“Kad sam govorio da je ulazak u EU 2010. godine realan, predbacivali su mi da sam maliciozan, i da rušim optimizam koji širi Sanader. Danas mi takvo što, siguran sam, više neće predbaciti,” komentirao je Ivica Račan izjavu predsjednika Europske komisije Manuela Barrosa u Europskom parlamentu 26. rujna da će proces proširenja Europske Unije poslije prijema Rumunjske i Bugarske biti zaustavljen.

“Već smo više puta iz EU čuli želje da im se Hrvatska što prije pridruži, ali pritom uvijek dodaju dvije stvari: čim ispunimo potrebne kriterije i čim EU riješi svoja institucionalna pitanja,” izjavio je predsjednik SDP-a, “volio bih da smo mi napravili što moramo pa da sve ostalo ovisi o EU. Bilo bi bolje da više razmišljamo o vlastitim obavezama i preprekama. Premijerova obećanja da ćemo 2009. glasati u Europskom parlamentu lijepa su i opojna. I sam bi volio da su moguća, ali nisu.”

Stav SDP-a o pristupanju Hrvatske EU poznat je otprije: članstvo u Uniji hrvatska je budućnost zbog koje se SDP zalaže za zaštititu nacionalnih interesa putem pažljivo i mudro vođenih pregovora o pristupanju.

Pritom problem nije samo u nemogućnosti donošenja europskog Ustava. Predsjednik saborskog Odbora europske integracije Neven Mimica smatra da Hrvatska može postati članicom i bez njega: jedna je mogućnost izmjena Ugovora iz Nice koji predviđa samo 27 članica Unije, a druga da u bilateralnom ugovoru o pristupanju Hrvatske budu unesene obveze koje bi omogućile pristupanje Hrvatske kao dvadesetosme članice (zastupljenost Hrvatske u Europskoj komisiji, Parlamentu i Vijeću ministara).

Mnogo veći razlog, međutim, odgode našeg pristupa Uniji, u samoj je Hrvatskoj koja, kako sada stvari stoje, nije sposobna napraviti sve što EU od nje traži do 2009. godine. Ako se ovakav “tempo” reformi nastavi, građani Hrvatske neće glasati na izborima za Europski parlament 2009. godine, nego bismo mogli postati članicom najranije 2010. godine.

Stoga je optimizam koji je uporno širila Sanaderova Vlada potpuno neopravdan. Najnovije najave, poput nedavne Barrosove, samo dokazuju ispravnost upozorenja iz SDP-a da za preveliki optimizam nema osnova. Uostalom, za Hrvatsku je mnogo manje bitno hoće li pristupiti Uniji godinu prije ili kasnije, nego hoće li joj pristupiti s izvršenim reformama i koliko god je moguće zaštićenim nacionalnim interesima, kad su u pitanju hrvatski prostor, resursi i gospodarstvo. (Petar Kurečić i M. F. Ž., 28. rujna)