje-13,3% (9,8% u 2023.), ostale uslužne djelatnosti-16% (12,3% u 2023.) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti-4,1% (3,6% u 2023.).

Analizirajući uzroke koji su u pozadini ovakvog porasta, Pravobraniteljica je uočila da je u djelatnosti javne uprave i obrane; obvezno socijalno osiguranje prosječna bruto plaća muškaraca porasla za 581 euro, dok je prosječna plaća žena porasla za 449 eura, što se izravno odrazilo na porast rodnog jaza. Na općenitoj razini može se zaključiti da je porast plaća u ovom sektoru rezultat povećanja osnovica i koeficijenata za obračun plaća koje je provedeno u javnom sektoru tijekom 2024. godine, međutim, izrazita razlika u iznosu povećanja između prosječnih bruto plaća muškaraca i žena (od 132 eura), upućuje da bi porast jaza mogao imati uzroke u vertikalnoj segregaciji odnosno okolnosti da su, uslijed povećanja osnovica i koeficijenata, plaće značajnije rasle na visokim položajima u javnoj upravi koje pretežito zauzimaju muškarci.

Razlika u plaćama među spolovima također se povećava tijekom životnog vijeka. Prema podacima Eurostata, razlika je relativno mala među radnicima mlađima od 25 godina, ali stalno raste s godinama. Među onima u dobi od 25 do 34 godine, razlika se već počinje povećavati, prije nego što se naglo proširi među dobnim skupinama od 35 do 44 i 45 do 54 godine – vrhuncima i za napredovanje u karijeri i za obiteljske obveze. Najveća razlika uočava se među osobama u dobi od 45 do 54 godine, s 14 % – razdobljem tijekom kojeg se žene suočavaju s najvećim kumulativnim nedostacima povezanim s prekinutom karijerom, sporijim napredovanjem i nejednakom podjelom neplaćene skrbi.

Nadalje, razlika u plaćama među spolovima širi se na svim razinama dohotka. Izraženija je među osobama s višim kvalifikacijama, što ukazuje na to da se nedostaci akumuliraju kako žene profesionalno napreduju. Ovi trendovi pokazuju kako se razlike u plaćama među spolovima pojačavaju s vremenom i s napredovanjem u karijeri.

Iznos plaće muškaraca i žena je važan i zbog budućih mirovina. Prema istom Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (za 2024. godinu), prema zadnje dostupnim godišnjim podacima DZS-a (31.12.2023.), prosječna mirovina iznosila je 491 euro. Prosječna mirovina muškaraca iznosila je 540 eura, a prosječna mirovina žena 449 eura, što ukazuje na razliku od 91 euro, odnosno na rodni jaz od 17% u korist prosječne mirovine muškaraca – izraziti rizik od siromaštva za žene umirovljenice.

Dakle, tijekom života, nedostaci se akumuliraju u jaz u mirovinama između spolova i praznine u osiguranju, ostavljajući mnoge starije žene financijski nesigurnima, ovisnima o partneru ili u dugotrajnom zaposlenju. Ova nesigurnost i smanjena autonomija potiču zabrinutost i veću depresiju u kasnoj životnoj dobi, prisiljavajući ih na produljeni, prekarni rad, što pogoršavaju izolacija i ageizam.

Jednak rad zaslužuje jednaku plaću: to je temeljno načelo Europske unije. Rješavanje nepravde razlike u plaćama među spolovima ne može se dogoditi bez promjene strukturnih neravnoteža u društvu.

Devet od deset Europljana – žena i muškaraca – smatra da je neprihvatljivo da žene budu manje plaćene od muškaraca za isti rad ili rad jednake vrijednosti. Većina europskih radnika podržava objavljivanje prosječnih plaća prema vrsti posla i spolu u njihovoj tvrtki.

Razlika u plaćama među spolovima simptom je strukturnih neravnoteža između muškaraca i žena u ekonomskoj zastupljenosti, pristupu obrazovanju i kućanskim obvezama. Žene su i dalje nedovoljno zastupljene i podcijenjene su na pozicijama ekonomskog odlučivanja. Žene nerazmjerno nose kućanske i dužnosti brige o djeci i starijim članovima kućanstva, pri čemu 90% formalne radne snage u skrbi čine žene, a 7,7 milijuna žena u EU je nezaposleno zbog obiteljskih obveza.

Razlika u plaćama među spolovima mjeri širi koncept od diskriminacije u plaćama i obuhvaća velik broj nejednakosti s kojima se žene suočavaju u pristupu radu, napredovanju i nagradama. To su:

-     Sektorska segregacija: Oko 24% razlike u plaćama među spolovima povezano je s prekomjernom zastupljenošću žena u relativno slabo plaćenim sektorima, kao što su skrb, zdravstvo i obrazovanje. Visoko feminizirani poslovi obično su sustavno podcijenjeni.

-     Nejednak udio plaćenog i neplaćenog rada: Žene imaju više radnih sati tjedno od muškaraca, ali provode više sati na neplaćenom radu, što bi moglo utjecati i na njihov izbor karijere. Zato EU potiče jednaku podjelu roditeljskog dopusta, odgovarajuće javno pružanje usluga skrbi za djecu i odgovarajuće politike tvrtki o fleksibilnom radnom vremenu.

-     Stakleni strop: Položaj u hijerarhiji utječe na razinu plaće: manje od jedne od deset glavnih izvršnih direktorica tvrtki su žene. Ipak, profesija s najvećim razlikama u satnicama u EU bili su menadžeri: 23% niža zarada za žene nego za muškarce.

-     Diskriminacija u plaćama: U nekim slučajevima žene zarađuju manje od muškaraca za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, čak i ako je načelo jednake plaće utvrđeno u europskim ugovorima (članak 157. UFEU-a) od 1957. godine.

Najveći dio razlike u plaćama među spolovima ostaje neobjašnjen u EU i ne može se povezati s karakteristikama radnika ili radnog mjesta kao što su obrazovanje, zanimanje, radno vrijeme ili gospodarska aktivnost za koju osoba radi. Veća transparentnost u plaćama pomogla bi u otkrivanju neopravdanih razlika u plaćama na temelju spola za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te bi pomogla žrtvama diskriminacije u plaćama da traže pravnu zaštitu i ostvare svoje pravo na jednaku plaću.

Zato je važna Direktiva o transparentnosti plaća i njena sustavna implementacija.

Kako bi se zaustavilo daljnje povećanje rodnog jaza u plaćama na europskoj razini, 2023. je stupila na snagu europska Direktiva o transparentnosti plaća koja ima za cilj utjecati na smanjenje rodnog jaza u plaćama i ujedno doprinijeti transparentnosti procesima rada i zapošljavanja te postići jednakost plaća. Mi smo dužni Direktivu implementirati do 7. lipnja 2026., a taj nimalo lak proces je tek započeo (po informacijama koje imamo, tek je formirana radna skupina za zakon koja je održala jedan sastanak).

Razlika u plaćama između spolova povećava psihosocijalne rizike za žene koncentrirajući ih u zahtjevne, slabije plaćene uloge s malo priznanja i u kojima je njihov rad podcijenjen. To stvara neravnotežu između truda i nagrade, rezultira niskom kontrolom žena nad svojim poslom, normalizira uredske kućanske poslove i potiče stres, sagorijevanje i depresiju.

Razlika u plaćama među spolovima daleko nadilazi nejednaku plaću za jednak rad. Pokreće je složena interakcija strukturnih, kulturnih i institucionalnih dinamika koje oblikuju uvjete pod kojima žene ulaze, ostaju i napreduju na tržištu rada. Ta dinamika utječe ne samo na zarade žena, već i na njihovu izloženost psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu, s dugoročnim posljedicama za mentalno zdravlje i dobrobit tijekom cijelog životnog vijeka.

U EU27, prosječna bruto satna zarada muških zaposlenika bila je 12% veća nego kod žena u 2023. godini. Ova razlika u plaćama između spolova jednaka je razlici od oko mjesec i pol plaće godišnje. Dan u godini kada žene simbolično prestaju u prosjeku biti plaćene u usporedbi s muškarcima naziva se Dan jednakih plaća. Europska komisija obilježava ovaj dan svake godine kako bi podigla svijest o činjenici da radnice u Europi i dalje u prosjeku zarađuju manje od svojih muških kolega. Ovaj dan se mijenja ovisno o najnovijim podacima o razlici u plaćama između spolova u EU. Godine 2025. Europski dan jednakih plaća pada 17. studenog.

Na razini EU, mnoge su države krenule s aktivnostima promoviranja i osvještavanja javnosti o samoj Direktivi o potrebi efikasne i potpune implementacije pa je tako 12 EU zemalja također proglasilo nacionalni Dan jednakih plaća. Hrvatska to još nije učinila, pa predlažemo da se 15. studeni proglasi Nacionalnim danom jednakih plaća.

U Hrvatskom saboru održan okrugli stol pod nazivom „Odgovorno medijsko izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju – kako spriječiti retraumatizaciju žrtava i osnažiti ulogu medija u zaštiti ljudskih prava“, u organizaciji Kluba zastupnika SDP-a i predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova Marije Lugarić te neformalne mreže NO SH/T – Ne seksizmu, homofobiji i transfobiji, koja okuplja petnaest feminističkih organizacija civilnog društva iz cijele Hrvatske.

Okrugli stol otvorila je Marija Lugarić naglasivši da je cilj bio otvoriti dijalog o odgovornosti medija u izvještavanju o rodno utemeljenom nasilju te predstaviti preporuke za etično, informirano i nenasilno izvještavanje koje su proizašle iz istraživanja provedenog među ženama koje su preživjele nasilje.

Uvodničarka Nataša Vajagić iz Centar za građanske inicijative Poreč i voditeljica projekta Seksizam naš svagdašnji predstavila je preporuke i ključne nalaze, koje se temelje na stvarnim iskustvima žena žrtava nasilja i nude konkretne korake za promjenu novinarske prakse, među kojima se posebno ističu: uvođenje informativnih sekcija uz članke o rodno utemeljenom nasilju, s kontaktima za pomoć i podršku ženama; onemogućavanje komentara ispod članaka o nasilju kako bi se spriječila sekundarna viktimizacija i širenje govora mržnje; korištenje jasnog, točnog i nesenzacionalističkog jezika koji ne opravdava počinitelje niti okrivljuje žrtve; uključivanje stručnjakinja i stručnjaka umjesto nestručnih komentatora radi boljeg razumijevanja uzroka i posljedica nasilja.

Dunja Bonacci Skenderović, stručnjakinja za femicid se u svom izlaganju referirala na svoje istraživanje „Moja ili ničija“ iz 2024. godine u kojem je fokus bio stereotipni način medijskog izvještavanja o femicidu kao incidentu, te potrebi za promjenom pristupa i izbjegavanju stereotipa u medijskom izvještavanju.

Iz organizacije U dobroj Vjeri Lana Bobić ukazala je na negativan prikaz žena u medijima, na njihovu stereotipizaciju, ali i neuspjeh u zaštiti žrtava ,što je dovelo i do gubitka vjere u institucije. Upozorila je da prema podacima Autonomne ženske kuće Zagreb više od 80 posto žena uopće ne prijavljuje nasilje, a jedan od razloga je senzacionalističko izvještavanje i iznošenje intimnih detalja. Ukidanje, odnosno onemogućavanje komentara ispod članaka o nasilju jedan je od načina da se mržnja ne širi i da svi ne budemo suučesnici u kulturi nasilja.

Mašenjka Bačić ispred Hrvatskog novinarskog društva upozorila je nedavne fizičke napade na novinare koji su bez pravne i fizičke zaštite. Također je rekla da se preporuke moraju adresirati na izdavače i urednike komercijalnih medija, gdje se "etičke smjernice često sudaraju s tržišnom logikom klikova i oglašivača". Predložila je jačanje javnih modela financiranja – obnavljanje modela za neprofitne medije ukinutog 2016. i povećanje Fonda za pluralizam pri Agenciji za elektroničke medije.

Sličan stav iznio je Kristijan Kevešević ispred Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je istaknuo da Fond treba više poticati uredničku neovisnost o tržišnim pritiscima. Također je naglasio važnost uloge medija u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja te smatra da ono treba biti odgovornije. Unatoč svim smjernicama koje je predložila Pravobraniteljica, pravnim okvirima i alatima, ne koriste se dosljedno, mediji se usmjeravaju na senzacionalizam, a ne na informiranje.

Zastupnica Rada Borić iz stranke Možemo i Maja Mamula iz Ženske sobe dale su svoju potporu zabrani komentara ispod članaka o nasilju kako bi se zaštitile žrtve i kako bi se prestala širiti mržnja.

Sudionici su se složili da odgovorno izvještavanje može osnažiti žrtve i pridonijeti prevenciji nasilja, dok senzacionalizam, seksizam i otvoreni komentari koji krive žrtve produbljuju kulturu šutnje i nekažnjavanja.

Sud Europske unije potvrdio je valjanost većeg dijela Direktive o primjerenim minimalnim plaćama, čime je otklonjena svaka sumnja u njezinu zakonitost i važnost za zaštitu radnika diljem Europe.

„Ova presuda potvrđuje da su pravedne i dostojanstvene plaće temelj europskog socijalnog modela. Direktiva ostaje snažan alat za podizanje životnih standarda, osobito u zemljama poput Hrvatske gdje su troškovi života sve viši i gdje radnici često jedva spajaju kraj s krajem“, izjavila je hrvatska eurozastupnica Romana Jerković Kraljić (SDP, S&D).

Sud je poništio samo dvije tehničke odredbe koje su, prema njegovu mišljenju, previše zadirale u nacionalne ovlasti. Radi se o odredbi koja je propisivala točne kriterije za izračun minimalne plaće te pravilo o njezinu automatskom usklađivanju.

Međutim, svi ključni ciljevi Direktive ostaju na snazi: osigurati da minimalne plaće budu primjerene životnom standardu i potaknuti kolektivno pregovaranje u državama članicama.

Zastupnica je naglasila da, iako je Direktiva formalno provedena u Hrvatskoj, stvarnost pokazuje da mnogi radnici i dalje primaju preniske plaće koje im onemogućuju dostojanstven život. Oko 71 tisuća zaposlenih prima minimalnu plaću, dok 131 tisuća radnika zarađuje tek nešto više od tog iznosa. Istodobno, stopa stanovništva u riziku od siromaštva iznosi 20,3 posto. Iako posljednjih godina bilježimo rast plaća u Hrvatskoj, on najčešće ne doseže one kojima je najpotrebniji, a to su radnici s najnižim primanjima.

„Presuda potvrđuje da Europska unija ima ovlast djelovati u zaštiti radnika i u borbi za plaće koje omogućuju stabilan i siguran život. Minimalna plaća mora biti takva da radnicima i njihovim obiteljima osigura osnovne životne potrebe, a ne samo formalno ispunjenje zakonskog praga“, poručila je Jerković Kraljić.

„Povećanje plaća mora biti praćeno jačanjem uloge sindikata, sustava kolektivnog pregovaranja i mjera koje osiguravaju da rast plaća prati rast troškova života. Borba protiv radnog siromaštva mora postati prioritet jer svaki radnik mora moći živjeti od svog rada“, zaključila je zastupnica.